bdirlija
Nivo: Forumski doajen
http://youtu.be/E4OqAa9pcGQ
Registriran(a): 26-02-2009
Lokacija: Tuzla
Odgovori: 1638
IP: Maskiran
  
|
Re: BIOLOGIJA - EVOLUCIJA
The New York Times - Harvard Finds Scientist Guilty of Misconduct
Skandal na Harvardu: Struènjak za evoluciju moralnosti lažirao rezultate istraživanja
Dok su tijekom kolovoza na veæini sveuèilišta uživali u odmoru, glasoviti Harvard suoèavao se s jednim od najveæih svjetskih znanstvenih skandala u posljednjih nekoliko godina. Naime, harvardska zvijezda, evolucijski biolog Marc Hauser suoèio se s optužbom da su rezultati njegova eksperimenta s majmunima objavljeni 2002. godine u èasopisu Cognition lažirani.
Marc Hauser jedan je od vodeæih svjetskih struènjaka za razumijevanje ponašanja i kognitivnih sposobnosti primata. Poznat je i kao vrstan popularizator znanosti u medijima, a prije nekoliko godina objavio je knjigu "Moral Minds", u kojoj je objašnjavao evolucijsku osnovu moralnosti.
No, sjena nad njegovom karijerom pojavila se 2007. godine kada su se neki od studenata u njegovom laboratoriju na Harvardu prijavili vodstvu toga uglednoga sveuèilišta i optužili za lažiranje rezultata.
Otvorena je istraga koja je završena u sijeènju ove godine, no èelni ljudi Harvarda Hauserov su grijeh priznali u javnosti tek kada je krajem kolovoza èasopis Cognition povukao njegov rad.
Iako mnogi znanstvenici smatraju da bi zbog svoga postupka Hauser trebao izgubiti svoju stalnu profesorsku poziciju na Harvardu, još se ne zna hoæe li se to uistinu dogoditi. Sam Hauser, pak, odluèio je povuæi se na godinu dana iz akademskog života.
Prièa Marca Hausera uvelike podsjeæa na sluèajeve fizièara Jana Hendrika Schoena i korejskog "kralja kloniranja" Hwang Woo-suka.
Schoen je slovio kao "èarobnjak" jer je samo u tri godine objavio èak 80 radova, od kojih mnoge u vodeæim èasopisima Nature i Science. No, kada je 2002. godine istraga pokazala da je lažirao 16 od 24 analizirana rada najuren je iz Bell Labsa, jedne od najpoznatijih istraživaèkih i razvojnih institucija u svijetu. Njegov sluèaj proglašen je najveæom prijevarom u fizici u posljednjih pola stoljeæa.
Hwang Woo-sul, koji je slovio kao nacionalni junak u Južnoj Koreji, lažirao je rezultate dvaju radova o kloniranim embrijima objavljenih u Scienceu. Kako su ti radovi u trenutku objave imali veliku medijsku pozornost u cijelom svijetu, Hwangov je pad 2005. godine bio skandal planetarnih razmjera. Ambiciozni istraživaè ne samo da je osramoæen nego je ostao i bez posla, a još postoji moguænost da zaglavi èetiri godine u zatvoru jer se na Sudu u Seulu protiv njega vodi postupak.
Jutarnji list
|
|
11-09-2010 at 11:43 |
| Ukljuèi u odgovor
|
|
borbeni
Nivo: Forumski doajen
ko je dir'o djeda mraza
Registriran(a): 31-01-2009
Lokacija: dunjaluk
Odgovori: 8575
IP: Maskiran
|
Re: BIOLOGIJA - EVOLUCIJA
Evo malo empirijskih dokaza o pogrešnosti teorije evolucije
preuzeto sa bloga
25.07.2012.
Ona i ona imaju zajednickog pretka....hajde da vidimo i to cudo!
