Ucenjakov turban


Predavac u jednoj medresi napunio je svoj turban pamukom, vunom i komadima koze kako bi mu izgledao sto veci i ugledniji.
Na taj nacin je zelio da ga drugi vise cijene i da bude glavni u vijecu.
Njegov turban je izvana izgledao kao Dzennetska odjeca, a iznutra je bio ruzan kao licemjerova dusa.

Dok je jedno jutro sav ponosan isao u medresu, cekao ga je lopov u jednoj uskoj ulicici.
Kada je ucenjak naisao tuda, lopov se zaskoci, uze mu turban i poce bjezati. Ucenjak povika za njim:

„Prvo odrijesi turban, pa ga onda nosi. Bjezis, a ne gledas sta je u njemu.
Prvo ga odrijesi ,pa ti halalim da ga nosis.“

Lopov je bjezao i istovremeno odmotavao turban.
Kada ga je odmotao, iz njega ispade na stotine komada vune i pamucnog platna.
Bilo je i vise od metra platna.
Lopov baci turban i rece:

„O ti podli covjece, uzaludno si me zamucio.“

„Zamucio te jesam, ali sam ti rekao istinu.“


Svijet je nalik ovom turbanu i ovoj prici.odmotava se lijepo, a iz njega viri izdaja.

Veličanstveni i plemeniti Sulejman se putujući našao na nekom zabačenom mjestu uz mravinjak.
Svi se mravi približiše da ga pozdrave. Ubrzo ih bi na hiljade.
Samo jedan mrav ne pođe u susret Sulejmanu, jer je ispred svoga gnijezda imao brdašce pijeska.

Brojao je zrnca jedno po jedno kako bi brdašce nestalo.
Kad to vidje, Sulejman ga dade pozvati i upita: O, mravu, čini se da nemaš mnogo ni izdržljivosti ni snage, pa čak ni s Nuhovom izdrzljivoscu, nikada ne bi mogao privesti kraju svoj pothvat.

On nije po mjeri tvoje snage.
Ti nikada ne bi mogao sravniti to brdašce pijeska.
Mrav odgovori mudrom Sulejmanu: O veliki kralju, na ovom putu ne može se napredovati bez velikodušnosti!

Jedan se mrav od mene skrio nakon što me je uhvatio u zamku svoje ljubavi rekavši mi: 'Razoriš li ovu hrpu pijeska i oslobodiš put, maknut ću veliku zapreku koja nas dijeli i prihvatiti tvoju ljubav.'

Tako sam prionuo tom zadatku ne misleći ni na što drugo do na premještanje pijeska. Uspijem li da ovog pijeska nestane, mogu se nadati sjedinjenju s voljenom.
Pa ako u ispunjavanju toga djela trebam i život izgubiti, neću biti ni hvalisavac ni lažljivac.

Prijatelju, nauči od mrava što je snaga ljubavi, nauči od slijepca tajnu viđenja. Premda se mrav posvetio nesreći, on je sluga na Putu.

Al' ja se ne slazem

Popeo se jednom Hodza na perdu cuprije,ko hoce bajagi skociti u nabujalu rijeku,a ustvari merak mu je bio iskusati i naljutiti carsiju.
Sva se carsija iskupila na mostu da gleda i uziva,a Hodza viknu:
-Hocu l' skociti?
-De ,Hodza-povikase uglas.
-Ima l' iko protiv?
Carsija sutnjom odgovori,a Hodza ce na to:
-Ama ja sam protiv-i sidje s perde na veliko razocarenje svijetine koja se ljuta razidje.

Nemoj se samo meni pokazivati

Ozenili Hodzu ruznom zenom.
Jednoga dana kad je Hodza htio izaci na ulicu zapita ga zena:
-Reci mi,kome se muskarcu od tvoje rodbine mogu pokazivati?
A Hodza joj odgovori:
-Srce moje,nemoj se ti meni pokazivati,a pokazuj se kome god hoces!

