Počelo je počelo ;hanka
Smrt kapitalizmu sloboda narodu

citat:

---

Shaban wrote:
Počelo je počelo ;hanka
Smrt kapitalizmu sloboda narodu

---

citat:

---

5 činjenica o 1% najbogatijih stanovnika naše planete

Prosvjednici koji su prije gotovo mjesec dana počeli prosvjedovati protiv financijskih moćnika u New Yorku i SAD-u nazvali su sebe „99 posto", budući da prosvjeduju u ime svih onih koji ne spadaju u 1% najbogatijih ljudi u Americi i svijetu. Nezadovoljnici prosvjeduju protiv sve jače kontrole koju imaju korporacije nad demokratski izabranom vlasti, nepravednih poreza koji zaobilaze bogate, a pogađaju siromašne, seljenje radnih mjesta u zemlje s jeftinijom radnom snagom, rezova u javnom sektoru te sve izdašnijih primanja koja dobivaju ljudi koji su istovremeno glavni krivci za sadašnju krizu. Upravo su oni tih 1% najbogatijih koji su izvor većine loših gospodarskih i socijalnih trendova u svijetu. >>Svi smo mi 99 posto - i vrijeme je da se probudimo>> O kakvom disparitetu bogatstva ovdje govorimo? Kako je uopće raspoređen novac u SAD-u, ali i ostatku svijeta? LiveScience.com donosi popis nekoliko najvažnijih činjenica, koje vam u cijelosti prenosimo.

ČINJENICA #1 Najbogatijih 1% stanovništva u SAD-u kontrolira 34,6% privatnog bogatstva te 42,7% svog financijskog bogatstva u državi. Financijsko bogatstvo ukupna je vrijednost nečije imovine umanjena za vrijednost nekretnine u kojoj živi. Istovremeno, 80% najsiromašnijeg stanovništva u svoj vlasništvu drži tek 15% ukupnog bogatstva te bijednih 7% financijskog bogatstva (budući da je većina imovine siromašnih vezana upravo uz nekretninu u kojoj žive). Nevjerojatno, ali najsiromašnijih 40% stanovništva u svojim rukama drži zanemarivih 0,3% (nije greška) bogatstva. Zaključno, prosječni Amerikanac u 1% najbogatijih godišnje zarađuje 1,3 milijuna dolara godišnje, dok je prosječna plaća u državi 33.000 dolara.

ČINJENICA #2 SAD ima veću nejednakost u prihodima i osobnom bogatstvu nego velika većina zemalja koje obično smatramo „nejednakima", poput Indije i Kine. Indeks nejednakosti mjeri se tzv. Gini koeficijentom - brojem koji od nule (u situaciji kad bi svi ljudi u državi zarađivali jednako) do jedan (situacija kad bi svo bogatstvo države bilo u rukama jedne osobe) pokazuje koliko je nejednako raspoređeno bogatstvo u zemlji. SAD ima Gini indeks 0,45, što je u rangu Meksika i Irana, a više od indeksa Kine (0,42) i Indije (0,37). Hrvatska primjerice ima indeks od 0,29, što je stavlja u red zemalja s niskom razinom nejednakosti.

ČINJENICA #3 Prosječna godišnja plaća direktora u 299 najbogatijih američkih tvrtki prema indeksu S&P 500 iznosila je 11,4 milijuna dolara u prošloj godini, što je 343 puta više od prosječne američke plaće koja iznosi 33.190 dolara. Ova je razlika bila tek 42:1 prije 30 godina, a u Europi iznosi (tek) 25:1. Statistički gledano, 299 najbogatijih direktora kompanija godišnje zarađuje kao 102.325 prosječnih američkih radnika. Najbolje od svega? Većina direktora direktno ili indirektno sami sebi određuju visinu plaće.

ČINJENICA #4 Između 1979. i 2005. godine prihodi prosječnog člana 1% najbogatijih povećali su se za 176 posto, dok je u istom razdoblju prosječan prihod 20% najsiromašnijih narastao za bijednih 6 posto. U posljednjih 15 godina kupovna se moć najsiromašnijih stanovnika smanjila za 9,3 posto zbog većih poreza i visoke inflacije, što dodatno produbljuje ionako golemi jaz između bogatih i siromašnih. Stručnjaci kao najvećeg krivca za ovo spominju upravo lošu poreznu politiku, koja je pokleknula pred moćnim lobistima krupnog kapitala.

