Zaboravio sam, odmor

Zaboravio sam da
nisam više mali
dok izlazim iz mora
skoro nalazeći snage
da potrčim.

Zaboravio sam da
nisam više mlad
gledajući kako jež
maltene pozira privučen hranom
na lapadskom šetalištu.

Zaboravio sam na
trenutak da uskoro
skoro pa nisam
sredovječni uposlenik
što se za koji dan
vratiti mora na
posao s odmora.

Nekad treba zaboraviti.

N.M.River, Dubrovnik, 28.8.2021.

Magija knjige ili slučajnosti nema

Dešava mi se tako
da knjiga koju čitam
govori o tome
šta mi se tokom dana dešavalo
i nudi odgovore.

Danas smo u Lukavcu kupili
za sedamdesetpet maraka
dva komada crnog namještaja
koji postaju police za knjige
jer ih imamo mnogo,
a svoje stalno mjesto nemaju.

Sestra i ja smo u procesu
smanjivanja životnog prostora
s tri na dva stana
nakon očevog fizičkog odlaska.
Problem je dakako šta činiti s
viškom stvari, pa se pregelda,
poklanja, baca i pohranjuje
sve u šesnaest.

Ništa neobično,
pomislit će čitalac.
Ne bi ni bilo
da Amos Oz kojeg
nakon dugo vremena krenuh čitati
u Priči o ljubavi i tmini
ne opisuje kako šestogodišnjak
dobija svoju prvu policu za knjige,
a otac mu objašnjava kako
knjige nikad po veličini
ne treba redati,
nego po svemu ostalom,
od autora, preko teme,
do sopstvenog nahođenja
i hiljada drugih načina redanja knjiga
što život znače. Samo ne po veličini!

Poredah tako danas na lukavačke police
desetak knjiga srpske i svjetske poezije
što ih je drugarica Caca u augustu
spasila od fengšuivske komšinice
što joj knjige otimaju prostor,
posebno kad su na ćirilici
i poklonila ovom ovdje čitaču.

Drago mi što su našle mjesto,
a još i više da
knjiga Amosa Oza obećava
odgovore na pitanja pred kojim se
ovaj čitatelj nađe.

Dobro, prvih tridesetak stranica
nije baš kao Rumijeva Mesnevija
da stalno odgovore donosi,
ali nedvojbeno govori o
magiji knjige.
Budu li čitale, neće
ni nove generacije ostati bez odgovora.
Nema slučajnosti.

N.M.River, 9.10.2021.

Umjesto najave knjige ili da li je Džemo volio džem?

Htjedoh najaviti novu
knjigu posvećenu ocu Džemi,
pa se predomislih nekoliko puta.
Ne znam još šta bih.
Nikad Nihad nije ni znao
šta će u glagolskom vremenu
trajnom.

Neki dan sam skontao
zašto mi je na živce išao
autor pjesme "Džemo voli džem",
toliko da nisam želio da se upoznam kad sam imao prilku.
iako većinu stavova istog podržavam.

Smeta mi jer je odabrao ime
jednako nadimku mog oca
da kritikuje karikaturalno postavljanje nekog
jadnog umirovljenog kaplara u predsjedništvo
zemlje što se raspadala,
raznoseći naše živote u paramparčad
da se nikad ili teško opet zaleme.
Smeta što od društvene kritike
ostalo ništa nije osim dosjetke
o dragosti džema,
što mi se čini da je pjesma
samo doprinijela podsmijevanju drugačijeg
od većinskog i tako betonirala raspad
nečega što u suštini loše bilo nije.

U svemiru besmislenosti
ovo je samo majušna epizoda.
Malo ko se sjeća pjesme,
a njene pozadine još manje,
samo sredovječni i stariji
koji su željeli biti buntovni i konstruktivni
ili destruktivni, ko će ga sad znati.

Dok čovjek dovoljno progresivan nije
da za masama poleti,
čak i onda kad budale
zazivaju nove sukobe,
moj Džemo u svom mezaru počiva.
Volio je jabukov pekmez s mlijekom
za zahladu. Nije nikad
pio pivo ispred
zadružne prodavnice u hozn tregerima,
a džem mu ipak mrzak nije bio.
N.M.River, 15..10.2021.

[Edited by Sufler on 16-10-2021 at 00:45 GMT]

Površan štreber

Ispostavlja se
da nisam onoliko
površan koliko
mišljah ili još mislim
da jesam.

Sa strane druge
strašno je koliko grešaka
faktografskih vidim
u popularnom filmu
o popularnom liku
iz neke zemlje
koja jednom bijaše
popularna.

Dobro je da nisam pravi štreber,
šta bih tek onda vidio ?!
De se ti autore malo
spusti iz visina
gdje misliš da ti je glava?
Bolje bi bilo!

N.M.River, 19.10.2021.

