Pilatos je planina u Svici koja se nalazi nedaleko od Lucerna. KAd su mi domacini predlozili nisam bio pretjerano odusevljen posjetom jer za mene je planina uvijek dolazila u obzir samo zimi kad je skijanje u pitanju.
Voznja autom od Züricha trajala je sat i pol. Izlazimo iz auta i cekamo red na zicari. Vrlo fino uradjeno, sa puno detalja i sa paprenim cijenama. Voznja za jednu osobu na vrh i nazad kosta oko 50 Eura.
NAs troje sjeda u jednu kabinu. Mali su to cetvorosjedi i do vrha je potrebno jos jednom presjesti.
Ovo su slike koje sam zabiljezio iz kabine pogled na Lucern i jezero. Ispod su ljudi koji setaju prekrasnom netaknutom prirodom. Sve staze napravljene.

Slika=3302.jpg, DOlazimo do prvog punkta gdje je potrebno izaci. Temperatura vec niza barem za 7-8 C. Odatle mozemo nastaviti pjeske prema dole i uzivati u sumama ali mi odlucujemo da cekamo veliku zicaru. Ona vezi svakih 15 minuta. U to je zapravo jedna velika kabina u koju staje do 70 ljudi. U njoj se nalazi i vozac i spasilac.
Usavsi unutra nisam osjetio nista jer mi je prethodna voznja bila vrlo ugodna i ne toliko opasna jer sam vec imao iskustva sa takvim zicarama sa skijanja.



MEdjutim odvojivsi se od polaznog punkta shvatio sam zbog cega i vozac i spasilac. Ljudi su poceli masovno vristat pogotovu neka grupa japanaca i amerikanaca. Ispod nas vidite tlo na nekih 200-300 metara. Grzno, planina, hladno i neki vjetar koji je poceo puhati. Ubrzo ulazimo u maglu i vise nista ne primjecujemo. Prelazimo neke vrhove ali ja se vise ne usudjujem gledati dole jer sam bio prestravljen.
Inace, nemam strah od visine ni u avionu ni u zgradi ali ovo je vec previse.

Stizemo do vrha. U blizini relej. Grozna osjecaj. Oko nas lete neke ptice, Svicarci ko Svicarci na vrhu su napravili hotel i maksimalan luksuz unutra ali napolju su staze koje su ogradjene sa dvije tri metalne ili drvene sipke a iza njih provalija i ne vidite dno. Zapravo vidite oblake ispod vas.



Cijene su vrlo pristupacne
jer jedna kafa kosta oko 7-8 Eura, itd itd. Za spavanje se nisam ni raspitivao.

Slika=3307.jpg, I onda ide kratka setnja. Najvise sam volio da sam mogo hodat i na rukama i na nogama da ne bih slucajno odletio dole u pm.
SUnce izuzetno jako, ne osjetite ali je sreca da je ovaj lik koji je vec bio tu ponio sun block.
Te prolazak kroz neke tunelcice te morate paziti na vjetar koji iz cista mira pocne puhati tako jako da imate dojam da ce vas odnijeti s nogu te sami oblaci koji su upravo tu u prolazu pa se moze desiti da morate stati jer ne vidite ni prst pred okom dok njegovo visocanstvo, Oblak, ne prodje. A onda opet sunce i tako u krug svakih pet minuta.

I na kraju, povratak. Opet na nekom prelazu prema dole upali smo u oluju. Onaj spasilac zaustavlja kabinu i ceka nekiih par minuta.
Nista ne progovara ali ovaj put, ljudi su bili sabrani i niko nista nije progovorio.

Uglavnom, nemate pojma kako je bilo lijepo dotaci tlo i sjesti u kola. Na povratku zastoj na autoputu ali sve je to nista, samo nek je glava na ramenima.