Zelimo da vas upoznamo o trenutnom stanju akcije o usvajanju senatorske rezolucije da se 11 Juli, 2011 u drzavi Washington proglasi kan sjecanja na zrtve 1992-1995 Bosanskog Genocida (to se na engleskom pise kao Bosnian Genocide Remembrance Day in Washington State).
Do sada imamo finalnu verziju rezolucije i nakon sastanka sa drzavnom senatoricom Maralyn Chase (Shoreline District) ona je pristala da bude sponzor rezolucije i da je predstavi u drzavnom senatu na glasanje. Senatorica Chase je inace velika prijateljica Bosanskog naroda u drzavi Washington i nama je cast to sto je ona pristala da predlaze nasu rezoluciju.
Vazno je da mi kao zajednica pokazemo senatorici Chase i drugim senatorima da postoji veliki interes i podrska za ovu rezoluciju. U tom smislu pokrenuta je PETICIJA sa ciljem da se skupi sto vise potpisa koje bi senatorica koristila kao argument za usvajanje ove rezolucje.
PETICIJU MOZETE PRONACI NA LINKU: http://www.petitiononline.com/11071995/petition.html
Na datom linku potrebno je da unesete svoje ime (name), e-mail adresu (e-mail address), i grad u kojem zivite (city). Ako hocete mozete napisati komentar u kojem kratko kazete sta ova rezolucija vama znaci.
Pozimavo sve zainteresovane da se sljedecih 7 dana ukljuce u prikupljanju sto viseg broja potpisa za peticiju i na taj nacin pomognemo senatorici Chase u realizaciji ovog vaznog projekta.
Molimo vas da odmah POTPISETE nasu PETICIJU i da ovaj e-mail (sa linkom za peticiju) posaljete (forvardujete) vasoj rodbini i vasim prijateljima preko e-maila. Zamolili bih sviju da posalju ovaj e-mail najmanje 5 drugim ljudima i tako da se znaje o ovoj peticiji siri i sve vise potpisa skupi.
Uz vasu pomoc Bosanske zrtve genocida nikad nece biti zaboravljene. Hvala vam na pomoc !
Mirza V.
Clan UO Kongresa Bosnjaka Sjeverne Amerike u Drzavi Washington (KBSA-WA)
Pismo zarobljenog Srebrenièanina svojoj ljubljenoj
Jedina ljubavi moja. Ne plaèi molim te, ako pismo ovo primiš. Još su pored mene tri brata, pa æemo bol podijeliti. U nadi sam da si sada u gradu soli. Gdje sam darove birao tebi za svaki praznik i ponekad lagao da moram tamo na put, ali samo sam htio tvoje želje ispuniti.
Od juèer je mnogo naroda ubijeno, ovaj prostor je prièa bez kraja, èija slova su krv našeg naroda iz Srebrenice, Vlasenice, Žepe, Bratunca i tvog Zvornika.
Za nekoliko sati red æe doæi i na mene. Molim Boga da me ne muèe, i ako budu htjeli oni to raditi, zamoliæu da me što prije ubiju. Nisu ni oni svi isti.
Znam da me uvijek osjeæas…
Pokloniæu im naše skriveno blago…
Što smo èuvali godinama za sina…
Da ublaže smrt moju…
Da je ti što manje osjetiš…
Ne brini, molim te, ja se ne plašim…
Trudio sam se od prvog dana, tebi biti uvijek pri ruci, ne biti grub u oèima tvojim, ako sam te èim uvrijedio…
Oprosti mi..
U ovom trenu ih gledam. Kako prema meni dolaze. Ne brini, Bog je uz mene. Moram prestati pisati, staviæu ovo pismo na grudi, na ovo srce svoje, i uvijek je samo tebi pripadalo..
