Utorak 30.9.2014 15:48:44
  TZ VIJESTI - TUZLARIJE- BH VIJESTI - BILTEN TZ - BILTEN TK - TOP VIJESTI - IZ MINUTE U MINUTU - FORUM - IZBORI 2014




Tuzlarije - slike, priče... 
Vijesti 
Tuzlanke i Tuzlaci 
Naše bebe 


Tuzlanski dosje 
Kulturologija 
Sportarije 


Info Servis 
Mapa Tuzle 
Vremenska prognoza 
Mali oglasi 


Bilten rada Općine Tuzla 
Panorame Tuzle 
Vremeplov 
Stare slike pričaju 
Tuzlanska ikona - Meša 
Znanjem protiv droge 
Kapija (25.05.1995.) 
Srebrenica (1995-2006) 


Top vijesti 
Vijesti iz minute u minutu 
Vijesti domaćih medija 
Foto priče 
BH teme 
Feljtoni 

Tuzlarije Forum 
Tuzlarije Chat 
Ankete 
Čestitke-želje-pozdravi 


Razbibriga 
Taze vicevi 
Neobične fotke 
Horoskop 
Web igrice 


Kursna lista 
Telefonski imenik FBiH 
Zakoni 

Vizitke 
Marketing 





VRIJEME U TUZLI
Sunny
Temperatura: 24 C°
Stvarni osjećaj: 24 C°
Vlažnost: 53%
Pritisak: 1025.00 mb
Vjetar: 7km/h
Smjer: Z
Vidljivost: 16 km
Oblačnost: 0%
UV index: 2
Vremenska prognoza


ON LINE KORISNICI -

Users in Chat
TUZLARIJE CHAT




UPIS PRILOGA
Dosje vize

Putovanje, ludom radovanje

Zašto je u Bugarsku najlakše i najskuplje otputovati? Zbog čega su slovenska i portugalska viza najjeftinije? Zašto možete bez vize otići u Sri Lanku, ali ne i u Mađarsku, Italiju, Rumuniju…? Koja je razlika između "običnih smrtnika" i Zijaha Sokolovića ili Harisa Džinovića? Zašto je vlasnicima bh. pasoša potrebna viza za čak 168 zemalja svijeta, i šta sve, izuzev rendgenskog snimka pluća i zubarskog kartona, trebate predati kako bi vam pasoš ukrasila čarobna naljepnica?

lanirate ovog ljeta uzbudljivi odmor na Solomonskim ostrvima? Već ste pregle dali sve aranžmane turističkih agencija i ne možete da se odlučite: Kuba ili Sej šeli? Zagolicala vas je i atraktivna turis tička ponuda Malezije ili avanturizam Dominikanske Republike? Međutim, konzervativni ste i držite se starog, dobrog hrvatskog primorja? Ili bi, pak, otputovali na kraj svijeta - u Zapadnu Samou? Ništa od svega toga? Ne očajavajte! I za vas ima rješenje: zašto ne posjetiti Rusiju, Bjelorusiju ili Kazahstan? Šta vas sprečava da se zaputite u Ekvador ili Sri Lanku? Konačno, zar zaista možete odoljeti poznatim destinacijama kao što su Turska, Makedonija ili SR Jugoslavija? Niste se pronašli ni u jednoj od ovih privlačnih ponuda!? Ipak želite putovati! Onda ste izgubljeni slučaj.

Odnosno, treba vam viza. Bolje odustanite, ili pak razmislite dobro. Možda još nije uvedena viza za Tunis. Ne zanima vas Tunis!? E, onda, dobro došli u svijet međunarodne birokratije, svijet potvrda i dozvola, garancija i dokaza, kopija i fotografija, uvjerenja i ovjerenja... Svijet od 168 zemalja svijeta za koje je državljanima Bosne i Hercegovine potrebna viza.

Dakle, potrebna vam je dozvola za ulaz, boravak ili prolazak kroz neku od zemalja svijeta čiji niste državljanin i čiji pasoš ne posjedujete. Kako većina bh. državljana posjeduje samo jedan pasoš, to im je za putovanje u neku od tih 168 zemalja, izlistanih na web stranici Ministarstva vanjskih poslova, potrebno pokucati na vrata ambasada u Sarajevu ili diljem Evrope. Prošle godine, 130.000 vlasnika "plave knjižice" je zahtijevalo ulazak samo u zemlje "Šengenskog ugovora" (Austrija, Belgija, Danska, Finska, Francuska, Njemačka, Island, Italija, Grčka, Luksemburg, Holandija, Norveška, Portugal, Španija i Švedska), a od toga je oko 10.000 zahtjeva iz raznih razloga odbijeno.

Sve ambasade, da bi izdale vizu vlasniku bosanskog pasoša, naravno, traže taj pasoš, makar na uvid, neki traže i njegovu kopiju uz original, i, u ovisnosti od zemlje do zemlje, od jedne do četiri fotografije. Također, nužan preduvjet za dobijanje vize je plaćanje zdravstvenog osiguranja za vremenski period za koji se viza izdaje. U svim ambasadama putnici-namjernici popunjavaju formular koji je različite dužine, ali postavlja ista ili slična pitanja. Ipak, nema sumnje da je ključni dokument za put u većinu zemalja pozivno ili garantno pismo. Osim tih nužnih "papira", skoro svaka zemlja ima neku svoju specifičnu "zvrčku" ili je caka u tome da "zvrčke", vjerovali ili ne, nema.

Anketa koju je sproveo naš magazin pokazala je da 57 posto čitalaca (731) smatra kako je vizni režim koji primjenjuju zapadne zemlje prema nosiocima bh. pasoša diskriminatorski, 36 posto (464) njih to smatra opravdanim, a sedam posto (82) uopće i ne razmišlja o ovome.

Samo avionom, molim BH građanima viza treba ne samo za ulazak u tzv. zapadne zemlje. Čak i naoko siromašnije zemlje, pa i one preko čijih leđa se, skoro do jučer, moglo tješiti govoreći: "Mi smo još i dobri, pogledajte njih", sada su zakaparile vrata. Vlasnik bh. pasoša ne može bez vize otići ni do susjednih zemalja. Eto, da bi dobacio do Bugarske, osim pasoša, slika i obrazaca, mora imati i poziv od nekog bugarskog domaćina i još priložiti 105 maraka, a ako hoće da mu viza bude završena za tri dana, onda ima još da doda 30 KM.

Za Rumuniju viza je nešto jeftinija - 32 marke za period od mjesec dana - ali zato, uz "neophodne dokumente" i odgovore na pitanja: ko si, šta si, što si, odakle si, ko ti je mati, a ko otac, gdje su oni, umrli, a što nisu došli, gdje je njihov pasoš, što si se razveo, gdje ti je žena, šta radiš, kolika ti je plata, a regres…, valja još priložiti ugovor o radu, odnosno potvrdu o zaposlenju.

Ni Mađarska nam više nije tako blizu. Nekadašnja turistička meka za Bosance sada za izdavanje vize za turističku posjetu traži rezervaciju hotela ili pozivno pismo ovjereno u mađarskoj policijskoj stanici i uplatu od 40 dolara. Vrijeme dobijanja vize je u prosjeku dva dana, a ukoliko neko želi vizu istog dana kada je podnio zahtjev, mora uplatiti dodatnih 15 dolara.

Hajde, nekako ćemo se i snaći bez vaj-krema i drugih sireva što smo ih kupovali po Pečuhu, ali ko će odoljeti šopingu u Trstu? Šta će raditi one silne leviske i starke po Ponte Rosu bez Bosanaca? Šoping, dakle, više ne pali kod Talijana. Da biste kao turista ušli u Italiju, potrebno je puno više od garantnog pisma i rezervacije hotela. Uz to morate predati još i pismo poslodavca u kojem stoji datum kad ste stupili na posao, dohodak i dokaz da se vrijeme putovanja poklapa sa vremenom kad uzimate godišnji odmor, radnu knjižicu, pa obrazac M2, naravno popunjen u preduzeću gdje radite, kako biste posvjedočili da vam poslodavac uplaćuje socijalno i zdravstveno osiguranje (privatnici će priložiti i dokaz o registraciji preduzeća, studenti indeks, a učenici đačku knjižicu), zatim dokumentaciju o posjedovanju nekretnina, izvode iz bankovnih računa ili kreditne kartice, eventualne porezne prijave, povratnu putnu kartu, dokumentaciju u vezi sa smještem u Italiji, dokumentaciju o zdravstvenom osiguranju koje važi za sve zemlje Evropske unije i onda još keširati 50 maraka.

