TUZLA - TUZLARIJE NET
       
Utorak 19.3.2024       
Tuzlarije
Tuzlarije
Tuzlarije
Tuzlarije
    
Tuzlarije
  
   
  TZ VIJESTI - VIJESTI IZ MINUTE U MINUTU - TOP VIJESTI 24 SATA - TUZLARIJE - BILTEN GRADA - BILTEN KANTONA - OBRAZOVANJE - FORUM
 









TZNEWS


ŽIV LUK SAR ZEN TUZ
zrak.ekoakcija.org






ON LINE KORISNICI - 78

Users in Chat
TUZLARIJE CHAT

Tuzlarije



TERORIZAM
OD ANARHIZMA DO TERORIZMA

AMERIČKI MILITARIZAM I NEOFAŠIZAM


Dr. Nijaz Duraković

U teoriji međunarodnih odnosa, kada se govori o spoljnopolitičkim postupcima, pored ostalih, ukazuje se i na značaj postupaka prvenstveno vezanih za prinudu. Prvi takav postupak je zastrašivanje. Zastrašivanje se prije svega zasniva na prijetnji upotrebom instrumenata za razaranje -oružanom silom. Takvom prijetnjom cilj treba da se postigne bez izvršenja, ali sama prijetnja, pogotovo u uslovima posjedovanja nuklearnih i biološko-hemijskih oruđa, postiže veliki učinak, jer može (a često se to i dešava) da izazove ono što je za zastrašivanje i najbitnije - strah.

Drugi oblik postupaka vezanih za prinudu, spada u grupu pojedinačnih akata nasilja. Podjela se vrši prema tome jesu li napadnuti ljudi (političke ličnosti, državnici, vojni komandanti, vjerski poglavari itd.), materijalni objekti (privredni i trgovački centri, kulturni centri, vjerski objekti i sl.), te jesu li napadnuti vojni objekti (kasarne, vojni poligoni, fabrike za proizvodnju oružja i municije, lansirne baze, radarski sistemi i sl.). S tim u vezi mogu se razlikovati: terorizam, sabotaža i diverzija.

Granica između mjere nasilja i zastrašivanja koja se smatra uobičajenom, i onih sistema vladavine koji se smatraju terorističkim nije jasno povučena. O toj granici ne postoji ni opća teorijska saglasnost.

Sam pojam terorizam dolazi od latinskog korijena (teror, terorrisjak - strah). On u modernu političku terminologiju ulazi preko Francuske revolucije, tačnije preko jakobinizma. Naime, jakobinci su (Robespier, Sen-Žist, Barer itd.), radi odbrane revolucije, uveli i primjenjivali izuzetno krvave mjere. Smatrali su da se rezultati revolucije ne mogu sačuvati ako se svim njenim protivnicima (pa čak i sumnjivcima) ne utjera golemi strah, a on je postizan giljotinom, potocima krvi i nemilosrdnim proganjanjem svih onih koji nisu prihvatili, ili su pak sumnjali u ideje revolucije. Zakonom od 10. jula 1794. godine, jakobinskoj vlasti data su enormno velika ovlaštenja za lišavanje slobode, a u samom postupku revolucionarnog suda nije bilo branilaca, svjedoka i priziva, dok je jedina propisana kazna bila - smrtna.

Po genezi imena, iz ovih obilježja terora do danas se iskazuju neke konstante. Prvo, teror je svagda oruđe manjine koja smatra da je ugrožen neki opći interes i, u svom vlastitom strahu za očuvanje općeg interesa, manjina želi da izazove strah i jezu stvarnog ili imaginarnog neprijatelja. Drugo, terorizam, po pravilu, ne može da razluči prave krivce od onih koji su nevini. Kako kaže Vojin Dimitrijević (u svojoj poznatoj studiji Terorizam), u ukupnoj masi žrtava, nevini konačno preovlađuju, zato što je teror po prirodi nediskriminativan, zato što se njegovim pokretačima otima iz ruku? Prijekost postupka i nedostatak nadzora omogućuju zloupotrebe, naročito u obliku ličnih obračuna, inspiriranih mržnjom i koristoljubljem. Tako se, pored pometnje među neprijateljima, stvara i stanje opće nesigurnosti, koje ugrožava i samu vlast.