Cesto puta smo culi kako ljudi i cimpanze imaju 99% slicne gene (taj postotak zapravo varira od 97 do 99%). Genetska i bio-hemijska slicnost ljudi sa cimpanzama je prakticno postala sveto pismo medju darvinistima, koristeci to kao definitivni dokaz za evoluciono porijeklo ljudi. Navodna 99%-tna slicnost proteina i DNK kod ljudi i cimpanzi dokazuje da su ljudi i cimpanze imali zajednickog pretka u relativno bliskoj proslosti. Darvinisti dalje tvrde kako su male genetske razlike rezultat genetskih mutacija nakon razdvajanja od zajednickog pretka.
Medjutim, sa napredovanjem metoda analiziranja bio-hemije i povecanjem razumijevanja genetike i molekularne biologije, sada znamo da ova "99% slicnost" teza nije tacna. Najnovija istrazivanja u vidu poredjenja ljudske i cimpanzine genetike i bio-hemije definitivno obaraju "99% slicnost" tezu i pomjeraju postotak slicnosti na 80%. Moram naglasiti da oni koji nemaju barem osnovno znanje iz bio-hemije imati ce mnogo problema da prate ovu temu. U ovom tekstu cu drzati u vidu da citaoci nemaju nikakvo ili vrlo malo znanje o bio-hemiji. Na kraju ovog teksta imate navedenu preporucenu literaturu u vezi genetike i bio-hemije.
Bez ulaska u detalje, da vidimo na osnovu cega se doslo do zakljucka da su ljudski i cimpanzini geni navodno 99% slicni.
(U grupu sa primatima nije nas prvi stavio Darwin. To je uradio Carl Linnaeus mnogo prije Darwina. Bioloski klasifikacijski sistem, kojeg je izumio Carl, koristi se i danas. U tom sistemu ljudi i majmuni su grupisani skupa kao primati).
1. Poredjenje ljudskih i cimpanzinih hromozoma
DNK molekula se nalazi u jezgri zive celije u obliku hromozoma. Svaki hromozom prikazuje jedinstven lancani niz i vizualizacijom ovog niza uz pomoc tehnike bojanja omogucilo je naucnicima detaljnu analizu hromozoma. Poredjenja hromozoma izvrsena su na ljudima, gorilama, cimpanzama i orangutanima. Rezultat je bio iznimna slicnost hromozoma kod ljudi i cimpanzi. Lancani niz, njegova velicina, lokacije nizova i intenzitet reakcije na boju bio je skoro isti. Detektovane su i razlike medju hromozomima, kojima je dato evolucionarno objasnjenje u vidu mutacija hromozoma nakon odvajanja od zajednickog pretka. No, velika slicnost hromozoma kod ljudi i cimpanzi navela je na zakljucak o zajednickom pretku sa cimpanzama. Ipak i sami darvinisti priznaju da komparativna anliza hromozoma ne pruza nikakav uvid u anatomske, fizioloske i vezano za ponasanje razlike izmedju nas i cimpanzi.
2. DNK - DNK hibridizacija
Ova procedura mjeri i poredi temperaturu koja je potrebna za razdvajanje DNK spirale na dva dijela (dupli heliks DNK molekule). Nukleotidi su zakaceni za baznu nit DNK, a reakcije izmedju nuklotida na obje bazne niti odrzavaju spiralnu konstrukciju DNK. Ove reakcije izmedju nukleotida su jako vazne i jako specificne. Nukleotid zvani Adenin na jednoj baznoj niti uvijek se nalazi kontra Timin nukleotida na drugoj baznoj niti DNK molekule. Isto vazi i za nuklotide Guanin i Citosin. Stabilnost DNK duplog heliksa zavisi od ovih parova.
