U "dvije tuzne rijeci" o jednoj izvrsnoj reportazi na hrvatskoj televiziji koja je emitirana pod ovim nazivom neki dan.
O Bagdadu ili "gradu mira" poslije dolaska americkih "osloboditelja". Tuzna prica o beznadju i nadama, o izdaji i agresiji.
Novinari su obisli tj. pokusali da obidju, ista mjesta kao prije godinu dana.
Od 20-tak lokacija, dostupne su im bile samo 2-3. Ostala mjesta jednostavno su nestala, nema ih vise. Slike ulica nekada prelijepog i prebogatog grada - kolijevke civilizacije, prorocanski najavljuju smak svijeta. Ljudi u bolnicama umiru, novorodjencad nemaju u cemu da okupaju pa mnoga umiru odmah nakon sto dodju na svijet. Sakati i preplaseni svijet, bez vode, struje, hrane, u tonama smeca. Ratni profiteri s mobitelima i crnim odijelima ... Americki vojnici pokusvaju da ostave dojam hladnokrvnosti, ali ne ide. U americkim trupama tamo su vecinom Turci (?!) i drugi ne-Amerikanci (Portorikanci itd.) koji se nadaju da ce sluzeci pod americkom zastavom dobiti green card za useljenje svoje obitelji u USA. Ljudi se osjecaju prevareni - kako mi to poznato zvuci!
Cuvajte Bosnu, nema mudrijeg naroda od naroda koji voli svoju zemlju iznad i vise od svega!
Njemu, uvijek iznova!