H.M. Encensberger, D.E. Apter, DŽ. Džol, V. Dimitrijević i mnogi drugi analitičari terorizma, smatraju da je nedopustiva identifikacija terorizma s anarhizmom. Ta identifikacija je ponajčešće ideološki motivirana, jer oni koji je vrše stoje na stanovištu da je terorizam sredstvo kojim se uglavnim služi ljevica. No, čak i kod glavnih anarhističkih mislilaca mogu se pronaći stavovi koji eksplicite negiraju ovu vezu. Tako npr. perjanica anarhizma - Mihail Bakunjin ističe: - Politička ubistva nikada nisu uništavala stranke, ona su, naročito, bila nemoćna protiv privilegiranih klasa; vlast ne leži toliko u ljudima, koliko u položaju koji privilegirane klase stiču iz institucija, naročito iz države i privatne svojine. Stoga, ako se hoće potpuna revolucija, moraju se napasti stvari i odnosi, uništiti svojina i država. Onda nema potrebe za uništenjem ljudi.

S druge strane treba istaći da se mnoge terorističke grupe, koje su se u svijetu pojavile u zadnjih pedesetak godina, a od kojih neke i danas opstoje ( Tupamarosi , Crvene brigade, Bader - Majnhof, IRA, ETA , Hezbolah, Bin Ladenova Al-Qaida itd.), nadahnjuju likom i djelom i prototipom pravog anarhiste, koji je bešćutan, fanatično odan ciljevima revolucije, spreman na žrtvu, nepokolebljiv i preziran spram bizarnosti, moralnom posrnuću i hipokriziji neokapitalističkog društva.

Pokvareno društvo

Tako je npr. Sergej Nječajev, beznačajni anarhist, s kojim je sporadično drugovao i Bakunjin, u svom Katihizisu revolucionara, pored ostalog, programski podvukao slijedeće: - Revolucionar je osuđen čovjek. On nema svojih interesa, poslova, osjećanja, pripadanja, svojine, on nema čak ni imena. Sve u njemu podređeno je jednom jedinom i isključivom interesu, jednoj misli, jedinoj strasti- revoluciji... On je prekinuo svaku vezu s građanskim poretkom i cijelim kulturnim svijetom, sa svim zakonima, pristojnostima, društvenim konvencijama i etičkim pravilima. On je nepomirljivi neprijatelj ovog svijeta i, ako dalje živi u njemu, to je samo zato da bi ga efiksnije uništio... Revolucionar prezire svako doktrinerstvo i odbija svjetovne nauke, ostavljajući ih budućim generacijama. On zna za samo jednu nauku - nauku uništenja... Za njega je moralno sve što pomaže pobjedi revolucije. Nemoralno i zločinačko je sve što joj stoji na putu.

Po Dimitrijevićevoj analizi (Terorizam, str.34. ) Katihizis dijeli cijelo ovo pokvareno društvo na šest kategorija. Prvu sačinjavaju oni koji su smjesta osuđeni na smrt - i tu je najznačajnija razlika u odnosu na tiranoubojstvo, a početak prave terorističke logike; njihov se spisak neće praviti prema zločinima koje su počinili, i prema tome koliko su u narodu omrznuti, nego prema mjeri koristi koju će od nečije smrti imati stvar revolucije. Stoga, u prvom redu treba uništiti one koji su naročito štetni za revolucionarnu organizaciju i čija će nagla i nasilna smrt IZAZVATI NAJVIŠE STRAHA kod vlade i, lišavajući je najpametnijih i najenergičnijih ličnosti - slomiti njenu snagu.

Drugu kategoriju predstavljaju, u stvari, pravi sadisti i tlačitelji, ali će se njima privremeno podariti život, kako bi svojim zvjerskim ponašanjem navodili narod na neizbježnu pobunu.

