ove treba u kosnicu sa pcelama koji dan,
pa im poslat krpeljove i zute mrave,a dobro ih hranit pojit

Genocid je u historiji i medjunarodnom pravu poznat od antickih vremena, tacnije od Punskih ratova.
Na zalost, Bosna je dozivjela svoju Gerniku od 92-95 i chetnichki genocid.
Evo sta kaze kolumnista e-novina:"...O moći i vlasti, ali i o genocidu, razmišljam tek na ostacima Kartagine, moćnog feničanskog grada koji na kraju nije uspeo da odbrani ni Hanibal sa svojim slonovima. Hanibal je toliko nervirao Rimljane da su skupštinska zasedanja počinjala obećanjem da Kartagina mora biti spržena. Tu genocidnu nameru u delo je, nakon tri Punska rata, sproveo simpatični Scipion Afrikanac, Ratko Mladić antičkog doba. Na ovom mestu pokušavam da u slike pretvorim akciju Rimljana. Zamišljam kako su Scipionovi drogirani bojovnici, pošto su pobili sve feničansko što je hodalo na dve noge, došli na originalnu ideju da Kartaginu potpuno prekriju solju i zatru sve tragove feničanske civilizacije. To ih nije pokolebalo da nekoliko vekova kasnije, na kostima civilnih žrtava izgrade svoju još lepšu i stariju Kartaginu..."
(Janko Baljak, e-novine.com)  

16.10.2009

Miloradu Trbiću 30 godina zatvora za zločine u Srebrenici

Sud Bosne i Hercegovine u petak je proglasio optuženog Milorada Trbića krivim za krivično djelo genocid, kao učesnika u udruženom zločinačkom poduhvatu, u periodu od 12. jula do 30. novembra 1995. godine, zajedno sa pukovnikom Ljubišom Bearom, potpukovnikom Vujadinom Popovićem, poručnikom Dragom Nikolićem i drugima, sa zajedničkom svrhom i planom da se uhvate, zatvore, pogube po prijekom postupku i ukopaju svi vojno sposobni muškarci Bošnjaci muslimanske vjeroispovijesti iz enklave Srebrenica, koji su dovedeni u zonu odgovornosti Zvorničke brigade.

Vijeće je utvrdilo da navedena zajednička svrha i plan predstavljaju počinjenje krivičnog djela genocid. Stoga, za učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu, optuženi Milorad Trbić je osuđen na kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od 30 (trideset) godina, saopšteno je iz Suda BiH.

Vijeće je utvrdilo da je optuženi učestvovao u udruženom zločinačkom poduhvatu, koji je cilj veće operacije koji su zamislili oficiri glavnog štaba VRS-a, uključujući i generala Ratka Mladića, i koji je obuhvatao područje mnogo šire od zone odgovornosti Zvorničke brigade, a svrha mu je bila mnogo veća od udruženog zločinačkog poduhvata u kojem je učestvovao optuženi. Procjenjuje se da je na području Srebrenice, u periodu od 13. do 19. jula 1995. godine, ubijeno preko 7.000 muškaraca Bošnjaka. Većina ih je ubijena u zoni odgovornosti Zvorničke brigade.

Vijeće nalazi da su radnje optuženog u periodu od 12. jula do 30. novembra 1995. godine, u zoni odgovornosti Zvorničke brigade, predstavljale značajan doprinos u izvršenju zajedničkog plana da se uhvate, zatvore, pogube po prijekom postupku i ukopaju svi vojno sposobni muškarci Bošnjaci iz enklave Srebrenica, koji su dovedeni u zonu odgovornosti Zvorničke brigade. Nadalje, vijeće nalazi postojanje genocidne namjere optuženog za počinjenje ovih krivičnih djela.

Vijeće je utvrdilo da je optuženi odabrao pritvorske prostorije na području zone odgovornosti Zvorničke brigade, gdje će kasnije biti dovedeni muškarci Bošnjaci iz Srebrenice. Nadalje, Sud je utvrdio značajan angažman optuženog u pritvorskim objektima u Orahovcu, Ročeviću i Petkovcima, te stratištima u blizini Lazeta, Kozluka i brane u Petkovcima. Žrtve ubijene na ovim stratištima su potom ukopane u neobilježene masovne grobnice. Na dan 16. i 17. juli 1995. godine, Milorad Trbić je bio dežurni oficir operativni Zvorničke brigade, te njegove radnje u tom vremenskom periodu imaju značajan doprinos u realizaciji zajedničkog plana. U tom vremenskom periodu, muškarci Bošnjaci iz Srebrenice su bili zatočeni u školi u Kuli, na vojnoj ekonomiji u Branjevu i u Domu u Pilici. Ubijeni su na vojnoj ekonomiji u Branjevu i u Domu u Pilici a kasnije pokopani u neobilježenim grobnicama.