Kad smo već kod godišnjeg odmora, pogledajte kako se ide u Španiju. Prvo što će vam reći u Ambasadi Španije jeste da dokumente morate donijeti najmanje 14 dana prije predviđenog putovanja. Ukoliko je put turističke prirode, osim molbe potrebni su originali i prevodi dokumenata na engleski ili španski ili francuski jezik. Dakle, trebate priložiti prijevod potvrde o zaposlenju ili sličan dokument ako ste vlasnik firme, ako ste penzioner, onda potvrdu od banke o posjedovanju novca na računu, potom kućnu listu, te rezervaciju hotela u Španiji i rezervaciju povratne aviokarte sa fiksnim datumima polaska i povratka. Što, vjerovatno, podrazumijeva da u turističku posjetu želite ići samo avionom, a ne autobusom, automobilom, motociklom, biciklom… Isto je i sa smještajem. Nema teorije da dobijete vizu ako ćete spavati po nekakvim kućercima, u privatnom smještaju, pod šatorom, u vreći za spavanje. Samo hotel, molim lijepo. A ako ćete privatno u Španiju, onda još imajte u vidu da se garantno pismo koje vam pošalje domaćin mora završavati rečenicom kako pozvana osoba, tj. vi, nećete prouzrokovati nikakve troškove za špansku vladu. Još priložite 50 KM i sačekajte od tri do pet dana.

Padanje u nesvijest Nema ni u Češku više putovati onako - pasoš u ruke i put pod noge. Prvo treba nabaviti turistički vaučer, što je, zapravo, potvrda o rezervaciji prebivališta u Češkoj, ili garantno pismo, pa onda donijeti potvrdu o zaposlenju, pa još donesite 50 KM i strpite se sedam do deset dana. Skoro da je isto i sa Poljskom. Uz poslovno pismo, u kojem će pisati gdje sve idete, ko vas čeka, kod koga spavate, ko vam plaća boravak, ko hranu, a ko zdravstvenu zaštitu, a koje treba da vrijedi šest mjeseci, još trebate platiti 92 KM takse.

Do Danske je, što se tiče perioda čekanja na vizu, nekako najteže dobaciti. Naime, kada već nabavite potvrdu o zaposlenju, pa potvrdu o vlasništvu nad nepokretnom imovinom, i uplatite 45 maraka takse za desetodnevni boravak, onda trebate čekati i do dva mjeseca. U najboljem slučaju, vizu ćete dobiti za dvije sedmice.

Što se tiče Švicarske, ova zemlja od nosilaca bosanske putne isprave traži i kućnu listu, i dokaz o posjedovanju imovine, i potvrdu o zaposlenju, i kopiju radničke knjižice... I za odlazak u Norvešku treba vam garantno pismo ovjereno u općini i policijskoj stanici u Norveškoj, odsječak od plate, dvije slike, kopija pasoša i kopija svih strana na kojima imate već izdate vize, bez obzira da li važe ili ne, potvrda o zaposlenju, potvrda o godišnjem odmoru, potvrda o imovini, ako ste oženjeni ili udati, vjenčani list, a ukoliko vodite i djecu, njihove rodne listove. Još platite taksu od 50 KM za ostanak do 30 dana, a 60 KM za ostanak do 90 dana.

Poznato je da bi skoro svi rado otišli do Francuske. Olivier Fontan, prvi sekretar francuske ambasade u Sarajevu, kratko kaže da se sve o vizama za ovu zemlju može saznati putem web sitea: www.ambafrance.com.ba/visasbsc.htm, gdje se može naći i formular. Doduše, formular se može dobiti i u samoj ambasadi.

Na web siteu piše da je, recimo, za turističko putovanje potrebna kopija radne knjižice ovjerena pečatom poslodavca (odnosno, za studente potvrda o redovnom studiranju), rješenje o godišnjem odmoru koje izdaje poslodavac (i gdje treba biti preciziran broj dana) ili kopija sudskog rješenja za privatne poslodavce, potom propratno pismo putničke agencije (vaučer) kojim se potvrđuje da je ta osoba platila troškove transporta (autobus ili avion), informacije o smještaju (navesti adresu i broj telefona hotela), zdravstveno osiguranje za putovanje te dokaz o posjedovanju novca (najmanje 40 KM dnevno). Poslovni put zahtijeva još i poziv od francuskog preduzeća, a svaka viza za manje od 30 dana košta 49 KM.

Procedura provjere dokumenta traje oko tri dana i onda se na vizu čeka još otprilike toliko. U ovoj godini francuska ambasada već je primila 6.500 zahtjeva, a odobrila 5.700. Od tog broja, četvrtina se odnosi na poslovne vize. U posljednje tri godine zahtjevi bh. građana za francuskim vizama je, kaže gospodin Fontan, smanjen. Tako je u prošloj godini broj zahtjeva opao za 20 procenata u odnosu na 2000. godinu.

U Kraljevini Holandiji valjda samo bh. građani ne mogu biti turisti. Da li zbog općeprihvaćenog stava da su Bosanci frontalni kokuzi (što i nije daleko od istine) pa to sebi ne možemo priuštiti ili zbog toga što naš svijet voli slagati pa kazati da ide u turizam, a ode da se ne vrati, tek u razgledanje kraljevine sa fotoaparatom i slamnatim šeširom se ne može ići. Ali, zato može poslovno i u posjetu rodbini i to ukoliko predate garantno pismo firme ili rođaka koji vas poziva u Holandiju, zatim kopiju ugovora o radu, izvod iz posljednje tri plate, odobrenje za godišnji odmor i ako platite taksu od 50 do 60 KM. Ukoliko neko želi posjetiti samo Haag a ujedno se nalazi na listi optuženih za ratne zločine, onda mu viza ne treba, ali to svakako ne spada u domen rada Ambasade Holandije.

Za vizu jedne od rijetkih razvijenih evropskih zemalja koja nije potpisnica Šengenskog sporazuma, Veliku Britaniju, potrebno je, uglavnom, isto ono što i za većinu zemalja Evropske unije: pozivno pismo, dokaz o zaposlenju, dokaz o posjedovanju imovine i 115 maraka takse. A postoji i iznenađujuća mogućnost da vizu dobijete isti dan kada predate zahtjev.

E, evo zemlje pred čijom ambasadom u Sarajevu ljudi u nesvijest padaju od gužvi i čekanja i ispred koje spavaju u kolima i vrećama, a sve kako bi ujutro bili prvi na šalteru za predavanje zahtjeva za vizu. Zemlja se, pogađate, zove Njemačka. I ona je prošle godine bila apsolutni rekorder po broju zahtjeva za vize. Primila ih je čak 63.000. Od toga oko 5.000 zahtjeva odnosilo se na ostanak na duži vremenski period, a ostali na kratkoročne vize. Među njima najviše ih se odnosi na posjete porodici u Njemačkoj, a jedna trećina su poslovne vize. Oko osam posto zahtjeva je odbijeno. Achim Troster, zamjenik ambasadora u njemačkoj ambasadi, kaže kako dobiti njemačku vizu uopće nije teško. "Treba samo provesti nekoliko sati u redu da bi se predao zahtjev. To jeste neugodnost, ali svakako nije teško. Mi smo uradili sve što je moguće u okviru naših kapaciteta kako bi zahtjevi za vize bili obrađeni što je brže moguće. Ukoliko posjedujete svu potrebnu dokumentaciju, proces dobijanja vize traje tri radna dana." Pred ulazom u njemačku ambasadu svakog jutra ordinira grupa Roma, ili, kako ih češće zovu, Cigana, koja dođe kao neki prvi prag koji valja preći do vize. Prvo curetak od desetak godina pritrčava onom ko se kreće prema ulazu u ambasadu, ljubi ruke i viče: "Daj mi jednu marku, vizu dabogda dobio." Ako prođete pored nje a ne stavite joj u ruku marku, čitava grupa će se sjuriti za vama vičući: "Dabogda vizu nikad ne dobio, Njemačke očima ne vidio." I šta čovjek da uradi? Ništa. Vrati se, gurne joj marku-dvije u ruke, i stane u red nadajući se da će neka kosmička sila da pomogne u razrješenju njegovog pitanja.

Ukoliko ste dokazani kriminalac, tj. imate kriminalni dosje u Njemačkoj, onda mogu nastati problemi. Osim toga, problemi vas čekaju i ako ne donesete potrebnu dokumentaciju, nemate dovoljno novca, samac ste i bez posla i nemate nikakve veze sa Njemačkom. U njemačkoj ambasadi smatraju kako pitanje ukidanja viza nije toliko političko, nego prije svega ekonomsko. "Mi ne želimo da posjetioci žive na račun novca njemačkih poreskih obveznika i želimo da ljudi dokažu da mogu boraviti u Njemačkoj od svog novca", kaže Achim Troster. Za njemačku vizu trebate predati sve one dokumente o kojima smo već govorili, 50 maraka za vizu do mjesec dana boravka plus odgovore na dodatna pitanja.