Procesom hibridizacije, tj. zagrijavanjem, prekida se reakcija izmedju dvije niti DNK. Jedna strana razdvojene DNK spaja se sa jednom stranom razdvojene cimpanzine molekule, te tako dobijamo heterodupleksnu DNK. Zagrijavanjem heterodupleksne molekule mjeri se precizno na kojoj temperaturi dolazi do razdvajanja heterodupleksnog heliksa. Poredjenjem temperatura razdvajanja kod pojedinacnih ljudskih i cimpanzinih DNK sa temperaturom razdvajanja heterodupleksne (zajednicke) DNK, moze se odrediti procenat slicnosti izmedju nase i cimpanzine DNK. Navodno su rezultati pokazali veliki procenat stabilnosti kod heterodupleksne DNK, ponovo navodeci darviniste na evolucionu paradigmu.
3. Direktno poredjenje ljudskih i cimpanzinih gena
Grupa naucnika predvodjena sa biologom Morris Goodmanom izvela je studiju poredjenja ljudskih i cimpanzinih genima, ciji su rezultati bili 99.4% slicnost. Na osnovu ovih rezultata Goodman je svrstao ljude i cimpanze u istu vrstu, homo (u genetskom smislu). Oko ove klasifikacije ne postoji konsenzus niti medju darvinistima jer genetske razlike nisu jedine na osnovu kojih se vrsi klasifikacija (ponasanje, anatomske i fizioloske razlike, itd.). Direktno poredjenje gena je najmanje popularno medju geneticarima, a razlog poremecaj funkcije proteina prilikom mutacija. Mutacije cesto uzrokuju gubitak fitnesa kod organizama uzrokujuci smanjenje sansi za prezivljavanje i reprodukciju. Zbog ovih problema promjene u nizovima amino-kiselina (koje su sastavni dio proteina) imaju manju sansu da budu prenesene na sljedecu generaciju. Prirodna selekcija unistava mutacije i zadrzava nizove amino-kiselina u proteinima koji su otporni na mutacije.
Osim ove tri nabrojane metode, postoje jos i poredjenja non-kodirajuce DNK i beta-globin skupine, sa rezultatima slicnosti od 98 - 99% . Posto je moguce da non-kodirajuca DNK nije podlozna prirodnoj selekciji, darvinisti su zakljucili da je ovo znacajan dokaz o evoluciji ljudi od ranih primata. Neki naucnici smatraju da genetska slicnost moze biti koristena kako bi se odredilo vrijeme razdvajanja od zajednickog pretka. Prema evolucijskom modelu, mutacije uzrokuju genetske razlike medju organizmima. Model takodje predpostavlja da se promjene u genima desavaju u relativno jednakom ritmu u toku dugog vremenskog perioda. Ako su ove dvije pretpostavke tacne, u tom slucaju ce organizmi koji dijele zajednickog pretka u skorijoj proslosti imati manje genetskih razlika. I obrnuto, organizmi koji dijele zajednickog pretka u daljnoj proslosti, proci ce kroz vise mutacija, nagomilavajuci vise genetskih razlika. Ako je poznat ritam mutacija u genima, tada se vrijeme razdvajanja sa zajednickim pretkom moze izracunati. Ovo se naziva molekularni sat i prvi pokusaji izracunavanja izvedeni su na Univerzitetu u Kaliforniji (Berclay). Rezultati su iznenadili antropologe koji su do tada smatrali da je do razdvajanja ljudi i cimpanzi sa zajednickim pretkom doslo prije otprilike 15 do 20 miliona godina. Molekularni sat postavio je vrijeme razdvajanja na 5 miliona godina.
>POSLJEDNJA ISTRAZIVANJA OTKRIVAJU RAZLIKE<
Medjutim, sve ove studije poredjenja gena su samo grebanje po povrsini i ne predstavljaju potpunu sliku. Najnovije studije ljudskih i cimpanzinih gena tek pocinju da stvaraju stvarnu sliku, otkrivajuci znacajne razlike. Ove razlike postaju sve ocitije kako se naucnici udaljavaju od studija individualnih gena i prelaze na studije koje se vrse na jednom regiounu genoma, ili na cjelokupnom ljudskom i cimpanzinom genomu.
