Knjiga zalosti posvecena prekinutoj mladosti na Kapiji

[Edited by cupo on 26-01-2005 at 23:34 GMT]

Nekada sam voljela maj. Mjesec ruza i mladog lisca, asocira na matursko vece, diplomski ispit, Dan Mladosti i 1. maj, koji cemo odsada slaviti zajedno, nasa mala zadruga ratara na dalekom jezeru ...
Bio je maj, maj, bio je maj ... divno je pjevao Zafir ...
A sta vrijedi maj kad u njemu procvatose krvavi makovi crveni?
Neki dan prolazim ulicom Rackoga od Dzamije -Trga zrtava fasizma (nece dugo nositi to ime, bojim se!)idem prema Trgu Burze (nekada Trg narodnohg heroja Joze Vlahovića) i podignem glavu ... Na fasadi broja 11 - jedna od rijetkih spomen ploca sto je ostala netaknuta i na njoj zapis: "U dvoristu ove zgrade nalazio se ozloglasni ustaski zatvor u kojem su muceni i iz kojega su zatim odvedeni na stratiste u Kerestinec narodni heroji Bozidar Adzija, August Cesarec i drugovi ... " Sada je maj, ali 2004. i iz iste zgrade izlazi bezbrizna zena sa psom, kao da tu nikada nije bilo muciliste ... Listaju i cvatu kestenovi ... Uskoro ce i lipe zamirisati.
Cesto na Forumu gledam slike moje Tuzle i uvijek se vratim na slike memorijalnog kompleksa ... Mladost je uvijek placala svoje ideale, i svoju - mladost.
´92., ´95. Nikada vise. Hoce li biti da ne bude nikada vise? Tog maja ´95. jedan je djevojcurak dobio novu kosulju i pobjegao neni da na Korzu pokaze drugaricama cvjetove na bijelini kosulje djevojacke. I ostadose cvjetovi, krvavi makovi da zauvijek, zauvijek cvatu na vezenom rukavu jedne kosulje. I nece za tu maldost biti setnji i igranki, ni zaljubljenih suza, ni bjezanja sa casova, ni maturske vecere, ni svadbe nece biti, ni djetinjeg placa i starenja uz voljeno bice. Sve sto je moglo biti - stalo je. Sve sto jeste - neka ipak i uzinat svima BUDE, NEKA se nastavi - za i u ime mladosti ´95. i slobode ´92. Da se NIKAKO I NIKADA NE ZABORAVI! Historija i sudbina, ruku pod ruku sa necim cemu imena ne znam opet su posramili ljudski rod. Pravo i pravda apstraktni su pojmovi. Ljubav materina i babina, ljubav momacka, ljubav muska, ljubav je jedina istina koju ce pamtiti oni sto izgubise tog maja nekoga svog. Njastrasnije i najdivnije istovremeno je sto zivot ide dalje. Ali poslije svega TKO JE OSTAO ISTI? Moj se svijet srusio ´91. ali ne zalim ja za prosloscu kad znam da imam posve izvjesnu i jasnu, toplu i istinitu, ljudski veliku Buducnost sto nosi ime Jedinstvenog Covjeka.

Sta moze da vrati ocu i materi dijete, krv i meso njihovo? Sta moze da im vrati zivot? Kolika tuga, preduboka i prestrasna, ogromna tuga! I kolika bi kazna morala biti zlocincima i da ih sve redom pohvataju i kazne? Bi li smrt krvnika bila dovoljna? Nista nece vratiti godine i zaustaviti sate da bi stalo vrijeme. A hoce li neljudi koji su zlocin uradili, i njihova djeca, hoce li nauciti iz ovog krvavog maja lekciju? Bojim se da oni sto su losi djaci I NE ZELE I NECE!
Jedan koji zna da pouci o mnogocemu, da kaze o zivotu i jeziku, jedan Covjek je daleko, a trebalo bi ih takvih kao sto je On biti hiljade. Takvih. Da budu branik pa da se vise nikada ne dogodi maj ´95.

Povodom godisnjice masakra, u ime Slobode i za Mir, svima izrazavam duboku sucut. Slava poginulima.
Mima.