Treću grupu sačinjava stoka na visokom položaju, koja dobro živi u postojećem društvu. Nju treba iskorištavati i ucjenjivati.

U četvrtoj su grupi politički ambiciozni ljudi naprednih pogleda, s kojima treba prividno sarađivati i upotrijebiti ih za izazivanje nereda.

Petoj grupi pripadaju verbalni doktrinari i revolucionari, koje treba podsticati na što žešće iskaze da bi vlast uništila većinu, dok bi od manje revolucije možda imala koristi.

Žene su svrstane u posebnu, šestu kategoriju; većina se upodobljava s trećom, četvrtom i petom kategorijom muškaraca; samo mali broj, potpuno posvećenih i predanih, dragocjen je za pokret.

Pobuna manjine

Jedan drugi anarhist, Pjotr Kropotkin, dopunjuje Nječajeva i terorizam odobrava kao pobunu manjine, koja treba da pokaže svu trulež društva i njegovu zrelost za revolucionarnu promjenu.

On smatra da je terorizam dobar način da se privuče opća pažnja, da se na drastičan, pa i spektakularan način dokaže da je poredak slabiji nego što izgleda ili da se terorističkim aktom izazove surova reakcija režima, koja će, u revolucionarnoj situaciji dovesti do novih pobunjeničkih činova. (Aktuelna reakcija na teroristički napad od 11.9.2001. kao da je nacrtana u Kropotkinovoj analizi).

Na drugom mjestu Kroptkin terorizam razumijeva i dijelom opravdava kao osvetu onih koji su dovedeni do očajanja, uz napomenu da osveta ne smije da se uzdigne u teoriju i da terorizam, ipak, nije metod za rušenje vlasti, ali je prihvatljiv kao odmazda, kao zadovoljenje pravde i etičkog nagona.

Nesporno je da su terorizmu pribjegavale (i danas pribjegavaju) veoma različite socijalne i političke snage, grupacije i organizacije.

Povodi i ciljevi su im različiti. Npr. jedan terorizam se temelji na konzistentnom ideološkom programu, koji počiva na tome da se individualnim terorom i političkim ubistvima može srušiti ili ozbiljno poljuljati dotični poredak ili politički sistem. Drugi opet proizilazi iz nacionaloslobodilačke borbe i uvjerenja da će ta borba biti uspješnija ukoliko bude potpomognuta terorizmom.

Treći, opet, proizilazi iz vjerskog fanatizma, ideološkog utopizma.

Četvrti je rezultat osvete i odmazde. Peti je institucionalizirani teror vladajućih garnitura, oličenih u apsolutističkim diktaturama, vojnim huntama i sl. Šesti je, pak, tzv. demonstracioni, koji spektakularnim, često i samoubilačkim akcijama (otmice aviona, brodova, uzimanje talaca, prijetnje ili realizacija dizanja u zrak nekih ključnih, pa i simboličkih objekata itd.) hoće da probudi svjetsko javno mnijenje, polazeći od uvjerenja da su politička zbivanja međunarodno uslovljena, te da i strance, odnosno svjetske moćnike, treba kazniti bilo zbog indiferentnosti i nerazumijevanja patnji i stradanja koje dotični narod doživljava, bilo zbog toga što ti moćnici podržavaju protivnički režim ili određenju hegomonističku politiku.

Npr., bilo bi veoma zanimljivo analizirati koliko je terorizam na Bliskom istoku, u Afganistanu i šire u regionu, podržavanjem politike i svojevrsnog terorizma koji Izrael prakticira već više od pola stoljeća, prije svega nad Palestincima, ali i ostalim susjedima, utjecao na aktuelno stanje. Koliko su, npr. terorističi napadi na SAD (i da li su) uzrokovani politikom SAD i njenih glavnih saveznika prema Izraelu, odnosno prema muslimanskom svijetu uopće? Da li je samo problem u Bin Ladenu i negovim fanatičnim Talibanima, ili su uzroci mnogo dublje prirode?

