Info: Ako imate neke nejasnoæe, pitanja, primjedbe, sugestije,..i dr. u vezi ovog podforuma javite se privatnom porukom moderatorima.
|
djecko Nivo: Forumski doajen nisam nehljebar
Registriran(a): 28-03-2005 Lokacija: SFRJMAKEDONIJA Odgovori: 13657 IP: Maskiran
|
Re: VJERONAUKA za djecu...da ili ne ?
Ja sam iznio svoje mišljenje,koje ne mora da se slaže ni sa svih 40 evropskih zemalja i metodama pristupa religiji.Kako god da se uèi u školi ili u bogomolji,bolje je nego na ulici.
Ali evo jedan isjeèak ( iz "Derviša" od našeg Meše Selimoviæa) koji mi je ostao simpatièan pa ko hoæe neka proèita,mislim da su ovakve davne metode prošlo vrijeme ali su vezane i za kršæanstvo i islam(mislim na naše podneblje):
Obratite pažnju na cijeli tekst:
Slab je koji traži, a slabo je i što se od njega traži.
Išao sam jutros u polje, peo se uz iscvjetalo brdo, stajao uz nisko stablo voæke, licem uz grozd cvjetova, listiæa, èašica, lepeza, hiljade živih èuda spremnih na oplodnju, osjeæao sam opojnu slast od tog bujanja, od huèanja sokova kroz bezbroj nevidljivih žilica, i opet sam želio, kao i sinoæ, da uklopim obje ruke u granje, da me protoèi bezbojna krv bilja i da bez bola cvjetam i venem. I baš to ponavljanje èudne želje uvjeravalo me o težini muke koju nosim.
Iz šume je zvonko odjekivala sjekira, u odreðenim razmacima, u kojima je bio zamah neèijih snažnih ruku, i kratka tišina poslije udarca, i na toj daljini znao sam da je sjekira oštra, dugog sjeèiva, i da zagriza drvo ljutitim cikom, bijesno prodiruæi do srèike. I kukavica se èula, sa svojom dvosložnom tugovankom, peèalno ravnodušnom, kao sudbina, i neèiji zov, ženski, vedar, prodoran, nerazumljiv, žena je mlada, proljetnim suncem opaljena, nasmijana, ne vidim je, okreæem se prema tom mladom glasu kao prema kibli, a znam sve o njoj. Samo ta tri glasa u tišini proljetnog jutra, u prostranstvu tuðeg svijeta. Zatvorio sam oèi, sladak miris peluda je u meni, i slušao: tri sasvim jednostavna glasa. I tada sam doživio neobièan trenutak zaborava. Nije to bilo sjeæanje, veæ prisustvo u drugom vremenu, mnogo ranijem, ništa od mene sadašnjeg nije postojalo tada, bio je samo lagan, radostan osjeæaj življenja, uzdrhtala saživjelost sa svim oko sebe. Znao sam, sjekira je oèeva, to njegove jake ruke zamahuju u šumi iznad kuæe. I kukavièin glas prepoznajem, nisam je nikad vidio, ali se javlja uvijek sa istog mjesta. Znam i djevojku, šesnaest joj je godina, vidim je preko tolikog beskrajnog vremena, kao da su vijekovi prošli, a ništa zaboravio nisam, siæušne zlatne malje oko nasmijanih usana, stas za obruè dviju šaka, miris na miloduh, neišèilio kroz duge godine. Koga to djevojka zove kroz vrijeme? Nisam mogao da se odazovem, nisam mogao da se vratim.
Iz te zaèaranosti dalekog vremena probudio me vedar susret. Putem prema meni naišao je djeèak, kidao je cvijeæe i bacao iznad glave, grudama tvrdog èaèka gaðao ptice, izvikivao nerazumljive rijeèi, svoje, veseo i bezbrižan, kao maèe. Ugledavši me, umirio se i pošao u stranu, uozbiljen. Nisam spadao u njegov svijet.
Davno, prije mnogo godina, susreo sam na drugoj stazi, u drugom kraju, istog ovakvog djeèaka. Nije bilo nikakva razloga da se toga sjetim i da ih uporeðujem. A eto, sjetio sam se. Možda zato što je dan bio odreðen za sjeæanje, ili što sam i onda bio na životnom raskršæu, kao i sad, ili što su obojica bucmasti, zaneseni, sami sebi dovoljni u pustom kraju, i što su i jedan i drugi prošli pored mene ozbiljni, kao da sam im utulio radost. Upitao sam djeèaka, oèi su mu kao kudeljin cvijet, isto što i onog nekadašnjeg, pitanje je staro i zvoni tužno, ali on to ne zna.
