.

[Edited by Amelina on 19-09-2006 at 12:21 GMT] 

Sve prolazi....
Edo Maajka je filozofski raspoložen. I točan, kao uvijek

Skonto sam da stvarno sve prolazi i nije mi jasno zašto se i dan danas živciram oko nekih stvari, kad znam da će sve proći, ništa nije trajno... Da mi je nek´o recimo rek´o 96. da će za deset godina Bosna i Hercegovina ići na Euroviziju s pjesmom koju je napravio čovjek iz Srbije (pjesma je podobra), i da će Srbija dat 12 bodova
Bosni, kao Hrvatska Srbiji prošle godine, rek´o bi nemoguće. Sve prolazi;
mislim da će se za nekih 10ak godina dešavati još nevjerovatnije stvari...

Prije nekih 10 godina je Zabranjeno pušenje imalo koncert u Bestu, sjećam se jer sam bio tinejdžer i jako sam želio biti tamo. Svirali su oni tako svirali i počnu svirat neki lagani narodnjak iz zajebancije. Uletili momci iz ALFI, svi znamo ko su ti momci i kako udaraju, i počeli ih razbijat, da bi ih nakon par minuta počeli gazit i ljudi sa strane. Najgore je prošo Zena, čuo sam. Izašli su na neki stražnji izlaz i kroz kukuruze kućama.

A sada svaki vikend drugo turbofolk ime, i klinci se jagme za karte ko da je janjetina. Tad da mi je neko rek´o da će klinke po tramvajima imat ringtonove Cece, ili da će raspravljat ko je ljepši, Karleuša ili Dragana, ja bi rek´o ti si lud...
Ali sve prođe...

Sjećam se kol´ko sam živaca sjebo gledajući one stare političare koji su gasili 101 i jedva vratili ime Dinamu, pa Canjuga, al sve prođe, neki umru, neki odu na tv vodit jadne emisije, većine nema jer njihovo je prošlo.

Koji sam se k**** živcir´o, mog´o sam sjedit u stanu i smijat se i govorit sve ovo će proć kad tad, a ne ić na prosvjede i p*z** strinine...

Pa onaj najgori dens period hrvatske muzike, uf... Minea, Kasandra, Senna M, Ana Maria, Simplicija, al eto i to je sve prošlo, trpilo se trpilo i mislio sam da nikad neće stat. Ali prošlo je. Jest da je onda uletila Karma al prođe i to... Za koju godinu će ljudi govoriti kako sam mog´o slušat taj rep...

Niko više ne spominje Sevin video jer prošlo je i to, sad je pljuju jer nije pobijedila isti koji su je pljuvali i onda, ali proći će i to. Ona starka po novinama pričala kako je Oliver ovo Oliver ono, ali eto prođe i to, tog se više niko ni ne sjeća, ne sjećaju se ni nje više pa kontam da je znala da će to sve proć da l´ bi uopće i pričala o tom, a?

Znači sve to loše prolazi kad tad, jedino je pitanje kad ti se neko sranje već počne događat, počneš pizdit, kako se tada sjetit da će to sranje kakvo god da je proći... E, to ćemo se svi vježbat i ako Bog da naučit jednog dana, to je ta svjesnost i mudrost koju imaju moji dragi penzioneri... Evo stomak me nešto boli, savršeno za početnu vježbu, proći će, proći će, proći će...

http://www.vip.hr/sp/d_show?idc=2100401&idnews=74019

 

Tako i zivot prodje,cekajuci da prodje ono sto je lose..A kad prodje ono sto je lose onda dodje drugo sto je opet lose ili cak losije...

Sve u svemu,sto bi rek´o inspektor u svome potpisu: Jebo ti nas!

Poslednje odredište Velog Jože
Zbogom žohari!
Piše: Boris Dežulović


Najslavniji od svih morskih heroja: Dizalica "Veli Jože"

Onako kako je Nazorov Veli Jože prije stotinu godina bio metaforom oslobađanja divova od tuđinske vlasti, tako je i ova priča metaforom svog vremena: silne tone željeza sa slavnog broda-dizalice neće završiti u Splitskoj željezari - jer Splitska željezara više ne radi - već negdje u nekom talijanskom krematoriju morskih divova




Nekad davno, u one godine što se danas ne spominju, kao klinac sam iz potpuno nejasnih razloga na radiju pratio kultnu Pomorsku večer Jadrana Marinkovića, slušajući nepoznate neke žene i djecu kako pozdravljaju svoje muževe i očeve u Mombasi, Casablanci ili negdje na Pacifiku. U Slobodnoj Dalmaciji, pak, redovito sam čitao stranicu s brodostajom jugoslavenskih flota, nešto što je naše novine razlikovalo od svih ostalih: sitnim bi olovnim slovima, u rubrikama podijeljenim po brodarskim kompanijama, pisalo da se bulk carrier Hercegovina Atlantske plovidbe iz Dubrovnika trenutačno nalazi u Buenos Airesu, Maribor Splošne plovbe Piran na ukrcaju u Singapuru, a stara Jugotankerova Lendava u Novorosijsku. Bilo je strašno uzbudljivo putovati tako svijetom, ćutio se iz te stranice vonj slane ruzine, i huk oceana, i teški mirisi vrele makinje, i daleki afrički brujet, i cviljenja lučkih dizalica na svim jezicima svijeta.



Bilo je to u vrijeme kad su nam očevi gradili brodove i plovili na njima, kad je Dalmacija bila mnogo bliže moru nego danas, a junaci mitologije dalmatinskih djetinjstava bili brodovi - od veličanstvenih tankera s navoza splitskog brodogradilišta, za koje se govorilo da im nema ravnih od Rusije do Amerike, ili legendarnog trajekta Ero, za kojega se tvrdilo da je stariji čak i od onog nesretnog krokodila u splitskom Zoološkom vrtu, ili slavne carske jahte Istranka, koja je prijestolonasljednika Ferdinanda vozila na posljednje putovanje za Bosnu preko Metkovića, i koji dan kasnije prenijela mu tijelo u Pulu, da bi šezdeset godina kasnije bila privezana nasred splitske Rive kao brod-krčma za pijance i srednjoškolce.

Golemi, ružni, zeleni otok: Pa ipak, najslavniji od svih morskih heroja nije uopće bio brod, i nije imao one skladne linije kakve su krasile horizonte na jadranskim razglednicama i kalendarima splitskog brodogradilišta. Bio je to zapravo golemi, ružni zeleni otok od čelika što je na svojim ruzinavim obalama umjesto palme nosio četrdeset metara visoki kran - baš kao da se veliki komad prljave sjeverne luke zajedno s orijaškom dizalicom odlomio od kopna, poput arktičke sante leda, i otplovio svojim putem, prema pučini.

