citat:

---

diwna wrote:
IMENA

Došao novi efendija djeci u mekteb, pa se kroz razgovor upoznaje sa njima.
"Kako se ti, sine, zoveš?", upita dječaka u prvom redu.
"Zovem se Fatih."
"Baš lijepo ime. Ti onda sigurno znaš proučiti Fatihu!"
Dječak veselo potvrdno odgovori i na efendijino zadovoljstvo prouči tu suru.
"A kako se ti zoveš?", upita dalje jednu djevojčicu.
"Moje je ime Kevser", odgovori djevojčica.
"Kako lijepo ime, ti mora da znaš proučiti suru Kevser! (Inna eatajna)"
Tako i djevojčica prouči suru prema svom imenu.
Tada efendija primijeti kako se jedno dijete stalno skriva iza stola, pa i njega upita za ime, a dječak će:
"Ja se zovem Jasin, ali me svi zovu Subhaneke."

---

OGRADA


Jedan djecak imao je losu narav.
Njegov otac mu je dao torbu sa ekserima, rekavsi mu da kada god se rasrdi zakuca ekser u ogradu.

Prvi dan djecak je zabio 37 eksera.
Broj zabijenih eksera se postepeno smanjivao.
Djecak je shvatio da je lakse kontrolirati narav nego zakucavati eksere u ogradu.

Napokon je dosao dan kada se djecak nije ni jednom razljutio.
Kada se pohvalio ocu , on mu je rekao da svakog dana kad uspije da se suzdrzi izvadi po jedan ekser iz ograde.

Dani su prolazili i djecak je mogao reci ocu da je izvadio sve eksere.
Otac ga tad uze za ruku i odvede do ograde. Onda mu rece:

„Dobro si ucinio, sine moj, ali pogledaj te rupe u ogradi.
Ograda nikada nece biti ista.

Kada u ljutnji kazes rijeci, one ostavljaju oziljak bas kao i ove rupe u ogradi.
Mozes zabosti noz u covjeka i izvuci ga. Koliko god puta nakon toga kazes da ti je zao, rane ipak ostaju.
Rana koju nanose rijeci isto je tako bolna kao i fizicka.

Prijatelji su blago.
Oni ce te razveseliti, saslusati, ohrabriti i podrzati u uspjehu, uvijek su tu da ti otvore srce.
Pokazi svojim prijateljima da ti je stalo do njih.“

Nasrudin-hodza i zene

Nasrudin-hodza se bojao svoje zene,a taj strah nije toliko ni krio od svijeta,ali je opet zelio znati dali se kao on i drugi ljudi boje svojih zena.

Jednom,kad je u Aksehiru u dzamiji drzao vaz,zapita prisutne da li se boje svojih zena.
-Ko se boji,neka na noge ustane!-povice Hodza.

Svi ustadose osim jednoga.
Nasrudin-hodzi odlahnu na srcu kad vidje da nije usamljen,ali kad vidje jednoga da sjedi,
bi mu drago da ima barem neko ko se ne boji zene.

-Evo,ljudi,pogledajte junaka!
Evo covjeka koji se ne boji svoje zene!
-Ama jok,efendija!
Cim ti spomenu zenu,meni se obje noge podsjekose,
pa nemam snage da na njih ustanem-doceka onaj.

KAD BI DEVA IMALA KRILA

Dosao Nasrudin-hodza u dzamiju da odrzi vaz.
Kako je imao obicaj pomaknuti calmu na glavi prije nego bi poceo govoriti, dohvati calmu da je poravna, kad osjeti pod prstima nesto mokro i prljavo.
Skide calmu s glave, kad ono na njoj biljeg od ptice koje je zrakom proletjela i ukaljala ga.
Hodza zaboravio sta je mislio govoriti na vazu pa rece:
- Narode, zahvalite se Bogu, sto nije dao devi krila, jer da na kucu sleti, kuca bi se srusila, a da se leteci pobalega, mogao bi insan nastradati.

SRANAC I STARAC!

Ujedno selo dosao je stranac koji je zelio da
se tu nastani.
Na putu je susreo starca i upitao ga
kakvi su ljudi u selu.
Starac mu je odgovorio pitanjem.
''A kakvi su bili ljudi gdje si do sada zivio?''
''Losi'' ,odgovori dosljak.
''Svi su bili pakosni i svadjalice''.
''Produzi, strance, dalje.
Iovde su takvi ljudi'' ,odgovori mu starac.
Poslije izvjesnog vremena,u selu se pojavi drugi stranac.
I on je zeleo tu da se nastani.
I njemu je starac postavio isto pitanje,a dosljak je odgovorio.
''Dobri su bili ljudi,lijepo smo se slagali,ali ja sam odlucio
da malo promjenim sredimu''.
''I ovde su dobri ljudi'' ,odgovori starac.
''Slobodno se ovdje nastani,biceti lijepo''.