Prva studija poredjenja ljudskog i cimpanzinog genoma izvedena je u 2002-oj godini, od strane Internacionalong Konzorcijuma za Istrazivanje Cimpanzinog Hromozoma. Tim naucnika uzeo je cijeli cimpanzin genom i isjekao ga na dijelove, a zatim uporedio sa odgovarajucim ljudskim genomom. Cimpanzini DNK fragmenti koji su se poklapali sa ljudskim DNK fragmentima, pokazali su veliki procenat slicnosti, tacnije 98.77%. Medjutim, 15000 od 65000 cimpanzinih DNK fragmenata, nisu se poklapali sa ljudskim. Ovi DNK fragmenti kod ljudi su bili potpuno jedinstveni.
Nekoliko mjeseci kasnije, slicne rezultate ponovio je Max Planck institut. Oni su uporedili preko 10000 regiona, koji su sadrzavali blizu 3 miliona nuklotida. Samo dvije trecine sekvenciranog cimpanzinog genoma se poklopilo sa ljudskim genomom. U dijelu genoma gdje su se DNK sekvence poklapale, slicnost je ocekivano bila oko 98.76% (kao sto vec mozete da vidite, poredjenje pojedinih gena moze da proizvede jako pogresne zakljucke, jer cimpanzin i ljudski genom nisu "99%" slicni).
Evoluciji naklonjeni biolozi su do skora uglavnom trazili jedan tip razlike izmedju ljudske i cimpanzine DNK, specificno zamjene jednog nukleotida sa drugim. U jednoj studiji koja je obuhvatila 5 regija genoma (studirano je oko 780 000 parova nukleotida), poredjeni su isti regioni genoma kod ljudi i cimpanzi, dajuci 1.4% razliku, uzimajuci u obzir samo nukleotide i njihove smjene. Medjutim, kada su u studiju ukljuceni i tzv indeli, razlika izmedju istih regija genoma povecala se na 3.4%. Dakle, kombinujuci razlike izmedju genoma koristeci obje metode, biolozi su dosli do razlike genoma od 95%, ne 99% kako se do tada smatralo.
U slicnoj studiji, ali sada koristeci znatno vise nukleotidnih parova, tj ukupno 1,870 955 parova, dobijena je slicnost od 98.6% izmedju naseg i cimpanzinog gena. Kada su biolozi u studiju ukljucili i indele, slicnost medju genima se smanjila na samo 86.7%. Indel je mutacija koja rezultira u dodavanju ili brisanju nukleotida (bazicnih parova).
Kao sto vidite, indeli igraju veoma vaznu ulogu u identifikaciji slicnosti i razlika medju genima. Analizom 27 miliona bazicnih parova ljudskog hromozoma 21 i odgovarajuceg cimpanzinog hromozoma (broj 22), identifikovano je 57 indela. Njihova velicina je isla od 200 do 800 bazicnih parova. U podrucjima koja sadrze gene otkriven je 21 indel.
Slicni rezultati su postignuti i sa mDNK (mitokondrijalna) kada je napravljeno poredjenje cijelog niza. Rezultat je bio 91% slicnost, ne 99%.
Uocljivo je da je slicnost izmedju ljudskog i cimpanzinog genoma povecana zbog metodologije istrazivanja koju su koristili biolozi. Ova greska naravno nije napravljena namjerno, ali su mnogi pozurili da "99%" slicnost objave na velika zvona. No, ta prica vise ne prolazi medju naucnim krugovima, mada jos uvijek dobro radi medju generalnom populacijom. Navodna 99%-tna slicnost izmedju ljudskih i cimpanzinih gena prikazana je kao nedvojbeni dokaz za evolucionarnu vezu ljudi i cimpanzi. Sta onda znace nova istrazivanja koja slicnost gena stavljaju na 86.7%? Evolucionarni biolozi konacno razumiju da ova cinjenica postaje sve veca prepreka za objasnjenje evolucije na genetskom planu. Ali to nije sve!
