Znaš li da su školjke vrlo zanimljive ?
Neke školjke su izvana glatke i sjajne a neke grube i hrapave .
Ali ispod oklopa , sve školjke su nježne.
Baš kao i ljudi ispod svojih oklopa.
U školjku ponekad upadne neugodno zrnce pijeska koje se ugnijezdi
u njenom mekom tkivu i ona ga se nikako ne može riješiti.
Nekim školjkama to zrnce bude pogubno ,
stvori im ranicu od koje one uginu .
Ali ima školjki koje se ponašaju drugačije.

Da bi ublažile bol koju im stvara oštro
zrnce one ga počinju zaobljavati obavijajući ga tankim slojem glatkog sedefa .
Na taj način zrnce pijeska počinju pretvarati u biser .
Isto je i sa ljudima .
Neki od svog zrnca pijeska koje im upadne
u život naprave životnu dramu od koje se nikada ne oporave .

Drugi svoja zrnca pijeska pretvaraju u bisere .
Oni prvi su nezadovoljni i optužuju život da je okrutan prema njima .
Oni drugi strpljivo stvaraju svoje bisere sve dok bol ne prestane .

Ljude koji u sebi nose bisere prepoznaćeš po blistavim osmijesima .
..

Bila jednom 2 magarca i nosili su teret.
Jedan je nosio spužve a drugi je nosio vreće soli .
Prvi magarac koji je nosio spužve
ismijavao je
drugog magarca koji je nosio vreće soli ,
jer je njemu bilo puno lakše ,
a ovaj drugi s vrećama soli se mučio .

Došli su do rijeke i morali su je prijeći.
Drugom magarcu se sva so otopila i
postalo mu je lakše poslije rijeke .
Prvom magarcu su se spužve napunili vodom pa se utopio .

Kroz trnje do zvijezda nema nešto za ništa , kad daješ onda i primaš .

... ..

ZUKO



"Budi pametan da ne bi bio loš.
Pametan čovjek povazdan bišće po sebi,
odstranjuje svoje lošosti,
i u jednom trenutku shvati da nikada nije dosta tog biskanja,
da je loš karakter naš duševni korov,
ti ga pljeviš a on se otima,
raste li raste.
Ne date se ni ti ni on u toj pljevidbi bez kraja.
Nikada ne možeš odstraniti svoje mane,
ali nikada ne smiješ ni prestati da ih tamaniš.
A ako si uporan, ako se ne predaješ,
onda ti se poslije decenija savjesnog
rada može desiti i to da u ogledalu
ugledaš nekog nasmijanog i smirenog sebe."
(Zulfikar Zuko Džumhur)..

Zuko sjajan..

..

Jednoga dana, umorni pas ušetao je u moje dvorište.
Video sam po ogrlici i dobro uhranjenom
stomačiću da ima dom i da je dobro zbrinut.

Mirno mi je prišao, pomilovao sam ga po glavi,
zatim me pratio u kuću,
polako otišao niz hodnik,
sklupčao se u uglu i zaspao.

Sat kasnije, prišao je vratima i
ja sam ga pustio napolje.
Sutradan je ponovno došao,
pozdravio me,
ušao unutra i zauzeo svoje mesto u hodniku,
ponovno odspavavši oko sat vremena.

To se ponavljalo nekoliko nedelja.

Iz znatiželje,
pričvrstio sam ceduljicu na njegovu ogrlicu:
- Voleo bih da znam ko je vlasnik ovog divno,
umiljatog psa i da ga pitam da li zna
da svako popodne dolazi kod mene da odrema.

Pas je sutradan stigao s novom ceduljicom
pričvršćenom na ogrlicu:

- On živi u kući sa šestoro dece,
od kojih je dvoje mlađe od tri godine,
pa pokušava da se naspava.
Mogu li i ja da dođem sutra s njim?


(autor nepoznat)

..Zaista predivno .. ..

**ČETIRI SVIJEĆE **




Četiri svijeće su polako gorjele .
U tišini se mogao čuti njihov razgovor ....

Prva svijeća reče :

" Ja sam MIR - ljudi me ne uspijevaju sačuvati ,
nema potrebe da gorim ,
mislim da ću se ugasiti . "
I odmah se ugasila .

Druga svijeća je rekla :

" Ja sam VJERA - nažalost ,
mnogi ljudi imaju površnu vjeru
i ja ih ne zanimam ,
nema smisla da gorim i dalje .
" Tek što je to izgovorila ,
puhnuo je lagani povjetarac i ugasio je .

Treća svijeća je žalosno progovorila :

" Ja sam LJUBAV - nemam više snage ,
ljudi često zaboravljaju na mene ."
I istog momenta se i ona ugasila .

Nakon nekoliko minuta ,
u sobu je uđe dijete i upita : "
Što je ovo ?
Zar nije trebalo da gorite dokraja ?
Rekavši to , zatim počne plakati ....

Tada se oglasila četvrta svijeća :

" Ja sam NADA - ne boj se dijete ,
dokle god ja gorim ,
moći ćemo upaliti ostale svijeće . "


Sreća je ... da se NADA uvijek posljednja gasi ! ..

Možda samo stariji od 50 mogu razumjeti ovu priču.
Mlađi mogu pokušati.

