Dese se pitanja

Snage za promjene
u životu ima li?
Želje za drukčijim
bude li?
Smirenosti što
efikasnost rađa,
ćutiš li?
Obradovati se čovjeku,
znaš li?
Stati na loptu, kad treba,
umiješ li?
Ubaciti u brzinu četvrtu
(jer pojma nemaš da ima i peta,
a možda i šesta)
smiješ li?

N.M.River, 30.7.2022.

Anja

Zbog Anje sam
deserte preskako,
na Lokrumu
kupanja skraćivo,
u umjetničku kuću Flora
u Uvali zavirivo.
Slavena Tolju upoznao
i duhovit se biti trudio.
Po stomaku sudeći,
nisam više šesti,
nego četrvti
mjesec trudnoće-

Ehh, Anja!

N.M.River, 10.8.2022.

[Edited by Sufler on 16-08-2022 at 23:22 GMT]

Mudrosti izbjegavanja omore u mozgu
O nemiru raspoloženja
lošeg pisati
preokrećući misli
uzduž, pa poprijeko
ne bi li se promučkali
oblaci u glavi.
Ako nisam skroz
prihvatio ideju
o Tuzli kao rivijeri
morskoj, činjenica
da južni vjetar
glavoboli donosi.
nije ništa do potvrda.
Moćda sam ipak normalan
kad mi ni krimić, pazi sad
Muha zunzara,
autorice po imenu Patricia Cornwell
o forenzičarki Scarpetta ne donosi
razonode dovoljno.
Pripaziti da se ne pojede previše
svega. Možda se napiti ?
N.M.River, 19.8.2022.

Nadripsihološka dumanja

Nekad me sopstvene pisanije
podsjete na popularnu laganu
psihologiju tipa možeš ti to,
de bolan ne bio probaj,
možda i uspiješ,
proći će i to, džabe se nerviraš
i slično.
Volim o sebi misliti kao o lijenom,
mada bi objektivna hehe
analiza pokazala da se puno toga i uradi,
uglavnom osjeti se čovjek bolje
kad nabere korpu šljiva,
promijeni posteljinu poslije izvjesnog boja mjeseci
pobijedivši mrskoću,
jave se neki ljudi da uz naknadu
obave neke poslove o o čemu ste se prije dogovarali,
prošetaš Tuzlom i okolinom
i tako.. život traje,
da ne pominjem da si jeo hljeba, putera, suhog sira i
jaja kuhana.
I opet ti nešto fali....To je valjda onaj kamenčić u cipeli
ili zrno graška ispod kraljevske postelje....
dobro je dok čovjek o sebi ne misli najgore.
N.M.River, 21.8.2022.

Predstaračka zlovolja

Starim i sve se nešto
naprežem da fin budem,
da mi nebitna glupost
ne proizvede očiglednu
reakciju na licu,
da na dobrohotne naivne
opaske ne ostavljam
sarkastične dosjetke,
da otrpim muziku
koja mi se ne sviđa,
nepravilne i iskrivljene
naglaske u medijima,
dosadu koju osjećam
kad čitam oštre, a zaslužene
kritike političkog sistema,
da se ne uznosim previše
porijeklom i rodbinom,
da mi manje idu na nerava ostatak
neupućeni, nedočitani pametnjakovići
u prilici da donose bitne odluke,
da ne zaboravim
da najpametniji nisam,
da mnogo ne znam,
na javnom mjestu
vjetrove da ne puštam
i da pomognem,
ako neko,
a bezobrazan nije, zatraži,
koliko mogu.
U suštini , mada je
riječ o o poslu cjelodnevnom
stignem još svašta!


N.M.River, 27.8.2022.

Grebatori

Uvijek sam cijenio one
što se metaforički
znaju grebati.
Takvi su dobri
s nekim kad im treba,
stručnjaci u namicanju sredstava
i koristi druge,
lažnih osmijeha
što pravi izgledaju.

Zapravo nikad naivan
nisam bio,
koliko god odglumiti
naivnost znao.
Biće ipak da sam negdje u suštini dobar
kad me je stid grebatora u njihovo ime
pa im ne otkrivam da znam
koji je soj u pitanju.

To što ih podsmješljivo gledam,
ne pika se!

N.M.River 4.9.2022.