Još za života, međutim, postao je taj ružni gorostas najopjevaniji superheroj u cjelokupnoj povijesti Jadranskog mora, od drvenih šešula liburnskih gusara do konfekcijskih megajahti ruskih oligarha: više se legendi namotalo oko njegovih kolona nego što ih je pamtio gordi Titov Galeb. Njegovo ime znao je svatko tko je barem tri dana u životu čitao Slobodnu Dalmaciju, jer nikad više od tri dana nije prošlo da novine nisu zapisale novi podvig našeg najvećeg i najjačeg broda-dizalice. Zvao se Veli Jože.

Sagrađen je u Rotterdamu prije točno šezdeset godina, u vrijeme kad morske kompanije nisu nosile ni imena narodnih heroja, ni imena vlasnika, već se točno po nazivu znalo što nečiji tata radi kad radi u Brodospasu. Nikad prije ni poslije nisam čuo da se neka tvrtka zove tako lijepo, romantično i herojski kao Brodospas. Pa je tako i nova Brodospasova plovna dizalica, ponos poslijeratnog i predturističkog pomorstva - tada pa sve do danas najveća i najjača na cijelom Jadranu - dobila ime kojemu ne treba potpitanja, po junaku istarske mitologije i školske lektire, našem Shreku, dobrom Nazorovom motovunskom divu.

Vrijeme slave kada nije moglo proći tri dana a da novi podvig Velog Jože ne osvane u Slobodnoj Dalmaciji
Photo: StockLjudi koji su Velog Jožu vidjeli kad je dotegljen iz Rotterdama, pričali su da svojim ogromnim kranom s produženom rukom može cijeli nasukani brod od tri stotine tona podignuti u zrak i opet spustiti na more, i da tri dizelske lokomotive može podignuti na trideset pet metara visine. Oni gluplji onda bi se pitali što će tri dizelske lokomotive na visini od trideset pet metara, a oni razumniji vrtjeli su glavama i govorili da je to budalaština, i da ne postoji ploveća dizalica koja može trajekt Ero podignuti u zrak.

Svjetsku slavu Veli Jože je dohvatio već 1957. godine, nakon izraelsko-egipatskog rata za Suez, kada je čuveni kanal valjalo raščistiti od brojnih brodskih olupina. Posao je povjeren Brodospasu, a snažni je Veli Jože potopljene glibodere, dizalice, bagere, remorkere i ostale olupine iz Sueskog kanala vadio s lakoćom kakvom Slobodan Paparella Pape oko Lastova vadi komarče. Ujedinjeni narodi odlikovali su plaketama i čeličnog diva i njegovu posadu, i tako je počela legenda o Velom Joži.

Kažu da je u šezdeset godina iz morskih dubina izvukao dvije hiljade brodova. Iz Jadranskog mora izvadio je bezbrojne olupine zaostale iz oba svjetska rata, dizao je nasukane brodove i potonule teške strojeve iz mediteranskih i perzijskih zaljeva, vadio golemi tanker Luisu s dna iranske luke Bandar Mashour kad to nitko nije mogao, spasio Kornate od zlomitskog talijanskog tankera Brigitte Montanari, što je sa 1300 tona kancerogenog vinil-klorid-monomera tri godine ležao na dnu mora prije nego se Veli Jože odazvao žalopojkama kaprijskih ribara, što su tada pjevali “Oj Brigitto, što nam zada muka, imal’ neko ko bi te izvuka?”.

Može biti samo jedan: Bilo je na stotine takvih brodova i muka, ali uvijek samo jedan “ko bi ih izvuka”. A nije Veli Jože samo izvlačio potonulu braću: bio je tu i kad se gradila Jadranska magistrala, i kad su se nad dalmatinskim fjordovima gradili mostovi, i kad je zaglavne betonske profile njihovih lukova valjalo dizati na pedeset metara visine. Bio je tu i kad je trebalo montirati naftne platforme, i kad je trebalo na brodove krcati tristo tona teške generatore za nuklearne centrale, zvali su Velog Jožu od španjolskog Almaraza do egipatske Aleksandrije. Bio je tu i kad je za ovoga rata, pod okriljem noći, valjalo iz mora izvaditi potopljeni brod Jugoslavenske ratne mornarice, i kad je trebao netko dovoljno jak da u more Masleničkog ždrila spusti teška sidra za pontonski most.

Onda su došla zla neka vremena, kad se spašavanje brodova počelo računati profitom, i kad se vrijeme dok se divovi odmaraju mjeri kao poslovni gubitak. Tvrtke su dobile vlasnike, vlasnici zaposlili menadžere, a menadžeri otpustili divove. Veli Jože nasukao se poput kita u splitsku vojnu luku Lora, odakle su ga još s vremena na vrijeme pozivali debeli novi gazde da im gradi marine za skupe jahte. Posljednji posao legendarnog Velog Jože bit će tako polaganje golemih kamenih gromada za marinu u Kaštelima, gdje će svoje konope baciti plastične kašete hrvatskih hohštaplera i ruskih oligarha, ružni, golemi bijeli otoci s jacuzzi-kadama, pozlaćenim špinama, umjetnim ženama i panamskim zastavama - novi heroji Jadranskog mora.



Danas više nikom nije potreban, a kapitalizam uspomene ne priznaje
Photo: www.jutarnji.hrPočela demontaža: Umorni zeleni div izbačen je poslije toga iz Lore kao pseto, da bi skončao uz mul NCP-ova remontnog brodogradilišta u Šibeniku, gdje je vlasnik na kalkulatoru svog mobitela izračunao kako mu stari socijalistički Shrek samo beskorisno zauzima dokove. Šezdeset godina nakon što je iz Rotterdama dočekan onako kako su građani Metropolisa dočekivali Supermana, dobri duh Jadrana tiho je, da nitko ne čuje, konačno osuđen na smrt.

Prošle srijede radnici šibenskog Remontnog brodogradilišta započeli su s demontiranjem onih dijelova konstrukcije koji nisu za staro željezo, a prekosutra, u ponedjeljak, započet će rezanje njegova veličanstvenog krana i golemog trupa. Za sedamsto tona čelika s Velog Jože vlasnik će dobiti bijednih stotinjak tisuća eura, koliko košta jedan rezervoar nafte za nosače manekenki što danas krstare Jadranskim morem. I koje više neće imati tko vaditi kad boduli sutra budu pjevali “Megajahto, što nam zada muka...”.

Onako kako je Nazorov Veli Jože prije stotinu godina bio metaforom oslobađanja divova od tuđinske vlasti, tako je i ova priča metaforom svog vremena: silne tone željeza sa slavnog broda-dizalice neće završiti u Splitskoj željezari - jer Splitska željezara više ne radi - već negdje u nekom talijanskom krematoriju morskih divova.