Osveta naše generacije:

Na blagajni supermarketa gospođa u godinama traži plastičnu vrećicu da stavi ono što je kupila.
Blagajnica joj predbaci da plastična vrećica nije ekološki u redu:
- Vaša generacija ne razumije ekološki pokret. Sada mladi plaćaju za vašu generaciju koja je uništila sve izvore!
Predstavnica "starije" generacije ljubazno reče blagajnici:
- Žao mi je, u moje vrijeme nije bilo ekološkog pokreta... Da, - reče blagajnica - vaša generacija nije uopće brinula o zaštiti okoliša!
Ipak malo uzrujana, "starija" gospođa započne priču:
- U moje vrijeme smo vraćali prazne flaše od mlijeka, mineralne, piva i vina u trgovinu koja ih je vraćala u tvornice, koje su ih prale i u njih ponovo ulijevale mlijeko, vodu, vino, pivo. Flaše su bile reciklirane, a mi nismo znali da je to u duhu ekološkog pokreta! U moje vrijeme smo se penjali po stepenicama. Nije bilo pokretnih kao danas, a bilo je i vrlo malo liftova. Nismo, da bismo prešli kilometar-dva, uzimali automobil, već smo uzimali bicikl ili išli pješke. A da nismo znali da je to u duhu ekološkog pokreta! Nismo znali za pelene za jednokratnu upotrebu; prale smo pelene, a rublje smo sušile na konopu razvučenom između stabala ili kuća. Nismo niti znale da ima mašina za sušenje rublja od 3000 wati. Naše rublje je su šila sunčana i energija vjetra. Krpali smo odjeću koja je išla od djeteta do djeteta, nije bilo odlagališta niti skupljanja za preprodaju. Imali smo po jedan radio i TV (eventualno) u kući, ne u svakoj sobi po jedan. Televizor je imao ekran kao kutija za pizzu, ne kao danas ekran veličine Švicarske. Imali smo sat na ručno navijanje, a u kuhinji smo sve radile ručno, ne s današnjim gadgetima koji pojedu struje više nego ju elektrana Krško može proizvesti. Nismo imali električne samohodajuće mašine za šišanje trave. Stara, dobra kosa koju je trebalo ručno nabrusiti je bila sasvim dobra! Radile smo fizički i nismo trebale ići u klubove za mršavljenje i tr čati po pokretnoj traci koja troši struju...
Imali smo eventualno jedan telefon u kući, a danas ga svaka šuša nosi u džepu.
Ali, istina je, nismo znali za ekološki pokret...
Vodu smo pili sa česme ili iz cisterne, iz ruke ili iz staklene čaše, ne iz plastične flaše kojih ima po ulicama bačenih na milione. Pisali smo tintom iz flašice iz koje smo punili nalivpero, a ne s kemijskim olovkama koje se bacaju nakon upotrebe. Naši su se muževi brijali s žiletima koji su trajali, a ne s današnjim koji se bacaju nakon svake upotrebe. Ali, istina je, nismo znali za ekološki pokret...
Ljudi su se vozili autobusom, vlakom, a djeca su išla u školu pješke ili na biciklu, a ne kao danas autom mama ili tata servisa. Nosili smo iste torbe u školu kroz cijelo školovanje, a ne kao danas jednu godinu Miki Maus, drugu Šiljo, treću Pajo Patak, itd.
Naše su knjige služile drugoj, trećoj, četvrtoj generaciji, a vi svake godine kupujete nove za što treba posjeći šume i šume.
Prema tome, ne serite više o toj vašoj brizi za ekologiju!

U duhu naprijed navedenog, nemojte ni slučajno štampati ovaj tekst.

Budimo ekološki osvješteni!

Ali svakako je dopušteno proslijediti ga drugima radi znanja i ravnanja!

-Što ja želim...?-
gledala sam kroz prozor u sjajne zvijezde i srebrni mjesec.
-Želje ti nisu potrebne.
Sve već imaš u sebi!
Samo to pokreni!- čula sam glas.
-Kako?- prošapućem.
-Tako da to budeš!
Zapravo je jednostavno.
Samo ono što možeš Biti, to ćeš i otkriti!
Ili Jesi ili nisi!-
-Kažeš da bi bila sretna, sretna moram postati?
Da bi ozdravila, zdrava moram biti?-
-Znaš čudni ste Vi ljudi.
Razmišljate o zdravlju kad ste bolesni,
o sreći kad ste tužni i
to žarko želite i svakog za nedostatak toga okrivljujete!

Zdravlje, sreća i blagostanje ne postoji izvan Tebe,
to jedino možeš pronaći ako zađeš u Sebe!




Da, samo u Sebi mozemo pronaci blagostanje, Ljubav, mir, zdravlje...
Sve je tu na dohvat ruke, ali mnogi ne nalaze Sebe... ..

*****

Drvosječi upade sjekira u rijeku,
pojavi se Bog,
ponudi mu zlatnu i upita:
- Je li ovo tvoja?
- Nije.
Bog mu onda ponudi srebrnu i upita:
- Je li ovo tvoja?
- Nije.
Na kraju, mu Bog dade običnu a za iskrenosi mu dozvoli da zadrži sve tri.
Nakon nekoliko dana drvosječi upade žena u rijeku,
Bog se opet pojavi i donese Jennifer Lopez.
- Je li ovo tvoja žena?
- Da! - Odgovori drvosječa.
Bog se naljuti:
- Lažljivče !!!
Na to mu drvosječa odgovori:
- Oprosti, Bože,
ali da rekoh da nije, donio bi mi Pamelu Anderson,
pa tek onda moju i ja bih morao zadržati sve tri,
a ja sam siromašan,
ne mogu ih sve izdržavati!


Pouka: kad muškarci lažu, to je uvijek iz plemenitih pobuda !!
Ahahahahahaha... koja je to plemenitost.. ...