Najnovija istrazivanja nisu otkrila samo znacajne razlike u razlicitim cijelim regionima genoma. Sve je vise primjera (Max Planck Institut, Univerziteti u Cikagu i Kaliforniji) koji pokazuju da cak i male genetske razlike uzrokuju velike razlike u biohemiji ljudskog i cimpanzinog mozga.
Jedna od znacajnih razlika je npr. odsustvo secera na povrsini mozdane celije kod ljudi, zvanog GL-neur. Ovaj secer imaju svi sisavci, ukljucujuci cimpanze. Seceri na povrsini zive celije igra vaznu ulogu u psiholoskim procesima i sluze kao vezivno podrucje za mnoge patogene. Odsustvo ovog secera kod ljudi oznacava imunolosku razliku izmedju nas i cimpanzi.
GL-neur secer nastaje kada enzim pod nazivom CMP-N doda atom kisika seceru zvanom AL-neur (ja ovdje koristim skracene nazive, jer ove supstance imaju jako ne zanimljiva imena - ko bas hoce da zna CMP-N je zapravo CMP-N-acetylneuraminic acid hydroxylase....prilicno....zabavno, zar ne?)
Darvinisti kazu da je ovaj enzim kod ljudi postao ne funkcionalan zbog mutacije, koja je izbrisala 92 bazicna para gena koji kodira CMP-N. Iz perspektive darvinista, do brisanja je doslo kada je pokretni dio DNK (Alu niz) zamijenjen segmentom gena koji kodira CMP-N enzim. Pronalaskom AL-neur secera kod ostataka neandertalca i odsustvo GL-neur secera kod istog navelo je biologe da spekulisu kada se ova mutacija dogodila. Tako su zakljucili da je mutacija bila prije otprilike 2.2 miliona godina, malo prije Homo hominida i pojave vecih mozgova.
Medjutim, darvinisti nisu u pravu. Molekularni biolozi znaju da je zamjena ili dodavanje u Alu niz DNK molekule uzrok genetskih poremecaja, jer gubitak gena ima katastrofalne posljedice.
Seceri na povrsini celije igraju vaznu ulogu u komunikaciji izmedju samih celija i njihovom razvoju i gubitak gena samo povecava problem. Genetska promjena sa tako dalekoseznim posljedicama nije se mogla dogoditi u tacno odredjeno vrijeme putem evolucionarnog procesa, koja je mogla osigurati povecanje mozga i istovremeno osiguravajuci koherentnost u naprednoj funkciji mozga. Jednostavno, ne postoji ni jedan ozbiljan molekularni biolog koji ce staviti potpis na jednu ovakvu pretpostavku!
Sljedeci gen koji je znacajan u ovoj prici je tzv. govorni gen, FOXP2. O ovome genu ja sam vec generalno pisao ovdje, a sada jos samo nekoliko recenica.
FOXP2 gen igra vaznu ulogu u razvoju organa i njihovih sistema funkcionisanja. Visoka koncentracija FOXP2 proteina nalazi se u mozgu fetusa. Tim strucnjaka iz Engleske otkrio je 2001 godine da mutacije FOXP2 gena uzrokuju ozbiljne govorne probleme. Ljudi koji pate od poremecaja u ovom genu ne mogu kontrolisati usne i jezik. Jos znacajnije, mutacije u ovom genu onemogucavaju razumijevanje i koristenje gramatike. Ovaj gen igra vaznu ulogu kod ljudi u razvoju dijela mozga koji omogucava govorne kapacitete.
Iako je FOXP2 gen jedan od najvaznijih u razvoju govornih sposobnosti, nije jedini. Ostali geni koji uticu na govorne kapacitete stvaraju kompleksnu mrezu zajedno sa FOXP2, te ukoliko bilo koji od njih postane deformisan, ljudi ne mogu razviti govorne sposobnosti. Biolozi jos ne znaju koji sve geni uticu na ljudski govor i pred njima je jos dug put da ih sve identifikuju.