Od Velog Jože neće ostati ništa, osim legende. Legende o orijašu što je davno nekoć dizao divovske dijelove onog slavnog Fellinijevog Rexa, ponosa fašističke Italije što ga u Amarcordu cijeli Rimini čeka na pučini, baš kao što su onomad čekali Velog Jožu, i što je nakon Drugog svjetskog rata nasukan ležao u moru kraj Izole.

Maštam da će se otrgnuti...: Pramčana slova Rexova imena danas kao atrakcija stoje izložena u Vojnopomorskom muzeju u Splitu, tamo gdje sutra nećete naći, jer nitko nije ni tražio, niti pramčana slova, ni one čuvene propele, ni sidro, nijednu vidu, nijedan komadić dobrog zelenog diva da ga sutra pokažu klincima i kažu: to je bio najslavniji superheroj u cijeloj povijesti našega mora, toliko jak da bi tri stotine tona tešku megajahtu Billa Gatesa što ste je jutros vidjeli u luci mogao dignuti na trideset pet metara visine.

Oni tupaviji pitali bi onda što će jahta Billa Gatesa na trideset pet metara visine, a oni razumniji vrtjeli bi glavama i govorili da je to budalaština i da nikad nije postojalo tako nešto, jer da je to moguće nitko pametan ne bi izrezao u staro željezo dizalicu koja Billu Gatesu može dignuti jahtu.

A ja se sve dječački nadam kako će se sutra Velom Joži na dokovima šibenske Mandaline pričiniti glas Nazorova galeota Ilije, kako mu “sipa opet u lice iskre i varnice” i viče mu “Idi odavle!”, da će “osjetiti odjednom buru u krvi i nemir u njedrima”, i kao gorostasni njegov motovunski imenjak pobjeći iz rezališta daleko preko mora. Da će se otrgnuti od kolona i mula i nestati na horizontu, što dalje od bahatih obala i gizdavih brodova kojima više ne treba. Pa plutati oceanima poput komada kopna odlomljenog od matične luke, kao golemi zeleni otok s veličanstvenim kranom umjesto palme, da spašava one koji ne znaju ploviti olujom, ali znaju reći “hvala”.

Pa listam tako Slobodnu Dalmaciju sa izvještajima o prometu brodova, i negdje pri dnu stranice sitnim olovnim slovima čitam “brod-dizalica Veli Jože, matična luka nepoznata, vlasništvo nepoznato, trenutačno u afričkoj luci Safari”. Što bi rekli Pišonja i Žuga - zbogom, žohari.

"Zaboravila si onu jednu, sitnu, osnovnu pretpostavku o zeni", rece sama sebi, nekako potiho, u bradu. "Zaboravila si na zensku intuiciju, onu istu za koju kazes da te krasi i vodi", nasmija se promrmljavsi nastavak misli, razdvojene u dvije, pomalo bahato, razdvojene recenice.

Pogledom mu je presla preko lijeve obrve, jer to je ona koja otkriva sve njegove lazi i sitne pasjaluke, na koje je odavno vec navikla. Ne obazire se na njih, jer nisu nista drugo do lavez nestasne kere; malog, okolokucnog lajarosa, koji nista drugo i ne zna. "Da ne znam", pomisli u sebi: "pomislila bih da si impotentan, blento blentavi!"

Cekajuci ga, tako, svakog petka uvece, naucila je da prepozna njegovo trenutno stanje duha po samom ulasku u stan. Ako se vrata tiho otvore, onda mu nije drago sto je dosao kuci, rado bi ostao tamo negdje drugo. Ako udje i vrata udare u onaj cipelarnik koji su zgurali tik iza vrata, a on zaboravio na njega, pa - zbog toga - vrata lupise, onda je pobjegao u svoj izmisljeni svijet i potpuno mu je svejedno da li je ovdje ili je tamo. No, ako, pak, kao pred Novu, bas neki dan, udje zvizdukajuci neki slager, vjerovatno davno vec zaboravljen, onda ona zna da je on stigao kuci.

Razmisljala je, tih dana dok ga nije bilo, kakva li mu to misli okupira i koju li pokusava osvojiti svojim (pomalo) nespretnim salama, svojim (zahrdjalim) romanticnim gestama i djecackom nespretnoscu. Pitala se koja li je to sad koja pada ne ono na sta je i ona sama davno pala (i drzi je jos uvijek), samo sto je to bilo prije dvadeset godina, a ovo sad prije, malte ne, toliko dana. Zamisljala je kako bi mogla da izgleda ta neka i pitala se da li je u pitanju kriza srednjih godina (sto bi rezultiralo mladom, lijepom i ne bas pametnom), ili je u pitanju samoca i prilika (sto svakako rezultira nekom raspustenom, spremnom i jednako ne bas pametnom).

Tako se zabavljala tokom onih dana dok njega nije bilo u blizini i tako je prekracivala vrijeme dizuci si adrenalin u ocekivanju njegovog povratka i prepoznavanju osjecanja po zvuku ulaznih vrata.

Pred-novogodisnji ulazak je ohrabrio i dao joj neki novi vjetar u ledja. Kako udje uz zvizduk Gibonnijevog Libra, tako mu ona pade u narucje i zaboravi sve nevjere (kako one u pokusaju, tako i one stvarne, obavljene). On je poljubi, strasno (vec dugo nije tako) i obeca joj izjavnom recenicom bez traga obecanja: "Ja sam drugi covjek".

Tako prodjose praznici i pojede se tona ruske salate, odgledase se svi ljubavni i romanticni filmovi, popi se vino, iskoristise (cak) cetiri prilike kada djeca nisu bila kuci i dodje dan njegovog ponovnog odlaska, na koji (ovaj put) nije bila potpuno spremna.

Pogleda ga, pomalo tuzno, ocima koja su izrazavala sve samo ne pitanje, a on joj odgovori na nepostavljeno, vez trunke sale, a opet saljivo: "Pakuj se, sta cekas, ne idem ja vise nigdje sam".

Pticice zacvrkutase, zvjezdice zaplesase, a jedan mali trn kao da je bocnu u saznanju da ce upoznati tu "posljednju", koja je od njenog macka stokucara napravila papucara...

Da li je?

citat:

---

statebriga wrote:
"Zaboravila si onu jednu, sitnu, osnovnu pretpostavku o zeni", rece sama sebi, nekako potiho, u bradu. "Zaboravila si na zensku intuiciju, onu istu za koju kazes da te krasi i vodi", nasmija se promrmljavsi nastavak misli, razdvojene u dvije, pomalo bahato, razdvojene recenice.

