KAKO JE PROPAO LAGUMDŽIJIN POKUŠAJ POPRAVLJANJA SLIKE O VLASTITOM POŠTENJU

ve je počelo bombastičnom najavom na naslovnoj stranici Oslobođenja od 10. jula: po njoj je veletrgovac kafom i cigaretama Tino Bralo, stvarni polagač carinskog depozita u aferi "AM Šped", preko posrednika, navodno visokog funkcionera SDP-a BiH, ponudio mito u iznosu od čak 21 milion maraka funkcionerima SDP-a Zlatku Lagumdžiji i Aliji Behmenu. Navodno je toliko Bralo bio spreman isplatiti za povrat navodna 42 miliona maraka, koja mu navodno stoje blokirana usljed različitih kriminalnih poslova kojima se bavio proteklih godina. Lagumdžija i Behmen su odbili pružanje daljnih informacija o navodnoj ponudi, osim, naravno, dijela koji ukazuje na njihovo poštenje, uz obrazloženje da su o svemu informirali nadležne istražne organe koji su poduzeli akciju, koju oni ne žele ometati.

Da je scenaristički zanos predsjednika SDP-a mogao biti obuzdan i da je on malo "smanjio doživljaje" sa visinom iznosa ponuđenog mita, neko bi još možda i mogao povjerovati u tvrdnje o časnoj i zakonitoj reakciji državnih funkcionera na nečastan i nezakonit pokušaj podmićivanja.

Međutim, ni činjenica da Bralo, po svim dostupnim informacijama policije i tužilaštva, nema niti je ikada imao više od 1,7 miliona maraka iz "AM Špeda" koje mu je smijenjeni ministar finansija Nikola Grabovac nezakonito vratio, te da zbog toga i nije mogao ponuditi polovinu od navodno blokirana 42 miliona maraka, nije predstavljala problem maštovitim scenaristima. Krenulo se u drugi dio scenarija, po kojem je Bralo instruiran da preko stranica zagrebačkog Jutarnjeg lista lansira još bombastičniju informaciju prema kojoj mu je Haris Silajdžić, preko svog navodnog posrednika Damira Fazlića, tražio 500.000 maraka za deblokiranje "AM Špedovog" depozita!

U ovom dijelu afere čiji je cilj bilo promoviranje Lagumdžijinog i Behmenovog poštenja, uz istovremeno kriminaliziranje Harisa Silajdžića, postupljeno je mnogo mudrije. Prvo, navedena je puno realnija suma novca traženog za isplatu "AM Špedovog" depozita; drugo, ko god zna o kakvom je kalibru kriminalca riječ kada je u pitanju Damir Fazlić (bivši Bičakčićev "ekonomski savjetnik", koji je samo Fabriku duhana u istočnom Mostaru opljačkao za 180.000 maraka) mogao je sa puno razloga povjerovati da je ovaj spreman pokušati doći do novca ne libeći se da se za navodnu uslugu pozove na svoju bliskost ili čak zastupanje bilo koga od sarajevskih moćnika. Međutim, Silajdžićeva izjava da nikada u životu nije vidio, niti zna ni Bralu, ni Fazlića, a još više Bralin dolazak u Sarajevo te priznanje u više sarajevskih redakcija (U Dnevnom avazu i u suočenju sa Fazlićem) da je izjava u zagrebačkom Jutarnjem listu izmišljena, sve to je pokazalo da se radi o amaterskom scenariju i još goroj izvedbi stvaranja mita o Lagumdžijinom i Behmenovom poštenju, i pritom blaćenja Silajdžića.

Od trenutka Bralinog priznanja da je izjava o Silajdžićevoj kriminalnoj ponudi izmišljena, stvari su krenule potpuno nizbrdo po - Lagumdžiju i Behmena. Od "udarničkih prijedloga" da se zbog navoda u Jutarnjem listu naredi policiji da uhapsi Silajdžića, prešlo se na neočekivani nužni plan sprečavanja bruke za Lagumdžiju i Behmena, kao i za policiju i tužilaštvo. Naime, logičnim se postavilo pitanje: ako dvojica visokih državnih funkcionera tvrde da ih je Bralo pokušao podmititi, kako to da on nije uhapšen po dolasku iz Zagreba u Federaciju ili Sarajevo? No, Bralo ne samo da nije uhapšen, iako se, u panici, svjestan da je upao u prljavu igru na najvišem nivou, sam javljao uredu federalnog tužitelja Mustafe Bisića, nego nije ni saslušan!? Sa najvišeg istražnog mjesta mu je poručeno da se još istog dana izgubi iz Sarajeva i vrati u Zagreb i tako spasi ono što se od čitave farse još spasiti da.

A šta se, ustvari, događalo oko Brale, Lagumdžije, "AM Špeda" i Silajdžića? Izvor Dana iz najviših međunarodnih krugova u Sarajevu saopćio nam je, uz uslov anonimnosti, dosadašnja saznanja opsežne istrage koju predstavnici organizacije kojoj pripada vode ovim povodom. Po njemu, čitava priča je započela kada se Bralo početkom ove godine pojavio u Sarajevu sa dokumentacijom o navodno ispunjenim zakonskim uslovima za povrat svog novca blokiranog u "AM Špedovom" depozitu. Stupio je u kontakt sa osobom za koju je imao informaciju da mu može omogućiti kontakt sa Lagumdžijom, pri čemu ta osoba nije, kako je to Oslobođenje navelo, "visoki dužnosnik SDP-a". Nakon što je toj osobi prezentirao dokumenta koja, kao, potvrđuju utemeljenost njegovog zahtjeva za povrat, uz tvrdnje da je izložen pritiscima da plati mito da bi novac dobio nazad, zamolio je da mu se omogući kontakt sa Lagumdžijom. Osoba kojoj se obratio je informirala Lagumdžiju, koji je rekao da se ne smije dozvoliti da Bralo nekog ucjenjuje ukoliko ispunjava zakonske uslove za povrat svog novca. Lagumdžija je to isto ponovio i Brali osobno, prilikom kratkog susreta koji je organizirao posrednik kome se Bralo obratio. Nakon susreta sa Lagumdžijom, Bralo se zahvalio posredniku, saopćivši da će, ukoliko svoj novac dobije natrag, "znati da se zahvali", izrazivši spremnost da u predstojećoj kampanji finansijski pomogne SDP BiH. O Bralinim riječima posrednik je kasnije izvijestio Lagumdžiju.