Na svu sreću Talibani su u rasulu i pred totalnim porazom, a oslobodilačke sjeverne armije su pobjedonosno ušle i u Kabul.

Odlučna akcija Amerike se pokazala opravdanom i efikasnom. Ali, neki paradoksi naprosto bodu oči: uz tepihe danonoćno bacanih najrazornijih bombi, uz tamohawke i druge sofisticirane rakete, istovremeno su bacani i paketi s humanitarnom pomoći.

Terorizam nije svuda isti i o njemu se ne može uopćeno govoriti. Teško da se može govoriti i o savremenom terorizmu, jer je njegova ideološka potka, u zadnjih stotinjak godina, manje-više - ista. Može se samo govoriti o savremenim metodama i oružjima koje teroristi upotrebljavaju, o savremenoj propagandi i mundijalnoj, satelitskoj medijskoj prezentaciji terorizma i gotovo naučno-fantastičnih terorističkih akcija, koje, u ovoj otuđenoj civilizaciji, postaju predmet najunosnijeg medijskog i drugog biznisa.

Terorizam kao taktika, ili kao pojedinčna akcija, može da bude uspješan u smislu izazivanja neposrednih posljedica i fantastičnih propagandnih efekata. Naravno, terorizam kao strategija teško može da izazove suštinske političke promjene. Nikada u povijesti terorizam, sam po sebi, nije bio politički uspješan, niti je dovodio do revolucionarnih pomjena. Ali, zadnji teroristički napad na Ameriku može se mjeriti s napadom na Pearl Harbour, možda čak i sa drastičnijim posljedicama. Ne toliko po broju žrtava koje su ogromne i nenadoknadive, koliko po drugim efektima: ranjivosti američkog sigurnosnog sistema, rušenja zabluda o apsolutnoj moći i nedodiljrivosti, plaćanja cijene politici sile i ulozi svjetskog žandarama, naprasnom otkrivanju i buđenju rasističkih, antisemitskih i antimuslimanskih tendencija i raspoloženja, razbijanju sna o prednosti američkog načina života, idiličnosti i harmoničnosti američkog društva itd.

Nehumani transporti

Opravdanom američkom akcijom u Afganistanu, SAD su se ipak dovele u bijednu i ponižavajuću poziciju: da najveća sila u povijesti svijeta, sa najsofisticiranijim oružjem napada jednu od najsiromašniji zemalja svijeta, usput praveći sramno nazvanu kolateralnu štetu, iskazanu u rušenju jadnih ćerpičara, zemunica i potleušica i ubijanju stotina nevinih civila, djece, žena, staraca. Ubijanje zarobljenih Talibana i njihov ukupan tretman je krajnje osvetnički i sraman. Velika demokratska Amerika im čak ne priznaje status ratnih zarobljenika, niti priznaje međunarodno ratno pravo. Kao da su SAD u Afganistanu u nekoj karitativnoj misiji i kao da tamo uopće ne ratuju. Npr. transport zarobljenih, u lance okovanih Talibana, sa kapuljačama preko glave u američku vojnu bazu na Kubi, ponajviše liči na transport crnačkog roblja iz Afrike. Takva mržnja, okrutnost, beskrupuloznost, demonstracija sile i takvi anticivilizacijski postupci, rijetko se bilježe u modernoj povijesti. To je, u osnovi, razulareni militarizam i neofašizam. Jedino što je sigurno jeste da se, na taj način, ne može suzbiti terorizam. Naprotiv, on se tako najbolje pothranjuje. Amerika i zapadni saveznici će možda mnogo toga popraviti, dati izdašnu pomoć Afganistanu i pomoći instaliranju demokracije u toj napaćenoj državi. Ali, mučan utisak će ostati. Prestat će mnoge zablude i iluzije, koje su dobrim dijelom Amerikanci i Britanci porodili, oružjem pomagali i vojno obučavali, sve u cilju uspješnije borbe protiv sovjetske agresije. Danas sjeverne afganistanske armije, dobrim dijelom regrutirane od bivših komunista, i u tom smislu indoktrinirane za Amerikance - odrađuju glavni posao i oslobađaju Afganistan od talibanske diktature terora i primitivizma.

