Lagano umiranje

Lagano umire onaj koji ne putuje,
onaj koji ne čita,
onaj koji ne sluša muziku,
onaj koji ne nalazi zadovoljstvo u sebi.

Lagano umire onaj koji uništava vlastitu ljubav,
onaj koji ne prihvata pomoć.
Lagano umire onaj koji se pretvara u roba navika,
postavljajući sebi svaki dan ista ograničenja,
onaj koji ne menja rutinu,
onaj koji se ne usuđuje odenuti u novu boju,
onaj koji ne priča sa ljudima koje ne poznaje.

Lagano umire onaj koji beži od strasti
i njenog vrela emocija;
onih koje daju sjaj u očima i napuštenim srcima.

Lagano umire onaj
koji ne menja svoj život
onda kada nije zadovoljan svojim poslom
ili svojom ljubavi,
onaj koji se ne želi odreći
svoje sigurnosti radi nesigurnosti,
i koji ne ide za svojim snovima;
onaj koji neće dozvoliti, niti jednom u svom životu,
da pobjegne od smislenih saveta.

Živi danas, učini danas, riskiraj danas!
Pablo Neruda

Kao neka,
Daleka zemlja,
Iza mora,
Iza gora,
Jos neosvojena,
Nedodirnuta...
Trazio sam te...

Samo vetrom milovana,
Morem umivana,
Suncem obasjana,
Sa pticama,
Prvi let probala...
Trazio sam te...

Neiskvarena vrlinama,
Neobuzeta zeljama,
Po oblacima hodala
Sa mesecom u ocima
Posebna...
Trazio sam te...

I nasao...
Moja voljena...

Gorki

(Jedna na engleski)

And I loved her, all of her,
for how I watched her crawl
beneath my skin and into my soul,
and I loved her, all of her,
for how she would glide
over my dark fields
and leave trails of roses left to grow,
and I love her all of her,
for how she devoured me whole
and made sense of all my bones,
but most of all, I loved her, all of her,
for healing my pieces and guiding them all back home’’

R.M.DRAKE

Meša Selimović
"Neprestano otkrivam da nikako ne mogu da otkrijem ljude. Ono što kažu, nije ono što čine, da li je ono što misle? Možda to ni oni sami ne znaju."
(Tvrđava)

"U ovom društvu podjednako patimo svi, i žene i muškarci, samo su uloge podeljene, i to otprilike ovako: Kad mi patimo zbog žena, to je gotovo redovno zbog toga što žene nisu onakve kakve bismo mi želeli da su. Kad žene pate zbog nas, to je uvek stoga što smo ovakvi kakvi jesmo. Ali, što je glavno, patimo svi i mučimo se često, dugo, svirepo i besmisleno."
Ivo Andrić

She has a bookshelf for a heart,
And ink runs through her veins,
She'll write you into her story,
With the typewriter in her brain,
Her bookshelf's getting crowded,
With all the stories that she's penned,
Of the people who flicked through her pages...