Prošlo je nekoliko sedmica od tog susreta i "AM Špedu", to jest Brali, odlukom ministra finansija Grabovca, nezakonito je vraćeno 1,7 miliona maraka. Zahvaljujući njegovoj zamjenici Šefiki Hafizović i upornosti ministra Gavrila Grahovca (kadrovima Silajdžićeve Stranke za BiH), ovaj slučaj je dospio na sjednicu Vlade, odakle je procurio u medije, zahvaljujući čijem pisanju je moralo reagirati i tužilaštvo (podnošenjem devet krivičnih prijava), ali i Visoki predstavnik, koji je smijenio Grabovca.

Čitava afera u kojoj je Federacija oštećena za više miliona maraka vjerovatno bi padala u sjenu interesa javnosti, zarobljena u labirintima sudske procedure i pozivanja na imunitet ministra Grabovca, da Lagumdžiji nije palo na pamet da poradi na popravljanju sve lošije javne slike svog poštenja. Tako je stvorena priča, u koju je ubačen i Behmen, o 21 milionu koji Bralo nudi, i o 42 miliona koja ima blokirana, i o Silajdžićevom kriminalnom traženju mita... Sagovornik Dana raspolaže informacijom da je posrednik, pročitavši bombastičnu vijest iz Oslobođenja o navodnoj ponudi mita od 21 miliona, bio šokiran: zvao je Lagumdžiju tražeći objašnjenje, na šta je dobio zahtjev da šuti i ne ometa sprovođenje plana.

Ovim informacijama raspolaže dio američkih i britanskih diplomata u Sarajevu. Osim što je pobudio dodatno veliko razočarenje u Lagumdžiju, kod njih je čitav skandal izazvao interes za daljnu reakciju federalnog tužitelja Mustafe Bisića. Skandaloznim se ocjenjuje njegovo propuštanje mogućnosti da sasluša Bralu dok je boravio u Sarajevu, a sada mu je ostavljen rok u kojem se od njega očekuje izdavanje naloga za saslušanje Lagumdžije i Behmena, te posrednika na kojeg su se u svojoj prvobitnoj tvrdnji pozvali ova dvojica čelnika SDP-a. Naš dobro upućeni sagovornik je odbio komentiranje navoda po kojima je Lagumdžija ispao naivan prihvativši ponudu Krešimira Zubaka, koji ga je ubijedio da će Bralo biti vrhunski instruiran za svjedočenje o Lagumdžijinom i Behmenovom poštenju, uz pokušaj fatalnog diskreditiranja Silajdžića. Ako je ova tvrdnja tačna, uz činjenicu da su Lagumdžija, Behmen i SDP očiti gubitnici prljave igre iz koje su pokušali ušićariti, onda Zubak ima razloga tek za polovičnu satisfakciju: još jednom je uspio kompromitirati SDP i federalne istražne organe, čekajući bolju šansu za osvetu Silajdžiću i Stranci za BiH za razotkrivanje afere "AM Šped" i smjenu ministra Grabovca.

BEHMEN, GRABOVAC I MINISTRI IZ SDP-a I NHI-a SU POKUŠALI ZATAŠKATI "AM ŠPEDOV" KRIMINAL

Dani su u posjedu svih stenograma sa sjednica Vlade Federacije na kojima se raspravljalo o aferi "AM Šped". Upada u oči činjenica da su federalni premijer Alija Behmen, kao i njegov stranački kolega, ministar pravde Zvonko Mijan, učinili sve da zajedno sa kadrovima NHI-a zataškaju kriminalni povrat novca ovoj firmi. Zajednička nit koja se provlači kroz sve diskusije članova Vlade, osim (ne)očekivanih pokušaja ministara Nikole Grabovca i njegovog stranačkog kolege Mije Anića, jeste pokušaj da se spriječi rasprava o povratu depozita ovoj firmi, što je naišlo na žestoko opiranje svih ministara iz Stranke za BiH. Posebno je upornošću ministra Gavrila Grahovca bio iznerviran premijer Behmen, koji je u jednom trenutku čak i pokazao vrata svim ministrima Silajdžićeve stranke. No, kada su svi ministri iz ove stranke, osim ministra policije Rame Masleše, i zaista napustili Vladu, odbivši svoj povratak bez pristanka premijera Behmena da će se raspravljati o "AM Špedu" , tek tada je ova afera stavljena na dnevni red Vlade. Stenogrami ukazuju i na veliko nezadovoljstvo premijera Behmena i ministra Grabovca činjenicom da je afera doprla u javnost, kao i na koordinirane napore premijera i njegovog zamjenika da se utvrđivanje relevantnih činjenica o odgovornosti ministra Grabovca i njegovog zamjenika što više oteža i uspori.