ČINJENICA #5 Velika većina stanovnika u svijetu zapravo ne zna koliko je golema razlika između najbogatijih i najsiromašnijih. Štoviše, velika većina Amerikanaca smatra da je situacija znatno bolja nego što jest. Možemo samo zamisliti kako bi tek ljuti bili da znaju potpunu istinu. Nadamo se da će i vama ovi podaci barem malo pomoći u shvaćanju koliko je astronomska razlika između nas smrtnika i ljudi koji upravljaju našom sudbinom.

---

fukara opet diže glas, sada će početi opet pjesme amerika i engleska bit će zemlja proleterska

hoćel bit opet zajednički kazan

TOP 100 brandova u svijetu
klikni

citat:

---

/Medeni/ wrote:
fukara opet diže glas, sada će početi opet pjesme amerika i engleska bit će zemlja proleterska

hoćel bit opet zajednički kazan

TOP 100 brandova u svijetu
klikni

---

I tako ide kapitalizam...

...opet...

"WALL STREET će se srušiti, to je samo pitanje vremena.

"WALL STREET će se srušiti. Mora se srušiti. To je samo pitanje vremena", uvjeren je komentator The Wall Street Journalovog MarketWatcha Paul B. Farrell. Za razliku od većine suradnika WSJ-a i Fox Business Newsa, u vlasništvu Ruperta Murdocha, Farrell nije lud za modelom kapitalizma koji podrazumijeva sasvim slobodno i neregulirano tržište. Već odavno Farrell upozorava da je američka ekonomija bazirana na stvaranju "balona", koji se napuhuju do točke pucanja, a u najnovijoj analizi pobrojao je deset razloga zbog kojih se Wall Street prije ili kasnije mora srušiti.

Ovisnici kojima je potrebno liječenje
"Oni su ovisnici o kocki. Godine 2008. su izbjegli metak. Ali nisu ništa naučili. Sada ubijaju reforme. Udružili su se sa super bogatašima, direktorima, lobistima i korumpiranim političarima. Ponovo će se srušiti. Bez obzira koliko je oporavak anemičan. Bez obzira koliko duga naterete na leđa poreznih obveznika. Bez obzira tko će biti predsjednik", piše Farrell.

Većina ljudi, piše Farrell, poznaje barem jednu osobu koja je ovisnik o kocki, drogi, alkoholu... Ponašanje ljudi na Wall Streetu, tvrdi Farrell, nimalo se ne razlikuje od ostalih ovisnika. Zbog svoje opsesije spremni su uništiti, obitelj, prijatelje, zdravlje, karijere, čak i čitavu državu.

Deset razloga za krah Wall Streeta
Wall Streetu je, tvrdi Farrell, potrebna rehabilitacija. "Njihova ovisnost je preuzela kontrolu, poriču što im se događa, zaboravljaju, slijepi su na dugotrajnu štetu koju pričinjavaju Americi", kaže Farrell. Gospodarstvo SAD-a, tvrdi komentator MarketWatcha, ne može se oporaviti, zato što Wall Street neće sam od sebe pristati na "liječenje".

Sljedeća lista, prema Farrellu, predstavlja deset osobina koje su danas karakteristične za Wall Street i koje će dovesti do njegovog kraha.

1. Amnezija: Nakon kraha 2008. godine, pamćenje Wall Streeta je izbrisano
Banke se, kao što je upozoravao i američki ministar financija Tim Geithner, ponašaju kao da uopće ne pamte ekstremnu krizu, kao da ne znaju što se događa gomilanjem ogromnih količina rizičnih plasmana.

2. Pretjerani optimizam: Wall Street napuhuje još jedan "mega-balon"
Najprije se 2000. dogodilo puknuće "dot-com" balona. Zatim je 2008. stigao kolaps tržišta nekretnina. Svijet prolazi kroz krizu neviđenih razmjera, zbog koje najugledniji svjetski ekonomisti predviđaju da je oporavak udaljen godinama, možda i desetljećima. No, Wall Street, upozorava Farrell, i dalje prakticira isto ponašanje koje je dovelo do krize: plasiraju na tržište riskantne kreditne pakete. "Zaštitite se", upozorava Farrell američku i svjetsku javnost.