Ovo je moja kuća… I Švedska je jedna od zemalja-miljenica bh. državljana. Prošle godine oko 8.000 bh. državljana zatražilo je švedsku vizu i trenutno u ovoj zemlji dozvolu boravka uživa čak 60.000 državljana BiH. Samo u januaru i februaru ove godine 674 osobe iz BiH zatražile su azil u Švedskoj. Kompletna procedura za izdavanje švedske vize - od dana predavanja zahtjeva do odgovora - traje dvije sedmice, dok se poslovne vize izdaju za dan-dva. Prema švedskim zakonima, aplikant za švedsku vizu mora imati dokaze da je zaposlen, da je penzioner ili da se na drugi način izdržava, potvrdu da je nosilac stanarskog prava ili da ima vlastitu kuću, te garantno pismo osobe koja ga poziva u Švedsku i koja garantira da će snositi troškove boravka, eventualnog liječenja i sl. Osoba koja je dobro situirana a nema vlastiti stan ili kuću, mora predati ugovor koji je zaključila sa stanodavcem o stanu koji unajmljuje. Ipak, takav ugovor nema istu "težinu" kao što ga ima stanarsko pravo. U tom slučaju aplikant odgovara na "još neka pitanja". Kažu da je upravo u ovu ambasadu jedan bh. državljanin kao potvrdu o tome da u vlasništvu ima kuću donio fotografiju i kazao: "Vidite, ovo sam ja, a ovo iza mene je moja kuća."

Viza za jedan ulaz i jedan izlaz u trajanju do 30 dana košta 50 KM, više od 30 dana 60 KM, a ukoliko se traži više ulaza i izlaza, onda se dodaje po još deset maraka. U 1999. godini broj zahtjeva za boravišne vize se iznenada smanjio pa je iz Švedske signalizirano da se kriteriji za izdavanje viza "olabave". Ambasada u Sarajevu je to i uradila, ali se 2000. godine opet povećao broj azilanata i ambasada je ponovo pooštrila kriterije.

Ovih dana se šire glasine da će Švedska dozvoliti Hrvatima iz BiH, naročito mlađim porodicama, da uđu u zemlju i tamo se nastane. Prvi sekretar švedske ambasade Kajsa Netz kaže da su ovo izmišljotine i da se ljudi samo varaju. "Švedska procjenjuje da se situacija u BiH normalizira, da se manjinske grupe sve više vraćaju u zemlju, te da više nema potrebe za izdavanjem boravišnih dozvola. Ljudi koji, prevareni ovakvim glasinama, otputuju u Švedsku najvjerovatnije neće dobiti boravišnu dozvolu i bit će prisiljeni da se vrate u BiH", kaže gospođa Netz.

BH državljani moraju imati vizu čak i za Sloveniju. Igor Pirkovič, šef odjela za konzularne poslove u slovenskoj ambasadi u Sarajevu, kaže: "Sloveniji je bio postavljen uvjet da poštuje viznu politiku međunarodne zajednice i sinhronizira svoj rad sa ostalim zemljama, što je ona i uradila. U toj harmonizaciji Slovenija nije išla do kraja kada je u pitanju BiH. Znam da se mnogi građani bune što moraju vaditi vizu za posjetu Sloveniji, pa i za tranzit, pogotovo zato što su Slovenci ovdje najveći investitori, ali mi ne možemo ignorirati zahtjeve koje nam postavlja međunarodna zajednica. Ipak, ovo je jedina ambasada ovdje koja vize daje gratis. I samo je BiH u slovenačkom viznom režimu izuzeta od plaćanja viza i čak nam zbog toga Zapad zamjera", kaže Pirkovič. On napominje da će se od iduće godine, shodno novim pravilima Šengenskog sporazuma, čak naplaćivati i sam postupak za izdavanje vize.

Slovenska ambasada bh. građanima čini uslugu i tako što šalje svoje službenike u Banju Luku i tamo izdaje vize za građane RS-a. Da bi se dobila viza za Sloveniju bilo kojeg tipa, po zakonu, kaže Pirkovič, potrebno je imati samo validnu putovnicu, koja važi više od tri mjeseca od dana isteka vize. Međutim, potrebno je predati i: fotografiju, pasoš i njegovu fotokopiju, dokaz o razlogu putovanja (npr., original ili fotokopiju garantnog pisma ovjerenog kod notara za privatnu posjetu, a za poslovnu ovjerenog kod privredne komore u Sloveniji, odnosno original i fotokopiju vaučera za turistička putovanja). Uz ovo, u ambasadi vas upozore da imaju pravo zahtijevati i dodatne dokumente. Vize se za sve izdaju u istom danu u kojem se i predaju. Prosječno, u jednoj sedmici za slovensku vizu apliciraju 192 državljanina BiH, a samo prošle sedmice u jednom danu apliciralo je 280 osoba. U prošloj godini 10.000 bh. građana zatražilo je boravišnu vizu u Sloveniji, dok je ukupan broj zahtjeva u 2000. iznosio 42.000. Od toga, pozitivno je riješeno 35.000.

Slovensku vizu onako, "uz kafu", mogu dobiti neki bh. državljani za koje u ambasadi procijene da je "osoba od povjerenja". "Eto, naprimjer, kad bi vizu tražio Zijah Sokolović, on bi morao doći, jer je po zakonu da svi dođu osobno po vizu, ali ne bi morao aplicirati, već bismo mi lijepo popili kafu dok mu izdaju vizu, i onda mu kažem: dobro došao u Sloveniju. Isto je i sa Harisom Džinovićem - ja ga prije nisam znao, ali sada imam njegov CD, on je najbolji pjevač i uvijek je dobrodošao u Sloveniju", kaže Pirkovič.

Kupovanje dokumenata Nakon priče o prikupljanju gomile dokumenata, logično se postavlja pitanje zašto su građani BiH "grešnici" pa im nigdje ne daju bez vize i zbog čega je BiH stalno u društvu sa zemljama bivšeg SSSR-a, Albanijom, Makedonijom, Jugoslavijom, zemljama Južne Amerike, Afrike, Bliskog istoka? Za ovakav položaj krivicu, naravno, ne treba svaljivati samo na prepotentni Zapad i birokracije većine razvijenih država svijeta, nego prije, vjerovatno, na poslijeratnu bh. vlast i sve njene aferime, poput, recimo, dijeljenja pasoša i državljanstava ljudima sumnjivih namjera i opskurnih biografija.

Zbog takve politike i očajnih ekonomskih prilika, sve dok se na nivou države ne počne primjenjivati zakon o prebivalištu i boravištu građana BiH, zakon o jedinstvenom matičnom broju, zakon o zaštiti ličnih podataka, zakon o ličnoj karti i zakon o centralnoj evidenciji i razmjeni podataka, te se sve granice ne pokriju "graničnom službom", vlasnicima bh. pasoša bolje bi bilo i da ga nemaju. Prvi sekretar francuske ambasade Fontan kaže da su dva najvažnija uslova za ukidanje viza: poboljšanje privredne i sigurnosne situacije u BiH. "Potrebno je da građani BiH ne predstavljaju migratorni rizik u zemljama potpisnicama Šengenskog sporazuma. To je također garancija da zemlja neće ostati bez svojih sposobnih ljudi. A ako BiH želi biti otvorena na evropskom prostoru, ona mora kontrolisati nedozvoljenu trgovinu i krijumčarenu robu", kaže Fontan.

Drugo, za ponižavajući i diskriminatorski odnos zapadnih zemalja i njihovih službenika u ambasadama prema bh. državljanima, treba zahvaliti, između ostalog, i onima koji zloupotrebljavaju izdate vize i postaju ilegalni useljenici. Prema riječima Kajse Netz, prvog sekretara Ambasade Kraljevine Švedske, oni s vremena na vrijeme, sistemom slučajnog uzorka, provjeravaju dokumente koje im prilažu aplikanti za vizu i upravo tako otkrivaju jako puno falsifikata. "Mi znamo da se ovdje mogu kupiti dozvole o tobožnjem zaposlenju. U novinama svakodnevno vidimo oglase i brojeve telefona onih koji ´pomažu´ u nabavci viza za Švedsku, Austriju, Francusku i sl., i mi te probleme redovno iznosimo na sastanku članica Schengena", kaže Kajsa Netz. Ona iznosi i primjer dvojice muškaraca iz okoline Sarajeva koji su prošle godine vizu dobili sa falsificiranim dokumentima i garantnim pismom: "Oni su se predstavili kao biznismeni koji idu na poslovni put u Švedsku i naša ambasada im je izdala vizu. Tek naknadno smo otkrili da su sva dokumenta koja su predali bila falsificirana."

