Vozdra svima Vama iz Tuzlarija,
vec skoro godinu dana pregledam vase stranice i pokusavam da nesto napisem "pametno" ili da Vam se, u neku ruku zahvalim za rad koji ulazete.Evo se napokon ukaza prilika da to ucinim, a i da odgovorim na neka pitanja postavljena na ovoj stranici.
Mislio sam, da, ne kazem kao Stefko, da sam Tuzlak, ali ako sam rodjen u Tuzli to se valjda pika. Vjerovatno ce neki da pogode ko sam iz moje price ili nazovi to mog sjecanja Tuzle.
Kao prvo: Sunce, koliko se ja sjecam Barokne zgrade, to je zgrada koja je gledala na pijacu prema Solnom Trgu. Cini mi se da je tu bio ducan Hrvanovica, a sa druge strane, prema, kasnije izgradjenoj samousluzi kod Glavne Pijace, bile su magaze.Rafo, nadam se da je tako, bar ono sto je na jednoj od fotografija. Sto se tice bazena na Banji, stvarno je postojao, cak je postojao i vaterpolo klub. Skakali smo sa skakaonice ili ti tramboline, a starija raje: Serija, Rade, Zico i ostali su igrali ganje u cosku. Fikina majka, Gospodja Nalic,radila je na blagajni, pa smo mogli, ponekad i djabno da udjemo.Mislim na raju iz ulice Mirze Delibasica( zvala se ulicom Djure Djakovica). Pare koje ustedimo od ulaza, su redovno trosene na rum-plocice, sto nam je bila uzina za bazen. Raja iz ulice,isla je u Partizan, na tenis, staru citaonicu(na tom mjestu je kasnije izgradjena zgrada Partizana)da gledamo film ili pozoriste lutaka ili na bazen zajedno(Abija,Beska,Neka, Mazalo, Kindje, Patak , ja itd).Sto se tice starih fotografija Tuzle(mislim na one tri) evo koliko se ja sjecam:na prvoj je Pasica Magazin,a odmah ispod je bila Gradska trznica, koju Tuzla nikada vise nece imati, bila je to za mene ogromna zgrada, slicna trznici u Sarajevu, na drugoj je u vrijeme kada sam ja bio djecak bila Gradska kafana, kasnije je to preuredjeno u tekstilnu radnju, a u toj zgradi ali sa druge strane je stanovao moji drug Zlatko.Preko puta sa lijeve strane te zgrade bila je jedna mala slasticarnica. Eh, tu smo kao djeca cekali da se dovezu kolaci na trokolici, i dok bi unosili kolace,tepsiju po tepsiju, mi bi smo pozajmili tepsiju sa baklavom i nosili u bunker( preko put stare limenke) i jeli. Ne, ne u to vrijeme nisam stanovao u Djure Djakovica, nego u ulici Mose Pijade( komsije su bili Paki i Zoran, Andrej i njegove sestre,Mica i Vladan,Bakan i Said, Midhat i njegova sestra, Zlatan itd), ulica ne postoji, ja mislim od kasnih 60-tih, a preko puta je bila zgrada Aero kluba, kasnije Skola medecinskih sestara, a poslije Kosta Popov skola.Iza naseg dvorista je bila Tehnicko-zanatska skola(mislim da se tako zvala), kasnije postade kafana "Kod Spice". Stadion "2Oktobar" nije ni postojao u to vrijeme.Kasnije cu, cak i ucestvovati na otvaranju tog stadiona, kao najmljadji ucesnik, a starija raja ce me se sjetitit, kao malog gimnasticara( zaboravih novu vindjaku na stadionu i toga se vise sjecam nego aplauza, jer sam aplauze druge vrste fasovao, kad sam se, vratio kuci bez vind-jakne). Na trecoj fotografiji je taj Smo-izbor, ali kad sam ja stanovao u susjedstvu, bili su stanovi i raja Ratko, Braco,Milan,Mika,Kito itd., su stanovali u toj zgradi. Na fotografiji se vidi i prozor sa jednom metalnom sipkom ili drzacem. Sa tog prozora su projecirali filmove subotom uvece( kasnih 50-tih), a zvucnik je bio objesen na matalni drzac. Bili su to stari filmovi:Zdralovi rano lete, Pastir