MORE GLASOVA DZIVDZANA.
NOC, A SVE JE JASNO.
TAKO JE UVIJEK PREKRASNO.
NOC, A SVE JE JASNO.
I NA NEDUZNIM USNAMA
MORE GLASOVA DZIVDZANA.
(SERGEJ J., Perzijski motivi)

[Edited by mima on 03-05-2004 at 14:39 GMT]

Joj izbjegavo sam ti ovu temu ko nijednu dosad... I moja dobra, dobra, dobra, dobra prijateljica Adrijana je poginula tu noc...

Da se nikad ne zaboravi taj famozni 25. Maj 1992:

List of 68 Tuzla´s youth killed by fascists on May 25th 1995:

Dedovic Razija
Brguljak Alma - 20
Hasanovic Senada - 26
Ramic Fahrudin - 26
Marinovic Pera - 34
Mustacevic Savan - 29
Sarajlic Edhem - 20
Beganovic Adnan - 15
Bakalovic Asmir
Dusic Suzana - 14
Cerimovic Almasa - 20
Dapa Amir
Duzel Amir
Kurtalic Vesna
Memic Edisa - 19
Cajic Sanja - 18
Rekic Nedim - 28
Vukovic Mustafa - 23
Hujdurovic Adnan
Ahmetasevic Edina - 21
Mehinovic Amira
Kantor Franc - 24
Slijepcevic Asim - 20
Kalesic Sandro - 3
Hodzic Edin - 31
Boric Indira - 36
Mehanovic Sulejman
Kurbasic Damir
Tadic Ilinka
Nuhanovic Selma - 23
Mehmedovic Edin - 20
Sisic Nihad - 20
Cekic Amir - 21
Okanovic Indira - 15
Bosnjakovic Ilvana
Alispahic Admir - 24
Rosic Jasenko
Bojkic Damir - 28
Mujic Samir - 29
Rahmani Rajif - 23
Jahic Almir - 18
Bucuk Lejla - 17
Mujabasic Azur - 22
Vantic Azur - 24
Abuismail Suzana - 25
Hasicic Semsa - 20
Salamovic Senahid - 26
Markovic Nenad - 19
Hakic Hamdija - 48
Stjepanovic Petar - 25
Alagic Elvis - 18
Atikovic Lejla
Sisc Armin - 20
Ponjavic Rusmir
Hidanovic Alem - 20
Dedic Zada - 21
Kurbegovic Vanja
Stojcic Jelena
Hrustanovic Hasa - 25
Hadzic Ago - 20
Causevic Selma
Mujanovic Nesit - 21
Milic Adrijana - 17
Cirak Samir - 19
Fatusic Muri
Murselovic Elvir
Saimovic Adnan - 28
Sarajlic Jasminka - 23

http://www.geocities.com/vedadpasic/politics/kapija.html

Ovo napisah na drugoj adresi pa sad samo premjestih tamo gdje treba:

Hajde da se mi dogovorimo ovdje na Forumu kako da Tuzla na jedinstven nacin zauvijek uklese imena poginulih 25. maja kao simbol slobode, ali ne na mezar, to je vec ucijeno, nego da se ta imena nadju negdje i nekako u zivotu i medju zivotom, recimo da po jedan razred rudarske skole, gimnazije ... npr. 1.a uvijek bude memorijalni razred koji ce iz generacije u generaciju nositi ime jedne poginule djevojke, mladica, npr. 1.a Brguljak Alme, 2c Beganic Adnana, da taj razred ima cast i obavezu iz generacije u generaciju, da barem jednom godisnje ode i odnese cvijet na grob, da posjete roditelje i da kad maturiraju odu na grob i podijele minut sa sjecanjem na poginulog ... da se uradi nesto gdje ce smrt tih mladih ljudi postati dio svakodnevnog zivota, neke nove mladosti, da se nikada ne zaboravi... Ili, neka uz Jalu, od Kreke do Slavinovica bude toliko klupa od bijela kamena - koliko je zrtava, a na svakoj klupi urezano jedno ime. To ne bi trebalo da kosta mnogo. Pa kad sjedne putnik-namjernik neka zna da je jedna mladost ugasila za njegovo mirno predvecerje na toj klupi. Neka se kod Selmine klupe nalaze i na njoj ljube mladi u sjeni zauvijek ugaslih Selminih ociju. Uz svaku klupu da se posadi grm jasmina ili ruza, pa kad u maju procvate jasmin i ruze zamirisu kud ces ljepseg sjecanja na 72 mladosti. Da cijela Tuzla mirisom jasmina svakoga maja obiljezi uspomenu da te mlade ljude. A jasmin je drvo koje moze da zivi i stotinu godina! Mima

