Re: SRETAN 25.NOVEMBAR!!! ZIVJELA VJECNO ZEMLJO JEDINA
Bez chatanja molim
Sretan Dan Drzavnosti BiH svima koji je osjecaju kao svoju drzavu (ovo je ono realno), a pogotovo onima sto je kao takvu ne dozivljavaju jer bez obzira na sve, nose pasos s njenim grbom i imenom na prvoj stranici ...
Ja se za ovakvu borio nisam, samo to znam, ali eto datum je datum i treba se postovati...
Re: SRETAN 25.NOVEMBAR!!! ZIVJELA VJECNO ZEMLJO JEDINA
Bez chatanja molim
e-novine:
Godišnjica ZAVNOBIH-a i državnosti BiHObjavljeno: Uto, 25. 11. 2008. 12:14 DAN DRŽAVE KOJU NIKO NEÆE
Nekadašnji simbol zajedništva u BiH: Muzej ZAVNOBIH-a u Mrkonjiæu
PHOTO: WIKIPEDIA
Rekosmo li veæ da je na današnji dan, dakle, prije punih 65 godina, Bosna i Hercegovina defnirana kao ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska? Odnosno bošnjaèka? A ona danas, 25. novembra/studenog, baš takva jeste. Niti bošnjaèka, niti srpska, niti hrvatska. Niti, da i to rašèistimo, bosanskohercegovaèka. Država je to – komplicirano ustrojena, siromašna, opæenito neureðena, ali ipak država – koju niko ne doživljava kao svoju. Ponajmanje zato što je komplicirano ustrojena, siromašna i opæenito neureðena. Piše: Emir Imamoviæ
Na današnji dan, 25. novembra/studenog 1943, prije dakle taèno 65 godina, u Mrkonjiæ Gradu je rijeèima „Smrt fašizmu – sloboda narodu“ otvoreno i zatvoreno Prvo zasijedanje Zemaljskog antifašistièkog vijeæa naroda Bosne i Hercegovine. Na današnji dan, dakle, prije punih 65 godina, Republika Bosna i Hercegovina je defnirana kao ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska, nego kao i srpska i hrvatska i muslimanska. Toga dana, pune 53 godine, 25. novembar/studeni obilježavao se kao Dan ZAVNOBiH-a. Toga dana, evo punih 12 godina, u jednoj bosanskohercegovaèkoj regiji obilježava se Dan državnosti Bosne i Hercegovine. Koja više nije republika. Tako, u najkraæem, kaže historija, a ona je, znamo (m)uèiteljica života.
Poigrajmo se, slažimo malo, pa recimo da je prije taèno šest mjeseci – a nije, bilo je prije pola godine i još dva-tri dana – Vlada Federacije BiH utvrdila Prijedlog zakona o zaštiti prava pripadnika nacionalnih manjina u Federaciji koji otvara moguænost da se i Bosanci i Hercegovci kategoriziraju kao nacionalna manjina i na taj naèin ostvare svoja prava. Kako po bosanskohercegovaèkom ustavu u toj zemlji žive tri konstitutivna naroda i ostali koji, ukoliko ih je najmanje 1.000, mogu dobiti status nacionalne manjine, nije nemoguæe da Bosanci i Hercegovci i izvan Federacije, dakle i u Republici Srpskoj, dobiju isti status.
