Majakovski: "O tome"

Ovom temom,
i plitkom i ličnom,
prežvakanom
kroz strofe i strofe,
k´o pesnička veverica vično
vrteh se i vrteću se opet.
´´Ona´´ i ´´on´´ balada je sva.
Nisam užasno nov ja.
Užasno to je
što ´´on´´ - sad sam ja
i što je ´´ona´´ - moja.



KRALJU!!! :lol :lol :lol

Žak Prever: "Oblijetao je oko mene"

Oblijetao je oko mene
Za vrijeme mnogih mjeseca dana i časova
I stavio je najzad svoju ruku na moje grudi
Nazivajući me svojim malim, malim srcem
Istrgao mi je obećanje
Kao što se istrže cvijet iz zemlje
I zadržao ga u svome sjećanju
Kao što se čuva cvijet u zimskoj bašti
A ja
Zaboravila sam na svoje obećanje
I cvijet je brzo svenuo
Oči su mu se iskolačile
Pogledao me je poprijeko
I uvrijedio teško
A drugi je došao i nije mi ništa tražio
Ali me je cijelu obuhvatio pogledom
U času za njega bila sam naga
Od glave do pete
I kad me je svukao
Dopustila sam mu da od mene čini šta hoće
A nisam znala ni ko je on.

Svi ste vi anusi neki! Što ne doprinosite ovoj mojoj temi u kojoj slavimo sve one koji su od muškaraca pravili objet d´art i zatim, ne odustavši, prešli na postljubavnu fazu bivstvovanja i razmišljanja?

Kad smo već kod postljubavne faze, evo vam jedna pjesma od Tina Ujevića. Ovdje nam Tin (joj, šege, čojka zovu Tin), kazuje o gubljenju sebe, što je vječita tema zaljubljenosti: neki se vole, a neki pate sa nedojebanima oliti, u ovom slučaju, s onima koji su izgubili dotičnog sebe, ali su našli tog nekog drugog dotičnog pa ga handre u zdrav mozak. Ja da imam neku vlast prvo bi sebi izganjo pemziju u UN-u, a onda bih zakonom zabranio ljudima koji nisu sami sa sobom načisto (dakle, tim dotičnim nedojebanima) da se petljaju u ljubavne odnose sa drugima.


MENI BEZ MENE

Ure od smole cure besmisleno,
sumorni čovjek snatri bestjelesno,
sutonska strast se boji bezimeno,
a ljubav jeca, jeca bespredmetno;

i sve je danas prazno beskonačno,
a vjetar duva, duva bezutješno
na gole duše koje neprestano
ištu i grle beznadno, beskrajno.


Ja... i nema tu ljubavi... to je ko da su dvije krave pasle travu zajedno, liznule se, i otišle svaka svojim putem...

citat:

---

besmir wrote:

Ja... i nema tu ljubavi... to je ko da su dvije krave pasle travu zajedno, liznule se, i otišle svaka svojim putem...

---

Moj me Hajro
ko Askonu dere.

Ovim stihovima sve, vezano za muskarce pocinje i zavrsava se

George Sand: "Leila"

A ja, ja sam sanjala o crnokosom muškarcu koji se nageo nada mnom prinoseći svoje goruće crvene usne mojima, pa sam se probudila trepereći, preplavljena, i sretnija nego što sam mogla zamisliti da bih ikada mogla biti.

citat:

---

besmir wrote:
Evo šta kaže jedna divna žena pod imenom Jelena Langold o jednom očito nezaboravnom muškarcu od kojeg je napravila objet d´art.

Priznajem!

Lagala sam svet da ništa mi nije. Da ista sam ona čije lice pamte. Obmanula prostor i promakle sate. Ćutala istinu pred Porotom pravde.
Mea Culpa!

Isušila mora, podvezala reke ispod samog toka, jezerske vode usahla sa gora. Ispravila željom vrh planine bedne, pokosila livade i pašnjake medne. Ugasla mesec i zvezde bele.
Sunce u malenu šaku skrila. Da bih sa njim bila.
Mea Culpa!

Obila sam reze na vratnici sreće. Ćelije tuge stopila na plamenu sveće. Razbila katance i pustila dan. Sebe prodala za jedan san.
Mea Culpa!

Ukrala sam svemir da ga njemu dadnem. Sa nebom u džepu, pred njega da padnem.
Ponornici svetla zatvorila puta, da mi ljubav, sa njom, ne odluta.
Mea Culpa!

