Koronaška kupovina neophodnog, knjige i trgovine mješovitom robom
Bio neki dan u jednoj prodavnici kozmetike i sličnih proizvoda, sniženje cijena, a nije bila velika gužva. Obično ne hodam po takvim trgovinama, ali nestalo mi je ulja za masažu koje volim sam izabrati tako da me moj fizioterapeut Ado ima čime izmasirati po bolnom vratu i leđima, Kupim tako dva pakovanjca ulja kome je cijena bila snižena. Mješavina lavande i ulja nekog meni nepoznatog egzotičnog imena u sastavu. Razletim se po radnji, svega ima, Čini se da je lanac trgovina njemački ili ima tendenciju da bude. Kupim i tekući sapun od kamilice da rijetki gosti koji navrate u moj stan imaju čime oprati ruke, ja preferiram sapun u čvrstom stanju. Hodam sve pod maskom, a srklet mi , nije malo. Ipak, osim pomenitih stvari, nabavim svašta nešto, uključujući šampon protiv prhuti, med domaćeg proizvođača protiv bronhijalnih smetnji, osvježivač usta na bazi propolisa, mada se ne sjećam kad sam se ljubio prošli puta i bilesi knjigu! Radi se u stvari o duhovito napisanom i nacrtanom stripu Jeffa Kinneya "Dnevnik jednog smotanka", u izdanju kuće iz Sarajeva po imenu Malik. Ima još najmanje tri knjige istog autora da se kupe jer sam dograbio "Pasje vrućine", a još tri naslova prate godišnja doba. Hajde, rekoh, možda bude dobro.
Pročitam ja to brzo, za jedan dan, moglo je biti i brže, ali brzina čitanja pedesetpetogišnjaka nije ista kao ona kad je dotični imao 15 godina, iako je ljepota tu negdje. Ne čitam nikad previše kritički i mnogi me ruže zbog blagonaklonosti i opravdanja za razne postupke, ali ne mogu samo tako reći da je prevod ovog zanimljivog izdanja , po mom skromnom mišljenju, dobar. Na najmanje dva mjesta naime, junak Goeff kaže nešto poput: "Mama je rekla da možemo otići do šoping centra i uzeti mi novi poklon da nadoknadimo za jučer." Nadam se da još ima onih koji misle da je značenje glagola uzeti suprotno od kupiti nekome nešto. Neki dan u novinama pisalo "pao dogovor za Mostar" u značenju da je dogovor postignut, valjda, ili možda već znaju da će pasti. Elem, džangrizam dakle jesam, dok se knjige povlače iz knjižara na sporedne police trgovina mješovitom robom što naše živote čine.

N.M.River, 19.6.2020.

Glava bosanska


Lagano ludim

hermetično zatvoren

u sedam dana pročitao

pet knjiga, skoro

kao u danima najpoletnijim,

a opet na pretek.

vremena za budalaštine

virteulnog svijeta u

mijene doba,


Utjeha nije

da ih ima luđih dosta,

nadiru u biljucima

u moju glavu u kojoj

več sedamdesetdva lika

tamburaju.

Sreća da je glava povelika

i potvrda. Bosanska.

N.M.River, 22. 6.2020.

Cilj je mimikrija

Nikako da se naviknem na to da ljudi sve češće ne mijenjaju muška prezimena po padežima uz ime. Da se resetujem na osnovne fabričke postavke i zaboravim ono što je nekad bilo i kako valjda treba da bude. Ipak, čovjek se uči dok je živ. Možda se ipak prikrijem u mnoštvu uniseks prezimena.

N.m. River, 2.7.2020.

Horuk!

Na svakodnevlje

iscrpljujuće režim,

vijesti bolje

čekajući!

Šta mogu

sam, tako

lepršavo osujećen

zamaha,a preletio

već ohoho

nedovoljno?

Odustajanja nema

iako mi je u prirodi,

pa to najviše volim

kukavica biti i ostati,

a neće nešto

samo ništa.

Sve jače

zapeti valja

za sve manje.

Hoooorrrrruuuuuk!

N.M.River, 4.7.2020.

Zamor materijala (Vrijeme da se negdje provjetri)

Ne da mi se skajpati, skajpovati , skajpirati,

Ne da mi se zumati, zumirati, zumovati,

Ne da mi se dopisivati, otpisivati, popisivati,

Ne da mi se slušati, osluškivati, prisluškivati,

Ne da mi se skidati fotografije s mobitela

i postavljati ih po Facebooku, Instagramu i tako to,

Ne da mi se i sve to sporije radim, a radim.