''Ne idi nikom osim onom cijem dobru se nadas,od cije
vlasti ne strahujes,ciji blagoslov ocekujes i cijim
znanjem ces se moci okoristiti.''

Nemoj se samo meni pokazivati

Ozenili Hodzu ruznom zenom.
Jednoga dana kad je Hodza htio izaci na ulicu zapita ga zena:
-Reci mi,kome se muskarcu od tvoje rodbine mogu pokazivati?
A Hodza joj odgovori:
-Srce moje,nemoj se ti meni pokazivati,
a pokazuj se kome god hoces!

Nasrudin i njegov prijatelj

Pricaju kako se Nasrudin ozenio.
Rece mu prijatelj:
-Kako si ruzan,tesko li tvojoj zeni!
Na to mu odgovori Nasrudin:
-Da ti vidis moju zenu,tri puta
bi me vise zalio!

Dosao neki civjek kod poznatog ucenjaka Ibn Akila i rekao mu:
"Jasam skocio u rijeku tri puta,ali nisam siguran jesam li se
u potpunosti okupao i jesam li cist za klanjanje namaza,
pa sta mi ti kazes?" Ibn Akil mu odgovori:
"Ja ti kazem da ne klanjas nikako."
A zasto?", upita covjek u cudu.
Ibn Akal mu rece: "Zato sto sam cuo da je poslanik,
s.a.v.s. rekao: " pero je dignuto sa ludjaka dok ne ozdravi",
a onaj ko tri puta skoci u vodu i nakon toga sumnja
jeli cist ili nije,on je za mene lud

Otac i sin
Jarani.ba



Jedan stari covjek sjedaše u dvorištu svoje kuce zajedno sa sinom koji upravo završi visoke studije.
Iznenada, vrana sletje na zid.
Otac upita sina: “Šta je ono?”
Sin odgovori: “To je vrana.”
Nakon izvjesnoga vremena, otac upita ponovo: “Šta je ono?” Sin odgovori: “To je vrana.”
Prode nekoliko minuta a otac ponovo upita, treci put: “Šta je ono?” Sin odgovori: “Oce, upravo sam ti rekao da je to vrana.”
Ne prode dugo a otac opet upita: “Šta je ono?”
Ovoga puta na sinovljevu licu mogla se vidjeti mala usplahirenost: “Oce, to je vrana, vrana!”
Ponovo otac upita: “Šta je ono?”
Ovaj put sin odgovori grubim tonom: “Oce, non-stop pitaš jedno te isto iako ti stalno odgovaram da je to vrana.

Zar nisu u stanju razumjeti?”Otac ustade i ode do sobe.
Ubrzo se vrati noseci svoju staru svesku-dnevnik.
Otvarajuci stranicu, rece sinu da procita ono što je na toj stranici zapisano.
Sin procita:“Danas je moj malehni sin sjedio sa mnom u našemu dvorištu kad doletje vrana.
Sincic me je dvadeset i pet puta upitao: ‘Šta je ono?’, i dvadeset i pet puta mu odgovorih, nimalo iznerviran, da je to vrana.
Ono što osjecah bila je ljubav prema mome nevinome sincicu.”
Tada je otac objasnio sinu razliku izmedu oceva i sinovljeva stava: “Kada si bio malešan, postavio si mi ovo pitanje dvadeset i pet puta i niti jednom nisam bio iznerviran tvojim pitanjima vec ti uporno odgovarah.

A kada sam ja tebi danas postavio isto pitanje ali ponavljajuci ga samo pet puta, ti si se iznervirao, ljutnuo i bio nestrpljiv sa mnom.”

Kazan

Posudi Nasrudin od komsije kazan jel hoce da kuha pekmez.
Kad je Nasrudin skuho pekmez lijepo opra kazan i dodade jo jedan mali
kazancic i vrati ga kom iji.
Komsija upita - ta je ovo Nasrudine odakle ovaj mali kazancic ?
Nasrudin mu odgovara: Taj veliki se porodio kad je bio kod mene.
Komsija uze oba kazana a nikako mu nije jeasno vec ode odmahivajuci glavom.
Proslo neko vrijeme i Nasrudin ponovo posudu kazan od komsije, jer je mislio zimnicu da sprema.

Kad je sve zavrsio ode komsiji bez kazana i rece:

Cuj komsija nema vise tvog kazana on je umro.
Ma kako ce kazan umrijeti brate Nasrudine.
Nasrudin njemu veli: Lijepo brate kad se mogao poroditi tako moze i umrijeti.