Ubila sam prošlost. Bez stida. Bez srama.
I sve sam svoje, njemu dala.
Mea Culpa!

Joj, suza će mi kanut, duša me zaboli moja. Draga Jelena, uvijek opišeš tačno kako se ja osjećam... da nesreća bude još veća, znam tačno o čemu pričaš...

---

Jeste, draga, malo je ta Jelena Langold razvukla onu pjesmu ko teraviju, i ja sam mišljenja da bi bila hiljadu puta efektivnija da je, ne kraća, nego da je nekako sažetija. Ona zaista nudi neke divne filozofije i poglede na tu samoću i očaj nakon čak i dobrovoljnog raskida veze, i baš je napisala tužnu pjesmu. Ja je strašno volim, baš je divna.

Evo još jednog pogleda na razilaženje između dvoje ljudi od čileanke Gabriele Mistral. Jebiga... neki parovi ni ne primjete kako se odrode, a u centru svog dešavanja, vjerovatno blaženo nesvjestan svih boli, je opet on: muškarac.


ODSUTNOST

Od tebe moje tijelo kap po kap odlazi,
moje lice odlazi u gluhome ulju;
moje ruke u rastopljenoj živi,
moje noge u dva prašnjava vremena.

Sve odlazi od tebe, sve od nas odlazi.

Odlazi moj glas koji se pretvarao
u zvono, gluho za svakog, osim za nas.
Odlaze moji pokreti što su se upredali
pred tvojim očima kao tkalački čunak.
Odlazi moj pogled, koji je nemoćan
kada te gleda, brijest i smreka.

Odlazim od tebe sa samim tvojim dahom,
kao vlaga isparavam se iz svoga tijela.
Odlazim od tebe s budnošću i sa snom.
U tvom vjernom sjećanju već se brišem
i u tvojoj uspomeni već sam kao oni
što se ne rodiše u poljima i dubravama.

Da sam krv, kolala bih u dlanovima
tvog rada, u tvojim ustima od mošta.
Da sam tvoja utroba, izgorjela bih
u tvojim koracima, koje više ne čujem,
u tvojoj strasti, koja prolama noć
kao mahnitost osamljenog mora.

Sve od nas odlazi ,sve od nas odlazi.

Rabindranat Tagore:

Nikada ne kazes rec koju bi trebalo.
Da te ne bih ocenio, izmices mi na hiljadu strana.
Da te ne bih pomesao s mnogima, stojis odvojeno.
Poznajem, poznajem lukavstvo tvoje…
nikada ne ides putem kojim bi trebalo.

Tvoj prohtev veci je od prohteva drugih, zato cutis.
Pritvornom ravnodusnoscu ne hajes za moje darove.
Poznajem, poznajem lukavstvo tvoje…
nikada ne uzimas sto bi trebalo.

 

Sve sto je zena mogla napisati muskarcu...vi procenite sami

For all those times you stood by me
For all the truth that you made me see
For all the joy you brought to my life
For all the wrong that you made right
For every dream you made come true
For all the love I found in you
I´ll be forever thankful baby
You´re the one who held me up
Never let me fall
You´re the one who saw me through through it all


You were my strength when I was weak
You were my voice when I couldn´t speak
You were my eyes when I couldn´t see
You saw the best there was in me
Lifted me up when I couldn´t reach
You gave me faith ´coz you believed
I´m everything I am
Because you loved me


You gave me wings and make me fly
You touched my hand I could touch the sky
I lost my faith, you gave it back to me
You said no star was out of reach
You stood by me and I stood tall
I had your love I had it all
I´m grateful for each day you gave me
Maybe I don´t know that much
But I know this much is true
I was blessed because I was loved by you


You were my strength when I was weak
You were my voice when I couldn´t speak
You were my eyes when I couldn´t see
You saw the best there was in me
Lifted me up when I couldn´t reach
You gave me faith ´coz you believed
I´m everything I am
Because you loved me


You were always there for me
The tender wind that carried me
A light in the dark shining your love into my life
You´ve been my inspiration
Through the lies you were the truth
My world is a better place because of you


You were my strength when I was weak
You were my voice when I couldn´t speak
You were my eyes when I couldn´t see
You saw the best there was in me
Lifted me up when I couldn´t reach
You gave me faith ´coz you believed
I´m everything I am
Because you loved me


I´m everything I am