U JAVNOST PROCURILI UZNEMIRUJUĆI REZULTATI VELIKOG ISTRAŽIVANJA POLITIČKOG RASPOLOŽENJA GRAĐANA BiH ŠTO GA JE PROVEO OESS TOP-LISTA DAYTONISTA Mogućnost da se za godinu dana u Bosni i Hercegovini dogodi svojevrsna obnova vlasti na rigidnoj etničkoj osnovi djeluje depresivno i zastrašujuće, kad se zna kako je zemlju ta shema dosad tragično blokirala i unazadila Ivan Lovrenović Ivan Lovrenović Za manje od godine dana u Bosni i Hercegovini trebali bi se održati novi izbori. Hoće li na njima biti potvrđena današnja ionako vrlo fragilna vlast Alijanse za promjene, na čelu sa Socijaldemokratskom partijom, i tako barem produljena nada za kakvu-takvu konsolidaciju, ili će se zemlja ponovo vratiti pod okrilje trostrukoga etničkog monopartizma, na onu mračnu stazu kojom je kročila cijelo desetljeće? Za odgovore je još rano, ali ovih dana pojavile su se vrlo relevantne, i vrlo uznemirujuće, indikacije. Riječ je o velikom istraživanju javnoga mnijenja što ga je proveo OESS, i koje službeno treba biti objavljeno tek početkom iduće godine, ali su njegovi dijelovi koji se tiču političkoga raspoloženja građana procurili u sarajevskim medijima. Prema OESS-ovim nalazima Socijaldemokratska partija i dalje privlači respektabilan postotak birača, najveći od svih (17,8 posto na razini cijele zemlje), ali svim ostalim članicama vladajuće Alijanse rejting je u drastičnom padu. To se odnosi prije svega na Stranku za Bosnu i Hercegovinu, koja je jedan od najvažnijih stupova Alijanse, kojoj bi po ovim istraživanjima pripalo tek 3,6 posto glasova. Veliki pad bilježi i Zubkova Nova hrvatska inicijativa (0,3 posto), kao i Partija demokratskog progresa Mladena Ivanića u Republici Srpskoj (3,0 posto). Kao tendencija vrlo je zanimljivo kretanje popularnosti SDP-a po etničkim grupama. Među Bošnjacima ta je stranka već apsolutni favorit - odnijela bi 33 posto njihovih glasova, u usporedbi s, recimo, SDA (19 posto) ili SZBiH (8 posto). No, do povećanja povjerenja u SDP došlo je i među Srbima u Republici Srpskoj (4 posto), a gotovo je zaprepašćujuće da bi čitavih 15 posto glasova SDP-u dali - Hrvati! Srpska demokratska stranka i Hrvatska demokratska zajednica po OESS-ovim istraživanjima i dalje su sigurni favoriti kod pripadajućega etničkog biračkog tijela. U slučaju SDS-a to iznosi 32 posto (povelikoga) etničkog biračkog tijela, što ovu stranku čini drugom na razini cijele zemlje, sa 12,3 posto potencijalnih glasova, odmah iza SDP-a. HDZ bi, pak, među Hrvatima odnio cijelih 39 posto glasova, što na razini Bosne i Hercegovine iznosi čak 9,3 posto. Za razliku od SDS-a i HDZ-a, Stranka demokratske akcije i dalje je u padu. Ona bi sada, vidjeli smo, među Bošnjacima dobila 19 posto, a na razini zemlje tek 7,4 posto glasova. To, međutim, još uvijek ne znači da SDA ne bi mogla biti itekako zanimljiva kao partner u nekoj novoj etničko-partijskoj raspodjeli vlasti, onako kako se to kod nas radi - besprincipijelno, osvetoljubivo i vlastodržački. Mogućnost, dakle, da se za godinu dana u Bosni i Hercegovini dogodi svojevrsna restauracija vlasti na rigidnoj etničkoj osnovi djeluje depresivno i zastrašujuće, kad se zna kako je zemlju ta shema dosad tragično blokirala i unazadila. Domaći politički faktori i predstavnici međunarodnih vlasti dvije su adrese s kojih bi morali doći odgovori na ozbiljna pitanja što ih otvara takva opskurna mogućnost. Prvi bi se morali dramatično zamisliti na što su potrošili godinu dana mandata, i imaju li još uopće vremena da povećaju svoje izborne šanse jedinim sigurnim sredstvom - vidljivim i kvalitativnim promjenama. Dosad je tih promjena bilo veoma malo, a praznoga hoda mnogo. Predstavnici međunarodnih vlasti, na prvom mjestu Wolfgang Petritsch i njegov Visoki ured, morali bi već jedanput postati jasniji u glavnim namjerama i efikasniji u njihovom provođenju. Uzmimo samo skandalozni primjer s odlukom Ustavnoga suda o konstitutivnosti naroda, koja je najprije proglašavana arhimedovskom točkom za pokretanje političkog procesa u zemlji, a potom prepuštena klasičnom birokratskom odugovlačenju, kojemu se ne vidi kraja ni konca. A tko god je odgovoran za to odugovlačenje, odgovoran je za održavanje etničke i vjerske segregacije, kako se voli reći, "u jednoj evropskoj zemlji". Popustljivost OHR-a prema suštinskim točkama SDS-ove politike dovela je