Konstantin Simonov - Čekaj me

Čekaj me, i ja cu doći,
samo me čekaj dugo.
Čekaj me i kada žute kiše
noći ispune tugom.
Čekaj me i kada vrućine zapeku,
i kada mećava briše,
čekaj i kada druge nitko
ne bude čekao više.
Čekaj i kada čekanje dojadi
svakome koji čeka.

Čekaj me, i ja ću sigurno doći.
Ne slušaj kad ti kažu
kako je vreme da se zaboraviš
i da te nade lažu.
Nek poveruju i sin i mati
da više ne postojim,
neka se tako umore čekati
i svi drugovi moji,
i gorko vino za moju dušu
nek piju kod ognjišta.
Čekaj i nemoj sesti s njima,
i nemoj piti ništa.

Čekaj me, i ja cu sigurno doći,
sve smrti me ubit neće.
Nek kaže tko me čekao nije
Taj je imao sreće!
Tko čekati ne zna, taj neće shvatit,
niti će znati drugi
da si me spasila ti jedina
čekanjem svojim dugim.
Nas dvoje samo znat će mo kako
preživjeh vatru kletu -
naprosto, ti si čekati znala
kao nitko na svetu...

 

Ne bira se ljubav - Pero Zubac

Ne bira se ljubav
kao ni smrt.

Sve je u knjigama
duboko pod morem
zapisano.

Jezikom neznanim nama,
nebesnim pismenima.

Niti se odupreti mozeš
niti preskočiti dan.

Kao što ne možeš
tuđi san usniti
niti okom drugim
videti.

Voleo bih da nisi ti
ona koju u ovom času
volim.
Ne bira se ljubav - Pero Zubac  

Evo i Jelene Marković sa pjesmom "Ničija." Nekako mi je preokrutna, ali, kad se sve sabere i oduzme, tako i jest...


Jelena Marković - Ničija

Žene se dele na ničije, nečije i svačije.
Ti si naišao na ničiju.
Bolje bi mnogo bilo da si naišao na nečiju.
Jer nečija je nečija,
navikla je da pripada,
pa kako je jednom bila nečija,
može postati i tvoja.
A ova što je vazda ničija,
ni na šta nije navikla.
Nije ni morala da se navikava.
A ti misliš - dobro je:
ničija je slobodna.
Pa, ničija je baš i ničija
zato što tako voli slobodu
i što nikad ne bi postala nečija.
Svačija je isto nečija,
samo što je previše nečija,
ali uz dobre razloge
može postati umereno nečija,
pa opet može postati samo tvoja.
Pa čemu onda osmeh što sam ja ničija
kad je to, zapravo, najgore što može da ti se desi?


[Edited by besmir on 08-06-2009 at 10:38 GMT]

Vrijeme je da se dogadja napokon Covjek
( a Covjek nije obicaj nego zelja
on nije upravitelj nego prijatelj ),
da se dogadja njegova teznja i duh
da se dogadja njegov Izlaz : bratstvo i aktivnost.
Vrijeme je da se dogadja Ljubav,
da se dogadja Putovanje,
da se dogadja srz.
Vrijeme je da se dogadja nezapretana patnja
da se ne dogadja umiranje i trajanje i bodrenje.
Vrijeme je da more bude gusto i puno tihog sjaja
da obala bude obala, a ne nepolazak,
da cvijece mirise,
da obronci budu obronci,a ne polozaji,
da ravnice budu ravnice , a ne posjedi,
a vode, doista pune tokova.
Vrijeme je da stanujemo diljem Svijeta
da prigrlimo Zemlju kao mater,
da odabiremo vlakove po volji,
stanice po trenutku,
da promatramo i cujemo svjetla,
da slusamo svoju nevezanost
i govor koji nitko ne izgovara.
Vrijeme je da stvaramo gipke sonete,
vrijeme je da pobratimo pravila i ljudskost,
zakone i cjelovitost,
vrijeme je da pobratimo putovanje i zivot

Ili jos vrijeme nije... i nikad nece biti...


Mozda nije previse ´´ljubavna´´ ali eto.

Milivoj Slavicek: Predivan pjesnik!
 

