DRAGAN ZELENOVIĆ, zvani "Zelja" i "Zeleni", od oca Bogdana, rođen 12. februara 1961. u Foči, od juna 1996. stanuje u ulici Nurije Pozderca 21. Prije rata je radio u Miljevini kao električar. DRAGAN ZELENOVIĆ je bio jedan od potkomandira vojne policije i vođâ paravojske u Foči. Učestvovao je u napadu na Foču i okolna sela, kao i u hapšenju civila.

Opšti podaci - Foča

Grad i opština Foča nalaze se jugoistočno od Sarajeva, u Republici Bosni i Hercegovini, na granici sa Srbijom i Crnom Gorom. Prema popisu iz 1991. godine, Foča je imala 40.513 stanovnika, od čega 51,6% Muslimana, 45,3% Srba i 3,1 % ostalih nacionalnosti. Političko i vojno preuzimanje vlasti u opštini Foča počelo je prvim vojnim akcijama u gradu 7. aprila 1992. Srpske snage su, uz podršku artiljerije i teškog naoružanja, krenule zauzimati dio po dio Foče. Preuzimanje vlasti u Foči završeno je 16. ili 17. aprila 1992. Okolna sela su ostala pod opsadom do sredine jula 1992.

Čim su srpske snage zauzele dijelove grada Foče, vojna policija, u pratnji vojnika mještana i vojnika iz drugih krajeva, počela je hapsiti muslimansko i hrvatsko stanovništvo. Sakupljanje i hapšenje Muslimana, mještana okolnih sela u opštini, trajalo je do sredine jula 1992. Srpske snage su odvajale muškarce od žena i protivpravno zatvarale na hiljade Muslimana i Hrvata u više objekata za duže ili kraće zatočenje ili ih ustvari držali u kućnom pritvoru. Prilikom hapšenja mnogi civili su ubijeni, tučeni ili izlagani seksualnom nasilju.

Kazneno-popravni dom u Foči (dalje u tekstu: KP Dom), jedan od najvećih zatvora u bivšoj Republici Jugoslaviji, bio je glavni objekat za zatočenje muškaraca. Muslimanske žene, djeca i stariji zatočeni su po kućama, stanovima i motelima u Foči i okolnim selima ili u centrima za duže ili kraće zatočenje kao što su Buk Bijela, gimnazija u Foči i sportska dvorana "Partizan". Mnoge od zatočenih žena podvrgnute su ponižavajućim i degradirajućim životnim uslovima, okrutnom batinanju i seksualnom nasilju, uključujući i silovanje.

Pored navedenih mjesta za zatočenje, nekoliko žena zatočeno je u kućama i stanovima koji su korišteni kao javne kuće, a koje su vodile grupe vojnika, uglavnom pripadnika paravojske. Ne znajući za postojanje takvih pritvorskih objekata, MKCK i druge organizacije nisu intervenisale. Stoga te zatočenice nisu mogle biti puštene ni razmijenjene.

Dragan Zelenović tereti se na osnovu individualne krivične odgovornosti:

u sedam tačaka za kršenja zakona i običaja ratovanja (član 3 - mučenje; silovanje) i
u sedam tačaka za zločine protiv čovječnosti (član 5 - mučenje; silovanje).

NA SLOBODI 

Goran Borovnica
Optužnica ("Prijedor")

Izmijenjena optužnica od 14. decembra 1995. je prvobitno uključivala još jednog optuženog. Dušku Tadiću se sudilo odvojeno i nakon završetka suđenja on je 31. oktobra 2000. prebačen u Njemačku na izdržavanje kazne (vidi predmet Tadić IT-94-1).

Činjenični navodi

U izmijenjenoj optužnici općenito se navodi da su krajem maja 1992., srpske snage otpočele napade na naselja bosanskih Muslimana i Hrvata u općini Prijedor, Bosna i Hercegovina. Te snage su nakon toga prisilno pritvorile na hiljade Muslimana i Hrvata u logore Omarska, Keraterm i Trnopolje.

U optužnici se navodi da su oko 27. maja 1992., srpske snage zarobile većinu stanovnika, bosanskih Muslimana i Hrvata iz područja Kozarca. Dok su Muslimani i Hrvati koračali u kolonama koje su se kretale prema mjestima označenim za okupljanje u Kozarcu, odakle su kasnije prebacivani u logore, pripadnici srpskih snaga, uključujući Duška Tadića i Gorana Borovnicu, su naredili četvorici muškaraca da izađu iz kolone i ubili ih iz vatrenog oružja.

Optužbe

Optužnica tereti optuženog na osnovu individualne krivične odgovornosti (član 7(1) Statuta Međunarodnog suda) za:

teške povrede Ženevskih konvencija od 1949. godine (član 2 – namjerno ubijanje; namjerno nanošenje velikih patnji ili teških tjelesnih ili zdravstvenih povreda),
kršenje zakona i običaja ratovanja (član 3 - ubistvo), i
zločine protiv čovječnosti (član 5 Statuta – ubistvo; nečovječno postupanje).