Kostja, Neokreci se sine, Solaje, Slavice, sve sami ratni. Najveci uzitak u to vrijeme su bile motorbiciklisticke trke, a uvijek smo navijali za Piriju( nasa raja iz Kule)da pobjedi Peru Popovica iz Banja Luke.Zgrada za koju se medic interesuje je uvijek bila prodavnica tekstila ili odjece. Za moje matursko sam tu kupio sako, a u to vijeme se zvala Varteks ili NIK-konfekcija. Fotografija koja prikazuje Korzo, pokazuje Hotel Beograd,sa lijeve strane je bila ogromna kafanska basta, a sa desne Bata-obuca.Preko puta zgrada suda ali i poznati restoran Gurman.Iza Hotela, u parku prema bivsoj Gradskoj kafani,nalazio se u to vrijeme i Sokolski dom. Ploce sa ulaza starog Sokolskog doma su godonama bile ispod taras Partizana, nikada nisu postavljene na pravo mjesto a vjerovatno su skoro 70 ili 80 godina stare. Volio bih, da ih vidim na zgradi Fakulteta za fizicku kulturu u Tuzli. Mozda ce se neko od ljudi, sa istoga, sjetiti ploca(Biber, Mikic ili neko od ono malo Tuzlaka koji rade na tom Fakultetu). Neko spomenu i Gimnaziju, nisam siguran jeli mislio na Gimnaziju, kod starog doma zdravlja, prvu Tuzlansku Gimnaziju( u staroj sali sam poceo da igram odbojku), Gimnaziju kod Expresa( na otvaranju istog sam pojeo najbolju tortu u zivoto-Havana torta)u bivsem Klosteru(pohadjao prvi razred) ili na onu koju sada zovete "Mesa Selimovic", a zvala se Tuzlanska kada sam u njoj maturirao( imala je prvi fonetski kabinet u BiH, ali i pusionicu, gdje smo svi trcali za vrijeme odmora, a Rafo i raja iz EMSC su nam zavidili na tome).Partizan i partizanova igralista ce uvijek ostati u sjecanju. Jednom prilikom. mislim da je to bilo nakon Evropskog prvenstva u kosarci u Zadru(nasi su bili Juniorski prvaci Evrope), dosao Kindje sa Prajom i Jerkovom i zakucavaju iza Partizana na crvenom igralistu.Raja se skupila a Abija me pita hocemo li im pokazati.Nije trebao dva puta pitati, tako da i nas dvojca pocesmo zakucavati, zajedno sa buducim asovima kosarke,no tada nisu bili bolji od nas bar ne u zakucavanju.Cesto sam provodio vrijeme i na tenisu, gledo sam Boru Pihlera,Mirzu Pasica,Boru Jovanovica (izbacio me je sa terena,bio sam sakupljac lopti) kada ga je Pasic pobjedio, Mikilija Djuranovica; ispratili smo Nenu Djuranovica na Vimbldon,tu su jos bili Mimo,Tiho i Rade-Ropta,te Zivko Javor i njegov sin Buco( dali neko spomenu da je Kindje presto igrati tenis). Partizan je bio mjesto gdje se mlada raja sakupljala i provodila sate,slusali smo Teruse i navijali da Beska pocne da pjeva;koncerti Indexa, a sjecam se i koncerta Pro atra( Zuna na vratima,mi kao prednjaci djaba ulaz, a Zuna pusta nasu raju). Prisjecam se i Pinke kada to nije bila, odnosno kad sam se igrao u onoj famoznoj kuci, koju pokazuju na fotografijama Tuzle, kako tone i na kojoj je kasnije bila tabla sa oznakom koliko je potonula. Tu su stanovali moji prijatelji Mustafa i Lejla Zaimovic, a u drugom dijelu porodica Vrabac.Negdje davne 61 ili 62 u Vrticu, skacuci sa daske-ljuljaske sam pao, te razbio glavu, bilo nas je mnogo koji smo ili slimili ruku ili razbili glave u Vrticu, ali isto tako i izgubili "nasa srca".
Toliko za sada o mojim sjecanjima iz Tuzle i malog vremeplova. Jos jednom pozdrav svima,a i nadam se napokon da cu doci u Tuzlu ovog ljeta, jer mi moj prijatelj Balta rece, ne dolazi mi na djenazu, dodji da se proveselimo.
Puno pozdrava