Mora se! Što se mora, čovjek i obavi.

Biće da je ovo koronaško šugavo vrijeme,

vrijeme za iskrenost i neskromnost.

uz sav ovaj zamor materijala - nisam ja ba ni tako

loš koliko se začešljavam da budem.

Vrijeme da se negdje provjetri. Zapliva.

Nabave nove knjige.

da se sve četiri u vis dignu,

nešto lagano čita i živi dobro.

Ili makar tako misli.

N.M. River, 6.7. 2020.

Koliko činim, dobro je

Magija fotografije
na društvenoj mreži.
Prostor u kojem je
sve sada.

Dobrodržeći čiča
koji bi da ima djece
mogao biti djed
prekrižio noge
na obali jezera u Bosni
i čini se da mu ružno nije.

Osim nervoze, psihoze,
nemogućnosti izbjegavanja
ljudi koje voli i koje ne voli,
posve mu je dobro
i on to zna.

Ko mu je kriv
što se tako ne osjeća
i što sad nažalost
nije 7 sati naveče
na obali lijepog jezera,
nego pola 12 u noći
nakon čitanja deprimirajućih
vijesti, sastava,
godišnjica?

Lijek je što češće rekonstruirati fotografije
u realnosti, a manje gledati
život na mreži društvenoj,
pa još zastarjeloj.

Koliko činim, dobro je.

N.M.River, 12.7.2020.

Promijenilo mi dizajn na fejsbuku i sad se slabo snalazim. Tako je vjerovatno i bolje. Nego, do nedjelje ću zaista zaobilaziti ovu društvenu mrežu (ne mijenjajući logaritam broja ljudi koje pratim jer o tome ne moram pisati ni kopirati isti tekst u pogrešnom rodu) pošto popodne idemo da malo istražujemo čari bosanskog turizma. Kad ako Bog da budem postavljao (lično) nove fotografije s magičnih bosanskih mjesta, znači da sam opet u divnoj Tuzli, a ne na slici jer ne mora sve na društvenoj mreži biti ovdje i sada. Volim zadrške. Na messenger se ne mogu javljati jer ga na mom mobitelu nema.

Vaš

N.M.River, 17.7. 2020.

Urnebes

Urnebesno bih
htio napisati smiješno.
Grohotom propratiti
oplakivanje cereka.

Smiješno naći
u zbrkanom sebi,
sredini i svijetu
zaludnom.

Na pijedestal
kikot postaviti
i smijati se
do posera.

N.M. River, 25.7.2020.

Kovidaljka



Sve češće nisam

za kompjuterom u ponoć.

Ne kuckam

pjesama pokušaje,

ne čavrljam online

o bitnim i nebitnimm

pitanjima, ne prosljeđujem

izvještaje o broju zaraženih

našeg doba španjolkom.

Na konkurse ne šaljem zapise,

spava mi se u 23,

a u 4 budim

u graškama znoja.




Ipak, dovoljno budan

svađam se s televizorom,

ispravljam akcente,

drobim o greškama,

a sopstvene pravim

jer uvijek

za svoje

imam opravdanje.

Ima još nade.




N.M.River, 24.8.2020.

Pearl Buck, cunami i strah naš svagdašnji


Septembar se ušuljao

u snove o bezbrižnom ljetu.

U knjizi Pearl Buck

"Veliki talas"

kupljenoj nedavno

na štandu uličnom

za 5 maraka

u predratnom ćiriličnom

izdanju dva se japanska

dječaka bore s odrastanjem,

smrću i prihvatanjem straha.

Poruka da se suočimo

sa strahom i ne bježimo od njega

odzvanja.



Prolaznost, strah, bolest, smrt.

Živjeti život umjesto

sklanjanja od njega,

oprezan biti jer druge šanse

ne dolaze često.

Biti human, voljeti

ljude i prirodu.

Ne odustajati. Lijepe poruke

iz knjige objavljene u ediciji

za mlade sarajevske Svjetlosti 1990.

Drago mi je što sam

u pedesetšestoj dovoljno mlad

da shvatim pouku i poruku.

Možda bih znao šta je

spisateljica htjela da kaže,

a možda je bitno samo ono

što ja mislim da je htjela reći

i osjećaj dobar.




N.M.River, 1.9.2020.