Lijepo si ovo napisao Mustajbeze. Tako je to kod nas. Bili smo dugo neopredijeljeni, trebali smo se opredijelit. Kazu nije islo, nije postignut cilj. Onda smo imali bratstvo i jedinstvo u kome i danas mnogi zive, naravno u zabludi, jer od bratstva i jedinstva nema nista kod onih drugih. To su pokazali u poslednjem ratu, a i kroz zenidbene veze.

Ako se Bosnjakinja uda za anamonog, ona se odmah odrice svega svog, ako se Bosnjak ozeni anamonom, i on se opet odrice svega svoga, pa su nam djeca nekako uvijek: Miroljub, Slavoljub, Srboljub, Vuk itd.

Kompleksi krivnje za sve sto jest i nije nabijani su kroz skolovanje, povjest, knjizevnost posebno. Ako se neko drznuo da nesto kaze protiv toga odmah je bio napadan, najcesce i najzece iz redova Bosnjaka, zeljnih da se dokazuju korz price o bratstvu i jedinstvu.

Neki dan citam jedan tekst u kome Jovanka Broz iznosi svoje uspomene. Tako prica "da je Tito puno volio Dizdarevica, ne Raifa nego onog drugog". Posebno joj je bilo drago kad je svom sinu dao ime Srdjan."

Slicno su uradili i mnogi drgi kao npr. Skender Kulenovic ciji sin nosi ime Vuk, pa ona gospodja Pozderac udata za Jeremicas, i njen sin nosi ime Vuk. Lijepo ime nema sta.Rijetki su slucajevi da se imena mrskih zivotinja daju djeci, ali eto i to ponekad ide,.Ne znam kako je Mesa Selimovic dao imena svojim kcerkama, jer se o tome ne pise, ali vjerujem, da ni on nije drzao do svoje tradicije kao do lanjskog snijega. Uostalom i sam je to potvrdio u jednoj svojoj besjedi pred kraj zivota.

Nabijeni kompleksi su teko breme. Rijesiti se kompleksa nametnute krivnje i nize vijednosti u odnosu na druge, najlakse se osloboditi odricanjem svega svog, postati ono sto su i oni koji su ti kompleks manje vrijednosti i vjecite krivnje nametnuli.