Kikac,svaka cast !
Bas lijep tekst ,uzivala sam u citanju .

Evo sada prenosim tekstove koje su pisali na drugom topicu Skufca i Rafo (nadam se da nemaju nista protiv ) .

pisao Skufca

Ja sam inace u Tuzli zavrsio osnovnu (Albin Herljevic) i srednju (EMSC-elektro) skolu, dakle proveo svoje djetinjstvo i ranu mladost. Stanovao sam u Oktobarskoj (elovke).
Neki clanci sa ovoga site-a su me uistinu ganuli kao npr. clanak o Kindzetu kojega sam jako dobro poznavao. Znam i razlog zbog kojega je ostavio tenis, tj. tko je umjesto njega putovao na turnir u Cesku. Bio je to sin predsjednika teniskog kluba Sloboda. Kakve smo samo utakmice igrali u njegovom dvoristu mi iz oktobarske i oni! Kasnije sam povremeno pjevao u "Monsunima". Bili su tu Dragan Stankovic, Jusuf Zunic, Faik Lacevic, Goran Tosic....Svirali smo igranke u nasoj skoli i kemijskoj. Uzori su bili naravno Terusi; Paki, Bata, Mufo....U nekim kasnijim ozbiljnijim muzickim danima sretao sam Batu Kostica na Pop-bumu u Ljubljani koji je tada vec bio u Yu grupi. A moja skola! Eh moja skola; kakvo smo mi drustvo bili! Mogla bi se i knjiga napisati! Poslije zavrsetka srednje skole ja sam napustio Tuzlu i Bosnu. Vec dugo godina sam vani. Iz ove perspektive svaki kontakt sa ljudima iz grada moje mladosti, prozima toplinom.


pisao Rafo

Usput, zainteresirane da obavijestim da od muzikanata iz moje generacije malo njih ostade u Tuzli i BiH - ali vrijede!
Dragan Stankovic, profesor je gitare u Muz. skoli, a Faik Lacevic bubnjar u orkestru FTV, sa Bodom Kovacevicem i Sinanom Alimanovicem. Mufo, malo stariji od nas, i dalje nekad lupa, prigodno i u starim terusima (svirao i B. Kostic), a radi u BKC (bivsi dom M.Pijade)...Nas drug Enver Husanovic, dobar gitarista i sportista, je, nazalost, poginuo na Majevici. Nek mu je rahmet.
Skoro je FS, ciji je direktor Sinan Alic, jedan od spomenutih, objavio nasto od fotografija tuzlanskih grupa. Sve ovo je, uz dopunu, ipak, za vremeplov.

Posto su neki par puta spomenuli Teruse ,evo nesto o njima .
U Terusima su svirale mnoge generacije ,sjecam se nekih momaka .


Terusi, Tuzla, B&H
Tomislav Dodo Križan, ritam gitarista
21. februar 2001. godine

O prvoj, pravoj, električnoj gitari u Tuzli

Bile su neke električne gitare u Tuzli i prije ove o kojoj čemo pričati, ali su one bile akustične gitare na koje su se dograđivali magneti. Takve gitare nisu bile ni blizu po kvaliteti pravoj električnoj gitari. Električna gitara je koštala veliku sumu novca za ono doba, te 1964. godine. Ja sam, sticajem okolnosti, imao mogućnost da skupim potrebnu količinu novca i krenuo sam u Zagreb da kupim električnu gitaru. Gitaru sam i kupio, ali bez futrole, jer nisam imao za nju dovoljno novca. Čak sam morao od jednog svog rođaka posuditi novac da bih kupio kartu za povratak vozom u Tuzlu. Ne mogu se sjetiti koje marke je bila ta gitara, ali je imala tri magneta i sva je bila u bijelim šljokicama. Moj povratak u Tuzlu sa novom gitarom se nestrpljivo iščekivao među tuzlanskom omladinom. Električna gitara je stigla u Tuzlu, a ja sam, maltene, svako poslijepodne iznosio gitaru i pokazivao je mladićima koji su je htjeli vidjeti i držati u svojim rukama. Dolazak ove gitare bila je inicijalna kapisla za dalje ulaganje nas, članova grupe Terusi, da se ulože novci u kupovinu druge gitare, novih pojačala i tako dalje.

Naša prva igranka, održana 14. februara 1965. godine u holu Tehnološkog fakulteta u Tuzli odvijala se sa dvije električne gitare, sa jednim pojačalom od 5 W, to je u stvari bio jedan malo veći radio aparat i sa još dva pojačala za prenosne kino projektore.

U Tuzli su u to vrijeme postojali sastavi koji su u svojoj formaciji sadržavali muzičare koji su svirali saksofone, trube, trombone, bubnjeve - u osnovi su to bili jazz sastavi. Naša pojava, kao muzičara koji su svirali modernu muziku i izvodili je na električnim gitarama, predstavljala je renesansu među našom generacijom. Već naša prva igranka je izazvala strašan interes za tu vrstu muzike. Često smo vježbali u mojoj mansardi. Sav komšiluk se "tresao". Bubnjevi su udarali, gitare su bile glasne itd. Moji roditelji su mislili da je to smak svijeta i pitali su se kojim li će nas putem to odvesti. Moj otac je isto tako nekada svirao i to sa gospodinom Miškom Katušičem - to je čovjek koji je odgojio mnogo generacija tamburaša.