Tim naucnika sa Max Planck instituta otkrio je da od 715 amino kiselina koje cine FOXP2 protein, postoje samo tri razlike izmedju ovog proteina kod ljudi i miseva! Tek dvije razlike u ovom proteinu postoje izmedju ljudi i cimpanzi, koje se medjutim manifestuju u ogromnim razlikama izmedju nasih i cimpanzinih govornih sposobnosti!
Naucnici su dosli do zakljucka da posto FOXP2 gen igra vaznu ulogu u razvoju, prirodna selekcija bi sprijecila mutacije ovog gena.
Iz darvinisticke perspektive, FOXP2 gen nije mogao proci kroz dugi proces postepenih mutacija, nego se navodno promjena kod ljudi dogodila iznenadno i u tacno odredjeno vrijeme. Zvuci malo previse precizno za "coravog sajdziju"? Jah.... Ova promjena se navodno desila prije otprilike 200 000 godina, vrijeme pojave "modernog covjeka". Problem je sto se iz perspektive evolucije ova promjena u genu dogodila znatno kasnije od navodnog razlaza ljudi i neandertalaca sa "zajednickim pretkom". Neandertalci nisu mogli imati FOXP2 gen kao kod ljudi, pa tako nisu imali ni ljudske govorne sposobnosti. Jos jedna ne rjesiva kontradikcija za teoriju evolucije!
No, tu se problemi ne zavrsavaju. Euforiju o "99% slicnosti ljudskih i cimpanzinih gena" poljuljao je jos jedan gen, ASPM (Abnormal Spindle-like Microcephaly Associated). Poremecaj u ovom genu dovodi do smanjenja mozdane kore. Ovaj dio mozga kontrolise mogucnost razumijevanja stvari na osnovu testiranja i analize (drugim rijecima, ucenje). Testovi DNK nizova ASPM gena su pokazali da ne postoji znacajna razlika sekvenci kod mnogih sisara, dok kod ljudi postoji znacajna razlika. Darvinisticko objasnjenje je da su promjene u ovom genu dovele do povecanja mozdane kore kod ljudi. Vidi li iko problem u ovome objasnjenju?
Kakvu bi organizam mogao imati korist od mutacije ASPM gena, kada bilo kakva promjena u strukturi ili funkciji gena vodi ka katastrofalnim posljedicama? Coravi sajdzija je izgleda jos jednom u "tacno odredjeno vrijeme" promijenio ASPM gen bez dugog procesa slucajnih mutacija da omoguci povecanje mozdane kore kod ljudi? Izgleda da je "prirodna selekcija" prilicno dizajn orjentisana za nesto sto darvinisti zovu "slijepim procesom bez svrhe i cilja". Ali dobro....
Nisu samo razlike izrazene u CMP-N, FOXP2 i ASPM genima. Istrazivanje koje je obuhvatilo 7645 gena kod ljudi, cimpanzi i miseva otkrilo je znacajne strukturalne razlike kod cak 3000 gena, a koje proizvode bioloske razlike kod datih subjekata. Medjutim, ne radi se samo o tome da li postoje velike ili male razlike u pojedinom genu i to se moze vidjeti na sljedecem primjeru.
Poredjenjem 30,000 gena ljudskog i genoma miseva, doslo se do rezultata da je 99% gena isto. Tek 300 gena je imalo jedinstvene karakteristike kod ljudi i kod miseva. Poredjenje DNK nizova (nukleotidnih parova) izmedju ljudi i miseva pokazalo je 80%-tnu slicnost! Postavite si pitanje sada: jesu li ljudi 80% misevi? Jesu li misevi 80% ljudi? Ne bas, huh? Galame li darvinisti po medijima da su misevi 80% ljudi? Naravno da ne, ne bi islo u prilog da govore kako smo "slicni izgledom sa nasim bliskim rodjakom"...misem!  (Kao sto to rade sa cimpanzom)
Mjesto gdje prica o slicnosti ljudi i cimpanzi postaje potpuno besmislena je kada pogledamo tzv. izrazavanje gena, tj. aktiviranje i de-aktiviranje gena u pojedinom tkivu i u odredjeno vrijeme.