Nedavno je Vijeće sigurnosti UN-a, na sastanku na ministarskom nivou, jednoglasno usvojilo novu rezoluciju, kojom se od svih država članica svjetske organizacije traži aktivno učešće u borbi protiv međunarodnog terorizma i onih koji ga podržavaju. U toj rezoluciji je s pravom naglašeno da je terorizam jedna od najozbiljnijih prijetnji međunarodnom miru i sigurnosti u ovom stoljeću, a od svih 189 država članica UN, traži se da hitno primijene i trajno provode dosadašnje odluke Vijeća sigurnosti te da pojačaju napore da se iskorijeni terorizam u svijetu. I, doista, hoće li ova svjetska akcija i spremnost ogromnog broja zemlja da krene u borbu protiv domaćeg i međunarodnog terorizma - uroditi plodom? Hoće li neprijatelj No.1 cijelog svijeta biti skršen, vojno onemogućen i politički pobijeđen? Da li je to realno očekivati u ovako podijeljenom svijetu, u ovakvoj konstelaciji političkih snaga i odnosa, uz nejednake aršine prema istoj pojavi, uz jednostranu globalizaciju, geostrateške i geopolitičke igre i utakmice?

Svijet terora

Kad već govorim o savremenom terorizmu, neki smatraju, kao npr. prof. Esad Bajtal, da više nije moguće govoriti o terorizmu u svijetu, već samo o SVIJETU TERORA. Terorizam, dakle: progoni, mučenja, klanja, ubijanja, silovanja, deportacije, koncentracioni logori. Sve se to čini u ime istine. Ali ne u ime prirodne i logičke istine, već u ime objavljene istine, koja se zove Bog, Vjera, Nacija,Vođa, Partija, Sistem, Demokracija, Sloboda, čak i Humanizam. Usprotiviti se bilo kojoj od tih istina, znači postati urotnik i izdajica, što će reći - predmet terora i terorizma.

Prema mnogim teoretičarima, a ja ću se ovdje poslužiti prije svega analizom koju daje V.Dimitrijević, terorističko nasilje je instrumentalno, odnosno nije samo sebi svrha. To nasilje, po pravilu, sadrži i prijetnju budućim nasiljem. (Nije slučajno da, npr., makar i neutemeljeno, Bin Laden prijeti upotrebom biološkog, pa čak i nuklearnog oružja, a isforsirana i prenapuhana opasnost i panika oko antraxa mu u toj prijetnji dobro dođe.)

Svojstvo terorističkog nasilja je da ono nije usmjereno samo prema ljudima, već sve više i na rušenja objekata simboličke vrijednosti.

Neki teroristička obilježja izvlače iz bezobzirnosti, koja se često ispoljava time što se napadači unaprijed mire s mogućim ljudskim žrtvama, kao npr. prilikom eksplozija u zgradama koje simboliziraju moć, vlast i poredak ili pak imaju sakralni značaj. Tako su, svojevremeno, izraelski teroristi zapalili jerusalemsku džamiju Al-Aksa, po rangu treće svetište muslimana, a u zadnjem terorističkom napadu na SAD, nije slučajno da su izabrana upravo tri simbolička objekta: Kongres SAD (na sreću neuspješan pokušaj), koji simbolizira političku moć i dira u patriotska osjećanja svakog pravog Amerikanca, zatim Pentagon, koji simbolizira vojnu moć, te na Svjetski trgovinski centar, koji je personifikacija ekonomske moći SAD.

Kako je već istaknuto, druga karakteristika svekolikog terorizma je IZAZIVANJE STRAHA KOD PROTIVNIKA.

