Glava IV

UVJETNA OSUDA I SUDSKA OPOMENA

Svrha uvjetne osude i sudske opomene

Član 49.

Svrha uvjetne osude i sudske opomene je da se prema krivično odgovornom učinitelju ne primijeni kazna za djelo manjeg značaja, kad to nije nužno radi krivičnopravne zaštite i kad se može očekivati da će upozorenje uz prijetnju kaznom (uvjetna osuda) ili samo upozorenje (sudska opomena) dovoljno utjecati na učinitelja da više ne čini krivična djela.

1. UVJETNA OSUDA

Član 50.

(1) Uvjetnom osudom sud učinitelju krivičnog djela utvrđuje kaznu i istodobno određuje da se ona neće izvršiti ako osuđeni za vrijeme koje odredi sud, a koje ne može biti kraće od jedne ni duže od pet godina (vrijeme provjeravanja), ne učini novo krivično djelo.

(2) Sud može u uvjetnoj osudi odrediti da će se kazna izvršiti i ako osuđeni u određenom roku ne vrati imovinsku korist pribavljenu krivičnim djelom, ne nadoknadi štetu koju je prouzročio krivičnim djelom, ili ne ispuni druge obaveze predviđene krivičnopravnim odredbama. Rok za ispunjenje tih obaveza utvrđuje sud u okviru određenog vremena provjeravanja.

(3) Mjere sigurnosti, izrečene uz uvjetnu osudu, izvršavaju se.

Uvjeti za izricanje uvjetne osude

Član 51.

(1) Uvjetna osuda se može izreći kad je učinitelju utvrđena kazna zatvora u trajanju do dvije godine ili novčana kazna.

(2) Za krivična djela za koja se može izreći kazna zatvora u trajanju od deset godina ili teža kazna može se izreći uvjetna osuda samo ako je kazna iz stava 1. ovog člana utvrđena ublažavanjem zakonom propisane kazne.

(3) Uvjetna osuda se ne može izreći ni za krivična djela za koja se ni ublažavanjem kazne ne može izreći kazna manja od jedne godine zatvora.

(4) Pri odlučivanju hoće li izreći uvjetnu osudu sud će, vodeći računa o svrsi uvjetne osude, posebno uzeti u obzir osobu učinitelja, njegov raniji život, njegovo ponašanje poslije izvršenog krivičnog djela, stepen krivične odgovornosti i druge okolnosti pod kojima je djelo učinjeno.

(5) Ako je učinitelju utvrđena i kazna zatvora i novčana kazna, uvjetna osuda se može izreći za obje kazne ili samo za kaznu zatvora.

Opozivanje uvjetne osude zbog novog krivičnog djela

Član 52.

(1) Sud će opozvati uvjetnu osudu ako osuđeni u vrijeme provjeravanja učini jedno ili više krivičnih djela za koja je izrečena kazna zatvora od dvije godine ili u dužem trajanju.

(2) Ako osuđeni u vrijeme provjeravanja učini jedno ili više krivičnih djela za koja je izrečena kazna zatvora manja od dvije godine ili novčana kazna, sud će, pošto ocijeni sve okolnosti koje se odnose na učinjena krivična djela i učinitelja, a posebno srodnost učinjenih krivičnih djela, njihov značaj i pobude iz kojih su učinjena, odlučiti hoće li opozvati uvjetnu osudu. Pri tome sud je vezan zabranom izricanja uvjetne osude ako učinitelju za krivična djela utvrđena u uvjetnoj osudi i za nova krivična djela treba izreći kaznu zatvora u trajanju više od dvije godine (član 51. stav 1).

(3) Ako opozove uvjetnu osudu, sud će primjenom odredaba člana 46. ovog zakona izreći jedinstvenu kaznu i za ranije učinjeno i za novo krivično djelo, uzimajući kaznu iz opozvane uvjetne osude kao utvrđenu.

(4) Ako ne opozove uvjetnu osudu, sud može za novo učinjeno krivično djelo izreći uvjetnu osudu ili kaznu. Ako sud nađe da i za novo krivično djelo treba izreći uvjetnu osudu, primjenom odredaba člana 46. ovog zakona, utvrdit će jedinstvenu kaznu i za ranije učinjeno i za novo krivično djelo i odredit će novo vrijeme provjeravanja, koje ne može biti kraće od jedne ni duže od pet godina računajući od dana pravomoćnosti nove presude. Osuđenom kojem za novo krivično djelo bude izrečen zatvor vrijeme provedeno na izdržavanju ove kazne ne računa se u vrijeme provjeravanja utvrđeno uvjetnom osudom za ranije djelo.

Opozivanje uvjetne osude zbog ranije učinjenog krivičnog djela

Član 53.

(1) Sud će opozvati uvjetnu osudu ako poslije njezinog izricanja utvrdi da je osuđeni učinio krivično djelo prije nego što je uvjetno osuđen i ako ocijeni da ne bi bilo osnova za izricanje uvjetne osude da se znalo za to djelo. U tom slučaju primijenit će odredbu člana 52. stava 3. ovog zakona.

(2) Ako sud ne opozove uvjetnu osudu, primijenit će odredbu člana 52. stava 4. ovog zakona.