[Edited by mima on 06-05-2004 at 09:25 GMT]

[Edited by mima on 06-05-2004 at 09:29 GMT]

[Edited by mima on 06-05-2004 at 13:28 GMT]

Dragi Cupo ,ja sve zaobilazim ovaj topic ,tesko mi o tome pisati ,svi mi znamo kako nam je bilo i koje imamo posljedice od svega .Ojacala sam u mnogo cemu ali od mene sada malo ko ima osjetljiviji ,a ne placem gotovo nikad samo me onako povremeno stisne u grudima kad se svega sjetim a sjetim se cesto . Volim zivot, da zivim ,trudim se da ne mislim ,imam sistem" plivam po povrsini" ,ne kopam puno po proslosti jer ubija me to .
Da ja ne duzim ,svidja se i meni Mimin prijedlog o klupama u spomen poginule mladosti ,samo mozda je bolje bez imena ,jer ima ih puno ,neka budu za sve civilne zrtve rata u Tuzli.
Da se ne zaboravi ni jedna evo prepisala sam podatke iz knjige UBISTVO SVITANJA ,tu imaju slike i price o zivotu zrtava 25.maja .Broj ne znaci puno ali kada citate te price ,kada shvatite da su to bili ljudi koji sui mali porodice ,koje je neko volio i koji su voljeli druge ,koji nisu nikome nista uradili ,da smo to mogli biti i mi ,onda sve dobije neku drugu ,dublju dimenziju.

A gdje su oni koji su poginuli braneci nas ,oni koje su sada bolesni ,oni koji su izgubili najmilije ,oni koji su izgubili zdrav razum.
Ne smije se to zaboraviti a i ne moze ,ja ne mogu .

Evo sada nesto iz spomenute knjige :

"Od 15.maja 1992. bez ikakvog razloga i povoda ,na mirnu Tuzlu i njenu okolinu ,sumnjarci s okolnih planina ,po nekakvim zakonima zlih vremena ,poceli su iz svojih masina za ubijanje ,ubijaju ,masakriraju neduzne civile medju kojima i znatan broj djecaka i djevojcica .Iz topova ,minobacaca ,tenkova,u pocetku iz Pozarnice ,Caklovica ,Kovacice i Kovaceva Sela i drugih brloga ,preziruci osnovna nacela humanizma.
Prva civilna zrtva u Tuzli bio je Bahrija Dajanovic iz Mosnika,rodjen 1948..Zatim su zivote izgubili Aisa Mesanovic ,Senad Tubic ,Bruno Simic ,Jasmin Dzafic ,Ermin i Hasan Selimovic ,Senada Muratovic,Sefkija Skendic i njegova zena .
Nakon gubitka POzarnice ,Kovacevog Sela ,Caklovica i Kovacice ,agresoru su poceli jos zesce granatiranje sa raznih majevickih i ozrenskih kota,cime su izazvali smrt Mustafe Alibegovica ,Amela Ibrahimovica ,Mersudina Sehica ,Nazifa Halilovica ,Hasana Arapovica ,Jasmina Softica ,Seida Trezica ,Zinke Tific .
U isto vrijeme gadjali su bolnicke objekte ,skole ,kulturne ustanove,rudnicka postrojenja ,termoelektranu ,Fabriku soli ,TTU,Poliuretansku hemiju ,Elir .
Od dijelova grada najcesce su pogadjali Sjenjak ,Slavinovice ,Solinu a kasnije Kreku ,Slatinu,Kulu i Mejdan .
22,juna 1992,zivote su izgubili Vaskrsije Jovicic,Mevludin Djedovic,Adem Dugalic ,Admir Mujanovic i Zikret Brkovic .
27. i 28. juna 1992. usmrtili su Amera Handanovica ,Abaza Bijedica,Seada Alickovica ,Aliju Nukica ,Vladu Pranjica i Nijaza Emkica .

Pocetkom jula ubili su Mustafu Bosnjica ,Bozidara Zulfica ,Muhameda Pozderovica ,Hazima Fazlica i Sada Jugovica .

Granatama su zatim okoncali zivote Toni Pecanu i njegovoj zeni Miri ,kao i Mirjani Imamovic ,da bi za sedam dana ubili i Lea i Veru Mott.

U septembarskim danima Tuzla je ostala bez jos cetri svoja sugradjanina ,rijec je o Seadu Sprecicu ,Danici Cekanovic ,Rizahu Guberu i Nuri Topalovic.

