U BOSNI NITI JE BILO SRBA NI HRVATA, SVE SU BILI BOŠNJACI! Novak Kilibarda

Sva djela srspskog ili hrvatskog porijekla svojataju Bosnu. Ta literatura je prepuna kontradikcija i prozeta je idejom borbe za prisvajanje Bosne nego idejom istrazivanja historijeske istine o Bosni. Motivisana politickim ciljevima, ona tom pitanju pristupa sa unaprijed predodredjenim ciljem I planom, jer nateze historijske izvore na te svoje neodrzive ciljeve. Najizrazitijio mpredstavnici te grupe na srpskoj strani su: Teofil Petranovic I Vasa Glusac, a na hrvatskoj Jaroslav Zidak, isusovac Hofer, Ciro Truhelka, Marko Vega, Muzic, Vujica, Domenik Fra Mandic I drugi.
Teofil (Bogoljub) Petranovic je bio utemeljitelj srpskih propagandnih aktivnosti u Bosni. Kao placenik srbijanske Vlade, Petranovic je 60-tih godina 19 stoljeca oko sebe okupio citavu mrezu istomisljenika, koji su radili na sirenju srpskog nacionalnog identiteta medju bosnjackim pravoslavcima, ali i medju dijelom Bosanskih Vlaha, koji su bili pogodni za utapljanje u srpski nacionalni okvir. Fra Grga Martic, koji je zivio u Sarajevu u isto vrijeme kada i Petranovic, u svojim Zapamcenjima navodi da je Teofil Petranovic bio glavni organizator srpske propagande u Bosni. U predgovoru Petranovicevoj knjizi - Srpske Narodne Pjesme iz Bosne i Hercegovine - Novak Kilibarda pise da je Petranovic "cijenio ukazano povjerenje [vlade Srbije], pa je za vrijeme svoga boravka u Sarajevu od 1862 do 1869 godine neprekidno sirio srpsku propagandu..." Nadalje, Kilibarda navodi da je Petranovic "kao povjerenik srpske vlade u Bosni dobijao vise novcane potpore nego ijedan drugi povjerenik."

Utemeljitelj hrvatskih propagandnih aktivnosti u Bosni bio je placenik hrvatske vlade - Stjepan Radic. Redarstvo ga je zatvorilo i osudilo na izgon iz Bosne zbog hrvatskih propagandnih aktivnosti, a potom ga otpratilo parobrodom do Rijeke. Kako opisuje u svom zivotopisu, Stjepan Radic je u Petrogradu, u drustvu javnih pregalaca postigao da predaje o tkz. "pravu Hrvatske i Hrvata na Bosnu i Hercegovinu s gledista zemljopisnoga, kulturnoga i narodno-gospodarskog, a najvise sa gledista cisto narodnoga, radi toga jer se Bosanski Muslimani, koji su svi Slaveni i najstariji narod u Bosni, sve vise priznaju hrvatima u narodnom i politickom smislu."
Bitno je napomenuti da su i brojni katolicki misionari jos od srednjeg vijeka radili na sirenju katolicizma u Bosni, a bili su poslati upravo od rimskog pape da suzbiju hereticko vjerovanje Bosnjaka. Medjutim, ovi misionari nikada nisu sirili hrvatstvo, stoga ni bosnjacki katolici nisu imali razloga da se tako osjecaju niti su se tako osjecali. Sve do dolaska brace Radica u Bosnu, nijedan bosnjacki katolik se nije izjasnjavao kao Bosanski Hrvat. Propagandne aktivnosti brace Radica bile su usmjerene ka iskorjenjivanju termina Bosnjaci i ulijevanju hrvatske narodne svijesti medju Bosnjake katolicke, ali i Bosnjake islamske vjeroispovijesti.
Citav ovaj fenomen, u svojoj cuvenoj pjesmi "Pjesma Bosnjaku," koju je objavio list Bosnjak 2. VII. 1891. godine, opisao je i Safvet-beg Basagic rijecima: Znas Bosnjace, nije davno bilo, / Sveg' mi sv'jeta nema petnaest ljeta, / Kad u nasoj Bosni ponositoj, / I junackoj zemlji Hercegovoj, / Od Trebinja do Brodskijeh vrate, / Nije bilo Srba ni Hrvata. / A danas se kroz svoje hire, / Oba stranca ko u svome sire. [...] Oba su nas gosta saletila, Da nam otmu najsvetije blago, Nase ime ponosno i drago.