Dosadasnja istrazivanja su pokazala da je izrazavanje gena u mozgu ljudi znacajno ubrzano nego kod npr. primata. Izrazavanje gena posmatrano je i u celijama u vezivnom tkivu kod ljudi i cimpanzi. Biolozi su veoma lahko demonstrirali da se izrazavanje gena u ovim celijama kod ljudi dogadja ubrzanim tempom u odnosu na celije u cimpanzinom vezivnom tkivu. Takodje, identifikovani su geni cije se izrazavanje odvija na visim nivoima nego kod cimpanzi. Geni koji igraju ulogu u neuroloskim bolestima i muskulatornim poremecajima imaju drugacije nacine aktiviranja / de-aktiviranja kod ljudi i cimpanzi. Neki biolozi smatraju da to moze objasniti zasto ljudi hodaju uspravno dok cimpanze (i ostali primati) hodaju cetveronoske i na zglobovima, ali za to je potrebo jos istrazivanja.
Americki biolozi otkrili su da postoji znacajna razlika u izrazavanju gena kod ljudi i cimpanzi pod uticajem obavljanja radnji kada upoznajemo nesto novo.
Ljudska i cimpanzina DNK u krvi, jetri i mozgu sadrzi tzv. metil hemijsku grupu. Uzorci ove hemijske grupe u DNK igraju vaznu ulogu u izrazavanju gena. Max Planck institut je napravio poredjenje uzoraka metil hemijske grupe kod ljudi i cimpanzi, otkrivsi velike razlike u uzorcima u mozgu.
Istrazivanje u podrucju izrazavanja gena tek je na pocetku! Ipak, vec prve studije pokazuju da razlike u izrazavanju gena znatno vise uticu na anatomske, fizioloske i karakteristike ponasanja ljudi i cimpanzi, nego sto na iste utice disparitet u DNK sekvencama (nizovi nukleotida).
Ako ovih dana otvorite neki pro-darvinisticki magazin, jos uvijek cete naci podatak kako su ljudi i cimpanze oko 98% genetski slicni (ili varijaciju ovog broja kao 97.8%, 98.5%, 99% i sl.). Imajte na umu da je ovaj broj baziran na starim i ne adekvatnim metodama poredjenja, kao sto sam opisao u prvom dijelu ovog posta. Tek najnovija istrazivanja, koja jos uvijek predstavljaju tek grebanje po povrsini, a baziraju se na poredjenjima jednog dijela ili cijelog regiona genoma, postavljaju postotak slicnosti ljudskog i cimpanzinog genoma na oko 85%. Imajte na umu da male genetske razlike mogu da proizvedu velike bioloske razlike, kao sto sam opisao u tekstu. Helem, zar nas 80%-tna genetska slicnost sa misevima ne cini da se svakodnevno ponasamo kao....misevi? Ko se od vas po danu krije od macke, jastreba i kobca i po noci glodje korijenje biljaka i kabal od televizora?
