citat:

---

cupo wrote:
Kako rekoh priroda je prekrasna

---

U nekoliko kuca na Vrsanima, ljudi zive, stalno, ali vecina dolazi vikendima, ima gore vikendice itd...
Problem da vrsani postanu (a mogli bi bez ikakvih problema) izletnicka Tuzlanska destinacija br.1 je nedostatak puta.
Znam, neki ce reci da ako se put napravi, to vise ne bi bilo to, ali ja mislim da itekako bi.
Nazalost poslije smrti gospodina Adamovica, koji se interesovao za Vrsane, i kulturno naselje, sve je stalo. Nista od likovne kolonije, nista od puta.......
Steta

citat:

---

Abulafija wrote:
U nekoliko kuca na Vrsanima, ljudi zive, stalno, ali vecina dolazi vikendima, ima gore vikendice itd...
Problem da vrsani postanu (a mogli bi bez ikakvih problema) izletnicka Tuzlanska destinacija br.1 je nedostatak puta.
Znam, neki ce reci da ako se put napravi, to vise ne bi bilo to, ali ja mislim da itekako bi.
Nazalost poslije smrti gospodina Adamovica, koji se interesovao za Vrsane, i kulturno naselje, sve je stalo. Nista od likovne kolonije, nista od puta.......
Steta

---

zna li neko da li su jezero skroz zatrpali
i ima li jos ovakvih jezera u blizini tuzle

p.s. slike su extra ne mozes zamislit da se ovako nesto nalazi blizu Tuzle

Vrsani su moja postojbina. Davno negdje pisah vam i o mojim sjecanjima na putesestvija na Vrsane.
Moji korijeni su tamo po neninoj strani (Jahica je to postojbina). Davnih 60-tih, kad bismo dolazili u Tuzlu a moj bi otac poveo sve sto mogose hodati na Vrsane. Taj pohod na Vrsane je imao znacenje obiteljskog hodocasca. Tamo na vrsanskom groblju mezari su mojih predaka ... Tamo je bio, a ima li temelja jos, tko zna, i cardak mojeg pradjeda. Isli bismo tako, mi djecurlija, otac, mati, tetke s muzevima, moja Mirsa, Avdo, Seke, Azra, daidza Hajrudin i nena mi Fata (dok je jos mogla), djed Salko (onako visok i mrsav, zastajkivao bi svako malo da zapali jednu), sve u koloni po jedan put Vrsana. Od nase djedovine Hukica u Slavinovicima, pored ciglane pa sve uzbrdo, kroz bukovu sumu ... do mojih Vrsana ... Price koje je mati znala pricati o svojim ljetima na Vrsanima, o dazdevnjacima poslije kise, o kiselu mlijeku i tresnjama arslanama (sve vec znate, pisah) o vilama i vilenjacima sto su joj se ko malehnoj, malehnoj djevojcici pricinjali kroz granje sljiva sto virihu kroz prozore cardaka na gornjem spratu ... te price su moja slika Vrsana. Pamtim te ljetne ekspedicije i upravo inzistiranje mog oca, rodjenog Zagrepcanina, da obavezno pohodimo to selo zastalo u vremenu ... Put je ljeti divan, suh, mirise zemlja i povijest mojih predaka tamo. Sto ih je navelo da se tamo skrase. Znam da je Mehmedalija Dedo istrazujuci povijest porodice nadosao na podatke o bijegu zivlja s podrucja danasnje juzne Madzarske pred najezdom Avara u ta daleka i tada tako zabacena brda. Cak se i prezime Hukica moze traziti u korijenu prastarog madzarskog prezimena Huka, kazu neke legende ... Vrsani su meni bili uvijek magicni. Susreti s ljudima uz sumski i poljski put, pretpostavljam da vise nema nikog tamo ... djeca plavih, plavih ociju i kosa, djevojcica uz put, kose poput zita, kuce od drvenih greda ispunjene jednostavnom ciglom i blatom mjesto maltera , obojene rezeda, miris kravlje balege i mukanje krava, dovikivanje djece ...samo par koraka od moje Tuzle, vrijme zastalo ko dah kad zastane ...

Bilo kako bilo, ono mezarje blizu mojih pradjedova cardaka salje moje misli tamo ... i valjalo bi za Tuzlu da se otvore planinarske staze i obiljeze pa da se u lijepa proljetna i jesenja jutra, umjesto po kaficima, upute moji Tuzlaci put Vrsana. Par putokaza, pokoja informativna tabla s nekim poznatim faktima, par klupa i korpa za smece na vrhu i eto posla koji ne trazi mnogo para a daje mnogo - jos jedan razlog da se voli Tuzla.

sve vas pozdravlja mima

[Edited by mima on 25-10-2009 at 09:46 GMT]

ove slike fakat izgledaju super,samo mi je krivo sto niko vise ne vodi racuna o Vrsanima jer je to prekrasno mjesto puno historije i zdrave okoline.Odatle poticu moji predci(jahici) moj cukun djed je zivio na vrsanima i jos uvijek ima kuca u kojoj je roden i zivio.Prije godinu dana kada sam isla sa tatom u kuci je bila i sehara ali je neko odnio.I staro mezarije je unisteno....stvarno nezznam ko ima srca to da unisti...to mjesto moze sluziti za izlet ili za skolski dan jer to je netaknuta priroda...evo ja jos nisam zavrsila osnovnu skolu i zasto ne bi organizovali neki izlet a ne ici nonstop na zlacu ili nesto slicno..

Ove moje slike su snimljene 2005.godine bas me zanima kako sada sve izgleda, sigurno da je vise propalo.

Spadam u ljude koji žele makar na pedesetak metara od vode da se parkiraju!
Ne uzimajte mi to za zlo.
Ostarilo se, lumbago uhvatio. Nisam više za pentranje ili za biciklističke ture po okolnim tuzlanskim brdima.
Znam i za likovnu koloniju ovdje!
Put. Treba mi put!
Čuo sam da ovdje ima kapitalnih šarana! Varam li se?

[Edited by cupo on 16-02-2010 at 02:06 GMT] 

aha ovo sam mislio da prozovem