NA SLOBODI 

TUZLANSKI EKSPERTNI TIM DANAS EKSHUMIRAO DVA TIJELA U SREBRENICI

Prema informacijama tuzlanskog Odjeljenja Federalne komisije za traženje nestalih osoba, članovi tima danas su radili ekshumacije na dvije lokacije. „Ekshumirali smo dva tijela ubijena uoči pada Srebrenice u julu,1995.godine koja su potom zakopana u pojedinačnim gorbnicama. Jedno tijelo pronašli smo neposredno iznad bolnice u Srebrenici a drugo u naselju Barkovići, također u Srebrenici“, kazao je u izjavi za FENU Murat Hurtić, šef tuzlanskog Odjeljenja za ekshumacije. Hurtić najavljuje da će sutra nastaviti sa ekshumacijama u Srebrenici. Planiraju ekshumirati još dva tijela ukupana na dvije različite lokacije. Prema najavama u ponedjeljak nastavljaju sa ekshumacijama na području Podrinja.

Konferencija o sukobima na Balkanu

Genocid u Srebrenici niko ne može osporiti

Samo istina, ma koliko se činila nedostižnom, jedini je temelj suživota na ovim prostorima.
Ovo je jučer na otvaranju dvodnevne Međunarodne konferencije "Utvrđivanje istine u postkonfliktnom periodu: inicijative i perspektive na zapadnom Balkanu" istaknuo član Predsjedništva BiH Ivo Miro Jović.
Učesnici skupa, koji su organizirali Istraživačko-dokumentacioni centar Sarajevo, Fond za humanitarno pravo iz Beograda i Centar za suočavanje sa prošlošću iz Zagreba, razgovarali su o pitanjima utvrđivanja istine, te ulozi sudova u ovom procesu

Predstavnik države

Na početku izlaganja Jović je izrazio razočarenje što u Haškom tribunalu nisu procesuirani odgovorni za ratne zločine nad Hrvatima u BiH.
- Nevjerovatno je da za zločine nad Hrvatima u centralnoj BiH niko nije odgovarao. Grabovica i Uzdol ostali su po strani interesovanja Haškog tribunala, čija se vrata lagano zatvaraju - rekao je Jović.
Nataša Kandić, osnivač beogradskog Fonda za humanitarno pravo, izrazila je žaljenje što je Jović odmah napustio skup, istaknuvši da je bila zbunjena njegovim izlaganjem, odnosno načinom na koji je govorio o temi ovog skupa. Naglasila je da je Jović na konferenciju bio pozvan da govori kao član Predsjedništva BiH, a ne kao predstavnik jedne etničke zajednice, što su prisutni u sali pozdravili aplauzom.
I sudija Tribunala u Hagu Volfgang Šomburg (Wolfgang Schomburg) odbacio je kao "neprijateljske riječi" Jovićev govor u vezi s procesuiranjem zločina nad Hrvatima u centralnoj BiH. Naglasio je da je Tribunal od početka svog rada posebnu pažnju posvetio detaljnom utvrđivanju događaja u bivšoj Jugoslaviji. To se, kako je dodao, posebno odnosi na genocid u Srebrenici, što je čvrsto ustanovljeno dokazima u brojnim slučajevima tako da niko više ne može osporiti tu činjenicu.

Komisija za istinu

Mark Friman (Mark Freeman) iz Međunarodnog centra za tranzicijsku pravdu ukazao je na neophodnost osnivanja komisije za istinu sa čime su se složili Karla del Ponte, glavna tužiteljica Haškog tribunala, Marinko Jurčević, glavni tužilac Tužilaštva BiH, Meddžida Kreso, predsjednica Suda BiH...
Friman je konstatirao da bi ovakve komisije trebale biti ustanovljene na području svih zemalja bivše Jugoslavije te da bi države trebale prihvatati rezultate istraga jedna od druge, "jer, u suprotnom, njihov rad neće doprinijeti pomirenju".