Pogledom mu je presla preko lijeve obrve, jer to je ona koja otkriva sve njegove lazi i sitne pasjaluke, na koje je odavno vec navikla. Ne obazire se na njih, jer nisu nista drugo do lavez nestasne kere; malog, okolokucnog lajarosa, koji nista drugo i ne zna. "Da ne znam", pomisli u sebi: "pomislila bih da si impotentan, blento blentavi!"

Cekajuci ga, tako, svakog petka uvece, naucila je da prepozna njegovo trenutno stanje duha po samom ulasku u stan. Ako se vrata tiho otvore, onda mu nije drago sto je dosao kuci, rado bi ostao tamo negdje drugo. Ako udje i vrata udare u onaj cipelarnik koji su zgurali tik iza vrata, a on zaboravio na njega, pa - zbog toga - vrata lupise, onda je pobjegao u svoj izmisljeni svijet i potpuno mu je svejedno da li je ovdje ili je tamo. No, ako, pak, kao pred Novu, bas neki dan, udje zvizdukajuci neki slager, vjerovatno davno vec zaboravljen, onda ona zna da je on stigao kuci.

Razmisljala je, tih dana dok ga nije bilo, kakva li mu to misli okupira i koju li pokusava osvojiti svojim (pomalo) nespretnim salama, svojim (zahrdjalim) romanticnim gestama i djecackom nespretnoscu. Pitala se koja li je to sad koja pada ne ono na sta je i ona sama davno pala (i drzi je jos uvijek), samo sto je to bilo prije dvadeset godina, a ovo sad prije, malte ne, toliko dana. Zamisljala je kako bi mogla da izgleda ta neka i pitala se da li je u pitanju kriza srednjih godina (sto bi rezultiralo mladom, lijepom i ne bas pametnom), ili je u pitanju samoca i prilika (sto svakako rezultira nekom raspustenom, spremnom i jednako ne bas pametnom).

Tako se zabavljala tokom onih dana dok njega nije bilo u blizini i tako je prekracivala vrijeme dizuci si adrenalin u ocekivanju njegovog povratka i prepoznavanju osjecanja po zvuku ulaznih vrata.

Pred-novogodisnji ulazak je ohrabrio i dao joj neki novi vjetar u ledja. Kako udje uz zvizduk Gibonnijevog Libra, tako mu ona pade u narucje i zaboravi sve nevjere (kako one u pokusaju, tako i one stvarne, obavljene). On je poljubi, strasno (vec dugo nije tako) i obeca joj izjavnom recenicom bez traga obecanja: "Ja sam drugi covjek".

Tako prodjose praznici i pojede se tona ruske salate, odgledase se svi ljubavni i romanticni filmovi, popi se vino, iskoristise (cak) cetiri prilike kada djeca nisu bila kuci i dodje dan njegovog ponovnog odlaska, na koji (ovaj put) nije bila potpuno spremna.

Pogleda ga, pomalo tuzno, ocima koja su izrazavala sve samo ne pitanje, a on joj odgovori na nepostavljeno, vez trunke sale, a opet saljivo: "Pakuj se, sta cekas, ne idem ja vise nigdje sam".

Pticice zacvrkutase, zvjezdice zaplesase, a jedan mali trn kao da je bocnu u saznanju da ce upoznati tu "posljednju", koja je od njenog macka stokucara napravila papucara...

Da li je?

---

citat:

---

Amelina wrote:
.

[Edited by Amelina on 19-09-2006 at 12:21 GMT]