Opozivanje uvjetne osude zbog neispunjenja određenih obaveza

Član 54.

Ako je uvjetnom osudom osuđenom određeno ispunjenje neke obaveze iz člana 50. stava 2. ovoga zakona, a on ne ispuni tu obavezu u roku određenom u presudi, sud može u vremenu provjeravanja produžiti rok za ispunjenje obaveze ili može opozvati uvjetnu osudu i izreći kaznu koja je utvrđena u uvjetnoj osudi. Ako utvrdi da osuđeni iz opravdanih razloga ne može ispuniti postavljenu obavezu, sud će ga osloboditi od ispunjenja te obaveze ili je zamijeniti drugom odgovarajućom obavezom predviđenom zakonom.

Rokovi za opozivanje uvjetne osude

Član 55.

(1) Uvjetna osuda se može opozvati u toku vremena provjeravanja. Ako osuđeni u tom vremenu učini krivično djelo koje povlači opoziv uvjetne osude, a to je presudom utvrđeno tek poslije isteka vremena provjeravanja, uvjetna osuda može se opozvati najkasnije u roku od jedne godine od dana kad je proteklo vrijeme provjeravanja.

(2) Ako osuđeni u određenom roku ne ispuni neku obavezu iz člana 50. stava 2. ovog zakona, sud može, najkasnije u roku od jedne godine od dana kad je proteklo vrijeme provjeravanja, odrediti da se izvrši utvrđena kazna u uvjetnoj osudi.

Uvjetna osuda sa zaštitnim nadzorom

Član 56.

(1) Sud može odrediti da se učinitelj kome je izrečena uvjetna osuda stavi pod zaštitni nadzor ako s obzirom na okolnosti izvršenja djela, osobe učinitelja, njegov raniji život i držanje poslije izvršenog djela smatra da će se uz određivanje zaštitnog nadzora svrha uvjetne osude i društveno prilagođavanje osuđenog bolje ostvariti.

(2) Zaštitni nadzor obuhvaća ovim zakonom predviđene mjere pomoći, skrbi, nadzora i zaštite, s tim da ne može biti kraći od šest mjeseci niti duži od dvije godine.

Sadržaj zaštitnog nadzora

Član 57.

Zaštitni nadzor može obuhvatiti sljedeće obaveze :

1) liječenje u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi;

2) uzdržavanje od upotrebe alkoholnih pića ili opojnih droga;

3) posjećivanje određenih psiholoških i drugih savjetovališta i postupanje po njihovim savjetima;

4) osposobljavanje za određeno zanimanje;

5) prihvaćanje zaposlenja koje odgovara stručnoj spremi i sposobnostima učinitelja;

6) raspolaganje s plaćom i drugim prihodima ili imovinom na primjeren način i sukladno bračnim, odnosno obiteljskim obavezama.

Određivanje zaštitnog nadzora

Član 58.

(1) Sud u presudi određuje jednu ili više obaveza iz člana 57. ovog zakona bliže navodeći u čemu se one sastoje.

(2) Prilikom izbora obaveza iz člana 57. ovog zakona sud će naročito uzeti u obzir godine starosti učinitelja, njegovo opće zdravstveno i duševno stanje, njegove sklonosti i navike u načinu vođenja života, naročito u kući,

školi ili na radnom mjestu, pobude iz kojih je učinio krivično djelo i ponašanje poslije učinjenog krivičnog djela, njegov raniji život, osobne i obiteljske prilike, kao i druge okolnosti koje se odnose na osobu učinitelja a od značaja su za izbor mjera zaštitnog nadzora i njihovo trajanje.

(3) Ako u toku trajanja zaštitnog nadzora sud utvrdi da je ispunjena svrha ove mjere, može zaštitni nadzor ukinuti prije proteka određenog vremena.

(4) Ako osuđeni kojem je izrečen zaštitni nadzor ne ispunjava obaveze koje mu je sud odredio, sud ga može opomenuti ili može ranije obaveze zamijeniti drugima ili produžiti trajanje zaštitnog nadzora, u okviru vremena provjeravanja, ili opozvati uvjetnu osudu.

2. SUDSKA OPOMENA

Član 59.

(1) Sudska opomena može se izreći za krivična djela za koja je propisan zatvor do jedne godine ili novčana kazna a učinjena su pod takvim olakšavajućim okolnostima koje ih čine osobito lahkim.

(2) Za određena krivična djela i pod uvjetima predviđenim zakonom sudska opomena može se izreći i kad je propisan zatvor do tri godine.

(3) Sudsku opomenu sud može izreći za više krivičnih djela učinjenih u stjecaju, ako za svako od tih djela postoje uvjeti iz stava 1. ili 2. ovog člana.

(4) Pri odlučivanju hoće li izreći sudsku opomenu sud će, vodeći računa o svrsi sudske opomene, posebno uzeti u obzir osobu učinitelja, njegov raniji život, njegovo ponašanje poslije izvršenog krivičnog djela, stepen krivične odgovornosti i druge okolnosti pod kojima je djelo učinjeno.

(5) Sudska opomena ne može se izreći vojnim osobama za krivična djela protiv oružanih snaga Federacije.