Achim Troster, zamjenik ambasadora SR Njemačke: "Treba samo provesti nekoliko sati u redu"

U ovakvim slučajevima ambasada svim članicama Schengena šalje podatke o osobi koja je "izigrala povjerenje" i obično takvi teško prolaze na bilo kojoj granici. Takve osobe čak dolaze u situaciju da više ne mogu dobiti vizu ni bilo koje druge zemlje članice Schengena. Ukoliko se naknadno otkrije da je neko od aplikanata priložio falsificirane dokumente ili davao lažne iskaze tokom intervjua, ambasada ima pravo poništiti već izdatu vizu. Osim toga, samo je prošle godine 130 bh. građana ostalo u Švedskoj iako im je viza istekla. Takvim se građanima, kako kaže Kajsa Netz, obično uskraćuje boravišna viza i oni se deportuju u BiH, pa čak i njihova bliža rodbina, izvjesno vrijeme, nema pravo na vizu.

I u Ambasadi Republike Slovenije kažu da imaju povremeno sličnih problema. "Nedavno je jedna grupa mladića između 20 i 30 godina zatražila vizu pod izgovorom da idu preko neke agencije na skijanje. Međutim, oni na intervjuu nisu čak znali ni u koji hotel idu, niti gdje se taj hotel nalazi. Bilo je očigledno da su nas htjeli prevariti, pa smo ih odbili", kazao je Igor Pirkovič.

Put preko bare Sjedinjene Američke Države su magnet za bh. građane. Ali za odlazak preko bare treba svega u velikim količinama: para, veza, strpljenja. Prema podacima američke vlade, prošle godine je 7.891 građanin BiH podnio zahtjev za vizu. Od toga bilo je 6.957 zahtjeva za poslovne i turističke vize, 587 za vize radi školovanja i 347 zahtjeva koji potpadaju pod "druge kategorije". Postotak onih čiji zahtjev za vizu je odbijen iznosi 27 posto, odnosno više od četvrtine zahtjeva. Nakon terorističkih napada na SAD od 11. septembra, kako kažu u američkoj ambasadi u Sarajevu, došlo je do samo jedne izmjene u proceduri za dobijanje vize: uvedena je dodatna aplikacija za neimigrantske vize za muškarce između 16 i 45 godina i ona se primjenjuje svugdje u svijetu, bez obzira gdje aplicirali.

Za svaki zahtjev za vizu treba platiti taksu od 45 dolara u konvertibilnim markama i ona je nepovratna. Provjera dokumenata traje najmanje dva dana, a odjel za vize radi po striktnom principu "ko prvi dođe, prvi će biti uslužen". Oni koji žele američku vizu moraju podastrijeti dokumente koji dokazuju posjedovanje dovoljno novca za pokrivanje troškova za vrijeme boravka u SAD-u (najmanje 100 dolara za dan boravka) kao i dokumente o jakim porodičnim vezama, zaposlenju, materijalnim i drugim vezama koje obavezuju posjetioca da će se vratiti u BiH. Dokazi o materijalnim sredstvima su: ukoliko snosite troškove putovanja sami, tri posljednja bankovna izvoda ili izvoda kreditne kartice ili putnički čekovi; ukoliko vam troškove putovanja snosi neko drugi, garantno pismo od osobe koja vas poziva a koje ne smije biti starije od šest mjeseci; ukoliko ste pozvani od neke firme ili organizacije, originalna prepiska koja pokazuje detalje o tome ko snosi troškove putovanja.

Dokazi o porodičnim, društvenim i materijalnim vezama su: ukoliko ste zaposleni, potvrda poslodavca u kojoj je naznačeno koliko dugo ste zaposleni, vaša funkcija, plata, i koliko dana godišnjeg odmora imate, tri posljednja odreska od plate i radna knjižica; ukoliko ste privatnik, dozvola za rad, potvrda o zakupu ili vlasništvu nad poslovnim prostorom te posljednja potvrda o plaćenom porezu; u slučaju da ste poljoprivrednik, ugovore za proizvodnju prehrambenih proizvoda; ukoliko ste student, samo indeks; ukoliko ste učenik, onda potvrda da ste upisani u tekuću školsku godinu i posljednje svjedočanstvo; ukoliko ste penzioner, onda dokaz o penziji (penzioni ček), ili o drugim primanjima, i dokumenti koji dokazuju vlasništvo ili stanarsko pravo; ukoliko posjedujete nekretnine, onda izvadak iz katastra koji dokazuje da vi posjedujete ili imate pravo da koristite kuću ili zemlju; u slučaju da posjedujete stan, onda dokaz o vlasništvu ili o stanarskom pravu; a u slučaju da posjedujete vozilo, saobraćajnu dozvolu (potvrdu o registraciji). Ukoliko ste oženjeni/udati i vaš supružnik ne putuje sa vama, potrebno je priložiti vjenčani list ne stariji od šest mjeseci; ukoliko imate djecu ispod 21 godine a koja ne putuju sa vama, onda njihove rodne listove; ukoliko maloljetna osoba putuje bez jednog ili oba roditelja, onda pismena saglasnost roditelja ili staratelja koji ne putuju, ovjerena na sudu; ukoliko ste već bili u SAD-u, onda stari pasoš sa isteklom američkom vizom.

Kad smo već "otputovali" preko bare, evo kako se stiže do Kanade. Ta zemlja nema ambasadu u BiH, nego u Austriji - u Beču. Nasreću, ne morate putovati u Beč i vaditi vizu za Austriju, već je dovoljno da, uza sve dokumente koje traže i ostale ambasade, u veliku kovertu spakujete još potvrdu o nekretninama i uplatnicu na 55 eura. Onda čekajte neko vrijeme da vam poštar pokuca na vrata i donese odgovor iz Beča.

Ostanimo još malo izvan Evrope. U Islamsku Republiku Iran, ako niste Zlatko Lagumdžija, možete otputovati ukoliko imate pismo od domaćina iz Irana i još 50 maraka takse. Do Egipta, bez obzira na to da li idete tek da vidite piramide i da vas kamila malo pronosa, najlakše se može stići pod izgovorom da idete poslovno. Onda vam treba kopija pisma poslovnog partnera iz Egipta koji vas poziva, 75 KM i petnaestak dana strpljenja.

Hoćete li u Japan? Ako hoćete, onda se pripremite da uz one već poznate dokumente predate i poziv od domaćina iz zemlje izlazećeg sunca, rezervaciju avionske karte, izvod iz bankovnog računa i 41 marku.

A šta mislite o putu u Kinu? Izgleda ništa, jer kako kaže Wang Yanmei, konzul Ambasade Narodne Republike Kine u BiH, bh. državljani rijetko putuju u tu zemlju za razliku od, npr., Slovenaca, koji godišnje zatraže i do 3.000 viza za turističku posjetu zemlje zmajeva. Oni koji imaju diplomatski i tzv. službeni pasoš ne trebaju vizu za ulazak u Kinu, a oni koji imaju obični bh. pasoš trebaju predati potvrdu o rezervaciji povratne karte (bez obzira na vrstu prevoza), potvrdu o rezervaciji hotela ili, ako neće boraviti u hotelu, pismo domaćina koji će ga dočekati (ono se može poslati i faksom) i jednu fotografiju. Interesantno je to što kineska ambasada ne naplaćuje taksu "ako se putnik ne žuri", već samo u slučajevima da se viza traži u roku od 24 do 48 sati.

U Libijsku Arapsku Džamahiriju, pretpostavlja se, najčešće žele otići oni koji tamo imaju rodbinu na privremenom radu. Ta rodbina bi im iz imigracionog ureda u Libiji trebala poslati formular, odnosno poziv. Zatim bi vlasnik bh. pasoša isti trebao odnijeti u ispostavu MUP-a kako bi ovlašteni prevodilac preveo pasoš na arapski. Konačno, slijedi uplata 35 maraka takse.

A Pakistan? E, ova zemlja je u posljednjih pola godine bila meta dva do tri bh. novinara. I prema njihovom iskustvu, za put u Pakistan, osim dobre volje, potrebno je i pismo objašnjenja razloga odlaska te oko 60 maraka takse.

Ukoliko ste zainteresirani za poslovni put u Saudijsku Arabiju, opet se pripremite za nešto složeniju proceduru: uz pozivno pismo koje mora poslati firma srodne djelatnosti, potrebno je pismo iz firme u kojoj je putnik zaposlen i ovjereno u Privrednoj komori BiH te prevedeno na arapski jezik, zatim kopija diplome, rezervacija leta i 54 dolara takse.

I za kraj, jedna radosna vijest. Zemlja koja, pored Slovenije, ne traži novac za taksu, a ni samo vađenje vize ne zahtijeva iznimno strpljenje. Dakle, riječ je o Portugalu. Nije loše?

Jedino što od vas traži portugalska ambasada jeste da zahtjev podnesete od deset do petnaest dana prije nego kanite otputovati. Naravno, nužan je i poziv nekoga ko vas želi vidjeti u Portugalu.

Konačno, ako je već nemoguće procijeniti kada će biti ukinute vize za veći dio Evrope, barem jedna stvar je sigurna: ukoliko vlasti u BiH ne budu žurile sa ispunjavanjem uvjeta za približavanje društvu razvijenih evropskih zemalja i ukoliko prosječna taksa za vizu od 50 KM i dalje bude pravo malo bogatstvo za građane ove zemlje, nije zgoreg očekivati da će vlasnici bh. pasoša u spisku potrebnih dokumenata uskoro pronaći i rendgenski snimak pluća ili karton od zubara. Ili pak priznanicu da nisu članovi kakve dokazane terorističke udruge.