Sreæom, razgovor izmeðu nas je bio sasvim drugaèiji nego onaj raniji. Zapisao sam ga radi olakšice, bez druge potrebe, kao što se umorni putnik zaustavi pored svježe vode.
- Èiji si, mali?
Zastao je, pogledao me nimalo prijateljski.
- Ne tièe te se.
- Ideš li u mekteb?
- Ne idem više. Juèe me hodža istukao.
- Za tvoje dobro te istukao.
- Onda bih to dobro mogao da dijelim i šakom i kapom. A hodža ga dijeli po našim stražnjicama. Za svako slovo pomodri kao patlidžan.
- Ne govori ružne rijeèi.
- Zar je patlidžan ružna rijeè?
- Veliki si ðavo.
- Ne govori ružne rijeèi, efendija.
- Jesi li juèe tako slobodno govorio?
- Do juèe sam bio hodžin bubanj. Danas sam ko ova tica. Hajde, neka me sad neko udari!
- Šta ti kaže otac?
- Kaže: alim svakako neæeš postati. A orati možeš i s elifom i bez elifa, zemlja te èeka, neæemo je drugome davati. A ako je dijeliti batine, to mogu i ja, veli.
- Hoæeš li da govorim s ocem, da te povedem u kasabu? Uèiæeš školu, postaæeš alim.
Rekao sam to i onom nekadašnjem djeèaku, sad je u tekiji, derviš. Ali ovaj je drukèiji. Veselog izraza nestalo je s njegova lica, a javila se mržnja. Gledao me trenutak mrko, u bijesnoj nedoumici, pa se naglo sagnuo i uzeo kamen s puta.
- Eno oca - rekao je prijeteæi. - Ore. Hajde, poði da mu to kažeš, ako smiješ.
Možda bi zaista udario. Ili bi plaèuæi pobjegao u brdo. Bio je pametniji od onog drugog djeèaka.
- Neæu - rekao sam pomirljivo. - Niko te ne može natjerati. A možda je i bolje da ostaneš ovdje.
Stajao je zbunjen, ali nije ispuštao kamen iz ruke.
Pošao sam i osvrnuo se nekoliko puta. Nije se micao s onog mjesta, prepreka izmedu oca i moje ponude, uplašen l nepovjerljiv. Tek kad sam se udaljio, kad nije imao razloga da se boji, bacio je kamen daleko u žito i potrèao prema ocu.
Vratio sam se tmuran.
______________________________________
[Edited by djecko on 28-02-2010 at 23:01 GMT]
|
28-02-2010 at 22:59 |
|
|
nemamidejezanick Nivo: Forumski vuk Registriran(a): 29-07-2008 Lokacija: tz Odgovori: 512 IP: Maskiran
|
Re: Re: VJERONAUKA za djecu...da ili ne ?
citat: borbeni wrote:
interesantno, baš ono što sam prije nekog vremena napisao ma jednoj drugoj temi. ne uèi vjeronauka djecu mržnji naprotiv, roditelji su ti koji djecu indoktriniraju. a ti paša moj, izgleda ni minute vjeronauke imao
Ja nisam rekao da vjeronauka uci djecu mrznji, vec religija sama po sebi.
Ne, nisam imao ni minute vjeronauke. Odrastao sam u onom mraku, kada se djecu ucilo da su sama odgovorna za svoje postupke, da se sami moraju boriti u zivotu, uciti, raditi i da se moraju pridrzavati dosta prizemnijih i jednostavnijih svjetovnih pravila...
Vidim ova danasnja djeca, koja su imala vjeronauku, rado pucaju po gradu, rado zabiju noz u necija ledja u mracnoj ulici i rado razvaljuju spomen park na Banji... Usput su svi pismeni, vrijedni i uspjesni...
|
28-02-2010 at 23:15 |
|
|
Trenutno aktivni korisnici |
Aktivni gosti: 49
Skriveni clanovi: 0
Aktivni èlanovi: 0
Sretan roðendan: Adelin, ajsha, ameee, borac 92-96, KING_K6, mario, PANTER-3, saljefura, Sasa1980, sascha2012, TzAmelllll, von Karkin, willeke
|
FORUM : Politika : VJERONAUKA za djecu...da ili ne ? |
|
Pregled tema u posljednjih 24 sata Pregled poruka u posljednjih 24 sata (dva dana, sedam, 30 dana) Pregled pisanja foruma�a u posljednjih 24 sata
|