Mala pjesma o ljubavi

Bit ces na kraju samo jedna pjesma
i sjecanje kad budem bolestan: u tami, pola sata pred ponoc
kad vani sumi grad pod maglom
Bit ces malo prijateljstvo s Svijetom
Dat ces potreban sarm ovoj ili onoj fasadi jednom i negdje
ovom ili onom mjestu pustom i bez tragova
u sjeni putovanja kad jedno dobro i tiho more bude igralo po zidovima

u sjenovito popodne: velim ti, sve je ostalo uzaludno





 

baš su slatki
ne znam kojeg bi

moja glava je danas prepuna nekih sjetinih stihova,

neke prelijepe poezije i proze

nekih stručnih eseja, nekih priča o ljudima,

.glava mi je puna temperature i tebe,

ja opet pišem ljubavne stihove, našla sam se u nekim sretnim pjesmama

I sanjam o proljeću stalno.

Malo mi je tema otišla u pravcu koji nema baš pretjerano neke veze sa muškarcima i pravljenja objet d´art od istih, pa sam malo zbunjen.

Evo nam i divnog Jovana Dučića koji svu tu očaranost obožavanja drugoga tako lijepo sažima u jednom od njegovih ogleda o životu:

"Ako ljubav zavisi od naše slobodne volje, zašto ne prestanu da vole oni koji bi htjeli da prestanu? Naprotiv, plaču od bola i robuju ljubavi, čak i oni ponosni ljudi koji inače smatraju ropstvo za najveće zlo; rado se lišavaju zbog ljubavi nečeg čega se inače nikad nisu htjeli odreći; i nose svoju ljubav kao bolest ili okov; i žive u strahu da ne izgube samo onog koga vole."


Baš samo Bosanac može napisat nešto ovakvo :)

[Edited by besmir on 08-06-2009 at 10:35 GMT]

A ovaj odlomak o pravljenju objet d´art od muškarca je iz najljepše ljubavne pjesme ikad napisane, iz "Pjesme nad pjesmama" :)


“Na postelji svojoj noću
tražih onoga koga ljubi duša moja,
tražih ga, ali ga ne nađoh.

Sada ću ustati, pa idem po gradu,
po trgovima i po ulicama
tražiću onoga koga ljubi duša moja.

Tražih ga, ali ga ne nađoh.
Nađoše me stražari, koji obilaze po gradu.
Vidjeste li onoga koga ljubi duša moja?
Malo ih zaminuh, i nađoh onoga
koga ljubi duša moja; i uhvatih ga,
i neću ga pustiti dokle ga ne odvedem
u kuću matere svoje
i u ložnicu roditeljke svoje.

Zaklinjem vas, kćeri Jerusalimske,
srnama i košutama poljskim,
ne budite ljubavi moje,
ne budite je, dok joj ne bude volja.”


:) Baš je slatka!

[Edited by besmir on 08-06-2009 at 10:36 GMT]

Pa ja prosto ne mogu da vjerujem da vam nisam citirao jednog divnog, divnog, diiiiivnog grčkog pjesnika koji se zove Konstantin Kavafi.

Evo nam govori ovdje o otvorenom voljenju i rasplinjavanju u druge, to jest o pravljenju šou programa od svoje ljubavi.


KOLIKO MOŽEŠ
I ako ne možeš svoj život da učiniš kakvim želiš,
ovo bar pokušaj da postigneš
koliko možeš: nemoj ga unižavati
sa previše dodira sa svetom,
sa previše izlazaka i razgovora.
Nemoj ga unižavati izvodeći ga,
često šetajući i izlažući ga
svakodnevnoj gluposti
veza i susreta,
da ne postane dosadan kao da je tuđ.


:g) Zar nije car? Ja sam njega otkrio davno, davno, davno kada sam bio luuuuuudo zaljubljen u jednog Grka koji je pritom bio i slikar. Jeste, slikao me je na hiljadu jedan način i u hiljadu i jednoj pozi ako budete dobri možda vam nekad i postavim slike, pa valjda je i od mene neko nekad pravio objet d´art, ali ja bio mlad i lud, mislio sam da za nešto drugo imam šlifa i zaboravio riječi rahmetli babe Atifa u rijetkim trenucima kad je ovaj bio trijezan. Sine, veli... :D

Helem, da se vratimo temi. Ja sam zbog Kavafija htio da studiram moderni grčki, ali me para ponijela, ipak mi je moja jezička kombinacija puno skuplja, a i sa grčkim bi pokrivao tek mali dio svijeta.

Šta htjedo reć... eto zaboravi... :g)