Ukoliko ste imali problema da pratite ovaj post zbog tehnickih termina i ako vam je na kraju malo toga jasno, to je u redu. Zato ce vam biti puno jasnije zasto mnogi lahko prihvataju darvinisticke tvrdnje o genetskoj slicnosti ljudi i cimpanzi, a bez da imaju bilo kakvo znanje u genetici i bio-hemiji.
|
|
10-08-2012 at 10:56 |
| Ukljuèi u odgovor
|
|
Shiva
Nivo: Forumski doajen
Registriran(a): 08-12-2006
Odgovori: 5859
IP: Maskiran
|
Re: BIOLOGIJA - EVOLUCIJA - Bog zaista postoji
Vodeæi svjetski znanstvenik (ateist) tvrdi: Bog zaista postoji
Postoji samo jedan znanstvenik u povijesti koji je bio nazvan “ikona ateizma” i “prvak ateizma”. Rijeè je o dr. Anthonyju Flewu, profesoru filozofije na najpoznatijim svjetskim sveuèilištima, autoru brojnih knjiga koje osporavaju religiju, od kojih je najpoznatija “Bog i filozofija” – knjiga koja je imala brojna izdanja.
Profesor Flew bio je idol svim svjetskim ateistima, a njegove debate s religioznim znanstvenicima bile su omiljeni program ateistima diljem svijeta. Veliki uspon ateizma u suvremenom svijetu doveo je do formiranja brojnih klubova ateista, a ikona svakog od tih klubova bio je prof dr. Anthony Flew. A onda se dogodilo nešto neoèekivano, šokantno…
Na nedavnoj debati s jednim religioznim znanstvenikom dr. Flew je iznosio poznate ateistièke argumente, a onda mu je suprotna strana uputila dva pitanja:
(Prvo pitanje): “Gospodine Flew, ja u ruci držim Bibliju. Gdje je nastala ova knjiga? ”
Dr. Flew je odgovorio: “Nastala je u tiskari, naravno.”
Onda mu je religiozni znanstvenik prigovorio: “U ovoj se knjizi nalazi informacija, što znaèi da je knjiga nastala u umu pisca, a ne u tiskari. Slažete li se? ”
Dr. Flew se složio: “Da, u pravu ste, ta knjiga je nastala u umu pisca.”
A onda je uslijedilo pitanje na koje dr. Flew nije znao odgovoriti:
(Drugo pitanje): “Gospodine Flew, pošto svi živi organizmi imaju u sebi vrlo složenu informaciju, zapisanu u genima, u èijem je umu nastala ta informacija?”
Dugotrajna šutnja dr. Flewa bila je šokantna za njegove ateistièke simpatizere, pa je razgovor skrenut na drugu temu, a spomenuto pitanje ostalo je neodgovoreno.
Tijekom devet mjeseci nakon rasprave dr. Flew je razmišljao o pitanju na koje nije znao odgovor. Njegov moto, kojim je uèio studente tijekom više godina, glasio je: “Treba slijediti èinjenice bez obzira na to kuda te one odvedu.”
I tako su èinjenice odvele najpoznatijeg svjetskog ateista do zakljuèka koji je iznio na konferenciji za tisak koja æe izazvati pravi potres u velikom dijelu znanstvene zajednice. Pred brojnim kamerama dr. Flew je izjavio:
“Dame i gospodo, poštovani prijatelji, sazvao sam ovu konferenciju za tisak da vas obavijestim kako sam postao religiozan. Pod pritiskom jasnih i nedvosmislenih znanstvenih èinjenica morao sam prihvatiti da Bog postoji. U najnovijem izdanju moje knjige ‘Bog i filozofija’ pisat æe da su sva moja dosadašnja djela pobijeðena. ”
Šok je bio potpun. Nevjerica nije silazila s lica i usana vojske svjetskih ateista.
Za dalji tekst pogledajte link
http://www.bitno.net/vjera/vodeci-svjetski-znanstvenik-ateist-tvrdi-bog-zaista-postoji/
|
|
07-10-2013 at 23:26 |
| Ukljuèi u odgovor
|
|
Pregled tema u posljednjih 24 sata
Pregled poruka u posljednjih 24 sata
(dva dana, sedam, 30 dana)
Pregled pisanja foruma�a u posljednjih 24 sata
|
Dobro došao tripo 41, de nas prosvijetli hljeba ti rezanog 
