I OVO JE ZBOG STAROSTI

Jednog dana neki starac dodje doktoru i rece:
-O, ti koji znas, mozak mi je umoran, pamet mi nije na mjestu!
Doktor mu rece:
-Ta slabost pamcenja je zbog starosti. Kada drvo ostari , u korijen mu crvi ulaze.
Starac opet rece:
-I oci mi se zamracuju!
Doktor se nasmija i rece:
-Stari starac, to je od starosti!
Stari covjek je svoje brige nabrojao jednu po jednu:
-Ledja me strasno bole!
Doktor je ponavljao istu stvar:
-O, slabi starce, to je od starosti!
-Sta god pojedem, ne mogu svariti, zbog cega je tako?
-Slabost zeluca je od starosti!
-Mucim se kada disem.
-Da, otezano disanje je zbog starosti.Kada ostari kod covjeka se jave dvije stotine bolesti!
Starac se veoma naljuti na ove doktorove rijeci pa rece:
-Glupane jedan, zar samo to znas da kazes, zar si od cijelog doktorluka samo to naucio? Zar ne znas da je Allah svakoj brizi dao lijeka?
Doktor svojim dubokim ocima pogleda uvehle oci starca i rece:
-O, starce! I ta ljutnja i ta zestina su od starosti! Tacno je, Allah je svakoj bolesti dao lijeka osim za starost i smrt!...

Zaista je tako!...
O, putnice, dodji k sebi!... Ne odlazi za sutra jer su mnoga sutra prosla, a ti nisi nista uradio.

Jednom se razbolje neki sultan, te pozva sufiju da ga izlijeci.

Sufija odbi njegov poziv, pa sultan naredi gardi da ga zarobe i privedu u palacu.
Kada ga dovedoše, sultan mu rece: 'Tražio sam da doceš, jer bolujem od paralize.
Ako me izlijeciš, bogato cu te nagraditi, ali ako ne uspiješ glavu cu ti odrubiti.'

'Ako želiš da te izlijecim, moramo ostati sami', rece mu sufija.
Tako sultan istjera sve iz svojih odaja i oni ostadoše sami.
Sufija tada izvadi nož i krenu ka sultanu govoreci: 'Sada cu ti se osvetiti što si me grubo priveo i ucijenio!'
Prestravljeni sultan skoci iz kreveta i, zaboravljajuci na svoju paralizu, poce trcati po sobi ne bi li izbjegao pobješnjelog sufiju.

No, sufija i sam poce bježati glavom bez obzira, ispred sultanovih stražara.
U svoj toj gužvi niko ne primijeti da je sufija izlijecio sultana najdjelotvornijim lijekom."

HODŽIN TURBAN

Kad je Nasrudin-hodža postao vrlo poznat po svojoj mudrosti, njegove džematlije mu kupe veliki turban kakav su nosili samo veliki Ijudi poznati po svojem znanju i pameti.
Jednog jutra u njegovu džamiju dođe čovjek koji nije umio ni ćitati ni pisati pa zamoli Hodžu da mu pročita pismo koje biješe tog jutra dobio.
Hodža pogleda pismo i vidje da je ono napisano na jednom od starih istočnjačkih jezika koje ni on nije mogao razumjeti.

- Ovo ti ja ne mogu čitati - reče Hodža. - Pismo je napisano jezikom koji ja ne razumijem.

Kad to ču, čovjek se razljuti pa zagalami na Hodžu:

- Kako te nije stid da nosiš taj turban na glavi kad nisi u stanju da pročitaš ni jedno obično pismo?

Hodža skide turban, pruži ga čovjeku pa reče:

- Ako ti misliš da sva pamet i znanje dolaze iz turbana,

evo ti ga, stavi ga na svoju glavu pa pročitaj pismo sam.

Ponovio zenu

Ponovio Nasrudin-hodza svoju hanumu,kupio joj papuce,ali sa djonovima od papira.
Kad to vidje hanuma,a ona ga stade reziliti,a Hodza joj rece:
-Gledaj svoja posla,zeno!
Ti,dao bog,nikad i ne spustas noge,nosices ih sto godina .

Mudri seljak i pametni građanin

Gonio putem seljak konja i na konju dvije vreće.
Sustiže ga jedan ugladen građanin te upita:- A šta ti je to u vrećama?
U jednoj je žito a u drugoj kamenje - odgovori seljak.
A šta će ti kamenje? - opet će građanin.
Da mi ne kriva tovar! - mudro će seljak.

Ama, zamila Boga - reče gradanin - kakva ti je ta pamet, pa da zaludu goniš vreću kamenja.
Zar ti nije bilo lakše da žito u dvije vreće raspoloviš, pa tako natovariš i opet tovar ne bi vago, a duplo bi bio lakši!
E, Bogami ima zapravo - reče seljak - ja se nikad ne bi toga sjetio.

Vala si ti neka pametna glava.

Nego deder mi pomozi pa da tovar pretovarimo.
Pa ti seljak zastavi konja, spusti tovar, istrese kamenje, raspolovi žito u dvijte vreće, opet natovari, pa nastaviše put.
- Sami Bog te meni posl'o, - reče seljak građaninu - vidi se na tebi da si pametan i u svemu zgodan.

De mi bogati reci kol'ko ti imaš konja?
- Nijednog? - reče građanin.
- A krava?
- Nijednu!
- Ovaca?
- Ništa!
- Kuću, belćim, imaš?
- Nemam, u jednog sam trgovca pod kiriju! - odgovara građanin.

Kad to ču, seljak zastavi konja, bez riječi raspremi tovar, skide vreće, svo žito sasu u jednu vreću, a u drugu nakupi kamenja te opet natovari konja kako je prije bilo.

- Ama, šta to uradi!? - upita građanin.
- Bježi od mene hiljadu konaka, i ti i ta tvoja pamet - reče seljak - ja vako gonim ima pedeset godina, ko što su mi babo i djed gonili, pa imam i kuću, i konje, i krave i ovce, a ti ni kučeta ni mačeta.

Da te posluša, bi i ja, dina mi sve što imam izgubio! - reče mudro seljak.

Pita ovca ovna:

- "Kuda ćeš za kurban-bajram?"
Odgovara joj ovan:
- "Svuda po malo"

Kako se u Bosni zove Snezana i 7 patuljaka?








Habiba i 7 gariba!

Bosanac na samrti kaže sinu: - "Je li ono mati peče baklavu?
Donesi mi jednu." Sin ode i vrati se bez baklave. - "Ne da mater, kaže da je to sutra za dženazu.".

Pita nastavnica Muju, Mujo nabroj mi pet boja.
Kaze Mujo: zelena, tamnozelena, svjetlozelena, maslinastozelena i lila ..

Kaze nastavnica: Mujo znam ja da si ti veliki musliman i da volis zelenu boju ali što si nabrojao i lila?

Kaže Mujo: pa "Elhamdulila"

Dosle selefije na neko selo u Bosni; tamo negdje iza rata kada je sve bilo frisko.
I nogavice do clanaka.
Dosli u dzamiju da klanjaju kada ce im jedan dedo "sta ste zavrnuli nogavice, necete u potoku klanjat'"