http://bhstring.net/tuzlauslikama/tuzlarije/viewnewnews.php?id=75937

Lijepo se sjetiti

Ponekad se čovjek osjeća
potrošeno, nesigurno,
nesabrano, išijatično ga i uporno
boli desna noga, nesabran
zaboravlja stvari lijevo i desno,
putna groznica ga trese,
i posve logično
generalno tendenciju
nesretan biti, ima.
Onda mu danas Goran nađe
mobitel zaturen pred Bajram,
Dragica dostavi tašnu
koju je ostavio u njenim kolima
dan prije. Nataša ga izvodi na sladoled.
Denis pažljivo
pokušava spojiti memorije
i brojeve s dva nekompatibilna
mobitela u njegovom vlasništvu.
Majda donese divne
poklončiće za već zaboravljen
52. rođendan, a fizioterapeut
Ado strpljivo između dva dijela terapiije
sastavlja ventilator ne bi li mu učinio
zadovoljstvo.
Lijepo se osjetiti nezaboravljenim
u zaboravu općem.
Sitne pažnje što život znače.
Krhak život koji sami ponekad propuštamo.
Hvala drugarice i drugovi.
Sretan što ste tu.
Još gutljaj Denisove orahovače
za lijeka i laku noć.

N.M.River, 13.7.2017.

http://dubrovnikinsider.hr/index.php/component/k2/item/1075-nihad-mesic-dubrovackoj-publici-predstavio-knjigu-cekajuci-dogledno-vrijeme

Poruke iz boce

Dosadi praviti se jakim.
Umori ne pokazivati slabost.
Nekako se othrvati sebi.
Nadati se.
Pjevati zaboravljene pjesme.
Smirivati bure.
Poruke iz zamišljene boce,
izvađene iz mora,
pamtiti.

N.M. River, 4.10.2017.

Obnovljena stranica

http://nihadmesicriver.weebly.com/

Nedjeljom predveče kod kuće

Kad kozije mlijeko
iskipi po ringli
jer je pametni korisnik
štednjaka zvanog šporet
posve zaboravio
da ga grije
za instant kafu,
zvjeravši po facebooku,
čitajući knjigu
i gledajući leđno film
na televiziji,
naučena lekcija je:
kad čaj uzavre i iskipi
treba stotinu puta
manje vremena
da se nastalo
s(t ili r)anje dovede u red.
N.M.River, 15.10.2017.

https://radiokameleon.ba/2017/10/26/promocija-knjige-cekajuci-dogledno-vrijeme-nihada-mesica/

Tražim optimističan zaključak

Svijet u kome živim
povezan i uvezan,
svezan nevidljivom
prismotrom i voajerskom
slobodom otuđenja.

Majstorski vlasnici globalne igre
"modernog rata u konfliktu nacija"
pozivaju nas da
se igramo rata.
Ovako ili onako.
Nesvjesni krvi, gubitka i
beznađa rata.

Uvijek smo se igrali rata,
u moje vrijeme trčali smo
i pucali jedni na druge, igrajući
"partizana i Nijemaca",
"kauboja i Indijanaca",
gdje su skoro svi htjeli da
budu partizani i Indijanci,
mada se pokoji kauboj
provlačio u željama bosanske djece.
Ko zna kakav bi izbor imala
današnja ?

Ne znamo drukčije,
bombastično se svađati,
misliti da je epohalno
sve ono što smo mi,
nesvjesni prolaznosti
i besmisla.
Tražim optimističan zaključak.

N.M.River, 5.11.2017.