3. Nezrelost: Potpuno narcistički, "King Baby" sindrom
"Da, Wall Street je nezrelo dijete. Članovi udruge AA (Alcoholics Anonymous) ovo nazivaju sindrom "King Baby": ljudi koji nikad ne odrastaju. Žele što žele, kada žele. A to je odmah. Bez kompromisa, poput današnjih političara", tvrdi Farrell i dodaje da je ponašanje Wall Streeta temelj za "revoluciju prema kojoj će Arapsko proljeće izgledati kao piknik".

4. Pohlepa: Da, "pohlepa je dobra"... za kockare s Wall Streeta
"Pohlepa je dobra". Tako glasi maksima koju je proslavio Michael Douglas kao Gordon Gekko u kultnom filmu "Wall Street" Olivera Stonea. Današnji igrači na Wall Streetu, tvrdi Farrell, ponašaju se baš poput poznatog Douglasovog lika. "Wall Street je postao bezdušna, amoralna kultura koju nimalo ne brine sudbina ostatka Amerike", tvrdi Farrell. To se, smatra Farrell, ne može promijeniti sve dok Wall Street ne dotakne dno. Tek tada će biti spreman za reforme, poput onih koje su provedene zbog Velike depresije.

5. Kompulzivno laganje: Nikad ne vjerujte da vam Wall Street govori istinu
Članovi udruge AA, piše Farrell, koriste vrlo jednostavan test: "Kako znate da vam alkoholičar ili ovisnik laže? Usne mu se pomiču". Wall Street pokazuje odlike istog ponašanja. Stvaraju iluzije, poput "investitori su na prvom mjestu", "možete nam vjerovati", "čuvamo nacionalne interese SAD-a"... Farrell tvrdi da je to jedna velika laž: insajderi s Wall Streeta lojalni su jedino sebi samima.

6. Neutaživost: Wall Street je navučen na "više nikad nije dosta"
Wall Street je, tvrdi Farrell, ovisnik koji više ne može prestati. Koji mora udariti dno da bi se mogao početi oporavljati. Psihijatar Peter Whybrow u svojoj knjizi "Američka manija" tvrdi da su Amerikanci nacija ovisnika. To se, tvrdi Farrell, sjajno reflektira na poslovanju Wall Streeta: na ogromnim bonusima, bilijunima novog duga svake godine... "Dok banke ne dosegnu dno, neće biti promjena", piše Farrell.

7. Mačizam: Bez obzira na činjenice, ne mogu priznati neuspjeh

Ovisnici ne vide svoje slabosti, tvrdi Farrell i upućuje na knjigu "Suočavanje sa stvarnošću" Larryja Bossidyja i Rama Charana. U njoj autori upozoravaju da najveću štetu firmama i njihovim vlasnicima ne stvara loše poslovanje, već svjesno odbijanje prihvaćanja realnosti. Wall Street, tvrdi Farrell, jednostavno nije sposoban prihvatiti svoje pogreške, moralne lapsuse i katastrofalne procjene koje su dovele do kraha 2008. godine.

8. Nepredvidljivost: Kockari s Wall Streeta nemaju pojma o budućnosti
Tržišni analitičar Jeremy Siegel, u svom istraživanju koje je obuhvatilo razdoblje od 1801. do 2000. godine, došao je do neupitnog zaključka: ponašanje tržišta je nasumično. Za 75 posto događanja na burzi nema razloga. "Wall Street ne može predvidjeti krahove. Ali može ih stvoriti", tvrdi Farrell.

9. Neracionalnost: Wall Street se bogati na iracionalnom ponašanju investitora
Da su investitori neracionalni nije nikakva novost. Još 2002. godine to je dokazao dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju Daniel Kahneman. No, ništa se u međuvremenu nije promijenilo. Kad bi se investitori ponašali racionalno, Wall Street vjerojatno ne bi postojao.