---

Trinaesta saksija

Idući kući iz škole dobro poznatim putem, nisam žurila. Ocjene su skoro sve bile zaključene i nisam imala brigu, smirila sam je, znajući da ću i ovu godinu završiti odličnim uspjehom. Približavala sam se kući nane Šide. I odakle god sam se vraćala svojoj kući ili polazila od nje, u glavi su mi brujale riječi moje mame: "Kad budeš kod kuće nane Šide, obavezno svrati da vidiš treba li joj šta pomoći." S vremenom, to mi je postala navika. A i voljela sam nanu Šidu. Ona nije bila moja prava nana. Ona je bila mamina tetka, sestra moje prave nane koju nikada nisam znala. Umrla je, dok je moja mama bila djevojka. Mama je i sestru i mene od malena učila da sve starije žene, one u maramama i dimijama, zovemo nanama.
"Eee, evo meni njeke cure..."
Ta "njeka" cura sam bila ja. Ni dan danas nisam raskrstila sama sa sobom zašto su moja mama, moja nana, moj dido i još tog starijeg svijeta u te neke riječi obavezno stavljali slovo j: njeka, njekad, nješto, njeko. Kada sam u školi učila glasovnu promjenu jotovanje, mislila sam da će mi to razrješiti misteriju slova j, međutim i nije.
Odškrinula sam drvenu kapiju koja je uvijek škripala istom melodijom. I kada sam je otvarala, u sebi sam fićukala tu čudnu melodiju što je stvaralo drvo i zahrđali šarafi.
Nana Šida sjedila je na stepenicama. Uvijek je sjedila tu. Tri stepenika ispred kuće, ponjava, dvanaest saksija cvijeća (na svakom stepeniku po četiri), i na trećem, uz vrata nana Šida. Ona je meni ličila na trinaestu saksiju cvijeća. Cvijet, koji se samim čudom održavao u životu. Sam, uz malo vode i malo sunca. I ja bih rekla jakim korjenjem. Sjela sam kraj nje i spustila svoju torbu na koju sam bila ponosna. Tata mi je kupio baš tu koju sam željela. Maslinasto zelena, na rame. Bila u modi. Ali nije bila ništa, ako na njoj nemaš makar deset potpisa. Ja sam skupila oko dvadesetak. Nana se čudom čudila.
"A gluho i ćoravo bilo...tobe jarabi. Nova torba pa sva išarana..."
Uvijek se ibretila. Ja sam se samo smijala...
"Eh, nano, šta ćemo danas?"
" 'vako, prvo mi donesi kantu vode od Fije, i ako ti nije šta, da mi pometeš avliju."
Nana Šida je imala u dnu avlije bunar koji nikad nije koristila, a meni nije bilo studenije ni slađe vode od te. Ali džaba. Fija je imala česmu u dvorištu pa se ona prislonila vodovodnim cijevima, vjerujući da je hlor u toj vodi nekakvo Božije čudo.
Donijela sam vodu i očistila avliju. Ma, i nije bila prljava, al' valjda, njoj dosadno samoj pa mi je svaki dan zadavala tako neke zadatke u kojima sam uglavnom čistila već očišćeno, prala već oprano.
"E, nek' si vala pomela, i bilo je pesinjavo. Haj'mo sad u kuću da ti nješto dadnem."
I tako je ona meni svaki treći, četvrti dan "nješto" darivala. Imala je tri sobe. Dvije koristila, a jedna je bila...paaa... ne znam ni sama šta. Imala je u njoj neki starinski bračni krevet na kojem niko nije spavao, ogroman ormar, veliko ogledalo i seharu. Uvijek me je zvala za sobom, a onda je otvarala ormar, zavirivala ispod kreveta i u seharu. Uvijek bi sa drugog mjesta izvlačila to "nješto" za mene. Jednom iz ormara, jednom iz sehare, jednom ispod kreveta...Svašta mi je darivala, a najčešće sapune. Meni je to bilo smješno jer je svaki put iznova mislila da mi daje po prvi put sapun. A imala sam ih petnaestak.
"Eh, evo ti jedan safun da imaš za izmivanje."
"Aaa, super...hvala ti, nano." Imala sam zbirku sapuna nane Šide. Doduše, bilo je tu i nekih nepoznatih. Ona je stalno govorila za pola stvari koje mi je dala da su iz Njemačke i da to ovdje nema. A taj me dan zadržala duže nego obično.
"E, hajd' da sad ti i ja popijemo kahvu."
Mama mi nije dala da pijem kafu, govoreći mi još od malih nogu da će mi narasti rep ako je budem pila. I ja sam donekle u to vjerovala. Nana Šida me ipak navratila na kafu govoreći kako bi ona dosad bila repata sa svih strana da je tako. Sa njom sam pila kafu. Ustvari, pila sam mlijeko sa kafom. Posadila me kraj sebe na sećiju i međ' nas stavila kafu. Ja sam radila sve što i ona. Uzela je kocku. Ja za njom isto. Pa je onda tutnula među dlanove i izlomila na dva, tri dijela. I ja isto. I ništa...osta cijela. Onda umoči onaj komadić u fildžan pa ga metne u usta i srkne. Ja i dalje lomim kocku. Onda mi je ona zgrabi, nasmija se i razlomi je za čas posla. Onda predahnu od smijeha pa mi poče pričati o Ibrahimu, njenom mužu (kojeg ja nisam poznavala), o svojoj djeci, unucima i praunučadima. Bio joj je potreban neko za priču, da malo olakša dušu, ili da nije sama...Mislila sam da će me ugušiti pričama, a ona je svoj jadni i čemerni život prepričavala na tako duhovit način da se mogla s punim pravom svrstati u najbolje stand up komičare, samo što je jadna, jedva stajala na nogama sa svojih 80 i kusur godina.
"Aa, draga moja ti, da znaš kakav je bio moj Ibrahim rahmetli?"
Ja sam je slušala i imala osjećaj da sam njenih godina.
"Majmun, majmun..."
Ja sam se smijala. Mislila sam u sebi kako će reći da je to bio čovjek, jedan po jedan...
"Trijeznio se nije...Jedne noći doš'o pijan, ne znam ni kako je staj'o na nogama. I, s vrata se prodera:
-"Stara, peci kahvu!"
a ja se pravim da spavam. Gluho doba noći...
-"Ustaj, bona, i peci kahvu, evo ide Alica sa harmonikom"
Kad sam ja skočila, stid me, bona, onog čovjeka što je iš'o za njim. Stavim vodu, šta ću...Oni pjevaju, piju, pjane guz'ce...Pa me onda postaviše kraj stola da pjevam i ja sa njima. I ja otpjevam po koju, šta ću, a ned'o Bog dragi da me je ko čuo. Prokuha voda...a moj Ibro skoči pa na glavu sasu šerpu vrele vode. Namah poiskakaše plikovi. Pade Alica, pade Ibro. Alica u nesvjest, Ibro na sto. A ja poleti pa jednom obloge, a drugog poljevam hladnom vodom. I preživi, majmun...
Sabah, mi budni... Ja držim bukvicu, a ko da me, bona, ko sluša.
"Slušaj, Ibrahime...ti pij, ja tebe ostavih!"
On ništa. Jauče, drži se za onu brdovitu glavu od plikova.
"Znaš šta, Ibro, ovo je moje...pa lupim šakom o pod, pa još jednom, pa još jednom, pa još jednom, pa ovo je moje, pa ovo je moje, pa ujutro ne mogu kravu pomus't, otekla mi ruka. Nejma ništa na onom podu, sam' malo basmije.
Pomuzem popodne. Jah, moja ti...ovo je sitnica. A roman bi se mog'o napisat' kad bih ti pričala."
Popile smo kafu, a onda me ispratila. U pola puta, sjetih se da sam zaboravila sapun pa se vratih. Vrata su bila odškrinuta i čuh neku priču. Pričala je sa nekim...i plakala. Omišljala sam se da li da uđem, ili da idem. A onda sam stala i slušala. A ona je samo pričala, i pričala, i pričala...Čula sam samo nju. Pa, ona je pričala sama sa sobom. Ili, nije...
Ušla sam. Nisam mogla odoljeti svojoj radoznalosti. Nije me vidjela. Poredala je kraj sebe slike i pričala sa njima. Na slikama djeca, unuci i praunučad... Uzima jednu po jednu sliku pa priča sa svakom, pa se smije, pa plače...
Izašla sam kao da ništa nije bilo i stala kraj kapije. Onda sam je zovnula. Izašla je noseći u ruci sapun.
"Znala sam da ćeš se vratiti po safun." rekla je.
"A, ja zaboravila..."
"Hajd', nano, pa se vidimo večeras."
"Baš ćete vi dolazit' večeras?"
"Hoćemo. Mama, ja i Selma. Pa, znaš da je večeras "Dinastija" pa da ti čitam prevod."
"Uuuuh, ja skroz smetla..."
Svakoga dana sam išla nani Šidi, a rijetko kad me mašila i noć....sve do njene smrti.
Trinaestoj saksiji falila je samo brižna ruka i malo, sasvim malo ljubavi...

ŽIVOTNA DRAMA

ISTINITE PRIČE: Želudac mi se stisnuo kada sam ugledala muža s drugom ženom u kafiću.


Autor:
Objavljeno: 20.02.2011
inShare.0Baka mi je uvijek pričala kako žene u obitelji prati kletva. Sve su se rastajale. Govorila sam joj: ‘Ma ja ću biti prva koja će prekinuti niz. Moj je Vedran drukčiji.’ O, kako sam se prevarila...


