Sve su to sekte...

IZMEĐU SUFIJA(ISTINSKIH) I ONIH KOJI SE NAZIVAJU TAKO(TAKOZVANE SUFIJE)

Tesavvuf kaljaju poneki ljudi koji se kite njegovim nakitom,odječom,formom,i ubrajaju se u sufije,a,ustvari,blate ga svojim riječima,svojim djelovanjem i svojim ponašanjem.
U želji da poslužimo istini,dužni smo da pokažemo razliku između takozvanih sufija(derviša)i pravih, iskrenih sufija,poznavalaca duhovnihistina,a naročito imama,predvodnika pravih sufija,koji su postigli visoke položaje i u vjerovanju,i u bogobojaznosti i u vjerskoj opreznosti,pa ostvarili velika djela u pogledu islamskog morala i vladanja i vjerovanja,te poziva ka Allahu Uzvišenome,u različitim vremenima i mjestima.Naša je obaveza,dužnost,da malo zastanemo,kao ljudi koji se pridržavaju Šerijata i njegove vjere,i da kažemo: velika je razlika između tesavvufa i sufija.Onaj ko se deklariše kao sufija,a čija praksa odudara od principa tesavvufa,ne može predstavljati tesavvuf isto kao što musliman svojim ružnim djelima ne može predstavljati dini-islam.
A zar u Šerijatu,zakonu Istine i vjere,može biti da susjed bude odgovoran za nepravdu(zulum)koji čini njegov susjed?Da,dakle, i islam ponese odgovornost za greške muslimana,iako je islam u svojoj biti(teoriji)čist od svega toga(negativnog što čine muslimani?!).Zar da čistim,pravim sufijama pripišu greške koje ćine iznimni derviši,takozvane sufije?
Osuda pojedinih učenjaka nekih iznimnih postupaka koji se pripisuju sufijama ide na adresu tih zaguljenih,takozvanih sufija,pa su sufijski muršidi često upozoravali na to.
Tako Ahned Zerruk u svojim“Pravilima tesavvufa“kaže:“Zbog tih zaguljenih,takozvanih sufija,na koje pada osuda akaidologa i fikskih stručnjaka,a ćije se riječi odbacuju i djela ne prihvataju,ne ostavlja se utvrđeni pravac istine samo zato što takvi tvrde da mu pripadaju i u njemu se pojavljuju.“
U svakoj grupi ljudi do Sudnjeg dana nalazit će se i dobro i zlo.Tako ni sve sufije nisu jednake,kao što ni svi alimi(učenjaci),ni šerijatski pravnici,ni svi muderrisi,predavači,profesori,ni sve sudije( kadije)ni svi trgovci,ni svi zapovjednici nisu jednaki.Jer,u svakoj grupi nađe se i dobrih,ali i još boljih,ali i pokvarenih,i još pokvarenih ljudi.Ovo je poeve jasno i o ovome kod večine ljudi nema sumnje.
Upoznaj istinu ,pa ćeš upoznati i njenog nosioca.Ljudi se poznaju po istini,a ne istina po ljudima.
I mi osuđujemo sve ono što su učenjaci osudili kod ovih takozvanih sufija koji odstupaju od općih pravila.A što se tiče onih koji se u cjelosti pridržavaju Kur-ana i Hadisa ,koji su na ispravnom putu Allahovog Šerijata,mi slijedimo njihova djela,a tebi,o čitaoče,skrečemo pažnju na poglavlje u kome smo izložili svjedočenja,uvjerenja učenjaka islamskog ummeta.zajednice,od najstarih do najsavremenih,o tesavvufu i njegovim sljedbenicima!
(IZ KNJIGE ISTINE O TESAVVUFU)

Kratki uvod u sufzam


Znaj, brate, da čovjek nije stvoren šale radi ili slučajno, već majstorski sazdan za cilj uzvišeni
Ebu Hamid el-Gazali


Piše: Šejh Ragib Robert Frager El-Džerrahi


Već hiljadama godina sufizam nam nudi put na kojem se može napredovati ka “uzvišenom cilju” samoostvarenja, dostignuću suštine našega bića.

