Info: Ako imate neke nejasnoće, pitanja, primjedbe, sugestije,..i dr. u vezi ovog podforuma javite se privatnom porukom moderatorima
|
Sufler Nivo: Forumski doajen Registriran(a): 11-11-2006 Lokacija: Tuzla Odgovori: 1517 IP: Maskiran
|
Re: Tuzlanske
Samija Mešić Čokić “Starost je tu...”poratno pismo Nidžar Tanović u Ameriku
Draga moja Nidžo, dragi prijatelji!
Vaše poruke sam primila u dva maha i ne hronološkim redom, ipak sam uhvatila smisao. Hvala na javljanju. Zdravlje vam je izgleda dobro, dok razmišljate o dalekom putu. Mi smo , hvala Bogu, donekle zdravi. Starost je tu pa svaki dan ponešto mora da boli, ali ne treba biti nezadovoljan, hvala Bogu, na nogama smo pa se čak i u bašči ponešto uradi.
Mi smo posljednjih mjeseci bili u razmišljanjima i brizi. Zapravo naš Nihad je odlučio da kupi neki manji stan. Gledali smo oglase i obilazili neke stanove dok se konačno nije odlučio. Završio je ovih dana sve poslove oko kupovine i prenosa. Sada tražimo razne majstore. Treba srediti instalacije, izmijeniti više toga, a onda krečenje, parketi i još sve ono što iskrsne. Hvala Bogu, polako će se odaljavati, neka mu Allah da zadravlje i rahatluk. Stan je manji dvosoban u neposrednoj blizini našeg stana u zgradi preko puta, možemo se domahivati s balkona.
Nedavno je umro muž moje rodice Subhe. Iznenada. Došao iz kupovine pa malo prilagao sam u sobi. Kad je Subha ušla da ga zove,. nije se javljao. Bilo je žalosti. Išli smo na tevhid u džamiju i poklanjanje hatme u kući. Svi smo se iznenadili, bio je vrlo vitalan. Neka Allah da rahmet njegovoj duši.
Enisa mi se jučer javljala iz Istambula. Kaže da sve bolje hoda, izlazi ponekad prohodati i vani, čak bez Tarika, ali se plaši. Osjeća nesigurnost zbog svega što vreba na ulici. Za Fatu kaže da nije dobro, ali se ona ipak nada da da će joj uskoro doći.
I ovde se vodi akcija prikupljanja sredstava za obnovu džamije u Knežini. H. Bešlić, pjevač, je vrlo aktivan jer je Knežina njegovo rodno mjesto. Nekoliko puta prolazili smo tuda. Vidjeli smo tu drevnu džamiju, a moja Nisa se pela i na munaru. Često mislim na taj nekad miran kutak, bistre vode koje u slapovima teku kroz zelenilo kroz našu nekada divnu Knežinu. Mislim na to mjesto, naročito kada putujem u Sarajevo. U Olovskim Lukama je skretanje za Knežinu i Han Pijesak, Sokolac i Rogaticu. U Rogatici sam imala tetku - babinu sestru, udata Sijerčić. Toga, kao ni Knežine više nema, rođaci su mi skoro svi u Sarajevu. Ja ću reći, kao u onoj pjesmi: “Mili Bože, šta nam učiniše?!”
Sve vas puno selamimo, želimo zdravlja i, ako Bog da, sretan put ovamo, u naše Sarajevo.
Samka sa svojima, 2004.
|
29-04-2019 at 09:32 |
| Uključi u odgovor
|
|
Sufler Nivo: Forumski doajen Registriran(a): 11-11-2006 Lokacija: Tuzla Odgovori: 1517 IP: Maskiran
|
Re: Tuzlanske
Čiko, vikend stolica na rasklapanje, poštenje i ljubav
Kad smo prije pedesetak godina, mama Samka, tata Džemo, sestra Nisa i ja išli na izlete u lijepe predjele u okolini Tuzle ili putovali po cijeloj Bosni i Hercegovini i Jugoslaviji, uvijek bismo imali neke deke i prekrivače na kojima bismo sjedili, ležali i odmarali se. U gotovo direktnom kontaktu sa Majčicom Zemljom. Pomalo su mi bili čudni neki drugi izletnici koji bi iz gepeka pored ostalog izvadili sklopive stolice i stolove, pa bi onda tako sjedili i uživali u prirodi. Nekako sam osjećao da je to čist višak, ali, hajde, ako im se tako sviđa, nek uživaju.
Ipak, jedna sklopiva vikend stolica ušla je u moj život nekih 40 godina kasnije.Neke 2008. putovali smo na more Enisa, mati i ja i negdje oko Mostara sjetli se da bi mami trebala stolica za odmore u šetnjama u kojima je mogla prelaziti sve kraće razdaljine bez odmora i za kratke boravke na plaži jer je sve teže ustajala. Kupih tako ružnjikavu vikend stolicu na raskapanje žuto-zelenog dizajna koji je vjerovatno bio isti kao i onaj iz 1969. na koji sam onomad s podsmijehom gledao. Mama je u nju sjedala tokom naših kratkih šetnji uz Jadran, sjedila malo na plaži do polusatnog plivanja u moru i očito joj je godila. Enisa je došla po nas i vratili smo se kući, a stolica je vjerno služila mami u našim šetnjama Slatinom, Tuzlom, Lipnicom, Zlačom sve dok oktobra 2010. nakon izleta s Enisom, svojom jetrvom Begzadom i komšinicom Devletom, nije zauvijek odšetala u neke nove, nama nepoznate, prostore i izlete.
Koju godinu kasnije stolicu preuzma Samijin preživjeli suprug Džemo i koristi je u iste svrhe. Kad šetamo, on se povremeno u njoj odmori što ponekad jedva dočeka. Stolica je već jedanestogodišnjakinja.Kako tata i ja često popijemo kafu u kafićima koji su nam blizu, stolica je obično s nama. Tako je bilo i prije neke 3 sedmice, kad smo u "šestici" otac i ja popili kafu. Nisam ni primjetio da je naša stolica na rasklapanje odsutna. Obaveze, i propuh u glavi čine svoje. Idem danas od svoje zgrade prema tatinoj (nekih 50 metara udaljenosti), kad me djevojka koja radi u kafiću zaustavi: "Čiko, pogledajte, mislim da je ovo Vaša stolica!" Pogledam, kažem da jeste i uredno se zahvalim i odnesem ružnjikavu stolicu u tatin stan. Lijepo je da se odlučila vratiti, nadam se da neće zamjeriti što nisam primijetio da je nema. Za stvari se ne treba vezivati, ali eto ta mi stolica miriše na roditelje i draga je. Lijepo je i da ima mladih empatičnih ljudi kojima nije mrsko učiniti nešto ljubazno. Osim toga, fino je biti i čika. Ponekad zaboravim da sam skoro 4 godine stariji od pola vijeka. Skoro kao Grčka, mator. Lijep, sunčan dan danas uz pokoji bjeličasti oblačić. Sutra ćemo opet negdje. Vikend je, stolicu imamo... Šta nam fali?!
N.M.River, 10.5.2019.
|
10-05-2019 at 23:35 |
| Uključi u odgovor
|
|
Pregled tema u posljednjih 24 sata Pregled poruka u posljednjih 24 sata (dva dana, sedam, 30 dana) Pregled pisanja forumaša u posljednjih 24 sata
|