Predbožično veče 2020.
Ljubici Ribić

Nastaviti dalje
je snaga
najveća, ovladati
sobom misterij
za otkrivanje
energije u sebi.

Sebstvujuće energije
akumulator napuni
i opet iznova
u divnu životnu tugu
s novogodišnjim
bljeskalicama što
romantično gore,
bez eksplozija.

Zato odmah
onaj topli radosti
osjećaj
u trbuhu osjeti,
tu se snaga krije.

N.M.River, 24.12. 2020

Zakon Marfijeve nužde

Marfijevi zakoni
bili su nedvojbeno
popularniji od Njutnovih
u doba odrastanja.

U suštini ih se ne
sjećam svih,
samo nam da ako
nešto treba negdje
da krene, ići će
za inat gdje ne treba.

Posljednjih mjeseci
dok nastojim
biti od pomoći
sve dementnijem
i bolesnijem inokosnom
preostalom roditelju,
osmisio sam novo pravilo,
da mi Marfi prosti.

Naime dok je otac miran u svojoj sobi
a ja u toaletu nastojim
obaviti ono što se
lijepo zove velika,
a ne mala nužda
neko zvoni,
ili je rodica donijela pečenu ćurtu,
ili je Bahra donijela domaće
mlijeko, jaja i sir,
ili se telefon kućni
oglasio jedom u velevakta,
ili neko prosi.

Već od što bi neki rekli broja 2
imam traume.
Na zvono što
u poslu prekida
ne mogu,
a da ne zagalamim
"Jah! Sačekaj!"

Svima koji pokucaju
ili pozvone u ovakvim trenucima
unaprijed izvinjenje.

S druge strane
možda kad nešto hoćemo
treba potaknuti posao
da krene.

N.Mešić River, 27.12.2020.


[Edited by Sufler on 27-12-2020 at 11:26 GMT]

[Edited by Sufler on 27-12-2020 at 11:28 GMT]

Kuda, kamo?

Kuda, kamo?
Dubinu sebe pohoditi.
Mira, samo!
Zatvorene pute otvoriti.

Kuda, kamo?
Tuge puste obojiti.
Diši, malo!
U ljepote pogledati.

Kuda, kamo?
Stare nade poslušati.
Pusti, samo!
Ljude drage pridobiti.

Kuda, kamo?
Samog sebe propustiti.
od kapije neprozirne
katanac životni
otključati!

N.M. River, 17.1.2021.

Čuvari uspomena, Grupa Styx, kino Mladost i Mira Furlan
Prije nekih 40 godina, najviše zbog pjesme Boat on the River, kupih dvostruki album grupe Styx, iako te pjesme na dvostrukom albumu nije bilo. Return to Paradise govorio je naime o zatvaranju kultnog kina, negdje u dalekom bijelom svijetu, a ja sam naravno, sentimentalan do bola, plakao za sudbinom dvorane u kojoj su neki ljudi dijelili emocije i umjetnost.

Sjetih se eto tog dvostrukog albuma večeras kad sam naletio na ogradu oko tuzlanskog kina Mladost i obavijest stanarima obližnje zgrade da se ne parkiraju do kina Mladost zbog njegovog rušenja. Naravno da zapuštenu zgradu treba srušiti, sve teče i prolazi i nikad ništa nije isto, ali mi se čini da onakvih emocija, druženja, aplauza i mijenjanja trake više nikada i nigdje neće biti, kao što je i dojam da je sadašanja mladost u stvari starost.

Ovih dana otišla je i MIra Furlan koju smo u tom kinu često gledali. Bila je hrabra, liberalna, pametna, sjajna umjetnica. Šteta. Odlaze tako ljudi, ostaju uspomene. Ne vjerujem da je historija nauka, ali vjerujem da treba da postoje čuvari uspomena u koje će nekad neko u nekom budućem vremenu moći zaroniti i sjetiti se kako je bilo divno slušati grupu Styx i gledati Miru Furlan u Povratku u Vučjak Ede Galića po Krleži u tuzlanskom kinu Mladost jedne od osamdesetih godina dvadesetog stoljeća....
N.M.River, 23.1.2021.

O samosažaljenju

Sažalijevati sebe sama
nikad uputno nije,
a ni gajiti osjećaj
da si ljudima dobar
isključivo onda
kad im usluge činiš.

Ljudski je, znam,
podleći tome,
mada ponosno ističem:
još znam da
najsnesretnije biće
na dunjaluku
nisam!

N.M.River, 26.1.2021.

Nakon odlaska

Poslije nekoliko godina
opet sam išao na šišanje
sam.
Kaže naša frizerka
- meni se učinilo da ga vodiš
za ruku i da ćete obojica ući
u radnju.
Nedostaje, zar ne?!
- pitajući tvrdi komšinica
koja je i sama nedavno
izgubila oca.

A ja zaista jesam opet
bespomočno dijete
koje se negdje bilo izgubilo
dok smo morali biti odrasli
proteklih desetak godina
i brinuti za oca koji to više
za nas nije mogao,
koliko god da je želio.
Prolazni kao što svi i sve
jeste i jesmo,
idemo dalje.
Do novog osjećaja svrhe,
pa opet.

N.M.River, 2.2.2021.

Zašto još volim Sarajevo?

U ulici koja se nekad
odazivala na ime
Vase Miskina,
preko puta zgrade
u kojoj je nekad bila
najveća knjižara
u Bosni i Hercegovini
"Svjetlost", a sad je kafana,
djevojka priprema i prodaje
sok od nara i pjeva
"I will always love you"
na sav glas.

S drugom Marijanom
po promotivnoj cijeni
uzletjeh žičarom do Trebevića
Malo adrenalina. pa i
ekstremnog uvlačenja
reumatične tjelesine u kabinu,
polijetanje i čuđenje
kako to da lijep pogled
nikad ne zvuči tako otmjeno
kao bella vista ili bellevue.

Amra, Nedim i Emin
su me onda istrpjeli
obilazeći skupa sa mnom
Zemaljski muzej.
Poslije trideset i nešto
godina u ledeno subotnje
jutro lijepo je obilaziti
etnološke, biološke, geološke,
zoološke i druge zbirke.
a ima i suvenira.

Susret s dragim prijateljima
Aleksandrom i Mikijem,
i dobru Begovu čorbu
u Kolobari nije pokvarila
činjenica da ne služe alkohol,
čak ni kao aperitiv, a kamoli antidepresiv.
Nekako sam okabulio.

N.B. Alkohol nadoknađen s mlađim drugom Mirzom na Dolac Malti.

N.M.River, 14.2.2021.

Pomalo

Kad se malo šta da.
onda uzmi malo
pa pomalo.

Kad ti svaki dan
na prethodni liči
ti promijeni malo,
pa pomalo.

Kada crno preovlada,
dodaj bijelo,
sivo bit će,
pa pomalo.

Kad te život
samo slatkim časti
ti odvadi, malo,
pa pomalo!

N.M.River, 21,2,2021.

Jadikovka rogobatna

Rogobatnim ruhom
ruju ridikuli
raduju rupe
ridajuće rodoslove

Junački jauče
jezik jučerašnjice
još jadnijji.

Misleći mora
maštati mudro
molitve malobrojnima.

Sada svitanja
svuda sunčana
sanjati sjajem
silnim, slatkim.

N.M.River, 3.3.2021.