U nekoj se obitelji nasljeđuju srebrni i zlatni pirovi, u nekoj tragične ljubavi, a u mojoj - razvodi. Povod za njih prevare su i laži muške, slabije strane. Koliko mi je poznato, još je moja prapraprabaka uspjela razvrgnuti brak i pobjeći preko bare. Nije ni čudno što je stopa razvoda u Americi tolika. Na žalost, ili na moju sreću, jedna od njezinih kćeri vratila se u djedovinu i nastavila tradiciju. Još i dandanas pamtim kako mi je baka o razvodu govorila kao o nečemu što se nasljeđuje uz boju očiju. I kao o nečemu od čega se ne može pobjeći. Nosila je oba prstena na ruci, jedan da je podsjeti na izdaju, a drugi na odanost, i često pričala da sreća ne dolazi treća, nego druga.



ISTINITE PRIČE: Dok joj je ruka šarala mojim leđima, pitala sam se jesam li ipak otišla predaleko
Dok je on mazio Tašu, meni je došlo da pomazim njega. Vrućina mi je navrla u obraze
Ajme! Svekrva je u zagrljaju sa 20 godina mlađim dečkom. Mužem moje prijateljice!
U drugom braku na svijet je došla moja majka, u čijem sam opet drugom braku svijet ugledala ja. Urlala sam, vjerojatno predosjećajući da će me, kad-tad, za uši uhvatiti obiteljsko nasljeđe. Prije toga uhvatile su me kozice, prva ljubav, srednjoškolske ludorije, upale krajnika, ljetovanja i zimovanja, šaputanja na jastuku i studij. Bio je rujan kad sam s radnom knjižicom izišla sa Zavoda za zapošljavanje. I naletjela na sudbinu. Također s knjižicom.

- Bok! Znaš li slučajno gdje je zdravstve- Možeš sa mnom - odgovorih bez razmišljanja. Duboke zelene oči i osmijeh od sto dolara ne susreću se svaki dan.

- Odlično - zadovoljno je kimnuo. Njegovo veselo brbljanje, gestikuliranje, nekoliko kratkih pitanja i već sam bila zaljubljena. Lakoća s kojom je komunicirao sa svima, nesvjestan svoga šarma, bila je začuđujuća.

- Imaš vremena sutra navečer? Igra dobar film - predložio je ne skidajući pogled s moga lica koje se vjerojatno cerekalo samo od sebe. Nepisani imperativ nedodirljivosti nikad mi nije legao.

- O.K. Čujemo se.

Kino, izlasci, šetnje, upoznavanje njegovih prijatelja, braće, roditelja. Ukratko, u godinu dana bila sam zaposlena mlada žena sa zaručnikom kakvog bi svaki otac poželio. Jedino se moja baka smješkala, ne govoreći ništa. atkad bi samo okretala prstenje na ruci i slušala moje priče o Vedranu, o tome kako ću ja prva promijeniti zloslutnu nam sudbinu. Bilo je to vrijeme radosti kada je cijeli svijet bio naš.

- Hajdemo na neko putovanje - predložio je jedne večeri kad se vratio s posla.

- Misliš, kao na medeni mjesec? - obradovala sam se.

- Da, to smo preskočili - poljubio me i zagrlio. - Možemo napraviti bebu negdje u toplijim krajevima.

- Dijete? Već?

- Zašto ne?

- Nismo o tome razgovarali.

- Sad razgovaramo.

Prvi put tišina se ugurala između nas. Trebalo mi je par minuta da pronađem svoj glas.

- U redu. Možemo pokušati.

- Ma što pokušati, odmah ćemo dobiti dvojke - podignuo me u zrak i zavrtio.

Otputovali smo, dakako, u Egipat. Njegovo oduševljenje u hipu je prešlo na mene. Bilo mi je jasno zašto je tako odlučan. Odrastao je u brojnoj obitelji i braća su mu imala djecu. Imali smo sve uvjete, a i da nismo, potrudili bismo se ostvariti ih. Iako bismo o planovima, željama i svemu dugo razgovarali, s vremenom se to promijenilo. Razgovor o djeci bio je tek početak. Nisam ni primijetila kako se pretvaram u osobu koja ispunjava tuđe želje, zanemarujući svoje koje bi se rasplinule u daleke sanje. Kad je čovjek tužan ili sretan, ne primjećuje ništa oko sebe.

Dakle, prve godine braka prošle su brzim koracima, nedostajali su nam oni sitni, veseli, dječji. Onda je, jedne zime, sve krenulo nizbrdo. Vedranov brat dobio je treće dijete. Od grudice stvorila se lavina…

- Vrijeme je da potražiš liječničku pomoć - odsutno je rekao za večerom.

- Misliš, oboje?

- Da.

- Onda tako i reci.

- Pa rekao sam.

- Nisi.

- Jesam.

- Nisi.

- Jesam!

- Ne viči!

- Ti vičeš! Da manje histeriziraš oko svega, već bismo imali petorke!

Ostala sam bez riječi. Svaki bi razgovor o djeci, našim problemima i odlasku u bolnicu završio više-manje slično, ali nikada nije ovako uperio prst u mene. On se ne može natjerati ni kod zubara sve dok ne postane kritično, a kamoli u bolnicu. Počela sam plakati. Dijete mi nije bio još jedan trofej u nizu, neostvaren zadatak, nešto što svi imaju pa zato trebam i ja. Doista sam željela u naručju malenu djevojčicu ili dječaka.

- Oprosti, nisam tako mislio - odložio je pribor i primio me za ramena. - Možemo idući tjedan otići zajedno, uzet ću slobodne dane.

Čvrsto sam ga zagrlila. Poslije smo razgovarali smirenije i detaljnije o tome, tako da se i on umirio. No kad smo jednom prošli kroz bolnička vrata, kao da je faraonska kletva pala na nas. Terapija, pregledi, operacije, milijarde podataka, statistike, slova, brojevi, i naposljetku - bol. Praznina. Ništa. I ponovno, i ponovno, i ponovno. Sve sam češće plakala. S vremenom gotovo svaku večer.

- Budi jaka.

- Nije lako pod svim ovim hormonima.

- Znam, ipak se potrudi.

- Hoću - obećala sam i njemu i sebi, ali znala sam da ću se noćima buditi sa suzama u očima, na mokrom jastuku i otići u kupaonicu. Svoje lice, umorno, crveno od plača, prestala sam promatrati u zrcalu. Krajičkom oka ulovila bih nekoliko sijedih u prolazu, ne pridajući pažnju tome što mi dani prolaze po bolničkim hodnicima. Situaciju na poslu nisam ni doživljavala sve dok me kolegica Mila nije pozvala na ručak.

- Što je s tobom? Nekako si rastresena.

- Da? Nisam primijetila.

- Pa kad si rastresena - nasmijala se i primila me za ruku.

- Bit ću dobro - popravila sam kosu i uspravila se. - Malo sam umorna.

- Slušaj, meni ne smeta, nego babe u susjednoj kancelariji samo traže žrtvu za ogovaranje.

- I što se priča?

- Gluposti, nije važno.