Demontiran regal
Napisao sam ne tako davno dvije priče ležeći pered regala koji je u roditeljski stan stigao kad smo uselili u novi trosobni stan na Slatini prije 50 godina, s ambicijama da nekad napišem knjižicu Priče iz regala. Nažalost, regal je nedavno demontiran stručnoim rukama dajdže Faruka uz podršku dajnice Amire, a odvezli su ga u dijelovima ga ljudi u kombiju za nekih 300 maraka. Bio je skup kad su ga kupovali , regal rodom iz Bosanske Gradiške, kako pisa na njemu, a eto i kad je odlazio, slavno. Malo mi žao, ali život se nastavlja....

N.M. River, 23.10.2021.

Udarenost, dimljena pastrva i marmelada od šipka
Lijeno subotnje jutro na izmaku uz sjajan doručak od hljeba, putera, divne dimljene pastrmke koja je doplivala iz Banje Luke, te domaće marmelade od šipka iz okoline Tuzle. Poput starih Rimljana u poluležečem stavu na krevetu uživam u simfoniji okusa i gledam kriminalističku serikju s Havaja na televiziji. Mislim nešto kako život nije loš. Čeka me usisavanje stana, a mrsko mi . Kontam da li da nepišem da sam udaren juče ili nisam. Što da ne, odlučujem.
Naime, juče su me, dok sam se vraćao iz kancelarije, malo udarila kola, osim jedne ogrebotine pored koljena, nema drugih posljedica. Vazda se čudim broju automobila na tuzlanskim ulicama, dok ih ima više od pješaka , neka mi niko ne govori da je kriza i da je gorivo skupo, a bez automobila ne ide ni na 100 metara udaljenosti. Elem, jedan od njihovih vozača čekajući da se uključi na glavni put nije gledao pa je mene, ovako neznatnog, brzinom od 2 km da bi dobio pola metra da brže startukje kad se ukaže da bi mogao izaći na glavni put, automobilom fino pritisnuo, to jest u mene mi jednu od dvije noge. Malo me ošinuo Izvinjava se mlađi čovjek, recimo šofer, dok ja malo glasnije kažem: "Pogleda li se kad šta"?!" i dostojanstveno odlazim (možeš misliti hehe?)
Nije baš da nikako nije boljelo, a ima i ogrebotina od jedno 3 milimetra. Crijeva valjda ne ispadaju na tolipacnu rupicu. Jedino se brinem da li će ovaj udar uticati negativno na moju redovnu udarenost i pomjerenost Možda me vrati na fabričke postavke!
N.M.River, 23.10.2021.

Brige, istost i rad

U noći kad mi je drug Dugonjić
donio prvih pet pimjeraka
moje knjige "S Džemom",
brinem hoće li sutra biti
premalo, dovoljno ili previše
ljudi na predstavljanju
u tuzlanskoj biblioteci
i manje hoće li ostatak knjiga stići..

Dokrajčio čitanje "Priče o ljubavi i tmini"
izraelskog pisca Amosa Oza što
o njegovim roditeljima i porodici govori,
a podsjetila me na moje
valjda stoga što je Tolstoj u pravu bio
o tome da sve sretne porodice liče ,
a nesretne baš i ne.

Mislim kako moram napraviti
redoslijed sutrašnjh kratkih izlaganja
u ova depresivna vremena.
Bolje da se radi, nešto,
možda čak i vrijedno, nekome.

N.M.River, 28.10.2021.

Vedar put

Ambiciozno bolećiv
uzdah potopu
sušnog krkljanja
donosi krah.

Sunčana ponoć
zvucima milozvučnim
čeka bolje
studeno sutra.

Nespokoj dobacuje
zvijezdama poglede
zaljubljeno prijateljske
uzaludno, svjesno.

Zaokret vedar
vjetru kradom
kišnim kapima
put novi određuje.

N. M. River, 6.11.2921.

Ingejdžovan u anderstendovanje

Još mi zvuči
sabskrajbujte se
i ingejdžovani
neobično.

Hvatam samo sebe
u greškama
koje to više nisu
u poplavi pravopisnih
promjena i
novogramatika.

Učilo me jeste
da je jezik
materija živa.
Dobro je
dok ga još
govorim i razumijem.
(arhaizmi koji znače spikam i anderstendujem)

N.M. River, 16.11.2021.

[Edited by Sufler on 17-11-2021 at 00:25 GMT]

Samoinspirativna rekapitulacija
Osamnaest dana
nisam pisao,
osamnest dana
bez iluzije da stvaram.
Čitao jesam,
nisam visio na mrežama
društvenim stalno,
putovao po Bosni
s jedinom sestrom rođenom
jesam, radio svoj
posao redovni jesam,
svađao se jesam,
zaljubljen nisam
okvirno potrijebio
svoj stan jesam,
usisao možda dva puta,
unio cvijeće s balkona
i donekle potrijebio isti jesam
što će reći
uhljupio totalno se nisam,
šetao i jeo u kafani
s rajom jesam,
zajedno se protivili
nasilju jesmo,
eto pretenciozno
tražim inspiraciju,
još uvijek
vjerujući da ne pišem
najgore, a ni najbolje,
sve je dobro dok ne
napišem književnik
na profilu društvene mreže.
Ovako, dobro je -
statusi otrpe svašta.
N.M.River, 5.12.2021.