(Dosje je urađen u suradnji sa Institute for War and Peace Reporting - IWPR)
Gerhard Jandl, ambasador Republike Austrije u BiH

Iz BiH nam ne prijeti nikakva opasnost

DANI: Koliko viza u prosjeku godišnje izda Ambasada Austrije državljanima BiH?

JANDL: Godišnje izdamo oko 25.000 viza. Nakon njemačke, mi smo druga ambasada po broju izdanih viza u Sarajevu, a poslije nas je talijanska sa 12-13 hiljada itd. Ovih 25.000 viza je, sa jedne strane, veliki broj, a sa druge, on i nije velik kada se uzme u obzir činjenica koliko Bosanaca i Hercegovaca živi u Austriji. Nedavno sam dobio posljednje informacije od nadležnih službi da u Austriji trenutno boravi oko 100.000 bh. državljana. Tome treba dodati brojku od 60.000 osoba koje dolaze iz BiH ali koje su u međuvremenu stekle austrijsko državljanstvo, što znači da imamo oko 160.000 bh. građana u Austriji.

DANI: Da li se procentualno najveći broj izdatih viza odnosi na posjete rodbini, privremeni rad ili neku drugu svrhu?

JANDL: Od ukupnog broja izdatih viza sigurno 80 posto se odnosi na vize radi posjeta rodbini ili turističke posjete, a ostalih 20 procenata otpada na osobe koje iz poslovnih razloga putuju u Austriju. Što se tiče sezonskih radnika, to je posebna kategorija, jer oni zapravo dobijaju privremenu dozvolu boravka. Isti je slučaj sa studentima. Dakle, svaki onaj boravak u svrhu rada ili školovanja podrazumijeva jednu posjetu, a ne samo vizu radi posjete. Otprilike 4.000 takvih dozvola za boravak smo izdali prošle godine.

DANI: Da li se nakon terorističkih napada na SAD na bilo koji način promijenio vizni režim Austrije za državljane BiH?

JANDL: Uopće ne. Nakon 11. septembra nismo imali potrebe da posebno pooštravamo uobičajeni sistem provjere koji smo obavezni provoditi i taj je sistem isti kao i prije 11. septembra i obavezni smo ga provoditi kao potpisnica Šengenskog sporazuma. To je relativno stroga kontrola, gdje se svaki podnosilac zahtjeva intervjuiše i pregledaju se dokumenti koje on predoči. Mi smo polazili od toga da iz BiH ne prijeti nikakva opasnost u smislu nekakvih terorističkih aktivnosti, tako da nismo mislili da je potrebno da uvodimo nekakav strožiji režim prema državljanima BiH i to nismo ni uradili.

DANI: U kojoj mjeri su česti pokušaji falsificiranja dokumenata potrebnih za vize?

JANDL: Nažalost, ponavlja se situacija da ljudi pokušavaju doći do vize pomoću falsificiranih dokumenata. Mi, naravno, imamo metode da prepoznamo takve dokumente i u najvećem broju slučajeva ih otkrivamo. Takva osoba ne može dobiti vizu ni u tom konkretnom slučaju, a vjerovatno ni ubuduće ako bude aplicirala. Mogu samo da upozorim ljude da ne podliježu takvim ponudama, jer u tom slučaju ne samo da neće dobiti vizu nego će, ukoliko se radi o falsifikatu notarske ovjere, to onda povlačiti za sobom i krivičnu odgovornost. Samo onaj ko sa iskrenim i otvorenim namjerama želi da putuje u Austriju, ako predoči valjane dokumente, dobit će vizu. Nema nikakvog razloga da se pokušava nešto što je nepoželjno i za tu samu osobu, jer većina onih koji žele dobiti vizu na temelju falsifikovanih dokumenata su osobe koje žele ilegalno raditi u Austriji. Već u startu je mala vjerovatnoća da će takva osoba proći na temelju falsifikovanih dokumenata, ali, čak i ako bi se to dogodilo, na tržištu rada ih čekaju jako stroge kontrole. Postoji legalni put da se podnese zahtjev i ode u Austriju kao tzv. sezonski radnik.

DANI: Kako biste ocijenili organiziranost službe koja izdaje vize, imajući u vidu dugačke redove onih koji čekaju ispred austrijske ambasade?

JANDL: Preko godinu dana, koliko sam ambasador u BiH, borim se da se ukine viza za građane BiH. Možete pretpostaviti da to tako lako ne ide, jer takvu odluku moraju donijeti svi članovi tzv. šengenskog prostora. Meni je lično jako neprijatno kad vidim taj red ispred ambasade. Mi smo pokušali nekim organizacijskim prilagodbama smanjiti te redove i djelimično nam je to uspjelo. Mora se uzeti sam položaj ambasade, koja, sticajem okolnosti, nema nekog dvorišta gdje bi ti ljudi mogli čekati, tako da oni stoje na ulici, odnosno na trotoaru. Sa druge strane, u odjelu za vize imamo određen broj saradnika koji imaju određen kapacitet koji mogu odraditi u toku dana, a povećanje broja personala još uvijek nije moguće na temelju mjera štednje koje su na snazi i u Austriji.

DANI: Možete li prokomentirati izjavu Visokog predstavnika Wolfganga Petritscha u kojoj on apostrofira ulogu bosanskih vlasti u procesu ukidanja viznog režima za građane BiH i govori kako se to može izvesti čak do kraja ove godine ili kroz nekoliko godina, u ovisnosti koliko bosanska vlast bude brzo usvajala neke zakone?

JANDL: Činjenica da li će se ukinuti obaveza za posjedovanje vize za bh. državljane ovisi i od ponašanja bh. vlasti u smislu koliko brzo će se one usvajanjem određenih prava i propisa približavati i prilagođavati važećem stanju u prostoru Schengena, odnosno u EU. Bitan segment u tome je uvođenje zajedničkog pasoša, koji je dobrim dijelom prilagođen standardima EU po svom tehničkom izgledu i po sigurnosnim elementima koji onemogućavaju falsificiranje. Sljedeći važan korak će biti kada Državna granična služba bude preuzela kontrolu na svim graničnim prijelazima i kada ta kontrola bude stvarna. U zemljama šengenskog prostora važno je da svi granični prijelazi na terenu budu također pod kontrolom DGS-a, jer su propisi njenog rada prilagođeni standardima EU.

DANI: Da li su za ulazak u proces ukidanja viznog režima za BiH važniji uslovi o kojima ste Vi sada govorili ili, generalno, poboljšanje ekonomske situacije koje će smanjiti pritisak za odlazak u inozemstvo?

JANDL: Uslovi o kojima sam govorio su svakako prva pretpostavka da se ide u pravcu otvaranja mogućnosti za ukidanje obaveze posjedovanja viza za građane BiH. U diskusijama na ovu temu uvijek važnu ulogu igra privredna situacija. Ukoliko odgovorni u Evropskoj uniji budu imali osjećaj da ljudi iz Bosne, najčešće mladi, nemaju potrebu i ne teže tim posjetama zemalja EU i šengenskog prostora isključivo radi posla, dakle ako znaju da im to nije neophodnost i osnovni motiv, onda će sigurno i oni biti spremniji i bliži odluci za ukidanje obaveze posjedovanja vize.


U Schengen do kraja 20.. godine

Vijeće ministara, odnosno Ministarstvo vanjskih poslova BiH, nosilac je aktivnosti koje bi u nekom sretnom trenutku mogle rezultirati ukidanjem viznog režima za zemlje Šengenskog ugovora. Prije svega, usvojena je tzv. grupa CIPS zakona: zakon o prebivalištu i boravištu građana BiH, Zakon o jedinstvenom matičnom broju, Zakon o zaštiti ličnih podataka, Zakon o ličnoj karti i Zakon o centralnoj evidenciji i razmjeni podataka. "Ovi zakoni predstavljaju element povjerenja prema našoj državi da se stvarno zna ko je građanin BiH. S druge strane, tu je revizija izdatih državljanstava tokom ratnog perioda i ona je već pri kraju. Na osnovu nje će se pristupiti izdavanju novih putnih isprava, čime će se moći garantirati da je svaki nosilac putne isprave BiH stvarno i državljanin BiH", kaže Ibrahim Đikić, pomoćnik ministra u MVP-u BiH.

Druga grupa mjera je pitanje pokrivanja granica. "BiH je tokom proteklog perioda korištena kao tranzit za državljane određenih zemalja koji su htjeli da uđu u zemlje Šengenskog ugovora. Ta činjenica je negativno utjecala na odnos ovih zemalja prema BiH. Znamo da DGS ne pokriva cjelokupnu granicu, pa kad pokrijemo čitavu granicu, i taj broj ilegalnih imigranata ćemo svesti na neki minimum."