O tome kako se gradio repertoar za igranke

Svi mladi su u to doba slušali jednu radio stanicu koja je emitovala svjetske hitove - bio je to Radio Luksemburg. Ta stanica se slušala u kasnim noćnim satima jer je tada prijem bio najbolji. Tu su nedjeljom navečer emitovane top liste, takozvani Top twenty. Mi bismo snimali pjesme sa te top liste na magnetofon i poslije ih uvježbavali. One pjesme koje su bile među prvih 10, svirane su već naredne nedjelje na našim igrankama.

Kako je Miodrag Bato Kostić postao članom grupe Terusi

Mi smo već imali oformljen sastav, ali nam je nedostajao gitarista. Svjesno smo tražili nekog ko je mlad jer je bio obićaj da svršeni srednjoškolci napuštaju Tuzlu i idu studirati u neki drugi grad. Zoran Paki i ja smo obilazili grad i raspitivali se za dobrog gitaristu među osnovcima. Osnovac u našim redovima je bila garancija da će on bar četiri godine svirati sa nama. Neko nam je rekao da jedan učenik osmog razreda osnovne škole, Bato, dobro svira gitaru. Otišli smo da ga vidimo. Dali smo mu zadatak da pripremi dvije kompozicije i nakon nekoliko dana došli da ga provjerimo. On je te dvije pjesme naučio, kako se kaže, od A do Ž. Odmah je bio prihvaćen, ali smo prethodno morali obaviti razgovor sa njegovim roditeljima i tražiti njihovu saglasnost.

O prvoj gitarijadi u Beogradu

Čuli smo da se priprema ta gitarijada. Prijavili smo se. Mislim da je u to Saša bio više uključen. Dolazak na gitarijadu je predstavljao jedno veliko ushićenje za sve nas. U Beograd su došli mnogi najpoznatiji sastavi tog vremena kao Elipse, Bijele Strijele, Siluete i još mnogi drugi iz Zagreba, Rijeke, Splita itd. Sve se odigravalo na beogradskom Sajmištu, u prepunoj hali. Usprkos činjenici da smo mi došli iz provincije, bili smo jako lijepo prihvaćeni. Mislim da to možemo zahvaliti dobro odabranom repertoaru. Mi smo bili zadovoljni našim nastupom i veoma sretni. Cijeli tok gitarijade je bio prenošen putem radio talasa i omladina Tuzle je bila upoznata sa događanjima na gitarijadi.

Ostala sjećanja

Te iste, 1966. godine u ljetnjem priodu, svirali smo u Ulcinju (na slici lijevo). Uporedo sa nama je u drugom hotelu svirala beogradska grupa Elipse. Mi smo, zahvaljujući boljoj terasi kojom je naš hotel raspolagao i prelijepom pogledu na Otrantska vrata, imali oko 2000 posjetilaca po svirci.

Moram reči da je naše sviranje donosilo i određenu zaradu. Nisu to bili mali iznosi. Mi se nismo rasipali tim novcem. Taj novac smo ulagali u kupovinu boljih instrumenata i pojačala. Time smo dobivali mnogo bolji kvalitet tona. Uz stalan rad na novim i novim pjesmama u našem repertoaru, mi smo održavali veliki interes omladine za naše svirke. Prve dvije-tri godine mi nismo imali konkurencije u Tuzli. Onda su na naše igranke počeli dolaziti mladići, od kojih će kasnije neki možda postati i član grupe Terusi, i sa papirom i olovkama zapisivali akorde pjesama koje smo mi svirali. Momci koji su tada najviše obećavali su bili Đorđe Đoko Gavrić i Jusuf Juso Šehović. Juso će, mnogo kasnije, napraviti sastav pod imenom Sonori i oni će svirali u restoranu Studentskog centra Tuzla.

Došlo je vrijeme, 1967. godine, kada smo morali poći u armiju. U armiju smo istovremeno pošli Mustafa Mufo Hadžiefendić, bubnjar, Midhata Mido Arnautović, pjevač i ja. Time je prva postava grupe Terusi tada prestala da postoji. Kasnije su Zoran Paki i Miodrag Bato Kostić uveli nove muzičare i nastavili svirati pod imenom Terusi.