zapravo i samoga Mladena Ivanića (koji je, kao, trebao biti ne-nacionalistički mandatar i premijer vlade RS-a) u apsurdan položaj: da bi se uopće održavao, on se morao zaglibljivati sve dublje u dokazivanje entitetske državotvornosti, te je neprimjetno stigao dotle da mu je danas diskurs nacionalistički pravovjerniji od kakvoga zadriglog SDS-ovca! Ni Petritscheva "borba protiv HDZ-a" nije bila manje korisna za sam HDZ. Dok je Anti Jelaviću i drugovima štedro davao neiscrpan arsenal mogućnosti da se samoreklamiraju kao narodni mučenici (taman ono što im treba!) a Petritscha osobno prikazuju kao glavnoga i zaprisegnutoga hrvatoždera, u isto vrijeme učinio je, na primjer, sve da se legalizira pretvorba "Aluminija", glavnoga oslonca moći HDZ-a i uopće nacionalističke politike u Hercegovini. Rasplet afere s Hercegovačkom bankom još nije ni na pomolu, a svi dosadašnji efekti od nje također su samo dio pozitivne političke bilance za HDZ. Sada, kad je Miloševićeva bosanska optužnica već obišla planet, kada od nezavisnih svjetskih analitičarskih institucija dolaze utemeljene kritike Petritscheve inkonzistentne politike prema Banjoj Luci, i kada i iz same Moskve od inoministra Ivanova čujemo apsolutnu novost ("Dayton nije nepromjenljiv, ako ide na štetu cjelovitosti i prosperiteta demokratske Bosne i Hercegovine, a Ruska Federacija podržava samo takvu Bosnu i Hercegovinu" - otprilike tako je rekao Lagumdžiji prije desetak dana!), sada se i Petritsch odvažio poručiti banjalučkoj vrhuški: "Ako u Republici Srpskoj ne dođe do ozbiljnih reformi, nju će međunarodna zajednica ukinuti!" Nažalost, po svemu sudeći, ovome Visokom predstavniku ostalo je još samo to - da iza drugih izgovara jako intonirane poruke bez stvarne podloge. Prije stanovitoga vremena sudjelovao sam u dugačkoj emisiji Njemačkoga radija, pravljenoj u bazi njemačkoga SFOR-a pokraj Sarajeva, u kojoj se razgovaralo o mnogim aspektima situacije u Bosni. U emisiji je sudjelovao i Wolfgang Petritsch. Razgovor je stalno kružio oko održivosti/neodrživosti Daytona. Htijući u najboljoj namjeri ilustrirati kako su napretci uz dobar rad i volju ipak mogući, Petritsch je u jednom trenutku spomenuo Distrikt Brčko: "još prije godinu dana imali smo tamo nacionalističke demonstracije u školama, a sad već učenici idu zajedno, uče po istim programima"... Da - iskoristio sam priliku za nježnu provokaciju - to je točno, i to vam je najbolji argument - protiv Daytona! U Daytonu Brčko nije moglo biti riješeno jer se nije uklapalo u mrtvački duh daytonskoga kompromisa, pa je njegovo rješavanje jednostavno odloženo, a onda je nakon nekoliko godina pregovora napravljeno rješenje koje nema veze s Daytonom. Ako, dakle, Brčko funkcionira, ono funkcionira baš zato što je "antidaytonsko"! Zašto ne uredite cijelu Bosnu kao Brčko? U gotovo svim razgovorima sa strancima koji imaju neko političko zaduženje u Bosni čut ćete dosadni kliše, ispod kojega leži realpolitički cinizam pristajanja i praktičnoga podržavanja nepravde, segregacije, pljačke: ovo je vaša zemlja, i ne možete očekivati od nas da nešto promijenimo, vaši ljudi glasaju na izborima... Uvijek odgovaram otprilike ovako: "Status quo daytonske Bosne je čvrsto začaran krug. U njemu se ljudi gotovo zakonito ponašaju tako kako se ponašaju. Taj se krug ne može razbiti iznutra. Taj politički okvir može se promijeniti samo izvana, i mora ga promijeniti onaj tko ga je i napravio. Promijenite samo okvir, a zadržite garancije, ostalo pustite `našim ljudima´! Ubrzo ćete vidjeti sasvim drukčije glasače." U postupke kojima se mijenja okvir spada, na primjer, energično i dosljedno provođenje spomenute odluke Ustavnoga suda o konstitutivnosti naroda na cijelom teritoriju Bosne i Hercegovine; to su solucije bez kojih ne može doći do iskoraka iz statusa quo, ni do ozbiljnije građanske (i glasačke!) emancipacije. Kad bi se na takvim poslovima snažno angažirali predstavnici međunarodne zajednice, u dobroj koordinaciji s domaćim političkim strukturama, i pored kratkoga vremena što je ostalo do slijedećih izbora veliko je pitanje kako bi se odlučili glasači koji pripadaju ogromnoj grupi što ju je također utvrdilo OESS-ovo istraživanje: čak 33,7 posto onih koji ili ne znaju za koga bi glasali ili ne bi ni za koga. Oni su indikativniji za opće političko stanje nego svi drugi.