U sljedecoj seriji napada ubili su Zehru Pasic ,Nevenku Ostojic ,Muhameda Mujica ,Envera Husanovica ,Pilju Filipovica ,Branka Grabovicu ,Admira Sisica ,Vladu Vilusica ,Ibrahima Hadziselimovica i Fatu Nuhanovic.

2.12.1992. bio je posljednji dan zivota civila :Sefike Bajic ,Amira Mujacica ,Danijele Miholic ,Amela Zunica ,Ivice Bjatala ,Emire Sarajlic ,Milene Ljubojevic ,Faruka Sakambeta i Blagoja Jovica .Ranjeno je tridesetak osoba .

Prve zrtve 1993. bile su Ismeta Kahrimanovic ,Nedim Demirovic ,Lejla Becirovic ,Sabahudin Hukic ,Mensur Halilovic ,Kada Mesanovic ,Ivo i Aida Simic,Esad Hukic ,Jasnin Hodzic ,Mirza Catibusic ,Rukija Delic ,Muharem Feukic i Hata Kardasevic .Tri puta toliko bilo je ranjenih.
Sljedece zrtve su Vahida Cicak ,Nermina Jamakovic ,Nazif Sejfedini ,Nusret Hrnjic ,Dzavida Feukic .

U januaru 1994. usmrceni su Azra Becirovic ,Selma Junuzovic ,Mevludin Huskic ,Alis Hadzihrustic,Admir Karic ,Sead i Nurija Smajic .
Zatim ,Hasan Hasanagic ,Franjo Crvenkovic,Natasa Cvrljak ,Hajrudin Barakovic,Jusuf Hamidovic ,Vezira Selimovic,Rasema Ahmic ,Taib Zukic,Adisa Becic ,Damir Plavsic ,Sakib Babovic,Asmir i Enes Hodzic i Hariz Softic .

Pa zatim Hamdija Jelkic ,da bi potom 25.maja ,doslo do najveceg masakra tuzlasnske mladosti.
Uprkos osude nase i svjetske javnosti ,u julu 1995. s Ozrena je "doletjela" granata i ubila Fatimu Zoletic a ranila petnestak osoba .

Podaci s kojima raspolaze Klinicki centar u Tuzli ,pokazuju da je od posljedica rata 1992. oboljelo 918 civila ,1993. 3780 lica ,1994 6436. lica "

Izvinjavam se ako sam nekoga zaboravila ili ako sam pogresno napisala ime ili prezime ,potreslo me ovo citanje i prepisivanje .

Nela ,bas me je nesto dirnula ta tvoja stranica dnevnika ,i ja sam svasta pisala ,kako i ne bi kada sam sve vazne datume u zivotu bas u ratu obiljezila .


Ratni drugovi pozdrav



dobro je zivi smo

Ovo je tako dirljivo.....samo kroz covjeka moze da jeza prode pogotovo ovaj text sa malim Sandrom
Cupo hvala.

Iako je ovo hiljaditi put da citam slicne price,price zivota i njegovog tragicnog kraja,;Iako sam stotine puta i sama bila medju likovima nekih od njih, one jos uvijek u meni odzvanjaju istim bolom....Nisam mislila da sam zaboravila,zaboraviti NIKAD NECU. Nisam mislila ni da sam oprostila,oprostiti NE MOGU. Ali sam mislila da sam nakon svega sto sam vidjela,dozivjela i cula,naucila zivjeti sa tim , posmatrati to ravnodusno(koliko-toliko),tjeseci se da uvijek ima i gore...NISAM....Evo,sad vidim da me svaka ova prica,iako mnoge vrlo dobro znam,boli kao da je citam prvi put.....Placem i ibretim se,kao da prvi put cujem za taj zlocinacki cin i tolike ugasene mladosti,a cak cetiri puta sam i sama,ne znam kojim cudom,izbjegla smrt.... Jedan od njih je bio i 25.05. ....Pet minuta prije pada granate stojala sam na tom mjestu,kupila kokice od covjeka kojeg su kasnije jedva prepoznali(identifikovali),a na tv-u sam vidjela na tom mjestu hrpu gvozdza....bio je to aparat za kokice.... Bilo je jos milion dogadjaja vezanih za tu noc....Sjetim se da sam kod «Peka» srela rodicu i ona mi rece da ide na «kapiju»...Srecom,nije se zadrzavala,samo je prosla....ali je mnogo njene raje poginulo i ranjeno....Onda,posto zivim u blizini «kapije»,odmah smo po padu granate culi vrisku,plac,urlanje...ni sama ne znam kakvih sve zvuka nije bilo....istrcali smo ispred zgrade,omladina trci,place....neku curu nose,ona se oduzima jer je kraj nje poginula najbolja drugarica....jednoj je brat ranjen,odvukli ga na gradinu,ne zna nista za njega,a roditelje ne smije zvat......jedan svojoj curi podvezo nogu,da ne iskrvari....ma svega je bilo....stvarno sad kad procitam ovo sto sam napisala,pitam se kako sam uopste ostala normalna nakon ovog i kako su i koliko normalni oni koji su izgubili najblize...Eto,ima jos toga,ali ne mogu dalje....