10. Kratkovidnost: Nemogućnost dugotrajnog razmišljanja jamči novi krah
Nitko na Wall Streetu, tvrdi Farrell, ne razmišlja što će se događati za koju godinu. Često ih ne zanima čak ni što će se događati za koji mjesec. "Kratkovidnost Wall Streeta priprema teren za neizbježnu globalnu katastrofu i samouništenje kapitalističke ideologije", kaže Farrell. Jared Diamond, autor knjige "Kolaps: Kako društva biraju neuspjeh ili uspjeh" tvrdi da je povijest pokazala da uvijek preživljavaju kulture koje planiraju dugotrajno. Propala društva, s druge strane, su ona društva koja se fokusiraju na probleme samo u idućem kvartalu.

Od zemlje u kojoj je pokušana privatizacija svih vodenih resursa, i kiše, do ovoga danas.

Evo kako izgleda bolivijsko gospodarsko čudo

Kada se govori o uspješnim zemljama Latinske Amerike u prvi plan gotovo uvijek dolazi ona najveća - Brazil, no vrlo uspješna je i Bolivija, koja u posljednjih pet godina kontinuirano bilježi gospodarski rast, a istovremeno je uspjela smanjiti nezaposlenost i siromaštvo.
Bolivija je prošle godine upisala rast BDP-a za 5,3 posto i tako nadmašila prosjek Latinske Amerike, a prosječni godišnji gospodarski rast od 2007. iznosi 4,5 posto.



Osim toga, vanjski dug Bolivije je smanjen, prihodi od poreza povećani, a devizne rezerve su dosegnule 21 milijardu dolara, piše Guardian.

S druge strane, između 2005. i 2010. stopa nezaposlenosti pala je sa 8,4 na frapantno niskih četiri posto, dok je udjel umjereno siromašnih u ukupnom stanovništu pao sa 60 na 49,6 posto, a onaj ekstremno siromašnih sa 38 na 25 posto, a treba spomenuti i da je Bolivija proglašena zemljom bez nepismenosti.

Razlog ekonomskog i socijalnog uspjeha, koji je pohvalio i program Ujedinjenih naroda za razvoj UNDP istaknuvši kako je Bolivija nauspješnija zemlja Latinske Amerike u "prebacivanju" resursa najranjivijim pripadnicima stanovništva, krije se u transformaciji koju je proveo aktualni predsjednik Evo Morales.

Morales, koji je za predsjednika izabran 22. siječnja 2006., odlučio se za "alternativu neoliberalizmu" pa je nacionalizirao naftnu i energetsku industriju, rudnike, telekomunikacije, promijenio uvjete za izravna strana ulaganja, uveo ekspanzivnu fiskalnu politiku i prekinuo uvoz proizvoda koji su strateški važni bolivijskoj proizvodnji, ističe Guardian.

Istovremeno je došlo do ekspanzivne distribucije ekonomskog viška među stanovništvom, i to kroz direktne gotovinske transfere i obveznice, kao i do rasta plaća. Zahvaljujući tim isplatama i programima povećao se broj djece koja idu u školu, više starijih ljudi počelo je primati državne mirovine, a majke koje nemaju zdravstveno osiguranje dobile su pristup pred i postnatalnoj skrbi.

U centru te - u današnjem svijetu itekako rijetke - situacije je Suma Qamaña, filozofija koja je ugrađena u i u bolivijski ustav. Ona se prevodi kao "živjeti dobro", ali zapravo znači živjeti u harmoniji i ravnoteži sa drugim ljudima i okolišem i ne bazira se na logici ekonomske profitabilnosti, već na proizvodnji u skladu s prirodom.

"Živjeti dobro znači ne razmišljati samo na način prihoda po glavi stanovnika, već misliti i na kulturni identitet, zajednicu, harmoniju među nama i harmoniju s majkom Zemljom", rekao je o filozofiji Morales, inače pripadnik Aymara indijanaca.

Jedan od glavnih političkih stratega u Boliviji Raúl García Linera trenutnu transformaciju zemlje opisuje kao pokušaj zamjene automobilskog motora dok auto vozi.

Iako bolivijska strategija očito daje rezultate, Morales je nacionalizacijama razljutio mnoge kapitaliste - jedan od njegovih najljućih protivnika je tajkun hrvatskog porijekla Branko Marinkovic, kojeg su prije par godina žestoko blatili bolivijski državni mediji.

Nikolina Rivosechi futura.ba




[Edited by bdirlija on 23-04-2012 at 14:19 GMT]