Problemi Tužilaštva i Suda BiH

Optuženima za ratne zločine treba suditi u državama u kojima su ti zločini i počinjeni, mišljenje je Marinka Jurčevića, glavnog tužioca Tužilaštva BiH, bez obzira na to što trilateralni sporazum, koji bi to uredio među SCG, BiH i Hrvatskom, prošle godine nije naišao na odobravanje susjednih zemalja. Problem optuženika sa dvojnim državljanstvima samo je jedan od problema na koje je on ukazao, dodavši da osumnjičeni postaju nedostupni bh. pravosuđu već prelaskom granice.
Predsjednica Suda BiH Medždida Kreso naglasila je da godina od potvrđivanja optužnicenije dovoljan period da se provede fer suđenje. Ukazala je i na podatak da je maksimalna kazna za ratni zločin u Sudu BiH 45, u entitetima 20, a u susjednim zemljama 25 godina zatvora, što je rezultiralo i prvim apelacijama pred Ustavnim sudom BiH zbog stavljanja osumnjičenih u neravnopravan položaj, jer za isto krivično djelo u različitim sudovima bivaju različito osuđeni.(Avaz)

Prije 13 godina 7. maja srušena Ferhadija



Na današnji dan prije 13 godina nepoznati srpski nacionalisti eksplozivom su djelimično uništili banjalučku džamiju Ferhadiju, kao dio provođenja politike etničkog čišćenja Bošnjaka iz grada na Vrbasu. Nakon prvog rušenja, tadašnja vrhuška SDS-a organizirala je potpuno rušenje i čišćenje terena na kojem se nalazio cjelokupni kompleks džamije. Ostaci ruševina odvezeni su na gradsku deponiju.

Pronalazak počinilaca



Kratko nakon rušenja Ferhadije, srušena je i obližnja sahat-kula. Ferhadija je bila jedna od 16 džamija srušenih u Banjoj Luci tokom agresije na BiH u periodu od 1992. do 1995. godine. Dan rušenja banjalučke ljepotice, 7. maj, u Bosni i Hercegovini proglašen je Danom džamija.
Osim što nikada nije otkriveno ko ju je srušio, ni pet godina nakon nereda prilikom polaganja temeljca za izgradnju Ferhadije još se ne zna ni ko je ubio 61-godišnjeg Murata Badića iz Cazina. Policija nije pronašla počinioca koji je Badiću kamenom nanio teške povrede, od kojih je nekoliko dana kasnije umro. Za ovaj slučaj nije podignuta optužnica pred banjalučkim sudom.
- CJB Banja Luka nije podnio prijavu za ubistvo, nego samo za učešće u neredima okvalificiranu kao izazivanje vjerske i nacionalne mržnje - kaže Rade Mutić, portparol banjalučke policije.
Inače, Osnovni sud u Banjoj Luci 21. oktobra 2002. godine donio je preblage presude za 14 optuženih za divljanje od 7. maja 2001. godine. Na kaznu zatvora u trajanju od 13 mjeseci osuđen je Goran Popović, kojem je na teret stavljeno da je učestvovao u skidanju vjerske zastave sa zgrade Islamske zajednice.

Dva mjeseca

Na zatvorsku kaznu od jedne godine osuđeni su Siniša Milojević i Vitomir Jokanović. Oni su optuženi da su učestvovali u probijanju policijskog kordona koji je osiguravao skup, te da su bacali razne predmete na vjernike koji su prisustvovali ceremoniji polaganja temeljca.
Zatvorsku kaznu u trajanju od pet mjeseci dobio je Božidar Pejaković, dok su po mjesec manje dobili Dragan Blagojević i Dragan Radulović. Dragan Jokić osuđen je na tri mjeseca zatvora, a ista mjera izrečena je i Vujadinu Savanoviću, koji su tog dana bacali kamenje i jaja na vjernike. Na zatvorsku kaznu u trajanju od dva mjeseca osuđeni su Mladen Amidžić, Goran Kos, Slavko Divljak, Miladin Bunić, Zoran Moconja i Dragomir Vulin.



Tokom agresije srušeno 618 džamija

U toku agresije na BiH agresori su srušili 618 džamija, 218 mesdžida, 69 mekteba, 4 tekije, 37 turbeta i 405 drugih vjerskih i vakufskih objekata. Ovome treba dodati i devastirane i teže oštećene objekte Islamske zajednice.(Avaz)

Brčko Fatiha i cvijeće za nevine žrtve

Imamo pravo oprostiti, ali nemamo zaboraviti



Na gradskom mezarju u Brčkom jučer se okupio veliki broj građana koji su proučili Fatihu i položili cvijeće na mezare civila ubijenih tokom rata. Tijela nevino stradalih pronađena su u masovnoj grobnici u Bescarinskoj zoni 1996. godine.
- Udruženje nestalih, nasilno odvedenih i ubijenih Bošnjaka prvi put je, u okviru obilježavanja godišnjice stradanja naše braće i sestara, posjetilo mjesto gdje je ukopan mali broj osoba čija su tijela pronađena. Od ove godine okupljanje na mezarju postat će tradicionalno - kazao je koordinator Udruženja Sead Zahirović.
Na mezarju je do sada ukopano 45 žrtava koje su identificirane u Tuzlanskoj laboratoriji putem DNK analize.
- Moramo se podsjetiti naših obaveza prema ovim žrtvama, a jedna od njih je da nemamo pravo na zaborav. Svako od nas ima pravo oprostiti, ali niko nema pravo zaboraviti. Dužnost nam je, također, uložiti napore i pomoći svim institucijama koje tragaju za nestalima i ubijenima, te podržati napore svih onih koji tragaju za ratnim zločincima - kazao je, između ostalog, Mustafa ef. Gobeljić, glavni imam Medžlisa IZ u Brčko Distriktu.