Sviranje, bavljenje glazbom je divna stvar. Gitara je najbolji drug. Ako ste tužni - uzmete gitaru i ona vas razveseli. Ako ste veseli - podjelit čete tu radost sa njom. Ako ne znate šta čete raditi - uzet čete gitaru u ruke. Ako vam je dosadno - tu je gitara. Uglavnom, sa gitarom ste dobrodošli svugdje. Ali, neprestano sviranje u ritmu - srijeda, subota, nedjelja i tako pet godina uzastopce, toliko sputa čovjeka da vi počnete mrziti svoj instrument. Odlaskom u armiju, zarekao sam se samom sebi da više nikada neću svirati za novac. Desi vam se da provedete dugo vremena zabavljajući druge, a vaša mladost prođe u tome. Taj gubitak je nenadoknadiv bilo kojim svjetskim vrijednostima.

citat:

---

Kikac wrote:
Vozdra svima Vama iz Tuzlarija,
vec skoro godinu dana pregledam vase stranice i pokusavam da nesto napisem "pametno" ili da Vam se, u neku ruku zahvalim za rad koji ulazete.Evo se napokon ukaza prilika da to ucinim, a i da odgovorim na neka pitanja postavljena na ovoj stranici.
Mislio sam, da, ne kazem kao Stefko, da sam Tuzlak, ali ako sam rodjen u Tuzli to se valjda pika. Vjerovatno ce neki da pogode ko sam iz moje price ili nazovi to mog sjecanja Tuzle.
Kao prvo: Sunce, koliko se ja sjecam Barokne zgrade, to je zgrada koja je gledala na pijacu prema Solnom Trgu. Cini mi se da je tu bio ducan Hrvanovica, a sa druge strane, prema, kasnije izgradjenoj samousluzi kod Glavne Pijace, bile su magaze.Rafo, nadam se da je tako, bar ono sto je na jednoj od fotografija. Sto se tice bazena na Banji, stvarno je postojao, cak je postojao i vaterpolo klub. Skakali smo sa skakaonice ili ti tramboline, a starija raje: Serija, Rade, Zico i ostali su igrali ganje u cosku. Fikina majka, Gospodja Nalic,radila je na blagajni, pa smo mogli, ponekad i djabno da udjemo.Mislim na raju iz ulice Mirze Delibasica( zvala se ulicom Djure Djakovica). Pare koje ustedimo od ulaza, su redovno trosene na rum-plocice, sto nam je bila uzina za bazen. Raja iz ulice,isla je u Partizan, na tenis, staru citaonicu(na tom mjestu je kasnije izgradjena zgrada Partizana)da gledamo film ili pozoriste lutaka ili na bazen zajedno(Abija,Beska,Neka, Mazalo, Kindje, Patak , ja itd).Sto se tice starih fotografija Tuzle(mislim na one tri) evo koliko se ja sjecam:na prvoj je Pasica Magazin,a odmah ispod je bila Gradska trznica, koju Tuzla nikada vise nece imati, bila je to za mene ogromna zgrada, slicna trznici u Sarajevu, na drugoj je u vrijeme kada sam ja bio djecak bila Gradska kafana, kasnije je to preuredjeno u tekstilnu radnju, a u toj zgradi ali sa druge strane je stanovao moji drug Zlatko.Preko puta sa lijeve strane te zgrade bila je jedna mala slasticarnica. Eh, tu smo kao djeca cekali da se dovezu kolaci na trokolici, i dok bi unosili kolace,tepsiju po tepsiju, mi bi smo pozajmili tepsiju sa baklavom i nosili u bunker( preko put stare limenke) i jeli. Ne, ne u to vrijeme nisam stanovao u Djure Djakovica, nego u ulici Mose Pijade( komsije su bili Paki i Zoran, Andrej i njegove sestre,Mica i Vladan,Bakan i Said, Midhat i njegova sestra, Zlatan itd), ulica ne postoji, ja mislim od kasnih 60-tih, a preko puta je bila zgrada Aero kluba, kasnije Skola medecinskih sestara, a poslije Kosta Popov skola.Iza naseg dvorista je bila Tehnicko-zanatska skola(mislim da se tako zvala), kasnije postade kafana "Kod Spice". Stadion "2Oktobar" nije ni postojao u to vrijeme.Kasnije cu, cak i ucestvovati na otvaranju tog stadiona, kao najmljadji ucesnik, a starija raja ce me se sjetitit, kao malog gimnasticara( zaboravih novu vindjaku na stadionu i toga se vise sjecam nego aplauza, jer sam aplauze druge vrste fasovao, kad sam se, vratio kuci bez vind-jakne). Na trecoj fotografiji je taj