VAžNOST VAKUFA I UVAKUFLJENJA - JESMO LI VAKIFI

Vječni trag našega života i postojanja!!!
Vakuf je trajno dobro koje ljude uči da jedni druge nasljeđuju iz generacije u generaciju, univerzalnoga je karaktera, pa stoga kasnije generacije trebaju znati za svoje časne pretke koji su svojim vakufima i hajratima nekada prije pomogli da se danas bolje i dostojnije živi. Pored znanja o njima treba razvijati istu svijest o potrebi uvakufljavanja kod nas - danas... Međutim, da bi se to postiglo potrebno je izgraditi svijest kod džematlija, a to se može ostvariti samo upornim, permanentnin radom.

Institucija vakufa se razvijala sa razvitkom i napretkom islamskog društva i civilizacije. Četrnaest stolječa je prošlo od prvog vakufa, koji je Muhammed, a.s., uvakufio u Medini do današnjih vakufa širom islamskog svijeta. Božiji poslanik Muhammed, a.s., je posticao muslimane da čine dobročinstva i dijele u ime Allaha dž.š., iz svoje imovine.

Allah, dž.š., uči čovjeka da život ne prestaje smrću nego ga nastavlja na Budućem svijetu. On uči čovjeka da mu djela koja je uradio ne umiru, jer se i nakon smrti skupljaju sevapi od njih sve dok ta djela traju. Ako je učinjeno dobro djelo ono i dalje nakon smrti njegova počinioca isijava dobrotom i rađa sevape.

Danas brojne vakufe koji svojim postojanjem govore o tome kako su nadživjeli svoje utemeljitelje - vakife, i kako su u svim generacijama imali veliki utjecaj, ne samo na vjerski život nego na sve segmente života. Međutim, isto tako, iz naše skorije povijesti da se vidjeti kako su pojedinci ostavili neizbrisiv trag na ljudskoj povjesti, otvorili nove vidike.

Vakuf je opća korist koja prelazi granice individualnih želja, prohtjeva i sebičnosti, a donosi napredak, prosperitet i progres suzbijajući ovisnost o drugome, podupirući nezavisnost pojedinca i zajednice, podstičući solidarnost i jačajući međuljudske odnose.

Nećemo i ne smijemo odustajati od traženja vakufskog haka. Vakuf je ogledalo naše svijesti i odgovornosti prvenstveno prema Bogu Uzvišenom!
Ne smijemo propustiti priliku da svi u tome učestvujemo, jer i kap jedna je dio mora. Zato podržimo vakuf i budimo vakifi kad god, koliko god i gdje god možemo. Tako nas naša vjera uči.

Ni plemeniti Gazi Husrev-beg nije odustajao i trajno dobro je ostavio, a pritom u svojoj vakufnami je napisao:
“Dobra djela gone zlo, a najuzvišenije od dobrih djela je milodar, najuzvišeniji milodar je onaj, koji ostaje zauvijek, a od dobrotvornih djela opet je najljepše ono, koje jest, odnosno koje će se trajno ponavljati. Jasno je, da je od trajnih dobrotvornih djela najdulje zajamčeno dobročinstvo vakuf. Dok je svijeta i vijeka korist vakufa ne prestaje niti se njegovo djelovanje do sudnjega dana.

Molimo Uzvišenog Allaha dž.š da nam podari snagu da vjeru svoju na ovim prostorima sačuvamo, da nam da bereket u našim poslovima i osnaži nas voljom da dio imetka svoga uvakufimo za svoju dušu, roditelje, djedove te dobrobit cijele zajednice i društva...

"Čovjekovo je od imetka ono što potroši u dobročinstvo, a sav preostali imetak nije njegov, nego njegovih nasljednika."
(Buhari i Muslim)

http://www.rijaset.ba/images/stories/muallimovifiajlovi/muallim47/vakufi-u-razlicitim-politickim-sistemima-enes-durmisevic.pdf

[Edited by Fini on 31-12-2013 at 13:47 GMT]

citat:

---

Fini wrote:
Vakuf je opća korist koja prelazi granice individualnih želja, prohtjeva i sebičnosti, a donosi napredak, prosperitet i progres suzbijajući ovisnost o drugome, podupirući nezavisnost pojedinca i zajednice, podstičući solidarnost i jačajući međuljudske odnose.

---

taj vakuf je u zemljisnim knjigama upisan kao vlasnistvo IZ BiH.. skoro bio slucaj, covjek dao parcelu pored mezarja u vakuf i na hutbi za vrijeme dzume, imam kaze da ce nakon dzume biti sergija da se skupe sredstva da bi se ta zemlja kroz papire prevela na IZ.. ko fol, oni nemaju para ni za to.. helem, sad je taj komad zemlje postao mezarje i ljudi na njemu placaju mjesto za ukop..
ispadne da je taj vakuf samo za obicnog covjeka, jer se uvakufljena imovina odmah komercijalizuje i na neki nacin prodaje/ iznajmljuje.. nije logicno al et..

citat:

---

Aidatuzla wrote:



mislis da pomogne nekome ko je izgubio kucu? to nije vakuf.

ja licno, da sam u mogucnosti, bih dala zemlju ili imovinu za izgradnju skole, biblioteke ili nekog drugog dobra.

---

citat:

---

Aidatuzla wrote:



pa ti znas da neki ljudi daju drugima koliko mogu. sad 10 duluma zemlje.. i to je od osobe do osobe.
za opste dobro, ako ces da bude vakuf, mislim da se mora napraviti ugovor da to bude trajno dobro tj. da ne moze sutra neko to prodati ili da neko treci naslijedi.

s druge strane, mozes dati zemlju na koristenje a da to ne bude vakuf. tvoj prijmer mi vise odgovara ovoj verziji.
naravno, humanost i dobra namjera su tu u oba slucaja.

---

nisam ni rekla fizičkim licima, nego za opšte dobro. Zar opšte dobro nije pokloniti zemlju koja džiklja neobrađena, da se obrađuje, proizvodi.. Zar opšte dobro nije dati zgradu koja propada, napraviti je domom za one koji nemaju (moderno rečeno, socijalna potreba)..
Očito da se poimanje vakufa razlikuje od izvornog - dobročinstvo i ovog sada - čini dobro, al' naplati kad-tad.

citat:

---

Aidatuzla wrote:
ja ne vidim kako je ovaj gore covjek koji je dao zemlju za mezarje naplatio to ili kako ce naplatiti kad tad. Njegove namjere su bile drugacije

---