Spomen-ploča ispred hangara u Luci

U okviru centralne manifestacije obilježavanja desete godišnjice Saveza logoraša BiH, sinoć je u Brčkom otkrivena spomen-ploča ispred hangara u Luci, koja je tokom rata bila jedno od najvećih stratišta Bošnjaka.(Avaz)

NASTAVLJENE EKSHUMACIJE U SREBRENICI

Tuzlanski ekspertni tim za ekshumacije Federalne komisije za traženje nestalih nastavio je danas iskopavanje posmrtnih ostataka na području Srebrenice. Kako je u izjavi za FENU kazao Murat Hurtić, šef tuzlanskog Odjeljenja za ekshumacije, danas su ekshumirali još dva tijela. „Ekshumirali smo dva nekompletna tijela u naselju Sućeska, zaseok Lipovac. Najvjerovatnije su u pitanju dvije starije osobe koje su u julu, 1995.godine ostale u svojim kućama gdje su zarobljeni u ubijeni“, kazao je Hurtić Sutra će, prema utvrđenom rasporedu raditi reekshumacije na području Brčko Distrikta i Tuzle a nakon toga očekuju nove najave lokacija i ekshumacije na području Sjeveroistočne Bosne. Prošla sedmica završena je sa ekshumacijama četiri odvojene grobnice u kojima je pronađeno po jedno tijelo. U pitanju su Bošnjaci iz Srebrenice, ubijeni u julu, 1995. godine nakon pada Srebrenice.

E ovo volim, kad se direktni izvrsioci nadju...

Iskreno se nadam da ce se nekad znati imena posade onog topa, na Ozrenu, 25. Maja 1995.

[Edited by Bosnjo on 12-05-2006 at 18:59 GMT] 

Oprosti im Gospode, ne znaju sto rade...

Kao da nikad umrijeti nece
toliko su se oni Gospode osilili
Ne daj im Boze, kada bi mogli
ruku bi svoju i na Tebe digli.

Oprosti im Gospode, ne znaju sto rade
Ti sve dobro vidis, Ti sve dobro znas
Oprosti im za sve nase jade,
ne stigo ih nikad usud nas.

Oprosti im Gospode, ne znaju što rade,
ali ne odustaju od nauma svog.
Toliko su oni pohlepni za zemljom,
da i mrtvi ce se u tuđi proširiti grob.

Oprosti im Gospode, ne znaju što rade,
no ipak od krvavog ne uzmiču cilja.
Oprosti i meni, grešnom kad uzdahnem
Da Bog da im zemlja kosti izbacila.
Oprosti im Gospode, ne znaju što rade
Ti sve dobro vidis, Ti sve dobro znaš.
Oprosti im za sve naše jade,
ne stigo ih nikad usud naš.

Muzej





Pogled iz muzeja



Knjiga zalosti

MAŠOVIĆ: JOŠ 180 MASOVNIH GROBNICA KOJE NISU PRONAĐENE

SARAJEVO, 23. maja (FENA) – Tribina o temi “Posljedice genocida u Bosni i Hercegovini” organizirana je danas na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu. Gost predavač bio je predsjednik Federalne komisije za traženje nestalih Amor Mašović.

Studentima FIN-a, zvaničnicima Islamske zajednice u BiH te predstavnicama Udruženja majke enklave Srebrenica i Žepa na tribini je prikazan film o Srebrenici, odnosno svjedočenje o genocidu nad ljudima u Srebrenici “Marš smrti”.

Prikazan je i film o masovnim grobnicama u BiH, koji govori o 24 masovne grobnice od ukupno 360 do sada otkrivenih.

Predsjednik Federalne komisije za traženje nestalih Amor Mašović je kazao kako se pretpostavlja da još postoji između 150 – 180 masovnih grobnica koje još nisu pronađene.

“U toku agresije na BiH od 1992. do 1995. zabilježen je nestanak 27.734 osobe. Od tog broja oko 90 posto su Bošnjaci, šest posto Srbi, dva posto Hrvati te dva posto ostali. Od ukupnog broja nestalih 12 posto je žena”, kazao je Mašović.

Na tribini je prikazan i 15-minutni film o likvidaciji šestorice mladića iz Srebrenice u Trnovu.

Predsjednik Federalne komisije za traženje nestalih Amor Mašović i Kada Hotić iz Udruženja majki enklave Srebrenica i Žepa poručili su danas da se genocid nikada ne smije zaboraviti.

Tribinu je organizirala Asocijacija studenta FIN-a.