Vijeće ministara je, prema Đikićevim riječima, odlučilo da priđe "šengenizaciji" viznog režima i da se uvedu vize za jedan broj država čiji državljani moraju imati vize prilikom ulaska u zemlje Schengena, a s druge strane, morat će ukinuti vize za jedan broj zemalja koje nemaju vizni režim sa zemljama Schengena. Osim toga, nužno je sa određenim brojem zemalja potpisati sporazume o readmisiji i ekstradiciji, što znači da državljani neke zemlje koji sa teritorije BiH ulaze u neku treću zemlju budu vraćeni u BiH, odnosno da oni koji sa teritorije neke treće zemlje u BiH mogu biti vraćeni u tu zemlju, bez obzira čiji su državljani.


Vize za Jugoslavene

Fotokopija novčanica i kvadratura stana

Uvijek postoji gore. Nosioci jugoslavenskog pasoša, pored kilograma "regularnih" dokumenata za vizu neke evropske ili druge zapadne zemlje, moraju predati čak i fotokopiju novčanica koje će ponijeti sa sobom na put

Piše: Katarina Bugajski (Beograd)

"Dobar dan, dobili ste Ambasadu Republike Njemačke. Sljedeća dokumentacija vam je potrebna za dobijanje vize: dva popunjena formulara, dvije slike novijeg datuma, garantno pismo, uvjerenje o zaposlenju, ovjerena zdravstvena knjižica…"

Ovo je prvo što čujete kada okrenete broj telefona jedne od ambasada koje pripadaju tzv. Schengen grupi. Sve informacije ne možete da zapišete, a kamoli zapamtite, iz samo jednog poziva. Slijedi okretanje istog broja i po nekoliko puta. Broj ambasade je konstantno zauzet i poslije nekih deset puta ćete uspjeti da dobijete vezu. Šansa da pričate sa "živim čovjekom" je mala.

Ipak je veća od šanse da vizu dobijete.

Prvi korak avanture - putovanja van Jugoslavije - jeste priprema dokumentacije koja vam je potrebna da biste ušli u neku od zemalja članica Schengen grupe, ili u neku drugu zemlju zapadne Evrope. Količina papira, isprava, potvrda i garancija je pozamašna. Putovanje je odavno postalo prava noćna mora i političke promjene u zemlji, nakon oktobra pretprošle godine, nisu proces olakšale. Naprotiv. Tipičan je primjer italijanske ambasade u Beogradu.

Jedna od potvrda koju traže jeste i ta da imate minimum 1.000 DM, sada već 500 eura. Pored potvrde iz banke da taj novac imate, nekome traže i fotokopirane novčanice! To u bukvalnom smislu znači - izvadiš novčanice iz svog džepa koje ionako moraš da imaš kao minimum da bi ušao u tu zemlju i fotokopiraš ih i te fotokopije priložiš ambasadi. Onda se provjere serijski brojevi fotokopiranih novčanica.

Sistem "fotokopija" je uveden nakon što su poslenici ambasade shvatili da ljudi u redu, čekajući da dobiju vizu, jedni drugima pomažu tako što iste novčanice idu iz ruke u ruku i pokazuju se kao garancija. Za većinu ljudi u Srbiji nezamislivo je da se uopšte može imati 1.000 DM.

Potvrde iz banke su poseban problem. Jugoslavenske banke upućuju ljude da takve potvrde uzimaju u Privrednoj komori. Ali, potvrdu Privredne komore ambasade ne priznaju. Putnici su često kao loptica u fliperu koja odskače od jednog federa do drugog. Francuska ambasada ide dotle da ako kažete da ostajete pet dana, na vizi će vam samo taj broj dana biti odobren. U slučaju da, recimo, propustite let i vratite se dan kasnije, vi se odmah smatrate ilegalcem. Srećnici koji dobiju vizu na mjesec dana sa neograničenim ulaskom i izlaskom su oni koji putuju poslovno i ujedno oni koji najlakše dobijaju vize.

Mjesečno se u ambasadi primi 1.000 zahtjeva za vize, po nezvaničnim informacijama, u odnosu na vrijeme pod Miloševićem, kada je broj bio duplo veći. Od 1.000 zahtjeva, samo se polovina odobri. Optimisti koji misle da, ako ih npr. austrijska ambasada odbije, mogu predati zahtjev u njemačkoj ili francuskoj, prevarili su se. U skoro svim ambasadama su uvedeni pečati zvani "odbijenice", koji daju do znanja da ste podnijeli zahtjev, ali vam je isti odbijen. Sa tim pečatom u pasošu nemate pravo ni u jednoj drugoj ambasadi da predate zahtjev. Obilježeni ste.

Ljudi koji čekaju u redovima ispred ambasada su očajni. Njihov broj nije velik, jer su shvatili da je teško dobiti vizu, pa unaprijed odustaju. Oni koji su tu, moraju po svaku cijenu da otputuju. Spremni su da čekaju satima da bi došli na red. Jednom kada uđu u ambasadu Njemačke, Austrije, Francuske, ne znači da će vizu automatski dobiti. Tu počinje detaljno preispitivanje. Koliko dugo i gdje rade, broj članova porodice, priložena dokumentacija mora biti original, rezervacija sobe u hotelu mora stići na e-mail ambasade, soba mora biti unaprijed plaćena. "Šta se dešava ako ne dobijem vizu a sobu u hotelu sam platio?", vajka se jedan mlađi čovjek dok stoji ispred francuske ambasade.

Najlakše prolaze penzioneri, jer se od njih ne očekuje da traže zaposlenje. Zatim poslovni ljudi, koji u ime svoje firme putuju u stranu zemlju zajedno sa priloženim pozivom od inostrane firme koja ih poziva da dođu na seminar, izložbu ili sastanak. I jedna i druga firma moraju imati potvrdu da postoje, čak i ako je jedna od njih svjetski poznato ime. Bez pismene potvrde, ili izvoda iz katastra, poslovnog putovanja nema.

Ako nekim slučajem neko ima rođake u nekoj stranoj zapadnoj zemlji, mora unaprijed da ih obavijesti da bi želio kod njih da dođe, kako bi mogli početi sa pripremama dokumentacije. Ova kategorija najčešće i pokušava da dobije vizu. Broj jugoslavenskih državljana koji žive i rade u zemljama zapadne Evrope prelazi 300.000.

Dakle, od te rodbine se traži dokaz o srodstvu, potvrda o plaćenom porezu, u njihovoj općini u gradu u kojem žive - znači original, kvadratura stana u kojem bi putnik spavao i bio, garantno pismo u kome se izjavljuje da se isti neće zaposliti i da će sve troškove njegovog boravka snositi oni i sam putnik. Naravno, da bi domaćin to mogao da obezbijedi, u nekim ambasadama se traži potvrda iz banke da on ta sredstva ima!

Šansa da dva puta godišnje otputujete u posjetu rodbini na duži period je mala. Ako vam jednom daju vizu na dva mjeseca, iste te godine je mala vjerovatnoća da ćete put ponoviti u toj dužini zbog "rizika od eventualnog zaposlenja na crno".

Putovanje radi uživanja i turizma je moguće samo preko agencija. Putovati bez određenog cilja ili mjesta boravka je nezamislivo. I oni rijetki koji to sebi mogu da priušte, davno su odustali od ideje putovanja bez određenog razloga. Jer, putovanje mora imati razlog - poslovni, posjeta rodbini ili školovanje u inostranstvu.

Na naše pitanje da li je moguće putovati turistički, zaposleni u švicarskoj ambasadi preko telefona odgovara: "Vi mora da se šalite. Pa nemate šanse da dobijete vizu. Putujete za vikend? Niko vam neće povjerovati… ali pokušajte, ponesite i stari pasoš u kome imate neke vize i preporučljivo bi bilo da putujete avionom, uz priloženu aviokartu…"

Ljudi, uprkos poniženjima, istrajavaju. A liste istaknute na ulazima ambasada sa pobrojanom potrebnom dokumentacijom postaju sve duže, i apsurdnije.

"Moram da otputujem pa makar stajao ovdje i dva dana", kaže jedan mladić, stojeći ispred francuske ambasade. "Nisam vidio svoje rođake godinama, niti sam letio avionom - pasoš mi je nov i prazan. Čuo sam da su šanse male za dobijanje vize, ali pokušat ću - ništa me ne košta."

Ostali u redu šute i ne pričaju o planiranom putovanju. Dobijena viza se obavezno pokazuje kao neki naročit uspjeh u životu.