Volim te jedina…
11. 05 . 2010. , Tuzla
Nisam do juèer znala da si pisao dušom, u zadnjim trenucima života, dok nisu rekli da su tvoje kosti, dugo bile pod zemljom, nama srebrenom, pismo je bilo saèuvano u košulji. Na mjestu tvog srca…
Sve kapi kiše, niti ledeni snijeg, nisu izbrisali niti jedno slovo.
A ni moja suza nije mogla, koliko god sam plakala i èitala…..
Ne znam kome æu poslati ove rijeèi, ali sam htjela ti odgovoriti. Pa neka govore da sam luda, jer ni ja nisam prestala tebe da volim…
Ko god je slagao prvi put da vrijeme lijeèi sve rane, nije osjetio ranu kao ja, i kao sve majke, žene i djeca Srebrenice…
Ja sam osjeæala svaki tvoj pokret, teško mi je bilo prekriti svu bol, pred našim jedinim sinom.
Kroz vrijeme je i on saznao istinu, pa je na svakoj molitvi spominjao tvoje ime.
Smrtni put i naš narod…
I meni nepoznato ime Argentaria…
Nismo bili dobro došli, kako u Sarajevu, tako i u gradu soli.
Ne znam što su smetale moje dimije pojedinim gospoðama i sarajevskim djevojkama. Ja sam samo odlazila u grad da bi saznala sudbinu o tebi. Nisam htjela nikom smetati…
Po nekoliko dana nisam znala za sebe…
Tražila sam radost od Boga, ne bi li dao tvoje tijelo da se pomoli.
Kao svake veèeri kada sam te sa posla èekala…
Na isti ovaj dan za dva mjeseca pokloniæu se sa sinom Gospodaru, a On æe uzeti tvoju dušu sebi.
Potjeraæu hladan vjetar sa Drine na dženazi da skloni moje suze dok budemo prekrili tvoje kosti našom zemljom srebrenom.
Izgovoriæu isto na usnama, kao prvog proljeæa – Da ljubim i volim te…
Obilježavanje 6. aprila je obaveza svih koji danas žive u slobodnom Sarajevu
Èlanovi Predsjedništva BiH Željko Komšiæ i Bakir Izetbegoviæ i delegacija gradske uprave Grada Sarajeva u subotu su položili cvijeæe na spomen-obilježje kod Vjeène vatre i odali poèast poginulim braniteljima grada i žrtvama fašizma, povodom Dana Sarajeva – 6. aprila.
Èlan Predsjedništva Bosne i Hercegovine Bakir Izetbegoviæ je rekao da na današnji dan treba svim Sarajlijama i onima koji vole ovaj grad èestitati, sjetiti se onih koji su zaèeli ovaj grad i onih koji su ga branili i oslobaðali.
“Ovo je vitalan i jak grad s jasnom perspektivom. U svijetu prepoznatljiv grad kojeg njegovi graðani vole”, kazao je Izetbegoviæ.
Gradonaèelnik Sarajeva Ivo Komšiæ je podsjetio da su 6. aprila 1945. godine ulicama Sarajeva marširali oslobodioci grada, a da je glavni skup bio ispred sadašnje Vjeène vatre koja je tada zapaljena i gotovo nikad, nakon toga, nije bila ugašena.
“Vatra æe uvijek podsjeæati na one koji su nam omoguæili slobodu u gradu. U proteklom ratu smo je održavali onoliko koliko smo mogli”, dodao je Komšiæ
Poslije 6. aprila Sarajevo je poèelo da se izgraðuje u slobodi i, kako je istakao Komšiæ, postao jedno od najjaèih privrednih sjedišta u tadašnjoj zajednièkoj državi, (SFRJ). Oslobaðanjem Sarajevo je postao grad kulture i sporta koji je bio sposoban da organizuje Olimpijske igre.
Kako je kazao Komšiæ, 6. april æe se pamtiti i po blokadi grada Sarajeva i poèetak okupacije.
Re: Genocid /agresija(dokumenta, svjedocenja,,slike) 
