Potrebno mi je, s vremena na vreme,
da verujem kako nekog volim,
na cesti, neku blagu ženu po hodu prepoznajem,
i trpim, kao, zbog nje.
Pa kada legne noæ u moju sobu, na sto i postelju -
zamišljam: ona æe ujutru stiæi,
mehko kljuè u tužnoj bravi okrenuti,
nad postelju mi se nadnijeti,
kao majka - èist oprez u brižnom kretu,
èednost u živoj ruci, pod kojom oèi otvaram,
i dodirujem je, govoreæi:
"Potrebno mi je, dušo, s vremena na vrijeme,
da vjerujem kako nekog volim, i ljubim,
u jutrima ovim, punim strave, a pustim..."
Ali, da je život tijesna košulja, to postane jasno tek kad se iziðe iz tamnica vremena i prostora.
Nažalost, nitko prije nego što umre ne može shvatiti sljedeæe: koliko je duša bez tijela u svijetu mrtvih stvarni razlog za sreæu, toliko je i tijelo bez duše meðu živima izvor najveæe sreæe.
Zbog toga sam - s bolom motreæi tijekom svoje dženaze najmiliju Šekuru kako zbog mene uzalud plaèe u kuæi trgajuæi sve sa sebe preklinjao uzvišenog Allaha da nam u džennetu podari dušu bez tijela, a na ovome svijetu tijelo bez duše.
Ne bih mijenjao tuge srca moga za radosti koje osjecaju mnogi.
Niti bih suze, koje pecal u svakom dijelu moga bica izaziva, pretvorio u smijeh.
Želim da moj život ostane jedna suza i jedan osmijeh.
Suza da procisti moje srce i pruži mi razumijevanje životnih tajni i skritih stvari.
Osmijeh da me ucini bližim mojoj braci i da simboliše moje velicanje bogova.
Suza da me sjedini sa ljudima slomljenih srca, osmijeh da bude znak moje radosti što postojim.
Radije bih da skoncam žudeci i ceznuci nego da živim u ocajanju i beznadju.
Želim da glad za ljubavlju i lijepotom bude u temeljima duše moje jer vidjeo sam da su ti najnesrecniji od svih ljudi.
Cuo sam uzdahe onih koji ceznu i žude i to je najprijatnija od svih melodija.
Kako se primice vece, cvijet zatvara svoje latice i tone u san, grleci svoje cežnje.
Kako se bliži jutro cvijet otvara usne da susretne suncev poljubac.
Život cvijeta je satkan od žudnje i zadovoljstva....
Jedne suze i jednog osmijeha.....
Noæu,dok ti spavaš,
moje srce bdije nad tobom.
Tebi se ništa,
ništa ne smije dogoditi.
Toliko, toliko te volim.
...Jedino,jedino s tobom
mogao bih plakati.
Mogao bih se smijati.
Opraštati i razumjeti.
Vjeruj mi.
Toliko,toliko te volim.
Od juèe tek si tu i o tebi malo znam.
Ali mogu život svoj da ti dam.
Uz mene naði mir,
nikad sumnju, nikad bol.
Moja ljubav bit æe zalog za to.
Mila, poklanjam ti svaki dan svog života.
Kada se moj san ostvari
i ti æeš kao i ja biti sretna.
Toliko, toliko te ljubim.
Re: Muškarci 