Poslenici u ambasadi nisu ti na koje se treba ljutiti. Oni poštuju proceduru koju im je naložila njihova vlada. A da novinar dobije odgovor od ambasade o proceduri dobijanja vize, on mora da, pored potvrde za koju agenciju radi, detaljno obrazložiti tekst koji namjerava da piše te uputiti zvaničnu molbu atašeu za kulturu. Zatim se čeka da ambasador to pogleda. I tek na preporuku ambasadora može se razgovarati sa zvaničnikom odjeljenja za vize. Bar takva procedura se zahtijeva u njemačkoj i francuskoj ambasadi.

Cio proces, kako je rečeno u francuskoj ambasadi, mogao bi trajati više od sedam dana.


Vize za kosovske Albance

Ta dobra stara vremena

Kosovski Albanci su jedan od rijetkih evropskih naroda koji imaju više problema sa putovanjem u inostranstvo od državljana BiH. Pored činjenice da je Albanija jedina zemlja na svijetu za koju im ne treba viza, Kosovari su često žrtva dobro razrađenog biznisa trgovanja falsificiranim dokumentima

Piše: Nehat Islami (za Dane iz Prištine)

Na graničnom prelazu Blace, između Kosova i Makedonije, mlada Albanka sa Kosova briznula je u plač. Pošla je u Skoplje, da aplicira za američku vizu, ali joj makedonski graničar nije dozvolio da uđe u Makedoniju, gdje se nalazi većina zapadnih ambasada, iako je posjedovala odgovarajuće putne isprave, odnosno UNMIK-ov pasoš.

Makedonska vlada krajem prošle godine priznala je ovaj dokument, ali to ne znači da su problemi kosovskih Albanaca bili riješeni. Za ulazak u zemlju, makedonska vlada postavila je mnoge uslove. Osim makedonske vize, koja staje 15 eura, putnici moraju da dokažu gdje idu, koliko novca imaju sa sobom i da neće ostati u Makedoniji duže od dva dana. Pored toga, graničnim policajcima dato je diskreciono pravo da odluče koga će pustiti u zemlju.

"Čašćavanje" graničara Ovo diskreciono pravo oni obilato koriste. Često se dešava da se pojedinim Kosovarima bez ikakvog razloga zabranjuje ulazak u Makedoniju. Nastaju ubjeđivanja, a često se sve rješava "čašćavanjem" graničnih policajaca, koje u nekim slučajevima iznosi i po 20 eura.

Mlada Albanka nije imala novac, pa se vratila kući prvim autobusom koji je stigao iz Makedonije.

Ona sada može, umjesto puta do Skoplja koji traje sat i po, da krene za Tiranu, ili Sarajevo. To će joj oduzeti 12 sati, koliko treba do Tirane, ili 18 - koliko traje put do Sarajeva. Skoplje, Sarajevo i Tirana su tri centra gde se u stranim ambasadama sa UNMIK-ovim pasošem može aplicirati za vizu. Ako se posjeduje jugoslavenski pasoš, onda se može putovati i u Sofiju, ili Beograd, što Albancima ne izgleda previše privlačno. Jugoslavenski pasoši su, međutim, posebna priča.

Prije nego što su UNMIK-ove isprave uopšte počele da se izdaju, jedino se moglo putovati sa jugoslavenskim pasošem. Ali, većina Albanaca je bez njih ostala tokom NATO akcije 1999. godine. Naime, srpske trupe, dok su protjerivale stanovništvo, redovno bi oduzimale i cijepale lična dokumenta. Od trenutka izlaska srpskih trupa do uvođenja UNMIK-ovih pasoša, čekalo se praktično dvije godine. Doduše, kada su se vratili iz izbjeglištva, Kosovari su mogli da apliciraju za jugoslavenske pasoše u jugoslavenskoj kancelariji za vezu u Prištini, sjevernoj Mitrovici, Gračanici i u Kosovom Polju, što i sada mogu da učine. Ipak, mnogima to predstavlja poniženje.

Upravo se tu otvorio prostor za crno tržište. Mnogi ljudi su bili spremni da plate veće sume novca navodno pouzdanim osobama, koje su imale veze u jugoslavenskoj kancelariji. Albanci su željeli ili da ubrzaju proces dobijanja jugoslavenskog pasoša, ili da ih niko ne vidi u redu pred jugoslavenskom kancelarijom. Mafija je stupila na scenu, a rezultat te akcije bio je da je prošle godine mafija prevarila 18.000 Kosovara izdajući im problematična dokumenta. Što je još zanimljivije, ima indicija da su se srpski i albanski mafijaši našli na tom poslu zajedno. Cijene usluge za nabavku pasoša preko posrednika kretala se od 500 do 1.000 DEM, u zavisnosti od stepena žurbe klijenta.

Naime, kada se Jugoslavija povukla sa Kosova, u policijskim stanicama ostala su bjanko dokumenta, koja su onda, preko albanskih mafijaša preprodavana ljudima, pod firmom originalnih pasoša. Pošto je tehnika izrade tih falsifikata i lijepljenja slika bila sasvim autentična, kakvu samo posjeduje jugoslavenska država, a ljudi su punu godinu dana putovali svuda sa tim pasošima, osnovano se sumnja da su u ovu akciju bili upleteni i srpski kriminalci. Dok je ovaj posao cvjetao, otvoreni su "poslovni punktovi" po prištinskim restoranima, gde je uredno inkasiran novac i gdje su isporučivana dokumenta.

Ilegalci preko noći Kada je Jugoslavija prošle godine primljena u Interpol, policija je naprosto objavila serijske brojeve pasoša koji su ostali na Kosovu, proglašavajući ih nevažećim, čime su ljudi koji su se zatekli u inostranstvu postali preko noći, i ne znajući, ilegalci. Većina vlasnika oduzetih pasoša navodi danas da su ta dokumenta dobili preko "posrednika" Albanaca koji su tvrdili da imaju veze sa srpskim vlastima ili sa srpskim "posrednicima" u južnim gradovima Srbije poput Niša, Vranja, Leskovca ili Kraljeva

Izvori iz Prištine ukazuju da je postojalo više različitih grupa koje su se bavile nabavljanjem pasoša. Jedna grupacija je sarađivala sa ljudima iz SRJ kancelarije, koji su predavali zahtjeve preko reda i podizali izdate pasoše također preko reda. Druge grupe tvrdile su da preko svojih "veza" mogu da nabave originalne pasoše, a ustvari su ljudima prodavali falsifikate. Izlaz iz ovakve situacije otvoren je procesom dobijanja UNMIK-ovog dokumenta. Da bi ga dobili, Kosovari su morali da se registruju na glasačkim listama sredinom 2000. godine, zatim da dobiju UNMIK-ove lične karte, na osnovu kojih su mogli aplicirali za putne isprave.

Sunil Narula, portparol UNMIK-a, kaže da su do sada građani Kosova dobili 120.000 pasoša, dok na njih čeka još 30.000 drugih. To mnogim porodicama nije, ipak, riješilo sve probleme. "Danas je skoro nemoguće da kosovska porodica putuje zajedno, naprimjer, na godišnji odmor, ili bilo gdje u inostranstvo sa UNMIK pasošima. Djeca i mlađi od 18 godina ne mogu posjedovati UNMIK pasoš, jer za njih još nije bilo registracije", kaže jedan stanovnik Prištine.

Pošto se jednom već savlada problem sa dobijanjem pasoša, dolazi na red novi - apliciranje za vize. Samo dobijanje vize za mnoge je samo puki san jer je Albanija jedina zemlja na svijetu koja od Albanaca sa Kosova ne traži vizu!? Iako na Kosovu postoje kancelarije za vezu svih evropskih država, uključujući i SAD, kosovski Albanci tu ne mogu da apliciraju za vize. Do sada samo Švajcarska izdaje vize za kosovske građane u Prištini.

Pošto je sukob u Makedoniji pogoršao uslove putovanja do Skoplja, Arif Sulejmani iz Podujeva četiri puta je prošle godine putovao u Tiranu, u nadi da će dobiti britansku vizu. Svaki put je vraćen da "kompletira" dokumenta da bi mu zahtjev za vizu konačno bio odbijen. Već treći put u Skoplje putuje nastavnik fizičkog vaspitanja iz Peći, da aplicira za austrijsku vizu. On bi da ode kod svoje sestre u posjetu, ali ga u ambasadi sumnjičavo gledaju i uvijek pitaju kako će sa svojom platom od 150 eura platiti kartu. "Kažem im da će mi sestra platiti put, a oni valjda misle da ja hoću da nađem posao tamo, jer sam ovdje malo plaćen i - vrate me."

Pravu golgotu prošao je i Imer Hasani, čiji je otac radio u Njemačkoj, pa je bio prinuđen da u Njemačku ode i sredi pitanje očeve penzije. "Najteže mi je bilo kad bih, nakon 18 sati putovanja autobusom do Sarajeva, morao da stanem u red pred njemačku ambasadu. Samo bih predao zahtjev za vizu, pa trk nazad u autobus za Prištinu. Kad bih stigao kući, nisam bio nizašta i po nekoliko dana", kaže Hasani. On je tri puta putovao za Sarajevo dok konačno nije dobio vizu.