Naime, djelovanje na volju i psihološko raspoloženje ljudi (da se izazove psihička reakcija intenzivnog straha) jeste primarni cilj terora i terorizma kao političkih sredstava. Predmet zastrašivanja je, po pravilu, šira grupa, koja se može identificirati sa žrtvom (žrtvama), i koja dramatično, ili intezivno, osjeća da joj je upućena prijetnja. Npr. ako se ubija visoki vojni dužnosnik, prijetnja je upućena cijelom komandnom kadru, ako se ubija šef policije, onda je prijetnja cijeloj policiji, ako je žrtva istražni sudija, onda su na tapetu sve sudije, ako je to istaknuti političar i državnik, onda su na redu ostali političari iste orijentacije itd. U američkom slučaju (od 11.9.), predmet zastrašivanja bili su svi američki građani, a panika je zahvatila i građane drugih zapadnoevropskih zemalja.

Nenormalonost terorizma

Slijedeća karakteristika, ili cilj terorizma, jeste UTJECAJ NA ŠIRU OKOLINU. Naime, uvijek, pored neposredne žrtve, postoji i širi cilj zastrašivanja. Pored svojih aktivnih protivnika, koji raskrinkavaju i nastoje odlučno onemogućiti njegov program, terorist se obučava da svoju akciju usmjerava na neopredijeljenu, inertn7u, nesvjesnu masu, prema kojoj je on, po pravilu, emocionalno indiferentan. Njegov je cilj da je pridobije ili osvijesti. Krajnji mu je cilj da većina stanovništva prestane da podržava poredak koji on napada. Kako kaže V. Dimitrijević, cilj teroriste jeste da se postavi na ravnu nogu s vladom, pokazujući da je dovoljno snažan da izvede sve što hoće, da bira vrijeme i mjesto svojih poduhvata i da pregovara s predstavnicima vlade o stvarima koje se tiču samih osnova ustavnog i pravnog poretka, pa čak i da samu vladu učini smiješnom. (Ilustrativan primjer za ovo jeste terorističko ponašanje Mladića, Karadžića i ostalih četničkih komandanata.)

Četvrta karakterista je NENORMALNOST terorizma. Polazi se od toga da se terorističkim može nazvati samo onaj vid političkog nasilja koji odstupa od općeprihvaćenih pravila, i koji je, na određen način - nezakonit, nedozvoljen i neuobičajen. No, problem je u tome što je ono što je u jednoj zemlji dozvoljeno, u drugoj zabranjeno. S druge strane, u svakom pravu postoje okolnosti koje legitimiraju inače zabranjene radnje. Određena vlast se često na njih poziva prilikom vanrednih stanja ili izvršavanja krivičnih sankcija. U nastojanjima da se terorizam tretira kao nelegalan (a da se, pritom, izbjegnu kriteriji lokalnog zakonodavstva), čine se pokušaji da se terorizam razgraniči od gerilskog rata. To je stoga što ugrožene vlade često svaku gerilu proglašavaju terorističkom. U tom smislu T.P. Tornton podvlači da je gerila varijanta rata, gdje je glavni cilj fizičko uništenje neprijatelja, dok terorizam djeluje simbolično, odnosno posredno.

Mnogi teoretičari podvlače da bi se moralna osuda terorizma mogla svesti na staru tvrdnju kako uzvišeni cilj ne opravdava nečasno i nisko sredstvo. Ali, kao što moralni sud o terorizmu zavisi od poznavanja onoga protiv koga se terorist bori, tako i procjena političke cjelishodnosti mora da pođe od toga za šta se terorist bori. Npr. da li je jedan terorizam usmjeren protiv drugog terorizma, i da li je, npr. s moralnog stajališta, opravdano ubistvo jednog diktatora tipa Hitlera, Musolinija, Franka, Salzara, Kim Il Sunga ili Sadama Huseina?

Nije nebitno i to da li je pojedini terorizam, makar se i složili da je to pogrešan put i metod političke borbe, sredstvo za progresivne promjene, za oslobađanje ljudi i demokraciju, ili ne?