Zlopamtilo i dobra knjiga

Nekad sam
uprkos svom
o sebi mišljenju
predrasuda pun
i zlopamtilo.

Poklonio mi neko
knjigu Elif Safak
za rođendan
i ja odlagao čitanje
očekujuči literaturu lošu.

U krivu bijah,
knjiga dobra i hrabra,
opisuje na jednom mjestu
otvaranje mosta
carigradskog između
Azije i Evrope neke 1973.
Radost u bivanju bliže Evropi!

Sjećam se i sada
kad su se moje troje članova
obitelji vratili
iz Istambula pet godina kasnije.
Jedna od priča
bio je prelazak preko mosta,
na jednoj strani
Evropa, na drugoj Azija.

Mene nisu bili poveli
Džemo, Samija i Enisa,
a išao i vazda zanimljiv
amidža Ahmed,
kao ni u Budimpeštu 1974.
Baš mi se išlo oba puta,
ali ostajah s tetkom Sajdom
u Tuzli.

Zlopamtilo sam prilično.
Opraštam, ali pamtim.
Dobre knjige nas vazda
na nešto sjete, a možda i nauče.

N.M.River 7.9.2022.

Sentimentalna budala
Otvorilo mi se večeras
neplanirano vrijeme
slobodno.
Nakon ubacivanja
obilnih zaliha u stomak
i organe pripadajuće,
popodnevnog drijemeža
kafe razbuđuše,
riješim odvažno brisati
da počnem galerije od
6500 fotografija zbog kojih
mobitel neće da radi
kako treba, a aplikacije mu
lude ničim izazvane.
Brišem ja tako
a od 20 fotografija izbrišem
jednu jer sam na ovoj
s rahmetli ocem, jer sam
ovo dobro slikao sestru u elementu,
jer ovdje prijateljica krasno recituje,
sve do slike šahta u koji sam upao i
razdrljo se prije 3 godine.
- Sentimentalna budalo,
korim samog sebe, obrisavši
cijelih 17 fotosa u sat vremena.
Naravno, odlučim napisati crticu o tome,
kao mnogo zanimljivo, ako ne emotivno.
Nakon večernje šetnje
pročitam obaveznih desetak stranica
majstora Selindžera što tesarima
savjetuje da visoko podignu krovnu gredu.
Kaže Selindžer u Simoru, uvod,
o pjesnicima govoreći da budala nema!
Samo glupaci!
Slučajno ništa nema!
Još da okabulim sopstvenu glupost.
Gdje bi mi bio kraj?
N.M.River, 5.10.2022.

Ogledala u liftu nema...

Ubijaju , ratuju,
ja nemam snage
slušati o tome.

Nije da me nije briga.
iz iskustva znam
da od mečke
pred vratima
izuzetih nema.

Ono izbjegavano na javi
san donosi,
kazuje da i ja
neku ulogu u svemu
imam ili bi trebalo da je znam,
a pojma nemam.

Kad je i puko odsustvo rata,
dobar je mir, naučilo se jeste
da je negativno nekad pozitivno,
nade se uvijek lakše porode
kad smo živi.

Zato moja podrška ide
onima koji se u liftovima
fotografišu.
Umijeće je veliko
izazvati osmijeh na
sopstvenom licu.

Kad to postignemo, onda možemo dalje
ne navaljujući na drukčije i tuđe.
Svijest o postojanju sebe
kao potencijalno zadovoljnog bića
najbolji je pakt o nenapadanju.

Poslije Selindžera i Puškina,
vraćam se Hemingveju,
valja čitati, dok
možda nekad ne
postave opet
ogledalo u liftu
u ulazu četvrtom
zgradi mojih roditelja
u kojoj
sad češće bude sestra.
Onda bih komotno mogao da se slikam
u lifu, dok zrcalo opet ne ukradu....

A na radiju opet
vijesti o ratu koji
nikad prestao nije.

N. M. River, 13.10.2022.

Kolotečine

Kolotečine
predosadnim postaju.
Što bi umirujuće
sad dosada se zove.

Rasijan, ali ne i genijalan
poput gospodina
Paganela u romanu
Žila Verna,

odmora sve više išćem
ne bih li se pročišćen
umorio opet.

U kratkim rukavima
a novembar
lakše je to.


N. M. River, 2.11.2022.