Hvala Žaro

Čekajući Dolores

Čekajući tuzlansku promociju
Enese Mahmić,
uspijevam misliti o La Pasionariji,
sjećati se Dolores doktorice Saše Božović
koja je davala soli pravom Bošku Buhi
ili je to samo na filmu bilo?!

Čekajući Enesinu Dolores u Tuzli
uspijevam ubijediti
druga Luku da je promocija
dan ranije da bi obojica
uspješno završili na izložbi
umjetničke fotografije sjajnih autora
Ericha Keesa i Elizabeth Kraus.

Čekajući Enesinu Dolores
uspijevam čuti kompliment zarađen
prije dvadesetpet godina
kad sam još dobro pamtio i prevodio.

Čekajući Enesinu Dolores,
mislim na istoimenu prijateljicu
i druženja na Pagu, u Rijeci i Tuzli.
Čekajući Enesinu Dolores
pomalo je kao čekati Godoa.
Stiže li on ikad, moj Ežene?!

N.M.River, 12.3.2018.

Krećemo u život

"Ako te smijem zamoliti,
da me počeš po leđima?!"
kaže moj devedesettrogodišnji
otac Džemo.

Uživam u njegovom dobrom
kućnom odgoju i pedagoškom
pristupu svakom pitanju,
ako je dobro raspožen,
(čitaj ako sam ja raspoložen).

Ako je neraspložen,
pedagoški, postupan pristup
me iz cipela izbacuje i ljuti
čim čujem " Nihade, mogu li
te nešto pitati"
jer mi odmah nisu
(kao da nekad jesu)
sve koze na broju.

Tako mi , kao danas, raspoloženi
uspijemo:
da doručkujemo, čaj popijemo,
odemo u WC, okupamo,
osušimo fenom i odjenemo se
čekajući u nas jedinu kćerku
i sestru Enisu da dođe po nas
Suzukijem i krenemo u vožnju, kafanu,
u život...

N.M.River, 18.3.2018.

Tuzla voli Sarajevo pjesmom

Kad se april u pjesmama budi,
a snjegovi Miljacku naljute,
vjetar grane odlama i vitla,
Tuzla voli Sarajevo pjesmom.

Kad proljeće oživi čaršije,
a ćevapi zamirišu mirom,
na tren behar poglede privuče
Tuzla voli Sarajevo pjesmom.

Kad se čuje i ezan i zvono,
a ljudi se srdačno zdrave
i nalaze ključi za sve brave,
Tuzla voli Sarajevo pjesmom.

Čak i onda kada se mane traže
i pominje svaka loša strana,
kad se više ispod oka gleda,
jedno drugom kada naprijed ne da,

Tuzla voli Sarajevo pjesmom!

N.M.River, 1.4.2018.

- Je li ovo moj direktor, gospodin Mešić?
- Jeste, izvolite, javite mu se.
- On me je naučio administraciji i pismenosti. Ja sam Mara Cvijetić. Radili smo skupa u Birou za zapošljavanje. Uvijek ga spominjem, kako je divan. Tako mi je drago što Vas vidim. Nedavno sam izgubila mamu, pa je teško. Prvo sam prepoznala Vas. Ličite na mamu, našu profesoricu.
-Nemojte reći da Vam je mama predavala.
- Meni nije, ali jeste sestri. Nema više takvih ljudi.
- Hvala Vam Maro, što ste se javili. Tati to puno znači.
- Hoću i ja te fotografije.
- Jeste li na facebooku?
- Nisam, ali imam viber.
- Šaljem Vam.
- Eto, a ja posve slučajno danas prođoh ovamo na Slatinu. Baš mi je drago. Kao da sam pročistila dušu ovim susretom.
- Nema ništa slučajno. Hvala Vam.

21.4. 2018.

Nature, I Remain Yours

Beauty of Loving and
Living Nature
never ends.
I am looking at you, Nature,
accepting,
belonging,
feeling!

We are here.
Alive.
Happy.
Thankful I remain
yours.

N.M.River 2018

Prirodo, ostajem Tvoj

Ljepota voljenja

i življenja prirode

nikad ne prestaje.




Gledam te, Prirodo,

prihvatajući

pripadajući,

osjećajući.




Ovdje smo.

Živi.

Sretni.

Zahvalan ostajem

Tvoj

N.M.River 2018

Alan Ford, kuharstvo, savjetovanje o jeziku i mama

Opet se odmaram ležeći na podu pored regala u primaćoj sobi roditeljskog stana. Kao i prije četrdeset godina, čitam Alana Forda i opuštam se ne misleći o glupostima današnjice. Iako, ni ta 1978. nije bila bez gluposti. Godina je to kad su ubili Alda Mora, sporazuma u Kemp Dejvidu, 11. kongresa SKJ, Terezine pobjede na Beogradskom proleću, a ja sam završavao šesti razred osnovne škole i nisam još imao trinaest godina. Odlažem na trenutak Alana Forda i razgledam gomile knjiga u nekoliko redova na najnižem pretincu regala koje je sestra nagurala, tako da se do onih unutrašnjih teško može doći.

Nameće se "Kuharstvo" Mire Vučetić, III dio, izdanje objavljeno u Zagrebu 1960. kad je moja rahmetli mati Samija imala svega 32 godine i malo više, jednu četverogodišnju kćerku Enisu i jednog tridesetpetogodišnjem muža Džemala. Knjiga je udžbenik o gostoprimstvu, kuharstvu, dijetama, posluživanju i postavljanju stola i još mnogo više. Nema takvih knjiga danas. Listam, gledam fotografije i starinske reklame, čitam recepte, one o tortama i slatkišima, naravno i teče mi voda na usta.