Smo-izbor, ali kad sam ja stanovao u susjedstvu, bili su stanovi i raja Ratko, Braco,Milan,Mika,Kito itd., su stanovali u toj zgradi. Na fotografiji se vidi i prozor sa jednom metalnom sipkom ili drzacem. Sa tog prozora su projecirali filmove subotom uvece( kasnih 50-tih), a zvucnik je bio objesen na matalni drzac. Bili su to stari filmovi:Zdralovi rano lete, Pastir Kostja, Neokreci se sine, Solaje, Slavice, sve sami ratni. Najveci uzitak u to vrijeme su bile motorbiciklisticke trke, a uvijek smo navijali za Piriju( nasa raja iz Kule)da pobjedi Peru Popovica iz Banja Luke.Zgrada za koju se medic interesuje je uvijek bila prodavnica tekstila ili odjece. Za moje matursko sam tu kupio sako, a u to vijeme se zvala Varteks ili NIK-konfekcija. Fotografija koja prikazuje Korzo, pokazuje Hotel Beograd,sa lijeve strane je bila ogromna kafanska basta, a sa desne Bata-obuca.Preko puta zgrada suda ali i poznati restoran Gurman.Iza Hotela, u parku prema bivsoj Gradskoj kafani,nalazio se u to vrijeme i Sokolski dom. Ploce sa ulaza starog Sokolskog doma su godonama bile ispod taras Partizana, nikada nisu postavljene na pravo mjesto a vjerovatno su skoro 70 ili 80 godina stare. Volio bih, da ih vidim na zgradi Fakulteta za fizicku kulturu u Tuzli. Mozda ce se neko od ljudi, sa istoga, sjetiti ploca(Biber, Mikic ili neko od ono malo Tuzlaka koji rade na tom Fakultetu). Neko spomenu i Gimnaziju, nisam siguran jeli mislio na Gimnaziju, kod starog doma zdravlja, prvu Tuzlansku Gimnaziju( u staroj sali sam poceo da igram odbojku), Gimnaziju kod Expresa( na otvaranju istog sam pojeo najbolju tortu u zivoto-Havana torta)u bivsem Klosteru(pohadjao prvi razred) ili na onu koju sada zovete "Mesa Selimovic", a zvala se Tuzlanska kada sam u njoj maturirao( imala je prvi fonetski kabinet u BiH, ali i pusionicu, gdje smo svi trcali za vrijeme odmora, a Rafo i raja iz EMSC su nam zavidili na tome).Partizan i partizanova igralista ce uvijek ostati u sjecanju. Jednom prilikom. mislim da je to bilo nakon Evropskog prvenstva u kosarci u Zadru(nasi su bili Juniorski prvaci Evrope), dosao Kindje sa Prajom i Jerkovom i zakucavaju iza Partizana na crvenom igralistu.Raja se skupila a Abija me pita hocemo li im pokazati.Nije trebao dva puta pitati, tako da i nas dvojca pocesmo zakucavati, zajedno sa buducim asovima kosarke,no tada nisu bili bolji od nas bar ne u zakucavanju.Cesto sam provodio vrijeme i na tenisu, gledo sam Boru Pihlera,Mirzu Pasica,Boru Jovanovica (izbacio me je sa terena,bio sam sakupljac lopti) kada ga je Pasic pobjedio, Mikilija Djuranovica; ispratili smo Nenu Djuranovica na Vimbldon,tu su jos bili Mimo,Tiho i Rade-Ropta,te Zivko Javor i njegov sin Buco( dali neko spomenu da je Kindje presto igrati tenis). Partizan je bio mjesto gdje se mlada raja sakupljala i provodila sate,slusali smo Teruse i navijali da Beska pocne da pjeva;koncerti Indexa, a sjecam se i koncerta Pro atra( Zuna na vratima,mi kao prednjaci djaba ulaz, a Zuna pusta nasu raju). Prisjecam se i Pinke kada to nije bila, odnosno kad sam se igrao u onoj famoznoj kuci, koju pokazuju na fotografijama Tuzle, kako tone i na kojoj je kasnije bila tabla sa oznakom koliko je potonula. Tu su stanovali moji prijatelji Mustafa i Lejla Zaimovic, a u drugom dijelu porodica Vrabac.Negdje davne 61 ili 62 u Vrticu, skacuci sa daske-ljuljaske sam pao, te razbio glavu, bilo nas je mnogo koji smo ili slimili ruku ili razbili glave u Vrticu, ali isto tako i izgubili "nasa srca".
Toliko za sada o mojim sjecanjima iz Tuzle i malog vremeplova. Jos jednom pozdrav svima,a i nadam se napokon da cu doci u Tuzlu ovog ljeta, jer mi moj prijatelj Balta rece, ne dolazi mi na djenazu, dodji da se proveselimo.
Puno pozdrava