Mali je to korak za èovjeèanstvo, da parafraziramo onog astronauta, ali veliki za Bosance i Hercegovce. Oni, Bosanci i Hercegovci, sada imaju zakonski okvir da u Bosni i Hercegovini organiziraju klubove graðana porijeklom iz Bosne i Hercegovine; uz finansijsku pomoæ iz matice, dakle Bosne i Hercegovine, Bosanci i Hercegovci u Bosni i Hercegovini mogu imati školu na bosanskom jeziku; u dogledno vrijeme, kako to biva, udruženje Bosanaca i Hercegovaca objavit æe i knjige bosanskohercegovaèkih pisaca i tako sa svojom literaturom upoznati veæinsko stanovništvo u Bosni i Hercegovini. Za oèekivanje je da se uskoro i prva grupa Bosanaca i Hercegovaca, organizirano, autobusima okiæenim nacionalnim obilježljima Bosanaca i Hercegovaca, uputi u posjetu matiènoj državi, dakle Bosni i Hercegovini, i tamo sa domaæinima i sunarodnjacima razmjeni iskustva življenja u Bosni i Hercegovini. Vratit æe se, znate veæ, puni utisaka, sa fotografijama znamenitih mjesta Bosne i Hercegovine, suvenirima koje æe kaèiti po zidovima, na vidna mjesta, da se, svaki puta kada doðu kuæi, osjeæaju kao kod kuæe. Pardon, kao u domovini… Bosni i Hercegovini koja slavi 65 godina svoje državnosti.
Rekosmo li veæ da je na današnji dan, dakle, prije punih 65 godina, Bosna i Hercegovina defnirana kao ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska? Odnosno bošnjaèka? A ona danas, 25. novembra/studenog, baš takva jeste. Niti bošnjaèka, niti srpska, niti hrvatska. Niti, da i to rašèistimo, bosanskohercegovaèka. Država je to – komplicirano ustrojena, siromašna, opæenito neureðena, ali ipak država – koju niko ne doživljava kao svoju. Ponajmanje zato što je komplicirano ustrojena, siromašna i opæenito neureðena.
Današnja Bosna i Hercegovina je za svoja tri konstitutivna naroda i barem jednu nacionalno manjinu, bosanskohercegovaèku – jer nije nemoguæe da je pomenuti zakon usvojen, kao i svaki jednako nepotreban, za razliku od suštinskih, o kojima se jalovo raspravlja od izbora do izbora – prelazno rješenje, nužno zlo, nešto što se mora istrpiti.
U borbi za svoja prava: Bosanac u sred Sarajeva
PHOTO: EDO
Direktor i vlasnik Republike Srpske, Milorad Dodik, nedavno se iz neke od mnogobrojnih posjeta vratio ljut kao automatska puška. Neko ga je, kako je kazao, pitao šta ima u Bosni, a njega je zaboljelo kao da mu zdrav zub èupaju bez anestezije. U intervjuu nekom od svojih biltena u vlasništvu Željka Kopanje, Dodik je objasnio kako je uvrijeðen zato što on ne dolazi iz neke tamo Bosne, nego iz Republike Srpske, koja je samo formalno (to je, naravno, prešutio) dio Bosne i Hercegovine. Veæina stanovnika Republike Srpske, što je, opet, veæina Srba u BiH, tu državu jednako doživljava. Plebiscitarna podrška politièkim snagama koje zagovaraju konaèni raspad BiH zapravo je samo i uvijek vježba za referendum o otcjepljenju manjeg entiteta. Kojeg, istina, neæe biti, ali ne zbog straha od rezultata, nego samo zato što je njegova moguænost jedan od generatora politièke krize visokog intenziteta i kreiranja savršenog ambijenta za masovnu pljaèku i totalnu diktaturu. Ali to je veæ neka druga, suviše poznata prièa.
Nekoliko sati uoèi utakmice reprezentacija Hrvatske i Turske na posljednjem Evropskom prvenstvu u fudbalu, stanovnik Prozora, Hrvat, kazao je sarajevskoj novinarki: „Mi samo živimo u BiH, a Hrvatska je naša domovina“. Ta jedna reèenica, kazana posljednjeg dana proljeæa, zapravo je surovo taèna ocjena odnosa veæine bosanskohercegovaèkih Hrvata spram Bosne i Hercegovine. Naroèito u onim dijelovima gdje je taj narod brojèano nadmoæan – od zapadne obale Neretve, pa sve do Soviæa ili Posušja – ili barem izjednaèen s ostalima, kao u nekim dijelovima Srednje Bosne.
