Dajdza Nivo: Forumski doajen Nista posebno ali opet kako za Registriran(a): 05-07-2011 Lokacija: USA Odgovori: 1588 IP: Maskiran
|
Opasne zmije
Ovaj tekst ide bez fotografija, sto ga cini manje vrijednim.Jednostavno, jos nisam odgonetnuo kako se prebacuje slika.Ako moderator smatra za potrebno moze to sam uciniti jer cu ostaviti link.
Svi se bojimo zmija a posebno onih otrovnih.Koje otrovnice zive kod nas i kako ih prepoznati?
citat: Od davnina pa do danas zmije se opisuju kao zla i agresivna stvorenja spremna uštrcati otrov svemu što se mièe. Takvo mišljenje prati nas još od biblijskih vremena, a današnja hollywoodska filmska ostvarenja ne pokušavaju uljepštati sliku o tim gmazovima. Kako nas strah od zmija ne bi natjerao na krive postupke ukoliko se naðemo u njihovoj blizini, trebamo moæi raspoznati otrovne od neotrovnih zmija. Od ukupno 15 vrsta zmija u RH, 3 vrste su otrovne: poskok, riðovka i planinski žutokrug.
Poskok (Vipera ammodytes) Poskoka æemo prepoznati po rošæiæu na nosu. Mužjaci su sivkasti, dok boja ženke varira: smeðe, sivosmeðe, crvenosmeðe. Iako rijetko, mogu biti pronaðene jedinke sa žutom, rozom i zelenom bojom tijela, dok su potpuno crne jedinke izuzetno rijetka pojava. Na leðima je tamna linija koja tvori cik-cak šaru koja ne mora biti kontinuirano spojena. Trbuh je roza, sivkast, pjegast. Donja strana repa može biti raznih boja: crvena, naranèasta, roza, zelena, žuækasta. Leðne ljuske imaju greben. Ovu vrstu æemo najèešæe naæi na suhim osunèanim podruèjima s nešto vegetacije i kamenja. U Hrvatskoj ovu vrstu nalazimo u svim dijelovima, a posebno na otocima. Povremeno se penje po niskom grmlju i drveæu kako bi se sunèao ili pak lovio ptice, dok u kamenim zidovima traži guštere. U proljeæe i jesen poskok je aktivan danju, a po ljeti aktivniji u sumrak i noæu. Relativno je spora vrsta, ali brza po potrebi, èesto kad ga se iznenadi sikæe i/ili bježi ili se ukipi. Iako ga se može "razbjesniti", rijetko kada se brani ugrizom. Odrasle jedinke se prehranjuju miševima, gušterima, ptiæima i drugim zmijama, dok se mladi hrane kukcima. Parenje se odvija krajem travnja i u svibnju (20-30 dana). Ženke raðaju žive mlade krajem kolovoza ili u rujnu. Od prvih minuta života u "vanjskom" svijetu imaju otrov. Ugriz ove europske najopasnije otrovnice u prošlosti je èak bio smrtonosan. Oènjaci mogu biti i 1 cm dugi. Ugriženo mjesto jako natekne i jako boli. Po jaèini otrova (u Hrvatskoj) na prvom mjestu su poskoci u okolici Slunja, zatim velebitski, pa zagrebaèki, i na èetvrtom mjestu su krapinski. Mnogi ljudi tvrde da poskoci skaèu, što nije toèno. Debeli su zbog sala pa nemaju dovoljnu mišiænu snagu za to (ali ipak jako brzo grizu!). Taj "mit" je vjerojatno nastao kada su se ljudi ljeti noæu šetali po kamenjaru kraj nekog grma ili drveta na kojemu je bio poskok. Kada ih je ugrizao, buduæi da nisu dobro vidjeli, ljudi su zakljuèili da skaèe.