Kao Mađari, Bugari, Rumuni… nekad Ovakva situacija pogoduje procvatu falsifikovanih dokumenata. Po pravilu, varalice tvrde da imaju odlične veze u ambasadama i da mogu da pribave vizu za neku sumu novca. Pošto Albanci putuju u svijet preko prištinskog aerodroma, samo u toku prošle godine na ovom aerodromu je zaplijenjeno oko 1.000 falsifikovanih pasoša i viza. Upravo je ovih dana u Vitini, blizu Gnjilana, UNMIK policija sa kosovskim policijskim snagama uhapsila jednu ženu koja je varala ljude kako će im obezbijediti vize, a bila je dio grupe falsifikatora.

Zato, proizvođač tesane građe iz Prištine koji mora često da putuje u Njemačku poslovno u nabavku mašina, sada žali za starim vremenima.

"Dok čekam na red za vizu po cijelu noć pred njemačkom ambasadom u Skoplju, premotavam u glavi film. Nekada smo putovali svuda bez viza. Žalio sam tada Bugare, Mađare, Rumune, Poljake, koji su samo sanjali da vide djelić inostranstva. Sada se sve preokrenulo."


Priče iz redova

Obraz pod noge i turbine za vjetar

Najduži redovi za vize su pred njemačkom i austrijskom ambasadom u Sarajevu. Dok čekaju, ljudi se, pristigli iz svih krajeva BiH, zbliže, prepričavaju svoje dogodovštine sa službenicima iz odjela za vizu u dugom redu što iz Dalmatinske ulice vodi ka njemačkoj ambasadi i prekoputa kojeg je firma "Sve za vizu". "Ja već drugi put dolazim, jer su mi neki dan tražili pasoš od supruge. A ja se s njom prije dvadesetak dana raziš´o. Nismo se razveli, već onako, to je puklo i ona otišla svojima. I onda su mi, po nesreći, rekli da donesem i njen pasoš. Gdje ću sad obraz pod noge bacat´, mislim se. Jer, kada je odlazila, rek´o sam da je nikad neću potražiti, da mi ništa od nje ne treba, i vidi sad", jada se mlađi muškarac gospođi ispred njega. "I, šta uradi, ode l´ do nje?", pita ga ona. "A šta ću, mor´o sam. Ja otiš´o, a ona neće ni da me gleda, jedva dođoh do pasoša… "

"Nije to ništa, jarane, šta se je meni desilo", dovikuje drugi i nudi ljude oko sebe keksom. "Mene su prošle godine, kad sam tražio poslovnu vizu za Veliku Britaniju, pitali jesam li ja stvarno inžinjer. Valjda im ne ličim na inžinjera, šta li. Ja predao papire svoje firme i ove što me je pozvala na neki seminar, a ona iza šaltera, naša je, al´, bogati, ponaša se kao da je ona konzul, pita me: A što ideš? Pa zato što me pozvalo, kažem joj. Ona me opet propitkuje: A šta ćeš tamo raditi? Imat ću izlaganje, kažem joj, o tehnologijama turbina za vjetar i pumpnim komponentama u Wind Energy Associationu. Ona me gleda i odjednom me počne persirati i pita: Izvinite, a šta ste po zanimanju? Inžinjer, kažem, a ona me gleda kao da joj se šta pred njom ukazalo."

 

Preuzeto iz DANA


STARE TEME



OSTALE VIJESTI
VIDEO: Dionice koje je Vlada TK željela kupiti mimo berze: Tužilaštvo BiH otvorilo istragu o nezakonitoj kupovini dionicaVIDEO: Imao centralnu ulogu u teroriziranju stanovnika Sarajeva: Nastavljeno iznošenje završnih riječi na suđenju KaradžićuVIDEO: Potrebno više vremena da se sagledaju programi: NO Razvojne banke FBiH nije imenovao čelne ljude bankeUtajio iznos više od milion i po maraka: Brčko: Potvrđena optužnica protiv Ć.M. zbog utaje porezaVIDEO: Radnici strahuju da bi mogli ostati bez posla: Sudska policija osigurava ulazak Superior Grupe u "Zrak"VIDEO: Zaštita od uvoznih lobija: U Tuzli održan sastanak proizvođača mlijeka iz TKOve godine 15% više izlagača u odnosu na godinu ranije: Gotovo 400 izlagača iz 21 zemlje svijeta na ovogodišnjem ZEPS-uFrancuski i britanski avioni učestvuju u zračnim udarima : Kurdski borci počeli ofanzivu na tri fronta protiv Islamske državeVIDEO: Dijelovi grada potpuno blokirani: Hong Kong: Demonstranti postavili rok za ispunjavanje uslovaDrugo kolo Lige prvaka u grupama E, F, G i H: Na Etihadu okršaj Edina Džeke i Miralema Pjanića CAMERON: TISUĆU PUTA VIŠE VEZAN ZA UJEDINJENO KRALJEVSTVO NEGO ZA EU

PETROKEMIJA ODGODILA ODLUKU O TREĆEM KRUGU DOKAPITALIZACIJE

ZBOG STAKLENIČKIH PLINOVA EKSTREMNE SUŠE BIT ĆE SVE ČEŠĆE

VLADA FRANCUSKE DOVELA U PITANJE MONOPOL "REGULIRANIH" PROFESIJA: FARMACEUTI I BILJEŽNICI ŠTRAJKAJU

AFGANISTAN POTPISAO SIGURNOSNI SPORAZUM SA SAD-OM: AMERIČKE TRUPE OSTAJU I NAKON KRAJA OVE GODINE

RAT ZA INU: HRVATSKI ČLANOVI UPRAVE TRAŽE UKIDANJE IZVRŠNIH DIREKTORA

RENZI DOBIO POTPORU STRANKE ZA REFORMU TRŽIŠTA RADA, SINDIKATI PRIJETE OPĆIM ŠTRAJKOM

PULSKI POLICAJCI ZAPLIJENILI 20 KILOGRAMA MARIHUANE

REVOLUCIJA KIŠOBRANA AKO SE PROŠIRE, PROSVJEDI ĆE BITI KATASTROFA ZA SVJETSKO GOPODARSTVO

OBILNE KIŠE POTOPILE MONTPELLIER, DJECA OSTALA ZAROBLJENA U ŠKOLAMA






Google




Da li ćete izaći na Opće izbore 2014?
Da
Ne
Još razmišljam

Rezultati

STARE ANKETE

KAPIJA

25-05-1995



IZBORI 2014
Središnji predizborni skup HDZ-a BiH CIN objavio bazu podataka o imovini 160 političaraPredstavljamo vam: Fehret Hrustić, kandidat USD BiH za Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH Da li ćete izaći na Opće izbore 2014?Analiza: Na kandidatskim listama za izbore 488 funkcionera/ki iz tekućeg mandataZoran Jovanović, poslanik u Skupštini TK: Otvoreno o mobingu u Kantonalnoj upravi Civilne zaštiteU.G. Zašto ne Šta smo čuli od stranaka na vlasti u prvoj sedmici predizbornih debata Danas počela izborna kampanja za Opšte izbore u BiH Željko Komšić u Tuzli: Idemo zajedno – Odlučno u promjeneRDS Tuzla: Mladi i žene ne smiju biti samo brojevi na izbornim listamaDekokratska fronta: Bakir je bio i ostao kukavica koja ne smije ni u TV-debatu



RAZBIBRIGA

Zašto nam je čudno čuti snimku vlastitog glasa

Pogledajte snimku "preleta" u Tisnom o kojem svi priÄŤaju

Seksi kriminalke i fatalne zloÄŤinke: Od Bonnie Parker do Lolite s Long Islanda

Ne vole svi striptiz: Skinula sve krpice pa se sukobila s policijom

Rasplet jutrošnje akcijske scene u Tisnom: Otkriveno zašto je Šibenčanka "preletjela" most

Reality zvijezda koja nalikuje na Kim Kardashian smatra da joj je ta sličnost uništava karijeru

Ovako izgleda napad "pobješnjelih" orki

Brze, žestoke i željne kave: Peugeotom preletjele preko mosta u Tisnom pa otišle u kafić

Napaljeni mužjaci podivljali za Rozginim dekolteom

Clooney i Amal: Obavljeno i građansko vjenčanje

Windowsi 9 besplatni za korisnike Windowsa 8?

Provokativna fotografija Kim Kardashian novi hit na Instagramu

George i Amal pokazali vjenčano prstenje

Sofia Vergara ne prestaje hvaliti svog novog dečka

Nicole Scherzinger pohvalila se na Instagramu da je ljetovala u Hrvatskoj

Manchester je "brdo u obliku dojke", a Firenca "cvjetanje": Zanimljivo porijeklo imena europskih gradova

Kontakt mail
tuzlarije@tuzlarije.net