Da li bi, npr. teroristički atak na Bin Ladena i njegove saradnike - bio progresivan? U kontekstu ove upitnosti, moralno gnušanje i apriorna osuda svakog terorističkog akta postaje problematično. Pogotovu što jedna od snažnih tendencija u savremenom terorizmu, kao svoj primarni, odnosno jedini cilj, proklamira nacionalno oslobođenje. Nije u pitanju samo nacionalistički terorizam, jer pored njega postoji i antikolonijalistički, a treći je kombinacija nacionalnog i socijalnog cilja i djeluje u državama koje su nacionalno i socijalno formalno nezavisne, a faktički njima vladaju inostrani eksponenti. Zato u pojašnjavanju svakog terorizma prije svega treba pojasniti uzroke i uslove pod kojima se on javlja.

Politička igra moćnika

Generalno promišljajući, svakako da postoje unutrašnji i spoljni uzroci. Prema Komitetu ad hoc za međunarodni terorizam (A/AC 160.) i debati na VI komitetu Generalne skupštine na XXVII zasjedanju (A/C.6/SR), spoljni uzroci jesu kolonijalizam, agresija, strana okupacija, miješanje u unutrašnje stvari drugih zemalja, politika ekspanzionizma i hegomenije, nepravedan međunarodni ekonomski poredak, strana eksploatacija prirodnih izvora neke zemlje i sistematsko uništavanje neke zemlje. U unutrašnje uzroke spadaju: rasizam, rasna diskriminacija, aparthejd, genocid, fašizam, neofašizam, postojeće političke, ekonomske i društvene nepravednosti i eksplotacija, masovne povrede ljudskih prava, siromaštvo, glad, bijeda i osujećnost.

Naravno, na djelu je često kombinacija unutrašnjih i spoljnih uzroka, a neki bi se još mogli i dodati, kao što su gušenje vjerskih sloboda, nacionalna neravnopravnost, zabrana maternjeg jezika i pisma, negiranje prava na autonomiju ili na samoopredjeljenje naroda, nacionalni hegemonizam, fanatizam, poniženje, militarizam, iredentizam, separatizam itd.

Uspješnost borbe protiv međunarodnog terorizma neće primarno zavisiti od iskazane volje zemalja članica UN da se odlučno bore protiv te savremene pošasti. Ona će zasigurno biti u direktnoj korelaciji s uspješnosti prevazilaženja navedenih uzroka i pojava, uspostavom globalnog mira i demokracije, te, posebno, s ublažavanjem kardinalnih razlika u stepenu razvijenosti i s ubrzanijim ekonomskim napretkom zemalja čije je stanovništvo na granici biološke egzistencije.

Sve ostalo bi bilo samo velika politička igra svjetskih moćnika, koji opravdano strahuju od još uvijek nedovoljno spoznatog neprijatelja.

Ako situacija ostane ovakva kakva jeste i ako se odlučnije, i uz svsrdnu pomoć međunarodne zajednice, ne budu otklanjali ovi uzroci i sasijecali korijeni napajanja terorizma, borba protiv njega će biti borba protiv vjetrenjača.