---

Zdravo jos jednom,
izgleda, da se ponavlja Rafina i Stefkova prica.Ovo je vezano za Saljefura i mene. Jeste, ja sam taj Kikac, sa tvojim dajdjom sam nekada vjezbao gimnastiku, a kasnije osnovasmo i skijaski klub u Tuzli. Tvog rodjaka Mikicu sam ucio skijati, jer nije htio da ga Amir uci, a zauzvrat, Amir je ucio mog sina koji nije htio da ga ja ucim(govorio mi je, da uvijek vicem samo na njega a ne na druge). Sa Amirom se cujem redovno, tako da znam da je postao i djed. Ti si vjerovatno njegov sestric koji je ili je bio u Bafalu(NY), ako sam u pravu javi se E-mail je: [email protected]. Za one koji procitaju vase stranice jos jedna sitnica, mozda me se sjete i neki studenti sa Tehnoloskog fakulteta ili Eusc-a(Trgovinska skola) gdje sam im predavao.
Vozdra svima,Kikac

Prvo pozdrav Kikcu koga nisam vidio godinama, sjecam se da smo se nekada (u dobra strara vremena) “suncali” na terasi restorana “Zlatibor”. Bilo i ponovilo se dabogda….

Tema je “Vremeplov Tuzle” pa bih i ja zelio da zapocnem pricu o necemu sto nam je svima blisko: O prvim racunarima i prvim “hakerima” Tuzle. A na kraju, ako ne zaboravim, postavicu i nagradno pitanje!

Mislim da su se prvi racunari u Tuzli pojavili negdje pocetkom sedamdesetih godina, ko je prvi imao neku vrstu racunara nisam siguran, mozda je to bila Solana, ili neke opstinske sluzbe ne znam. Zaboravio sam i ime racunara, pa i programskog jezika koji su koristili. Znam samo da su koristili papirnu traku kao ulaz….

Prvi pravi racunar koji se pojavio u Tuzli (negdje 1973, ispravi me Rafo) bio je IBM System 3 koji su kupili u to vrijeme mocni “Titovi Rudnici”. Kao “ulaz” su koristili 92-kolonsku papirnu karticu i imali su prevodioce za “RPG/II” i “FORTRAN/IV”. Racunar je bio pravo lijep, onako ogroman sa citacima kartica i velikim printerom. Radnici su bili strogo po propisu obuceni u bijele mantile, racunarska sala i par ostalih prostorija bile su klimatizirane, kablovi su bili provuceni ispod “duplog poda” i da ne nabrajam. Ne znam gdje je zavrsio taj racunar posto je bio “pod najam”, ako nije unisten, trebalo bi ga u muzej staviti. A o osoblju sve najljepse, bili su vrlo susretljivi prema nama sa strane kada smo pozeljeli da uradimo nesto u Fortranu i da to isprobamo. Ja sam im i dan danas zahvalan, neke algoritme koje sam tada konstruisao i istestirao i dan danas koristim kada ovdasnjim informaticarima zelim da pokazem “najkraci put”.

Kasnije je na Tuzlansko trziste po nekim politickim odlukama iz Sarajeva dosao NCR sa daleko losijom opremom i softverom sto je u neku ruku bio korak unazad. Formiran je IDAC, poslije se automatizovala Privredna Banka, SDK, ETF, itd.. No racunar u “Kreki” je ostao sinonim pravog racunara za vecinu nas koji smo se time bavili.

A sada o “hakerima”, pomenucu samo neke a vi me dopunite..

“Kreka”je imala strasnu ekipu na celu sa direktorom Djenom Vidakovicem, vrlo ljubaznim covjekom, i (za tadasnjeg direktora ) neuobicajeno dobrim poznavanjem racunara. Bili su tu i Milos Stojkov, cuveni tamburas (dobar programmer) Reka, poznati Proka, te Ekrem Sehovic ( ne znam je li to isti ovaj sto se danas zaglibio u politiku). Takodje i drugi cijih se imena ne sjecam…

Pomenucu jos neke.

U IDAC-u je od prvog dana radio Omer Mesihovic koji je pusio cetiri kutije dnevno i pio kafu otprilike svakih pola sata. Nakon nekoliko infarkta pokusao je da se smiri, otisao je (zbog klime) u rodni Mostar, no zadnji put kada sam ga vidio na sajmu u Zagrebu 1990 rece mi da Tuzlu nikada nije prebolio. Nikada ga vise nisam ni vidio mada sam prije nekoliko godina od jednoga Tuzlaka u Torontu saznao da je Omer zavrsio u Los Andjelesu…. Da li je njegovo srce sve to izdrzalo, ne znam…

U Solani i Soda-So kombinatu “bog” za racunare bio je i ostao Asim Sarajlic, covjek koji je COBOL smatrao najboljim svjetskim jezikom! Neumoran, nezaustavljiv, napravio je mozda prvu racunarsku mrezu u Tuzli. A o “aplikacijama” da ne govorimo, pravio je sve, od kupca i dobavljaca, do pracenja proizvodnje. Dugo nisam nista cuo o nemu..