- Pa reci sad kad si započela.

- Da te muž vara. Da zato izgledaš lošije nego inače.

- Molim?

- Rekla sam ti, gluposti.

Počela sam se smijati. Takvo što bilo mi je preglupo. Vedran i ja provodili smo svaku večer zajedno. Bili smo iscrpljeni od svega. Pretpostavljam da izvanbračna veza zahtijeva trud, vrijeme i mnogo energije za laganje.

- Ljudi stvarno nemaju privatni život kad se bave tuđim izmišljenim problemima.

- Nemaju i tako su odgojeni, odnosno neodgojeni. Guraju nos gdje im nije mjesto, umjesto da obrišu pred svojim vratima.

Ručak začinjen smijehom toliko mi je prijao da sam naručila još dva kolača i kavu. Mila me upozorila da radim pažljivije jer mi je nekoliko puta potajno ispravila pogrešno unijete podatke. Dok smo plaćale i šalile se, kroz glavu mi je proletjelo kako se dugo nisam osjećala ovako opušteno. Komunikacija s Vedranom svela se na razmjenu svakodnevnih podataka dok bi u pozadini bolno kuckalo pitanje trudnoće. Pribojavala sam se takvih razgovora, osjećajući krivnju, pa sam mu prepričala uredske tračeve.

- Tko su te glupače da ih namlatim?

- Direktorovi pijuni, nevažni likovi.

- Poprilično su drske i primitivne.

- Zato i imaju tu funkciju na poslu. Spletkarenje, olajavanje, cinkanje, smještanje otkaza. Izvan toga one su nitko i ništa.

- Ne samo izvan, nego općenito. Bijedno. Zar se ništa u ovoj državi nije promijenilo?

- Osim što je zatvoren Goli otok, ništa.

Odlučili smo izaći na večeru, u kvartovski restoran. Bio je polupun, nekoliko parova čekalo je hranu, u drugom dijelu jedna je obitelj bučno večerala. Čuli su se i prijekori i smijeh, klupko radosti i vriske. U trenu sam se snuždila. Vedran je odsutno gledao ponudu, a ja se suzdržavala od plača. Zagnjurila sam nos u jelovnik dok su mi se slova mutila od suza.

- Što ćeš ti?

- Ne znam.

- Nemoj mi samo reći da nisi gladna.

- Nisam.

- Zašto smo onda izašli?

- Nismo valjda samo zbog hrane.

Podignuo je pogled i namrštio se. Ni on ni ja nismo mogli podnijeti moje suze, izgubljene nade, očekivanje.

aš si slaba - procijedio je.

- A što? Trebala bih biti poput gumene lutke? Bila bih nenormalna da me to sve ne dira.

- Samo kažem da je za tebe bolje da očvrsneš. I za mene.

- A ti ćeš me s vremena na vrijeme provocirati da provjeriš koliko sam ojačala? Je li?! Pa nisu svi debelokošci!

- Hoćeš reći, kao ja?

- Ne, nisam to rekla! Nego… da smo različiti.

- Točno. Ali život nije za ljubičice.

- Što?! - planula sam. - Da ne stvaramo možda arijevsku rasu?!

- Daj se smiri - osvrnuo se. - Stiže konobar.

- Briga me - ustala sam. - To je i Hitler mislio kad je započeo pohode smrti po Europi.

Odjurila sam van, na ulazu umalo srušivši vlasnika restorana. Kamo? Ne znam. Ravno, lijevo, desno? Duž ulice prema rijeci. Doma mi se nije išlo. Obrisala sam posljednje suze. Bilo mi je dosta svega. Pa ako želi čvrstu i emocionalno ograničenu ženu, dobit će je. Zadovoljavanje osnovnih životnih potreba, onih crijeva i genitalija, danas je poželjno i društveno prihvatljivo ponašanje. Nikakvi osjećaji osim glumatanja sreće. I toljaga u šapi kako bi se čuvalo ono što se smatra vlastitim. Usput uzelo tuđe. Od slabića. Što se drugo ponavlja nego povijest u različitim oblicima?

Kad sam se vratila kući, nije ga bilo. Legla sam, u košmaru zaspala. Ubrzo su košmari, večeri bez njega i zbrka na poslu postali moja svakodnevica. Barem nisam više plakala. Pronašla sam snagu u sebi, no šutnja je trajala predugo. S njom se pojavila moja očita iznerviranost. Iako mi se Vedran nekoliko puta pokušao umiliti i razgovarati, nisam prihvaćala komunikaciju bez isprike. A kad je napokon procijedio da mu je žao, naglasio je da ne zna što je napravio i zašto se ljutim. Na takav bezobrazluk nisam ništa odgovorila.

Došla je veljača, mjesec ljubavi, Valentinovo. Nikad tome nisam pridavala neku važnost, međutim sada me izluđivalo. Jedini podražaj koji je mogao prouzročiti takav kič, kretenske reklame, srdašca i ostale gluposti bio je onaj na povraćanje. Nije mi bilo jasno kako odrasli ne mogu shvatiti da su pisamca, ljubavne izjave i darovi primjereniji za djecu u vrtiću, osnovnoj i srednjoj školi. Ljubav je nešto drugo.


[Edited by usamljena on 13-09-2012 at 19:41 GMT]

[Edited by usamljena on 13-09-2012 at 19:45 GMT]

MEŠINA priča petkom: Prošla je ponoć

Noć ravnodušno prebire suhim listom rasutim po uskom drumu, pa se izmakne, a list dugo i sporo traži put do zemlje.

Tišinu remeti puhanje debelog ježa u lovu, sitno pucketanje grana uspavanog drveća i ptica koja prhnu iz žbuna, sanjiva i uplašena.

Iz daleka noć namirisa znoj na čovjeku, odhukivanje i zastajanje.

Pričao je dugo i otegnuto, mjerio put po širini, često se saplićući, i s mukom ostajao na nogama.

Uzvukao se uz brdešce do mjesta koje je doticalo vedro nebo i činilo ga svijetlijim u mraku. Sjede na oboreni debeli hrast, raskopča košulju i u džepu pronađe zgužvane cigare. Jedva plamenom šibice pogodi da oprži vrh duhana, izvuče gust oblak bijela dima pa ga pusti da iz otvorenih usta ističe po volji.

Prijeđe rukom po neurednoj kosi i promrmlja.

- Jedva se dovuče dovde jado, kako ćeš dalje po ovoj mrakači a.

Trlja oči, vrti glavom i bolno stenje.

- Aaaa, Bože dragi, glava mi je k'o Nerminova trnka ‘čela, biće dobro ako do jutra ostane u komadu. Da mi se barem ne vrti, il’ da mogu hodat', ugodit’ ovim puteljkom. Da nije živice, Boga pitaj u čijoj bi njivi zaglavio.