Tekst preuzet iz WALTERA


STARE TEME
 
OSTALE VIJESTI
Trump pokušao blokirati svjedočenja odvjetnika i porno zvijezde, nije uspio
Putinovi mediji šire lažnu vijest da je kralj Charles mrtav
EU dogovorila sankcije za izraelske doseljenike, Hamas i odgovorne za smrt Navalnog
Najveći prosvjed u Kubi od 2022. Predsjednik krivi SAD i "neprijatelje revolucije"
Erdogan čestitao Putinu na izbornoj pobjedi
Lukašenko: Ishod izbora u Rusiji je ozbiljan signal Zapadu
VIDEO Hrpa Rusa slavi na Crvenom trgu u Moskvi, došao i Putin. Zapjevao himnu
Netanyahu Bidenu: Izrael je odlučan postići svoje ratne ciljeve i eliminaciju Hamasa
EU optužila Izraelce: Izazivate glad
Muškarac ispao iz balona na vrući zrak koji je letio iznad Melbournea. Umro je
Putin večeras na Crvenom trgu slavi "pobjedu". "Dobio je 76 milijuna glasova"
Najviši EU diplomat: Izrael izaziva glad u Gazi
NATO u Rumunjskoj gradi najveću vojnu bazu u Europi
Čudovišta, vampiri i asteroidi... Teorije zavjere stvorene AI-jem preplavile TikTok
Putinu na "izbornoj pobjedi" čestitali predsjednici Kine, Sjeverne Koreje i Irana
Tinejdžer (16) na Floridi mahao oružjem, bježao policiji. Sudit će mu kao odraslome
Javio se putnik aviona kojem je otpao dio trupa u letu: "Zastrašujuće"
Dodik oduševljen pobjedom Putina
Američki šef diplomacije otišao u Južnu Koreju, Sjeverna Koreja ispalila projektile
Australski taksisti tužili Uber. Sad će dobiti ozbiljan novac






Google






Rezultati

STARE ANKETE

KAPIJA

25-05-1995



OSTALE VIJESTI
Trump pokušao blokirati svjedočenja odvjetnika i porno zvijezde, nije uspio
Putinovi mediji šire lažnu vijest da je kralj Charles mrtav
EU dogovorila sankcije za izraelske doseljenike, Hamas i odgovorne za smrt Navalnog
Najveći prosvjed u Kubi od 2022. Predsjednik krivi SAD i "neprijatelje revolucije"
Erdogan čestitao Putinu na izbornoj pobjedi
Lukašenko: Ishod izbora u Rusiji je ozbiljan signal Zapadu
VIDEO Hrpa Rusa slavi na Crvenom trgu u Moskvi, došao i Putin. Zapjevao himnu
Netanyahu Bidenu: Izrael je odlučan postići svoje ratne ciljeve i eliminaciju Hamasa
EU optužila Izraelce: Izazivate glad
Muškarac ispao iz balona na vrući zrak koji je letio iznad Melbournea. Umro je
Putin večeras na Crvenom trgu slavi "pobjedu". "Dobio je 76 milijuna glasova"
Najviši EU diplomat: Izrael izaziva glad u Gazi
NATO u Rumunjskoj gradi najveću vojnu bazu u Europi
Čudovišta, vampiri i asteroidi... Teorije zavjere stvorene AI-jem preplavile TikTok
Putinu na "izbornoj pobjedi" čestitali predsjednici Kine, Sjeverne Koreje i Irana
Tinejdžer (16) na Floridi mahao oružjem, bježao policiji. Sudit će mu kao odraslome
Javio se putnik aviona kojem je otpao dio trupa u letu: "Zastrašujuće"
Dodik oduševljen pobjedom Putina
Američki šef diplomacije otišao u Južnu Koreju, Sjeverna Koreja ispalila projektile
Australski taksisti tužili Uber. Sad će dobiti ozbiljan novac


SVASTARIJE


Osmrtnicama ba

NATO u Rumunjskoj gradi najveću vojnu bazu u Europi

Čudovišta, vampiri i asteroidi... Teorije zavjere stvorene AI-jem preplavile TikTok

Najviši EU diplomat: Izrael izaziva glad u Gazi

Na Kubi nestašica hrane i struje, izbili prosvjedi. Cijena goriva porasla za 400%

Izraelska vojska napala bolnicu u Gazi

Biden: Dva su kandidata za predsjednika, ali jedan je prestar i mentalno nesposoban

Putin nakon ˝pobjede˝: Pristao sam osloboditi Navalnog. Tužno je kad netko umre

Putin ostaje vladar Rusije, što to znači za svijet? ˝Zapad se mora pripremiti˝

Čović: U BiH se neće raditi na dan hrvatskih izbora. Nama će to biti svetkovina

Macron: Rusija nije velika, već srednja sila s nuklearnim oružjem





prodaja stanova pik smrtovnice/a> blumen horoskop kalkulator online knjige pdf cvijece vicevi