Bosanski franjevac i urednik katolièkog nedjeljnika Svjetlo rijeèi, fra Ivan Šarèeviæ, jednom je prilikom kazao kako je nesumnjivo da Bošnjaci, više nego svi drugi zajedno, vole Bosnu i Hercegovinu. Na prvu loptu, ova je ocjena sasvim taèna. Suštinski, niti jedna od, uslovno reèeno, poznatih Bosni i Hercegovina – od one ZAVNOBiH-a, do ove dejtonske – nije ona koja zanima narod što ga je Alija Izetbegoviæ nazvao „kljuèem i kièmom Bosne“ i kao takvoga ga oznaèio naprosto važnijim od ostalih. Kakva je ta bošnjaèki voljena Bosna i Hercegovina, vidljivo je skoro svugdje gdje je najbrojniji konstitutivni narod u veæini. U Sarajevu, kao glavnom i samim tim po mnogo èemu važnom gradu, ponajviše. A tu, u prijestolnici, nakon pobjede Turske nad Hrvatskom, ispred katedrale klièe se: „Gazi, gazi ustaše!“; tu je u svjetovnim školama i vrtiæima uveden vjeronauk ali samo jedan – islamski; u gradskim institucijama i javnim preduzeæima broj zaposlenih Hrvata i Srba – ne raèunaju se „profesionalni“ pripadnici drugih naroda ili oni koji svoja nebošnjaèka imena ustupaju bošnjaèkim partijama radi stvaranja privida multietniènosti i osobne koristi – minoran je; svako ko Srbima i Hrvatima poruèi da mogu iæi ako im se u BiH ne sviða doživljava standing ovation; u tom gradu su èak i djeca na Kid´s festivalu zviždala kada je objavljeno da su, zajedno s njima, na kino projekciji i vršnjaci iz Republike Srpske; dok je vjerski poglavar, reisu-l-ulema Islamske zajednice, zapravo, jedna od najuticajnijih politièkih figura. Bosna i Hercegovina koju prema Šarèeviæu Bošnjaci najviše vole zapravo je ona Bosna i Hercegovina – teritorijalno još uvijek nedefinirana – u kojoj je jedan narod „kljuè i kièma“, kao što je svaki narod u svojoj nacionalnoj državi, dok ostali imaju manjinska prava.
U takvom je okviru i svaka prièa o bosanstvu i hercegovstvu opæenito jalova, nekada naivna, a nekada, vidjeli smo, apsurdna. No, ukoliko joj se priðe s manjkom opreza, svijesti i znanja, može biti kontraproduktivna koliko i gašenje šumskog požara benzinom. Što se najbolje moglo vidjeti u programu Federalne televizije u kojem su zagovornici bosanstva – jašuæi na zastarjeloj i krivoj tezi da BiH ne može biti funkcionalna država dok se njeni žitelji ne ujedine nacionalno kao Bosanci i Hercegovci! – demonstrirali raskošnu odroðenost od sadašnjosti i stvarnosti, dok je, recimo, SDS-ov Ognjen Tadiæ lebdio u ekstazi srpske nacionalistièke retorike, neskriveno uživajuæi u èinjenici da njegovi oponenti mahom sami sebe demantuju objašnjavajuæi kako politièko bosanstvo ne bi bilo u koliziji sa politièkim srpstvom i hrvatstvom (pa i bošnjaštvom), iako su srpski i hrvatski identitet u BiH ustvari „pozajmljeni“, te su, što nije reèeno, ali se valjda podrazumijeva, kao takvi strano tijelo.
Danas je, dakle, nekadašnji Dan ZAVNOBiH-a. Dvadeset peti je novembra/studeni i prošlo je 65 godina otkako je Bosna i Hercegovina definirana kao država ravnopravnih. Danas je Dan državnosti zemlje u kojoj svi imaju ista prava na svom teritoriju. Tamo gdje ona tri slova i iz Mrkonjiæa ne postoje. Niti, da se ne lažemo, ima puno onih kojima trebaju. I formalno i još više, a to je najtragiènije – suštinski.
Re: SRETAN 25.NOVEMBAR!!! ZIVJELA VJECNO ZEMLJO JEDINA 
...