Riðovka (Vipera berus) Ova vrsta ima „zdepasto" tijelo, prosjeène je duljine 50-60 cm. Velièina varira ovisno o geografskoj regiji i to na naèin da se od juga prema sjeveru prosjeèna velièina poveæava. Baš zato su najveæi primjerci riðovke naðeni u Švedskoj (104 cm). Boja joj izrazito varira, od potpuno svjetlih primjeraka s izraženom tamnom cik-cak prugom na leðima do potpuno crnih primjeraka kod kojih cik-cak pruga nije niti vidljiva. Pruga kod nekih jedinki ne tvori pravilan cik-cak uzorak, veæ je razlomljena u niz popreènih prugica. Parenje zapoèinje krajem travnja ili poèetkom svibnja. Mužjaci pokazuju teritorijalno ponašanje, tj. sa svog æe teritorija pokušati otjerati svakog drugog mužjaka. Puèki naziv za takve teritorijalne borbe je „gujin ples". Odrasle riðovke se uglavnom hrane malim sisavcima, rjeðe žabama, gušterima i manjim pticama. Mlade jedinke se hrane uglavnom manjim plijenom - raznim beskralježnjacima, malim glodavcima, manjim vodozemcima i gušterima. Riðovku nalazimo na raznim vrstama staništa - livadama, kamenitim obroncima i padinama, rubovima šuma, obalama rijeka i jezera. U Hrvatskoj možemo razlikovati tri razdvojene populacije prilagoðene na prilièno razlièite uvjete okoliša. Prva i najveæa je nizinska populacija koja naseljava poplavne doline velikih kontinentalnih rijeka (Sava, Drava, Dunav). Druga je planinska populacija iz Gorskog Kotara koja naseljava rubove šuma i planinske èistine. Posljednja i najmanja je visokoplaninska populacija koja dolazi iznad 1600 m nadmorske visine na travnjacima južnih padina Troglava i Dinare. Otrov snažno djeluje, ali ugrizi nisu toliko opasni kao kod talijanske ljutice (Vipera aspis) i poskoka. Oènjaci odrasle riðovke su dugi oko 4 mm. Kod ljudi ugriz izaziva bol, oticanje, razaranje okolnog tkiva, u kasnijim fazama može se javiti muènina i povraæanje. Zdravim odraslim osobama ugriz nije opasan po život, ali se ipak preporuèa lijeènièka pomoæ. Ljudske smrti su jako rijetke.
Planinski žutokrug (Vipera ursinii macrops) Odrasli su obièno dugaèki ispod 50 cm, ženke su veæe nego mužjaci. Ovo je najmanja europska ljutica: mala, debela zmija uske glave, èesto ima mrki izgled. Najèešæe se zamijeni s talijanskom ljuticom (Vipera aspis) i riðovkom. Od talijanske ljutice se razlikuje u tome da nema "njušku" uperenu prema gore i ljuske na glavi su uvijek velike, te ima mali broj redova leðnih ljusaka. Od riðovke se razlikuje u tome što je manja, ima užu glavu sa zašiljenom "njuškom" i razlikuje se u ljuskama na glavi. Leðne ljuske u presjeku izgledaju poput vala, imaju izraženiji greben i èesto su kratke pa se vidi tamna koža odozdo. Te odrednice daju grubu "teksturu" žutokrugu. Uzorak èesto nije raznolik: obièno je sivkast, blijedo smeð ili žuækast s tamnom cik-cak šarom na leðima koja je obièno obrubljena crnom, a ponekad može biti razlomljena u pjege. Bokovi su obièno tamni. Trbuh može biti crnkast, bjelkast ili tamno siv, èak roskast, sa ili bez pjega. Donja strana repa je ponekad tamna ili sa žutim uzorkom. Kod ove podvrste su moguæi melanistièki oblici (skroz crni). Sreæe ih se na visinama preko 1000 m nadmorske visine. Živi na brdima s dobrom "drenažom", nešto vegetacije, ali èešæe na visokim èesto suhim livadama. Pretežito se hrani skakavcima (i do 100 komada po zmiji). Otrovi su slabiji od svih ostalih europskih ljutica. To, zajedno s blagim i mirnim temperamentom, èini žutokruga najmanje opasnom europskom ljuticom, ali zbog moguæe zamjene s opasnijim riðovkama (V. berus berus i V. b bosniensis) ipak treba postupati prema njima s poštovanjem i oprezom. Kod ljudi ugriz izaziva lokalnu bol i oticanje. U osjetljivih osoba može se javiti muènina i povraæanje, ali oporavak je obièno brz. Nisu zabilježeni smrtni sluèajevi. Za više informacija proèitajte intervju s doc. dr. sc. Zoranom Tadiæem, jednim od najveæih struènjaka za zmije na ovim
prostorima.
http://biologija.com.hr/modules/AMS/article.php?storyid=8443
[Edited by Dajdza on 23-07-2011 at 03:00 GMT]
[Edited by Dajdza on 23-07-2011 at 03:02 GMT]
[Edited by Dajdza on 23-07-2011 at 22:41 GMT]
|
23-07-2011 at 02:58 |
| Ukljuèi u odgovor
|
|
Trenutno aktivni korisnici |
Aktivni gosti: 63
Skriveni clanovi: 0
Aktivni èlanovi: 0
Sretan roðendan: Adelin, ajsha, ameee, borac 92-96, KING_K6, mario, PANTER-3, saljefura, Sasa1980, sascha2012, TzAmelllll, von Karkin, willeke
|
FORUM : Životinje i kuæni ljubimci : Opasne zmije |
|
Pregled tema u posljednjih 24 sata Pregled poruka u posljednjih 24 sata (dva dana, sedam, 30 dana) Pregled pisanja foruma�a u posljednjih 24 sata
|