Mima,cista desetka za prijedloge...

Cupo,hvala ti na ovoj temi i tvom doprinosu ovdje....zaista ne treba da se zaboravi.... I imam jednu molbu za tebe:ako mozes da napises pricu o Vesni Kurtalic...ona je imala 16 god kada je poginula....Imala sam par puta priliku da procitam knjigu,ali nisam imala snage....pocinjala sam,al eto....sad nemam knjigu,a snage cu naci....
Poznavala sam Vesnu....Rodila se na isti dan kao i moj brat i to je bio jedan od razloga sto sam je smatrala znacajnom osobom u mom zivotu...Uvijek vedra,nasmijana,slatkorjeciva,puna nade i snova , i zelje za zivotom.... Posjetila sam njenu majku samo dva puta od kad Vesne nema.... (Isprva sam mislila da to nije lijepo s moje strane,ali sam onda shvatila sa mozda i cinim ispravno...)...Oba puta smo neprestano plakale....Ona je pocinjala cim me ugleda,jer kako kaze,podsjetim je na njenu Vecu,a ja cim bi mi rekla: »Moje Vece vise nema da te doceka na vratima....»....Divim se toj zeni,koja nalazi razlog i smisao zivota,pazljivo cuvaju ci albume sa Vesninim slikama iz mrtvacnice i dnevnik u kojem je na prvoj stranici ispisana pjesma:Vjencanja nece biti....
Ja znam dio price o Vesni....Te noci prije izlaska trazila je od majke marku,da kupi sladoled. Iako joj majka nije dala,jer nije imala,poljubila ju je nekoliko puta prije nego je krenula i rekla da prenese poljubac i tati. Pred kapijom je stojala sa najboljom drugaricom(nisam sigurna za ime),koja je poginula na licu mjesta,a Vesna je u kolima ambulante izdahnula na rukama svoje sestre. I sad me zabole rijeci njene majke:» Da sam znala da ce se ovo desiti,ukrala bih marku za sladoled»....Cupo,molim te,ako imas pricu,bas bih voljela da vidim verziju iz knijge...

POSLIJE PONOCI

Poslije ponoci kao kad se ostavi,
samo tudji koraci,
samoca neki znak dobaci.
Poslije ponoci misli bjeze, odlaze,
ponekad mislim da si tu
i opet sjecam se.
Ova noc nema zore,lude misle roje se
kad li ce doci dan.
Ovaj put nema kraja ,samo ceznja zelju slama i dusa izgra.
Kao dodir rijeci cudnih tonova
kao poznati glas, tisina odzvanja.
Dug je ovaj put ,od ocekivanja,
kako ga preci samo snagom, mojih snova
Ova noc nema zore,lude misle roje se
kad li ce doci dan.
Ovaj put nema kraja ,samo ceznja zelju slama i dusa izgra.
Cudno zvuce rijeci, u ironiji ovih dana,
kako skriti tupu bol,starih rana.
Trgnem se pa ustanem,tvoje ime spomenem,
da me prati opet sreca,
ovih dana tuga je veca.
Ova noc nema zore,lude misle roje se
kad li ce doci dan.
Ovaj put nema kraja ,samo ceznja zelju slama i dusa izgra.

SUZE STARE CARSIJE
Stara carsija place
Nema sna od zalosti
Dvadeset i petog maja
Ostade bez mladosti

Izgubila je njih
A sve su joj bili
Zasto ih uze
O Boze mili?

[Edited by *grofica* on 08-05-2004 at 17:49 GMT]