Info: Ako imate neke nejasnoæe, pitanja, primjedbe, sugestije,..i dr. u vezi ovog podforuma javite se privatnom porukom moderatorima
|
Sufler Nivo: Forumski doajen Registriran(a): 11-11-2006 Lokacija: Tuzla Odgovori: 1716 IP: Maskiran
|
Re: Tuzlanske
Otok Krk i èetiri slièice iz života
2019.
Pedesetèetvorogodišnjak lijeno provodi drugi dio godišnjeg odmora u Selcu do Crikvenice. Bosanac nataloženi umor nastoji odagnati plivanjem, šetnjom, druženjem s prijateljima Majdom i Hidajetom èijom je zlatnom Borom sretno doputovao. Traži plaže s manje ljudi i nalazi ih izvan samog mjesta, poput uvale Slane i skoro napuštene nudistièke plaže do koje vodi romantièna staza kroz šumarak iznad mora. Dani prolaze, doruèci, plaža, veèere, koloplet jezika u ljetnoj morskoj atmosferi koja skoro ni po èemu nije drukèija od one iz 1972 ili 1985.Slovenci, Hrvati, Maðari, Èesi, Srbi, Nijemci, Talijani, pokoji Francuz i Bosanac šetaju, jedu , piju, smiriju djecu, koja se, èini se, lakše rasplaèu i zavrište od one nekadašnje, valjda zato što ih je manje i sva je roditeljska pažnja na njima. Spontano se ne igraju s drugom djecom. Odmor ne bi bio odmor da se rutina malo ne promijeni. Tako se rad na oporavljanju kième dopunjuje poludnevnim izletom gusarskimn brodom „Paša“do Krka, do plaže Sveti Marak gdje se ljube zelenilo i prirodni pijesak u blizini Nazorovog „Vrbnika nad morem“: Nešto više od sata i po na otoku, dva kupanja i jedan sladoled kasnije opet je na brodu, a sjeæanja naviru...
1972.
- A moj ti Nihad baci one napuhane mišiæe s ruku i zapliva u dubinu. - opisivala je ponosna mati Samija rodbini po povratku s ljetovanja u Crikvenici i u Šilu na Krku davne 1972. godine. Èini mi se da je to prvi put da sam plovio trajektom, iz Crikvenice u Šilo. Bilo je uzbudljivo ustati u pet sati da se stigne na vrijeme i uspijemo ubaciti na trajekt. Otac Džemo, kao uvijek, na visini zadatka fiækom se uspješno uparkirao na trajekt. Mosta kojeg su poslije zvali Titovim, a danas krèkim, nije bilo ni u snovima. Fiæom bismo putovali na izlete po Krku, razgledali Bašèansku ploèu jer mati to ne bi propustila ni za živu glavu, a odatle , dakako, krenuli u Trst, do rijeke fiæom, onda na cjelodnevni izlet u Trst, Italiju, autobusom. Obišli smo kako spomenike, tako i Ponte Rosso, kod nas još uvijek sinomim za pijacu, gdje se prodavalo sve i svašta, nama skoro nezamislivo. Tu su nam roditelji, pored ostalog, kupili i pravi èamac na vesla, doduše gumeni, na napuhavanje. Narandžasti èamac smo uredno napuhavali pumpom, veslali sestra i ja što u duetu, što pojedinaèno dobrih pet-šest godina. Nije nam bilo mrsko praviti se važnim na èamcu ili skakati u divno plavo more iz njega. Narandžasta boja nas je još onda otvarala u struku. Po povratku krenuh u prvi razred osnovne škole „Džemal Mandžiæ“ na Pazaru. Sve je postalo drukèije i odgovornije. Ipak, Krk je uredno pohranjen negdje u djeèakovom pamæenju i arhivu jednog odrastanja.
1985.
Dvadesetgodišnjak sa sestrom Enisom, Jasnom, Belmom i Nadirom kreæe Džeminom ladom na Krk. Voze Enisa i Nadir. Krenuli u pola sezone bez rezervacije po noæi „auto-putem bratstva i jedinstva“ koji se u èetiri trake širio tamo negdje kod Okuèana.Ujutro stižemo umorni na Krk, nakon što je lada prokuhavala pa joj je valjalo dodavati vodu i slièno. Kako to sada izgleda romantièno?! U Malinskoj nigdje mjesta. Sve sobe i apartmani zauzeti. Izdato Nijemcima. Konaèno nalazimo garažu-apartman u Vantaèiæu. Nije nam smetalo što neka rashladnog ureðaja, ni izolacije, imali smo dvije sobe, kupatilo i „more, naše plavo“. Plažice u Vantaèiæu ipak su posjedoèile postavljeno pitanje vlasnika jedne kuæe za odmor iz Zagreba u Vantaèiæu: „Ima li mjesta za domaæe?“ i naivan odgovor „zar i mi nismo domaæi ako smo iz Tuzle?!“ „Naravno!“ ' odgovorio je gospodin.
1997.
Na Krku, u divnom gradu Krku, opet se našao poslije rata u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj poèetkom april 1997. Biro za ljudska parava Tuzla poslao ga na naprednu mirovnu edukaciju MIRAMIDA PLUS koju su izvanredno vodili i organiziriali mirovnjaci Goran Božièeviæ i Marina Škrabalo, uz uèešæe izuzetne Vesne Teršeliè i drugih mirovnih zanesenjaka što su vjerovali u realnost moguænosti konstruktivnih promjena u „ratom napaæenom zemljama“ Balkana. Èinilo mu se nekad da je u tih sedam – osam dana na Krku nauèio više nego na mnogo dugotrajnijim edukacijama u Norveškoj, Maðarskoj i Danskoj. Nadahnuæe i entuzijazam, kao i emotivni naboj bili su veliki. O tom naboju svjedoèi i èinjenica da je tridesetjednogodišnjak na radionici o identitetu, stereotipima i predrasudama koju je vodio Munir, zvani Miki, po prvi put napustio radionicu, ne mogavši izdržati voditeljevo korištenje primjera o Bosancima i pitanje „Ko sam ja? -' Bosanac. - Dakle, glup sam!“. Uèenje sopstvenom emocijom jeste bolno, ali je bilo efikasno. Nadati se. Te godine još se nisam mogao pomiriti s takvim postupkom objašanjavanja stereotipa i predrasuda. Krk, Košljun, Baška, Bašèanska ploèa i dosta nauèenog kroz praktiène primjere aktivistkinja i aktivista graðenja mira iz Hrvatske i BiH ostalo je negdje u duši jer ipak ima ljudi koji slièno razmišljaju, èak i kada se trenutno, oko neèega, zakaèe... Mislio je te 1997. tada da æemo doæi u neko bolje vrijeme. 2019. Ipak, dok brod pristaje u Selcu, shvata da uz divne vijestii iz susjedne Bosne i Hercegovine o principima dogovora oko formiranja vlasti u BiH deset mjeseci nakon opæih izbora 2018 i novostima oko novog zakuhavanja oko Kašmira, ostaje još uvijek nebrojeno puta više da se uradi i postigne od onog što je uraðeno i postignuto. Ugnjetavanje dominira, a mirovni rad je demode. „Neka“ – misli pedesetèetvorogodišnjak. Uvijek sam volio biti RETRO.
N.M.River, 2019.
|
17-08-2019 at 13:23 |
| Ukljuèi u odgovor
|
|
Pregled tema u posljednjih 24 sata Pregled poruka u posljednjih 24 sata (dva dana, sedam, 30 dana) Pregled pisanja foruma�a u posljednjih 24 sata
|