i meni je wiena obecata,crnica.ako si dovoljno cvaknut za vikend kod kuce.tako blizu a tako daleko.
švaba a nije švaba.đe ima bolje?

Obecana zemlja je ona zemlja u kojoj se mozemo osjecati lijepo.Gdje god dodjes primijetis nesto lijepo ali i ruzno.Kad pomislis na Bosnu ista stvara.Da je nekako spojiti sve ono lijepo iz Bosne i ono lijepo u novoj sredini, bilo bi najbolje.Ali dva dobra nikad sastaviti,tako da covjek uvijek za necim zali.

citat:

---

Dajdza wrote:
Obecana zemlja je ona zemlja u kojoj se mozemo osjecati lijepo.Gdje god dodjes primijetis nesto lijepo ali i ruzno.Kad pomislis na Bosnu ista stvara.Da je nekako spojiti sve ono lijepo iz Bosne i ono lijepo u novoj sredini, bilo bi najbolje.Ali dva dobra nikad sastaviti,tako da covjek uvijek za necim zali.

---

Bas iz tih razloga Njemacka mi se cini prihvatljiva zemlja. Mozes upraznjavati ono sto nosis iz Bosne (opet zavisi sta nosis),druziti se sa prijateljima svaki dan na odedjeniom mjestu i eglenisati uz kahvu ili iznajmiti plac u cedntru grada (to sam vidjeo u Minchenu), postaviti drvenu vikendicu, imati bastu i tu se sastajati sa prijateljema piti kahvu, eglenisati. Dakle, ne trazim puno, pa iako nije puno, to ovdje ne mogu imati.Gradovi su razvuceni, veze slabe a plac iznajmljujes svake godine i to tako mali da ni alat nemam gdje ostaviti.

joj, ovo ne bih trebala napisati, ali moram, jer ne mogu da se suzdrzim...

citam ovo ovdje, a citam i na drugim mjestima, pa primjetim kako se mi, koji smo ostali u bosni, najmanje zalimo na ovo i ono, dok vi, koji ste otisli u kojekakve obecane zemlje, samo nesto kukate i stalno neke primjedbe imate, a da ne govorim o potrebi da govorite kako su stvari krasne, kao da sami sebe ubjedjujete u to!

nemojte mi zamjeriti, svi ste vi meni plaho dragi, a imam jos ja svojih dijasporasa sto su mi srcu mili, al' malo mi krene taj zivac kad to tako pocne!

mislim da su stvari veoma jednostavne... odes, vidis, odlucis... nema tu puno razmisljanja, ili ostajes u tamo nekoj zemlji ili ides u neku trecu ili se kuci vracas... ja nikad necu shvatit da neko moze toliko kukat o svojoj zemlji, placu, kuci, drvetu i slicno, a i dalje sjedit tamo negdje?!

to je mazohizam sa primjesama jos necega:
- strah od realnosti, na prvom mjestu: lijepo je doci i biti 10-15-20 dana, svi te pozele, svima si drag, a poslije tog perioda se vec vidi da stvari nisu toliko ruzicaste, a ljudi ne vole da kvare sliku iz svoje glave...
- nesposobnost za zivot u dzungli: u bosni nije lako naci posao, nije lako prezivjeti, nije lako zivjeti... naci posao, pokrenuti posao, biti uspjesan, uraditi nesto... tesko je to!

kad se taj mazohizam pomijesa sa ove dvije primjese, koje su dobro prisutne, onda dobivamo tu pricu koju vi pricate!

stvarno mi je zao, ali doimate se duboko nesretni, a nije mi to drago cut... dragi ste mi, pa mi nekako dodje tuzno da ste takvi... ljudi, ili pregrmite i prelomite i vratite se ili idite tamo gdje vas srce vuce, ili se pomirite s tim gdje jeste i shvatite da ste, haman, sretni tamo!

nista nemate od toga sto stalno tulite o bosni... samo sebi bol nanosite!

Svakako imas pravo na svoje misljenje ma kako ono bilo. Svaki covjek ima svoj nacin razmiljnja. Zasto svi ljudi nisu isti, zasto svi ne razmisljaju na isti nacin, to je posebna prica. Iz tog razloga i tvoje razmisljanje shvatio sam kao samo tvoje a ne kao neko univerzalno i svima nama prihvatljivo.

Nema kukanja za ovo ili ono. Mi samo govorimo o nekim razlikama, koje nas podsticu na razmisljanje. U tim razmisljanjima nekad dodjemo u konfliktnu situaciju, jer ne znamo sta da odeberemo. Tesko se odluciti ako imas vise izbora, lako se odluciti ako imas samo jedan izbora. Zasto praviti greseke? Sve treba dobro proanalizirati i donijeti pravilnu odluku.


[Edited by Dajdza on 30-07-2011 at 15:35 GMT]

citat:

---

statebriga wrote:
joj, ovo ne bih trebala napisati, ali moram, jer ne mogu da se suzdrzim...

citam ovo ovdje, a citam i na drugim mjestima, pa primjetim kako se mi, koji smo ostali u bosni, najmanje zalimo na ovo i ono, dok vi, koji ste otisli u kojekakve obecane zemlje, samo nesto kukate i stalno neke primjedbe imate, a da ne govorim o potrebi da govorite kako su stvari krasne, kao da sami sebe ubjedjujete u to!

nemojte mi zamjeriti, svi ste vi meni plaho dragi, a imam jos ja svojih dijasporasa sto su mi srcu mili, al' malo mi krene taj zivac kad to tako pocne!

mislim da su stvari veoma jednostavne... odes, vidis, odlucis... nema tu puno razmisljanja, ili ostajes u tamo nekoj zemlji ili ides u neku trecu ili se kuci vracas... ja nikad necu shvatit da neko moze toliko kukat o svojoj zemlji, placu, kuci, drvetu i slicno, a i dalje sjedit tamo negdje?!

to je mazohizam sa primjesama jos necega:
- strah od realnosti, na prvom mjestu: lijepo je doci i biti 10-15-20 dana, svi te pozele, svima si drag, a poslije tog perioda se vec vidi da stvari nisu toliko ruzicaste, a ljudi ne vole da kvare sliku iz svoje glave...
- nesposobnost za zivot u dzungli: u bosni nije lako naci posao, nije lako prezivjeti, nije lako zivjeti... naci posao, pokrenuti posao, biti uspjesan, uraditi nesto... tesko je to!

kad se taj mazohizam pomijesa sa ove dvije primjese, koje su dobro prisutne, onda dobivamo tu pricu koju vi pricate!

stvarno mi je zao, ali doimate se duboko nesretni, a nije mi to drago cut... dragi ste mi, pa mi nekako dodje tuzno da ste takvi... ljudi, ili pregrmite i prelomite i vratite se ili idite tamo gdje vas srce vuce, ili se pomirite s tim gdje jeste i shvatite da ste, haman, sretni tamo!

nista nemate od toga sto stalno tulite o bosni... samo sebi bol nanosite!

---

citat:

---

Abulafija wrote:
100 ljudi, sto cudi.

---

citat:

---

statebriga wrote:


100 zena, 200 ...

ma, znam, abu... samo, ja bih najradije da su mi svi oni stari, sto ih sada nema, tamo su po dijaspori, ovdje... pa da zivimo i izlazimo i kafe pijemo i biznise pravimo i tako dalje...

---