Zatim u po' frke nailazim na stari dokument iz 1978. na čijoj je poleđini mati napisala recept za nekju tortu. Na dokumentu piše: Društvo nastavnika srpskohrvatskog jezika i književnost Bosne i Hercegovine, Sarajevo, br. 14/42. Trebinje, 27.8.1978. Potvrda kojom se potvrđuje da je drug-ca Mešić Samija učetvovao-la na savjetovanju profesora srpskohrvatskog jezika i književnosti koje je održano u Trebinju od 25.8. do 27.8.1978. godine i bilo posvećeno programiranju sadržaja književnosti i jezika u školama srednjeg usmjerenog obrazovanja Bosne i Hercegovine. Potvrda se izdaje u svrhu dokaza o aktivnom učešću na savjetovanju te se u druge svrhe ne može upotrijebiti."

Govori taj dokument i o tome kako se nekada ozbiljno pristupalo reformama jer je savjetobanje održano dvije godine
prije početka takozvane Šuvareve reforme u BiH, ali o tome koliko je naša Samija držala do formalnosti i kako joj uopće nije bilo stalo da čuva i pokazuje nešto čime bi se drugi hvalili i čuvali kao oči u glavi. Dovoljno stručna da bude u redu onih koji savjetuju šta i kako, a opet posve povećena svojoj porodici. Pokazuje to da i pored toga što nije bila komunista, za razliku od oca, čak naprotiv, spadavši u red ideoloških protivnika, bila je toliko cijenjena da joj se vjerovalo da može razgovarati i odlučivati o planu i programu "usmjerene" srednje škole čija ću prva generacija u BiH postati dvije godine kasnije. Na receptu nema imena, ali liči mi na Vasinu tortu...

Sjećanja žive, a nekad ih potaknu i dokumenti na čijoj su poleđini zapisani recepti. Fali četvrtina papira, na njemu je očito mati ispisala neki drugi recept nekoj od kolegica prisutnih u Trebinju 1978. Moram češće roviti po knjigama.

N.M.River,, 18.5.2018.


[Edited by Sufler on 18-05-2018 at 23:28 GMT]

Orangutan

Orangutan se golim rukama
bori protiv bagera i drvosječa
koji dođoše da mu sruše dom
u prašumi osjećaja
ljudi su mu rušili dom
nesvjesni da ga ruše svima
nama.

Mislim kako je tužno
da malo ko zna ko je Milva,
prolaznosti neizbježnoj,
o tome kako na stranici
medicinske ustanove
pročitah da je treča
himenoplastika gratis,
te da previše pojedoh
sad već juče-

Dvadeset minuta kako je bilo juče,
još mi je u srcu gladna djevojčica
što su joj ubili oca,
Izgubljena i očajna,
Osvanula je na našim ekranima
do novog snimka.
Snimiti tegobu i tugu
svakako moramo.
Pomoći ne moramo i nećemo.

Orangutan se i dalje bori
protiv bagera. Uzalud,
Ipak vrtjeće se još dugo
u klipu na Interneta,
Čak i onda kad ga već odavno
ne bude bilo.-

hoće li biti interneta kad šume nestane?

N-M.River, 8.6.2018.

Orangutan

Orangutan se golim rukama
bori protiv bagera i drvosječa
koji dođoše da mu sruše dom
u prašumi osjećaja
ljudi su mu rušili dom
nesvjesni da ga ruše svima
nama.

Mislim kako je tužno
da malo ko zna ko je Milva,
prolaznosti neizbježnoj,
o tome kako na stranici
medicinske ustanove
pročitah da je treča
himenoplastika gratis,
te da previše pojedoh
sad već juče-

Dvadeset minuta kako je bilo juče,
još mi je u srcu gladna djevojčica
što su joj ubili oca,
Izgubljena i očajna,
Osvanula je na našim ekranima
do novog snimka.
Snimiti tegobu i tugu
svakako moramo.
Pomoći ne moramo i nećemo.

Orangutan se i dalje bori
protiv bagera. Uzalud,
Ipak vrtjeće se još dugo
u klipu na Interneta,
Čak i onda kad ga već odavno
ne bude bilo.-

hoće li biti interneta kad šume nestane?

N-M.River, 8.6.2018.

Orangutan

Orangutan se golim rukama
bori protiv bagera i drvosječa
koji dođoše da mu sruše dom
u prašumi osjećaja
ljudi su mu rušili dom
nesvjesni da ga ruše svima
nama.

Mislim kako je tužno
da malo ko zna ko je Milva,
prolaznosti neizbježnoj,
o tome kako na stranici
medicinske ustanove
pročitah da je treča
himenoplastika gratis,
te da previše pojedoh
sad već juče-

Dvadeset minuta kako je bilo juče,
još mi je u srcu gladna djevojčica
što su joj ubili oca,
Izgubljena i očajna,
Osvanula je na našim ekranima
do novog snimka.
Snimiti tegobu i tugu
svakako moramo.
Pomoći ne moramo i nećemo.

Orangutan se i dalje bori
protiv bagera. Uzalud,
Ipak vrtjeće se još dugo
u klipu na Interneta,
Čak i onda kad ga već odavno
ne bude bilo.-

hoće li biti interneta kad šume nestane?

N-M.River, 8.6.2018.