laf Nivo: Forumski vuk Registriran(a): 10-02-2007 Lokacija: ovdje Odgovori: 932 IP: Maskiran
Re: Ljubavna poezija
Bajron
ŽENA
Malo taj, mislim, pozna ženske grudi
Tko s uzdahom steæ´ želi ljubav njenu;
Zar mari ta za srce kog zaludi?
Obaspi hvalom svog idola zjenu;
Ne preponizno, jer æe u tom trenu
Prezret ti trud, èak i tvog stiha èar;
Ako si spretan, nežnost skrij; za ženu
Drskost još uvek najbolja je stvar:
Ljuti je pa je teši, okrunit æeš žar.
Zimska ljubavna pesma
Snjeg je u unutrašnjosti
grana se naginje prema mom prozoru
i ulazi sigurno
Dobro jutro. Dobro dosla.
To popodnevno sunce,
taj fini ružièasti preliv preko
blagdanskih kolaèa,
preko plastiène slastièarske jabuke,
tvoja je blaga sukrvica.
Zaèarani grad od stakla
koji æemo samo hodajuæi
noæas razbiti potpeticama.
Skupiti sve to pa reæi: "ti si, ti si..."
Preuzimajuæi tuði pjesnièki naèin,
imitirajuæi svoju prvu knjigu,
sve što su godine izbacile na obalu,
moji mili i daleki brodovi...
Pa, pod uticajem alkohola,
èežnje,
klasiène muzike i seksualne potrebe...
Sakupiti sve to pa reæi: "ti si, ti si..."
Ljubakanje sa provincijalkom
koje je zadržalo od èuvanog sadržaja
svu onu muku,
oficirske porodiène enterijere,
našu djecu,
strah od umjetnika...
tvoje izdaje,
odlazak...
Zbogom...
Ja odlazim ulicom koju je snijeg doslovno ugušio...
sakupiti sve to pa reæi: "ti si, ti si srce moje malo..."
Rade Serbedzija
JEDNOJ ZENI
Nedostojan ja sam,nedostojan svake ljubavi,
od nje izgaram ali za nju ne znam.
Ja sam blesak, munja, vatra iz oblaka,
ja sam vetar, oluja, ja sam melodija....
Ja samo uzimam ljubav
i upijam njenu slast,
suze me vecno prate,
jer veran nisam nikom nit` ikom pripadam.
Odan sam samo svojoj zvezdi
koja me na unistenje priziva,
koja moj uzitak u mucenje pretvara
a koju moje srce ipak voli i slavi.
Carobnjak i zavodnik, to je moja sudbina!
Sejem gorka zadovoljstva sto traju tek tren,
gospod moj i vodja je smrt.
Hesse
Zavrsila se igra:
vatra pocetka,
slast i tajanstvo tvog prvog grijeha,
gotovo je...
To nije vise ni veselje ni slatka dosada.
Ti, mala moja,
zenska sa zura, dzepna damo,
nasmijana i onesvijestena ljubavnice,
moje dijete i moja majko -
Postala si neizreciva, a
pocelo je bezznacajno...
Zatekao sam se kako ti telefoniram
u ljepoti vecernje kise,
koja je samo provalija nada mnom...
... potreba da te dotaknem,
tvoja usta...
Pokucstvo, topli namjestaj mojih starih ljubavi
osipa se...
Zatekao sam se u njeznosti koja je vec spavala,
u rijecima koje su mi pripadale,
ali me nisu mogle naci.
Ti si postala moja odbrana,
dobrovoljno progonstvo,
pobjeda nada mnom, moja muka,
ljubomora na zivot,
moja mrtva sestra uspavana u velikim ruzama,
nemoguca zemlja, potrebno tijelo,
moja ruka i glava.
I zagrljaj u kojem sam se jucer igrao
sada me obuhvaca, ovdje, daleko i zauvijek -
u svim uglovima zivota.
Postajes bezimena,
nepoznata i smrtnonosna,
moj zivot i spas od zivota -
Moja Ljubav!
Da sam te ukrao
i legao pored tebe
da li bi ljeto zamirisalo
kao što tvoja kosa miriše
da li bi pisalo u mojim pjesmama
ono što sad ne piše
kad sam žedan tvojih uspomena
tvojih godina prije mene
ljubomoran na sve one
koji su s tobom dijelili
sve ono što nisam ja
da sam te ukrao
i legao pored tebe
i ljubio tvoje lijepe prste
tebe bih isto napravio
od ljubavi èvrste
nježnu
s nebom u oèima
da me pratiš
i vratiš s neba do sebe
da sam te ukrao
možda ne bih imao ništa
ali bih imao tebe.
O, glupo srce, ne tuci!
Sve nas je varala sreæa,
tek prosjak se kobi sjeæa…
O, glupo srce, ne tuci!
Mjeseca žute šare
krošnjama kestena teku.
Lali skrivam u šalvare
glavu pod koprenu meku.
O, glupo srce, ne tuci!
Nekad smo prava djeca,
i plaè i smijeh odjednom:
dok neki vjeèito jeca,
radost je suðena jednom.
O glupo srce, ne tuci!
Života varka ne uspi.
Nove se napijmo snage.
Srce bar sada usni,
ovdje, u krilu drage.
Života varka ne uspi.
Možda æe i nas otkriti
usuda lavinska struja,
na našu ljubav odvratiti
pjesmom k´o u slavuja.
O, glupo srce, ne tuci.