Posto je bio rat i prosao, moram da spomenem jednoga od pionira tuzlanskog IS-a koji je (kako sam ja cuo) tragicno zavrsio. Rijec je o Dragi Trakilovicu koji je cini mi se radio prvo negdje u Komunalnom na jednom od tih prvih racunara a kasnije je presao u PTK i tamo bio jedan od vodecih ljudi u racunskom centru. Imao sam prilike da sa njim radim na jednom projektu i na mene je ostavio utisak dobrog covjeka i strucnjaka. Na zalost, cuo sam da je na pocetku rata izbjegao iz Tuzle no “braca Srbi” ga uhvate negdje kod Brckog i mobilisu. Kazu da je poginuo u rovu prvi put kada je otisao na liniju… Da li je to istina ili nije, ne znam.

Mogao bih pomenuti jos mnoge, narocito one mladje, no to ostavljam vama ostalim ako ste zainteresovani. i da ne zaboravim na nagradno pitanje (vazi samo za one mladje od 40 godina):

Posto zivimo u eri PC-a pitam se da li se neko sjeca koji se prvi tip PC-a pojavio u Tuzli i kada. Dovoljno je da navedete proizvodjaca i naziv modela. Ako znate vise podataka (tip procesora, operativni system, kapacitet interne i eksterne memorije, itd..) navedite i to kako bih ja u slucaju vise tacnih odgovora mogao da se odlucim. A nagrada? Ne znam ni sam. Mozda jedna dobra komjuterska knjiga na “amazon.com” po vasem izboru. Ja cu u cilju postovanja anonimnosti poslati tu knjigu recimo Rafi (ili nekom drugome po vasem izboru) a on (i) ce to uruciti.

Krenula sjecanja .

Amigo spomenu IDAC pa se sjetih da smo tu jednom isli, oni famozni obilasci sa skolom .Kompjuteri su bili visine cini mi se i 2m ,bucno ,a ljudi koji su nam pricali o tim ogromnim cudima ,strogi u bijelim mantilima .Slabo smo mi to slusali ,navjaznije je bilo da taj dan nema nastave .
FIni su bili ti izostanci ,sjecam se srece kada ´84 . pade onaj veliki snijeg pa nismo isli u skolu sedmicu ,jest´ da su nas zvali da cistimo snijeg u krugu skole ..

Te godine se u Jali udavio jedan vojnik ,stvarno zalosno izgubiti zivot u rjecici koja vise na potok lici .

Davno je bila Robna Kuca Bulevar ,zbog koje svi i dan-danas taj dio grada zovu Bulevar ,iako je ta ista RK mijenjala puno naziva.

Bila je jos od vecih i RK Elma a onda se otvori Tuzlanka .
Kako je samo nama djeci bila zanimljiva ,velika ,pokretne stepenice (cini mi se prve u gradu) ,postavljene kamere a narod ide i gleda da li bas njega snima ,da li ce bas njegov lik da se pojavi na ekranima koji vise sa plafona .

Ni Tuzlanka nije vise Tuzlanka ali ostanu ti stari nazivi jos dugo u govoru Tuzlaka .
Tako imamo i zgrade Zenica ,Pecara ....i druge ,ne mogu se sada sjetiti .

Kikac spomenu dugu ljulju na Banji ,nju smo mi zvali pegla a bili su tada (blizu ulaza)i metalni "camci" ,pa jednog dana rekose da je nekoga ujela zmija ,koja se krila u camcu i skinuse ih .

Ja sam u Gimnaziji imala prvi dodir sa kompjuterom,comodore 64 kratko vrijeme a onda su ih zamijenili comodore 128.Znam da smo programiranje poceli u basic-u,pa onda pascal,fortran......Lijepa su to vremena bila.......  

Da se malo dopunim, juce sam zaboravio da navedem da je u Tuzli negdje 80-ih godina proradila i prva racunarska mreza za prenos podataka, tzv. JUPAK. Racunarska oprema bila je smjestena u zgradi PTT a pioniri poduhvata bili su Emin Hatunic i Dusko Petrovic. "Paketski" prenos podataka obavljao se uz koristenje protokola X.25.

Dusko je danas negdje sa ove strane "Bare" a Emin je (koliko cujem) jedan od direktora u Posti. Kada sam prije tri godine boravio u Tuzli sreli smo se u prolazu ali me (izgleda) nije prepoznao! Pogledao me je onako iznenadjeno i produzio!
Bez obzira na to ja ga i dalje cijenim, Emin je (izmedju ostalog)veliki zljubljenik u racunare i mnogo je ucinio za razvoj informatike u Tuzli.

Red je da spomenem i prve Doktore informatike u Tuzli, Dr. Asima Tenica i Dr. Lazara Dragicevica. Bez obzira sto mnogi osporavaju njihovu strucnost mora im se priznati da su prvi u Tuzli doktorirali iz te oblasti ( na Zagrebackom Sveucilistu). Ne znam gdje se sada nalaze...