Sufizam je put ljubavi, put znanja, put predanosti Uzvišenom Allahu.

Ne postoji samo jedan sistematski način da se razmatra sufijsko učenje, niti se ono u potpunosti može prenijeti samo riječima. Mudrost sufizma može se pronaći u pričama, poeziji, umjetnosti, kaligrafiji, zikrovima, duhovnim vježbama, filozofskim knjigama, ibadetima i u semau derviša. Sufizam je često opisan kao put koji se u isto vrijeme odnosi na izvor i odredište. Sufizam ima za cilj uklanjanje svih zastora koji stoje između sufije i Allaha. Putujući ovim putem sufija stječe znanje istinske realnosti.
Allah je najuzvišenije Biće, a ne ovaj pojavni svijet mnoštva.

Sarradž kaže: “Sufije su ljudi koji vole Allaha više od svega, i koje Allah voli više od svega.” Za sufije, ne samo ljubav nego i samospoznaja vode ka blizini Svevišnjeg Allaha.

Sufijski mislilac Ebu Hamid el-Gazali kaže:

“Istinska samospoznaja sastoji se u pronalaženju odgovora na sljedeća pitanja: ko si ti u samom sebi i odakle dolaziš?; kuda ideš i koji je smisao tvoga boravka na Zemlji?; u čemu je sadržana tvoja istinska sreća i tajanstvenost?”

Mnoge nevolje, one ovosvjetske, realne, kao i one imaginarne, često nas sprečavaju i ubijaju nam volju da tražimo ovo unutarnje znanje.
Historičari često definiraju sufizam kao skrivenu bit islama i vežu njegovu pojavu sa pojavom islama, okvirno u devetom stoljeću nove ere, mada, po mišljenju mnogih sufija, suštinska istina sufizma živi u svim religijama.

Temelji sufizma oslanjaju se na vanjske religiozne obrede isto kao i na život utemeljen na moralu i etičkim principima. Korijeni stabla religije utemeljeni su na religijskim obredima i principima koji ponašanje u društvu smatraju veoma značajnim.
Islam, sa svojim duhovnim disciplinama, čini grane stabla koje sufiju vode u visine ka onom Beskrajnom. Plod sa toga stabla je Istina, Bog.
U svom univerzalnom obliku, sufizam je postojao i prije islama. Prije vremena Božijeg poslanika Muhammeda a.s.,religijski zakoni zamrli su u Arabiji a Arapi izgubili razumijevanje za etiku i moral. Bez vanjskih obreda, islamskog zakona (šerijata) i moralnih principa, ne može biti ni unutarnje prakse sufizma. Prihvatanje moralnih i etičkih učenja islama proizvelo je povoljnu klimu u kojoj je došlo do razvoja sufizma i njegovog procvata.
Sufizam je skrivena bit svih Božijih objava, baš kao što rijeka ostaje ne podijeljena i jedinstvena, mada teče kroz mnoge zemlje, i u svakoj je ljudi smatraju isključivo svojom, svaki duhovni put na kraju ima isti cilj - direktno iskustvo Božanskog.

Sa engleskog preveo Ahmed Ananda

Sura Al'Maide (trpeza) 3. -..."Sada sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera." Ako krenemo od cinjenice da su u islamu dva osnovna i jedina izvora iz kojih proizilazi svo islamsko ucenje a to su Kuran casni i Sunet Muhameda s.a.v.s. kako gledati na ucenje sufija.Dokle god se pridrzavaju ova dva izvora ne udaljavajuci se od njihovih principa licno prihvatam i podrzavam.Dokle god se sufizam expozira kao neka vrsta islamske filozofije,umjetnosti i ponovo pod uslovom da ne udaljava od principa dva navedena izvora apsolutno mi je prihvatljivo i sta vise interesantno ,ali onoga momenta kada se uvode neki novi "rituali" unutar vjere i kada pocinje svojevrsni kult licnosti pa makar to bio i neko iz "Ehli bejta " za mene to vec izlazi iz okvira islama i prelazi u novotarije.