Odhukne pa nastavi da priča sa sobom.

- Neka je blesane, konju prokleti, nit’ znaš kad treba počet', ni kad treba stat', ločeš ko da ti je zadnja, ko da nema i sutra dan, hoćeš da sve za noć u sebe saspeš, žao ti da išta ostane.

Kad se pravda priča tiše, sporije.

- Šta ću, bolan, kad moram. Zbog nje i ločem, zbog ženska ko i svaki normalan insan. Dobra li je Bože dragi. Stisni pa nakoj curi reci koju riječ. Jok, ne znam i ne smijem, sramota me, stariji sam od nje i ne mogu brate. Ali zato mogu pit', sve u nju gledam i šljevam. Lakše mi i slađe kad nju gledam kako se vrti ispred mene, grlo samo traži još.

Ušuti baš kada bi trebao nastaviti sa pričom i gleda u nebo, onda tešku glavu vraća među šake i stenje.

- Da makar mogu izbljuvat’ ovo iz sebe. Puć’ će mi glava do sabaha ko lubenica, hoće života mi moga maloga, hoće sigurno. I treba da puca, dugo me je, vala, i služila, naljoskam se svaki put ko da mi je prvi, i da pukne ne bi joj zamjerio.

Osvrnu se kao da nešto traži.

- Da mi bi malo vode da se napijem ko da bi mi bolje bilo, od nekog zora crkoh, a i glava me more bit’ ne bi boljela da je studenom vodom polijem.

Sagne se do zemlje, spusti koljena pa čelo nasloni na hladnu travu.

- O čemu ja njoj vaki da pričam, o zvijezdama, o mjesecu, o tome koliko sam se puta naloko. Prošo je i taj vakat, moj pobro, cure više niko ne poredi sa zvijezdama, vać za ruku pa u sijeno. Hajd’ skidaj se, jebeš romantiku; i najveće seljanke se jebu ko da su u po bijela grada, samo ti ništa. Sa kim to bolan pričaš, koga slušaš, ovog konja pjanog.

Sjeti se kako je iz Priboja krenuo pješice za Teočak nakresan u nekoj vlaškoj birtiji brljom od šezdeset stepeni. Na pola puta stao da zapali cigaru, a vjetar mu šamarao lice i gasio plamen. Okrene se, zapali cigaru i opet se vrati u onu istu birtiju, a mislio je da ide kući.

Smije se i kljuca glavom po zemlji, smije se a radije bi zaplakao, pustio glas i zadrečao, ali ne može.

- E moj Muhareme, moja rano ljuta, i tridesetu preguli a pameti ne dođe, i još trideset da prođe džaba će prolazit', – šapuće, s mukom se uspravi i sjede na panj.

- Đe ode ona cigara, majku mu, – vrti se i traži te na kraju potegnu rukom u džep i zapali novu cigaru, gužvajući gotovo praznu kutiju.

- Kad mi se puši, nema cigara, kad sam žedan, nema vode, kad bi šta jeb'o ni dušmana u blizini. Da je ona kraj mene da joj se sad ispričam pa nek bude šta bude. Sve bi joj, vala, rek'o kad bi odma’ krep'o, kad bi mi zadnje bilo. Na ovoj meraji bi sve prizn'o pa nek radi s mene šta hoće. Nek me jebe il’ nek me kući vodi. He, he, he, kući me vala sigurno ne bi odvela, a j***** joj ne bi smio spomenut’ džaba što sam p'jan. Ona je pošteno čeljade, lijepa, jedra, dobra, dobra ja šta radi. Misliš li ti stvarno da bi naka cura s takim hajvanom koji svako veče zoru dočekuje na kakom kladiću, koji nema ni kuće ni oko kuće, ni posla ni plate. Šta bi joj ti, jado, mog'o dat’ u životu, šta, jebi ga, eto budi iskren pa reci, al’ nemoj da lažeš jer ću te razbit’ pa da si sto puta pjan.

Vjetar isplete grabove grane i pisnu ko dijete u rog od vrbe, ali Muharem ne diže glavu.

Svejedno mu je bilo kada sjena drveća prijeđe preko mjesta na kome je sjedio, a mjesec razrijedi mrak na drugom kraju livade. Ne pomjeri se ni kada zvukovi noći postadoše glasniji.

Uveliko je prošla ponoć a on nije mogao ustati i održati se na nogama, nego je skupljen držao ruke pod glavom i slabašno, isprekidano stenjao.

Muka ga natjera da se pomjeri i pijani pogled brzo se vrati zemlji. Zaustavi dah i još jednom podiže glavu, ovaj put polahko, trljajući otekle oči.

Otvorenih usta gledao je u bijelu haljinu u kojoj je djevojka prešla preko duge njive, a strah ga upola otrijeznio. Nije disao i tek tada osjeti jutarnju hladnoću po vratu i golim prsima. Crnokoso djevojče je hodalo poslije ponoći daleko od naselja, učinilo mu se kao da klizi, ne dotiče vrhove zelene trave. Zastade na putu, vrati se okolo i nijednom se ne sakri njegovom pogledu.

Istinski strah je osjetio kada djevojka stade pored suhe, raspukle kruške i brzo se okrenu prema njemu gledajući ga u oči.

Ukočen od straha i ne primjeti da su mu izgužvane i prljave pantolone navlažene od mokraće.

Negdje zalaja ker. Oglasi se horoz koji je uranio prije svih drugih.

Pored raspuklog stabla kruške, osakaćene munjom u oluji prije tri godine, nije bilo više nikoga.

Muharem Buštić ranom zorom se uvukao u babe Ismeta kuću i kradom skinuo haljine uneređene mokraćom.

Nikome ništa nije govorio. Manje je pio i niko ga više nije vidio da se po mraku vraća iz Priboja.

Proći će i tri godine kada mu je Himzo kovač uz čašicu ljute ispričao kako je kraj puta iznad Vilenjaka sahranjena jedna od dvije sestre bliznakinje iz Kovača.

- Cura naprosto umrla, niko nije znao od čega. Ljudi su pričali, veli Himzo, da se noćima čula vriska iz tog mezara i da djevojka mora da je došla sebi i shvatila da je ukopana živa. U taj vakat i nije bilo hećima po selima, a svi su znali kad je neko mrtav i kleli se da je ona izgledala kao pravi mrtvac. Njeni su davno odselili u Brčko, a nju viđaju iza pola noći kako hoda i traži ko će je otkopati.

- Djevojka još misli da je živa u zemlji, i teško da će naći mir na onom svijetu – reče mu Himzo, a Muharem se zagrcnu rakijom, ostavi čašu i bez pozdrava ode iz kovačnice.