DOBRO JE PONEKADA BITI NIKO I NIŠTA

Živio je tada u Sarajevu, negdje u nekoj maloj
kućari pod Trebevićem, neki siromašni hamal.
Nigdje
ništa nije imao osim žene i jedva je sastavljeno kraj sa
krajem.
Jedne noći, dok je spavao sa ženom, probudi ga
pucanje topova sa tabije.
Probudi se i žena, pa ga,
uplašena upita: „Staje ono?
Sto to puca u ovo doba?"
- „Znaš, ženo, odvrati hamal, u Sarajevu je ovih dana
buna bila.
Digli se age, begovi i draga gospoda protiv
cara, ali ih pohvataše, baciše u tamnicu i osudiše na
smrt.
Juče je iz Stambola došao carev kapidži-baša i
donio za svakog osuđenika po svilen gajtan kojim će
ih udaviti.
Ono ih sada dželati rastavljaju s dušom, a
top sa tvrđave za svakog od njih opali, puca im pred
dušu." Upita ga žena: „A koji su to, kukala im
majka?"
Hamal joj odgovori: „Sve sami prvaci i
gospoda sarajevska: Morići, hadži Pašo i brat mu
Ibrahim, Hajdar-paša i drugi."
Zamisli se žena u ušuti, pa pokrivajući jorganom i
muža i sebe, reče: „Bogu hvala, neka si ti meni niko i ništa."



Ova kratka priča bila je poznata među starim
Sarajlijama i često je pratila kazivanja o pogibiji braće Morića i ostalih bun
tovnika…
Kazivanje slika događaje iz burne 1757/58. godine .

Legende iz Starog Sarajeva

VRECA

Mula je naisao na zgrbljenog covjeka, na cesti koja vodi u grad.
'U cemu je nevolja' upitao je Mula

Covjek mu je pokazao tesku vrecu i potuzio se:' Sve sto imam na ovom bijelom svijetu, jedva da je napunilo ovu mizernu vrecu!'
'Bas losa sreca' rece Mula i uzme torbu iz covjekovih ruku i potrci s njom niz cestu.

Kako je covjek sad sve izgubio, pocne plakati i naricati,jos jadniji nego sto je bio prije, i nastavi tako hodati.
U meduvremenu, Mula je, brzo trceci, iza zavoja postavio covjekovu vrecu na sredinu ceste, gdje ce covjek proci.

Kada je covjek ugledao torbu nasred ceste, poceo se smijati, pun srece i vikati 'Moja vreco!
Mislio sam da sam te izgubio!
Sad sam sretan!'

Gledajuci kroz grmlje, Mula se smijeskao 'Dakle, ovo je jedan od nacina kako nekoga uciniti sretnim!'

MUDROSTI MRAVA



Zabiljezeno je da je mudri Sulejman a.s. upitao mrava:"Koliko jedes godisnje?"
Mrav je odgovorio:"Za godinu pojedem 3 zrna."
Onda ga je Sulejman a.s. zatvorio u jednu kutiju i stavio mu 3 zrna.
Kada je prosla godinu dana Sulejman a.s. je otvorio kutiju i bio iznenadjen.
Vidio je da je mrav pojeo samo zrno i pol. Ljutito ga je upitao Sulejman a.s.:
"Kako to, rekao si mi da ti je potrebno 3 zrna godisnje a vidim pojeo si samo zrno i pol."
Mrav mu rece:
"Kada sam bio na slobodi znao sam da me Allah nece zaboraviti s rizkom (opskrbom)
a sad kad si me zatvorio u kutiju nisam bio siguran da me neces zaboraviti,
pa sam ustedio jos za jednu godinu."

Čuj to humor u muslimana

Nebi me čudilo da se neki strijelac javi i kaže kako je Mr.Been musliman.
Pa možda i jest ko zna....

Upecao hodza zlatnu ribicu i kao sto to biva ribica mu obeca da ce mu ispuniti tri zelje.
Obradivao se on i razmislja sta ce pozeljeti i nakon kraceg razmisljanja rece:
Prva zelja mi je da me kutarises dzubeta i ahmedije, dodijalo mi vise obaveza - ribica mu ispuni zelju.
Druga zelja mi je da sam lijep i naocit da me cure zagledaju - ribica mu ispuni i tu zelju.
Treca mi je zelja da imam neki posao da malo radim a da imam puno para - ribica mu vrati duzbe i ahmediju.

NASRUDIN HODŽA I MUZIKA



Jednog dana, Nasrudin-hodža
sjedio je sa gitarom i svirao
stalno istu notu.
Nakon izvjesnog vremena oko njega
se okupila gomila svijeta (to se sve
dešavalo na pijačnom trgu) i neko
mu je dobacio:“Lijepa je ta nota
koju sviraš, hodža, ali zašto ne sviraš
i nešto drugo kao i ostali svirači
na pijaci?!“
- „Oni su budale!“, rekao je Nasrudin.
„Samo traže i traže pravu notu, a ja sam je već našao.“