Traljava pjesma

Nastupe periodi
kad sve ide traljavo,
ništa ne pali,
neće iz prve,
a tebi mrsko
i prvi put.

Dođu dani
i godine
kad ti bi,
a ono ne ide
ili češče
ne bi ti,
a ono zovu.

Mati mi je
govorila
"pobijedi ono mrsko u sebi!"
Znala je o čemu je riječ.

N.M.River, 29.9.2019.

Najkraća priča koja ne završava hendikepom

Dešava mi se da pomislim kako sam nesposoban. Od danas nemam opravdanja za tu anomaliju. Često sam se pitao kako neki uspiju upasti u šaht. Danas sam iskusio da je sve moguće kad si sposoban. Upao sam, tj. noga mi je upala u zatvoren šaht. Prestravljeni drug Denis nije se čak ni nasmijao. Priča se završila (za sada) i to ne hendikepom. Pokoja brazgotina. Čak ni krv nije potekla. NIje bitno kako nazivam ili pišem: hepiend.

N.M.River, 11.10.2019.

Sjeti se, ako možeš

Kad nedostaju mjesta
prošlih oktobara
u ponoćnim satima,
a na put krenuti
ne možeš, sjeti se
da su mjesta mnoga
pred tobom.

Kad nedostaju osobe drage
dok te ni omiljena humoristička serija
oraspoložiti ne može,
sjeti se da ostaju
sjećanja ugniježđena u srcu
da svijetle otuda vječno,
pa i onda kad se sjećati
ne budeš mogao.

Kad ti nedostaje
djetinja zaštićenost
u potrebi da budeš
razmažen i lijen,
sjeti se da sve u krug
ide, i ništa isključeno nije.


N.M.River, 17.10.2019.

[Edited by Sufler on 17-10-2019 at 23:50 GMT]

Ponoćna zavrzlama

Ne odustajem,
iako bi možda bolje
napustiti bilo.

Ne posustajem,
premda je osjećaj
takav,

Čak se i ne brinem,
mada je logično
i razumno.

Prazan, skoro ništa
da me razočara
i uznemiri.

Svjestan da je bolje
raditi više,
gluposti ignorirajući,
a mrsko mi .

N.M.River, 2.11.2019.

Četrvtkom uveče

Neke su stvari
skoro prisilno na umu.
Na posmrtnici čitam
da je umrla gimnazijska
drugarica moje majke Samije,
Mira Vidić, neke 2007.
su bile jedine iz generacije
tuzlanske Gimnazije
koje su teoretski mogle
organizirati proslavu
šezdesetogodišnjice, a nisu.
Osjećam da je otišao neko blizak,
iako se ne sjećam gospođe MIre
osim iz onog što sam usput čuo
od majke.

Na TV-u Paskaljevićev film
"Zemaljski dani teku",
u susjednoj sobi moj
otac već sati po drži predavanje
publici koju samo on vidi.
Večeras sam manje nervozan
pa mu ne govorim "šuti!"
Na filmu umirovljenici
spremaju program za doček
Nove godine, a ja mislim
o tome kako ću za dva mjeseca
malo pobjeći do Dubrovnika
dok se u Domu penzionera
iz filma snimljenog 1979.
čuju arije iz Travijate i slovenačke
partizanske pjesme protkane
sevdalinkama, pakujem se
na put u Rijeku i Opatiju,
na književni festival
do prijatelja s prijateljicama.

Na filmu je stigla Nova godina,
Odmoriti se za sutrašnji put treba.
Život ne čeka.


N.M.River, 7.11.2019.

http://www.bhstring.net/tuzlauslikama/tuzlarije/viewnewnews.php?id=90718&fbclid=IwAR3c7sigQo4QH1ISgMXKN6JKI4sZzN9SRH9eK4rcwIGwO3aBX64CbiSiQ-k

https://stopnasiljunadzenama.blogspot.com/2014/11/niho-mesic-river.html?fbclid=IwAR3FtKUxGo95Rtefh1sM5mIPuA4LzyrMm5Fe-vBDdFyHKtYxNmTXNJkS-xI

Poezija pravila

Ponoćni plač
prilazi ponovo.
Poderanom ponosu.
padanje postaje
poznat prinudni
postupak putničke
premorenosti.
Pusta pravila
prenose poklonike
pretincu pohabanosti.
Poezija.

N.M. River, 29.11. 2019.

Hitler mi nikad neće biti simpatičan

Volim se trsiti da sam otvoren, fleksibilan, demokratičan, da poštujem različita mišljenja o svemu, pa i historijskim događanjima. Pogotovo što znam da historija nikad objektivna u potpunosti biti ne može. Ovih dana mi oči i uši bodu dva primjera o jednoj osobi iz povijesti .Znam da sam odrastao i odgojen u relativno rigidnom sistemu u kojem je historija bila prikazivana uglavnom bez mogućnosti da čovjek sagleda i neka druga razmišljanja. Uostalom, i na samom kraju perioda u kojem sam odrastao, koncem osamdesetih godina dvadesetog stoljeća, na televizijama u tadašnjim republikama i pokrajinama se nisu mogle vidjeti sve epizode kultne serije "Allo, allo" koje su (recimo) negativno pominjale komuniste u francuskom pokretu otpora. Ipak sam ja izdanak u kojem je dobro ukorijenjeno ono "što je više kleveta i laži, Tito nam je miliji i draži". Da sve bude jasno, i dalje mi je drag, premda članovi moje biliske rodbine, ni krivi, ni dužni, nisu imali bajna iskustva kao politički zatvorenici u ta danas nostalgična vremena.

Da pređem na stvar - o Hitleru je riječ. Kako mnogo vremena provodim vikendima kod postarijeg oca da on ne bi bio sam, dosta gledam i televizijske programe, uključujući i onaj koji prikazuje porodične filmove o Božiću, ljubavi, prijateljstvu koji ne opterećuju jer svjesno izbjegavam nerviranja. Ipak, ne može se uvijek pobjeći. Naime, stigao me Hitler! Adolf se u pauzama lijepih neopterećujućih filmova pojavljuje kao imaginarni prijatelj nekog dječaka i baš nekako simpatično izgleda. Nisam gledao film, ali mi iz reklama izgleda da je dotični nacista predstavljen tako da o njemu djeca mogu steći pozitivno mišljenje. Elem, baš mi ta reklama ide na živce. Vjerujem da bi bilo mnogo produktivnije emitirati Čaplinovog "Velikog diktatora" svaki dan da se vidi kakva je Hitler opasna budaletina bio ili dokumentarne snimke pobjede Jessieja Owensa na olimpijskim igrama u Berlinu 1936. dok Adolf ne može sakriti rasistički bijes. Morat ću pogledati taj film da vidim da li me utisak vara. Uz to, danas u izlogu jedne od malobrojnih preostalih tuzlanskih knjižara, vidim "Mein kampf". Vjerovatno bez nekog kritičkog osvrta. Sva sreća da mi je Hitler i dalje nesimpatičan, niti će ikad biti simpatičan, pa je neću kupiti. Nadam se samo da to nije obavezna literatura za ove što na brzinu uče i polaže njemački za, kako reklama kaže, 195 KM.

N.M.River, 19.1.2020.

[Edited by Sufler on 19-01-2020 at 17:22 GMT]

Izgleda da je Sufler poslednji mohikanac na ovom forumu??