Bosna nikada nije bila ni hrvatska, ni srpska - ona je od pamtivjeka, pa sve do polovine 19 stoljeca, bila zemlja Bosnjaka razlicitih vjera, zemlja Bosanaca. Jedan od najcjenjenijih historicara u svijetu, po pitanju historije svih juznoslavenskih zemalja, Dr. Nada Klaic u svome djelu "SREDNJOVJEKOVNA BOSNA - POLITICKI POLOZAJ BOSANSKIH VLADARA DO TVRTKOVE KRUNIDBE" (Zagreb, 1989.), naucno je ustvrdila da Bosna nikada nije bila ni hrvatska ni srpska. Zemlja Bosna je po Dr. Nadi Klaic potpuno posebna i po narodu i po kulturi i po svojemu postanku.
Prof. Dr. Muhamed Filipovic pojasnjava da su svi ljudi na prostoru Bosne u etnickom smislu bili Bosnjaci "i to tokom cijele nase povijesti, a posebno u vrijeme drzavne samostalnosti (srednjovjekovne) Bosne. Zatim smo bili isto u vrijeme Osmanskog carstva, bili smo naime Bosnjaci, sve dok propaganda iz Srbije i Hrvatske, koja pocinje od sredine 19 stoljeca, nije pocela unositi srpsku i hrvatsku nacionalnu svijest u nase pravoslavce i katolike." Istaknuti bosnjacki intelektualac, Adil Zulfikarpasic napominje da su prije procesa kroatizacije i posrbljavanja naseg naroda i "katolicki i pravoslavni pisci u Bosni, narocito franjevci u 16., 17. i 18. vijeku pisali o bosanskom jeziku, a sebe nazivali Bosnjacima." Prof. Dr. Mustafa Memic se slaze, i istice: "Od sredine XIX stoljeca od kada su se javljali nacionalni pokreti Srba i Hrvata, vodila se permanentna borba medju ovim nacionalnim pokretima da prisvoje sto vece dijelove bosanskih teritorija i da se bosanski jezik ukine. Od tada pocinje proces bosanskih pravoslavaca i bosanskih katolika da se oni tretiraju nacionalno kao Srbi i Hrvati, iako su do tada svi bili Bosnjaci... Taj proces se putem nacionalistickih propagandi dalje razvijao da on danas predstavlja osnovnu smetnju razvoja ovih prostora kao jedinstvene, geografske i ekonomske cjeline.

Bosna i Hercegovina maternja drzava autohtonog bosnjackog naroda (ma gdje on zivio), dok je bosanski jezik maternji jezik svih Bosnjaka, bilo da oni zive u Bosni ili izvan nje. Srbija, Crna Gora i Hrvatska su maternje drzave srpskog, crnogorskog i hrvatskog naroda. Sve propagandne djelatnosti usmjerene protiv bosnjackog naroda od strane srpskih i hrvatskih propagandnih historiografa unaprijed su bile i ostale osudjene na propast...

https://www.youtube.com/watch?v=7xgzgkEQPQM
https://www.youtube.com/watch?v=y6F8GYXavdg

Rajko Veselinović, pisca udžbenika povijesti SPC za učenike bogoslovije kaže:"Mnogi naši manastiri sačuvali su i umnožili su svoja imanja pod turskom vlašću.
Bilo je manastira koje su Turci oslobađali za izvjesno vreme od plaćanja poreza, pa su im čak davali timare (imanja) na uživanje. Takvi manastiri bili su oslobođeni plaćanja harača i drugih poreza. Među takvim manastirima nalazili su se Ravanica, Resava, (Manasija), Ljubostinja, Mileševa i drugi.
Tokom "petvjekovnog turskog vladanja" ne samo da nisu srušeni srpski manastiri i crkve, sagrađeni prije Kosova, nego su građeni i novi...Međutim Srbi, kada su pod Karađorđem u Prvom srpskom ustanku ušli 1807. godine u Beograd, srušili su sve zatečene džamije - više od stotinu, osim jedne neugledne minijaturne, koja i danas postoji...
http://www.montenegro.org.au/spc_u_ratu_i_ratovi_u_njoj.htm…

Dr. Nada Klaic: SREDNJOVJEKOVNA BOSNA

Jedan od najcjenjenijih historicara u svijetu ,po pitanju historije svih juznoslovenskih zemalja,Dr Nada Klaic u svome djelu "SREDNJOVJEKOVNA BOSNA - POLITICKI POLOZAJ BOSANSKIH VLADARA DO TVRTKOVE KRUNIDBE",Zagreb,1989.,naucno je dokazala da Bosna nikada nije bila ni hrvatska ni srpska,nego jedino i iskljucivo BOSANSKA.Zemlja Bosna je po Dr Nadi Klaic potpuno posebna i po narodu i po kulturi i po svojemu postanku.

http://www.bosniafacts.info/downloads/elibrary/finish/16-knjige/242-nada-klaic-srednjovjekovna-bosna

‪Prof. dr Novak Kilibarda - Falsifikovanje Srpske Istorije‬
https://www.youtube.com/watch?v=3lJFVNF2c1w