U septembru 1995. godine, optuženi je učestvovao u iskopavanju i premještanju tijela žrtava masovnih egzekucija iz jula 1995. godine, što je bio nastavak operacije masovnih ukopa tijela koja je počela u mjesecu julu. Ova operacija ponovnog ukopa tijela je stvorila znatne prepreke u procesu utvrđivanja identiteta žrtava jer su tijela bila raskomadana a dijelovi tijela jedne žrtve pokopana u različitim masovnim grobnicama. Te radnje su u značajnoj mjeri produžile vrijeme neophodno za utvrđivanje identiteta tijela te je tako produžena patnja i bol članova porodica ovih žrtava.

Optuženi je oslobođen za tačke optužnice koje se odnose na zonu odgovornosti Bratunačke brigade jer vijeće nije našlo dovoljno dokaza da mu izrekne osuđujuću presudu za učešće u toj operaciji van razumne sumnje.

Najviša kazna za ovo djelo je 45 godina. Zakon kaže da vijeće mora uzeti u obzir i olakšavajuće okolnosti. U odmjeravanju kazne za ovog optuženog vijeće je utvrdilo prisustvo i olakšavajućih i otežavajućih okolnosti. U razmatranju olakšavajuće okolnosti, vijeće je utvrdilo da Milorad Trbić nije učestvovao u sveukupnom planiranju ovih krivičnih dijela, te krivična sankcija odražava njegov nivo odgovornosti u sveukupnom planu.

Vrijeme koje je optuženi proveo u pritvoru, počevši od 8. aprila 2005. godine, će biti uračunato u kaznu zatvora.

tj.pomaganje u genocidu

22.04.2010.

Slučaj Vuković i Tomić Po 31 godina zatvora za pomaganje u genocidu

Državni sud BiH proglasio je Radomira Vukovića i Zorana Tomića krivim za pomaganje u genocidu počinjenom u Srebrenici u julu 1995. godine, te ih prvostepenom presudom osudio na po 31 godinu dugotrajnog zatvora.

Vuković i Tomić su osuđeni što su 13. jula 1995. godine, kao pripadnici Drugog odreda Specijalne policije Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske (MUP RS) učestvovali u strijeljanju više od 1.000 Srebreničana u hangarima Zemljoradničke zadruge Kravica (općina Bratunac).

"Doprinos dvojice optuženih u zločinu je značajan, te se on ogleda i u visini kazne. Sud van razumne sumnje zaključuje da su optuženi učestvovali u ubistvima i da su znali da svojim djelovanjem učestvuju u istrebljenju Bošnjaka iz Srebrenice", kazao je Senadin Bektašević, predsjedavajući Sudskog vijeća.

Obrazlažući presudu, Bektašević je kazao da su 12. i 13. jula 1995. godine optuženi učestvovali u obezbjeđenju putne komunikacije Bratunac - Konjević Polje "gdje su se hiljade muškaraca predavale vojsci", te da su u kasnim večernjim satima 13. jula učestvovali u njihovom sprovođenju do hangara u Kravici.

"Radomir Vuković i Zoran Tomić su stajali u polukrugu ispred hangara. Pripadnici MUP-a pucali su dok im se okviri ne bi ispraznili, onda bi ih napunili i nastavili pucati. Za to vrijeme Vuković je na zarobljenike bacao bombe. (...) Ovo Vijeće ne može utvrditi koliko je ljudi ubijeno u skladištu, ali prema vjerodostojnim svjedočenjima, toga petka, 13. jula, ubijeno je više stotina ljudi, a najmanje 1.000. Sud ocjenjuje da je to bio prvi veliki masakr u srebreničkom genocidu", kazao je sudija.

Bektašević je naglasio kako je Sud utvrdio da je u Srebrenici počinjen genocid u julu 1995. godine, ali ne i da su dvojica optuženih, sa ostalim pripadnicima Vojske Republike Srpske (VRS) i MUP-a, imali "zajedničku namjeru za počinjenje genocida". Zbog toga ih je, iako im se optužnicom Državnog tužilaštva na teret stavljao genocid, osudio zbog pomaganja u genocidu.

"Sud je djelimično izmijenio činjenični opis djela, te ga uskladio sa činjeničnim stanjem, jer se radnje optuženih nisu mogle svesti pod kvalifikaciju genocid", pojasnio je sudija.

Bektašević je još naglasio da se otežavajuće okolnosti prilikom odmjeravanja kazne optuženima ogledaju u "samoj veličini ovog zločina", dok je kao olakšavajuću okolnost Sudsko vijeće cijenilo to što su optuženi porodični ljudi.

Obojici optuženih u kaznu će biti uračunato vrijeme provedeno u pritvoru - Vukoviću od augusta 2008., a Tomiću od jula 2007. godine. Sud je uz ovu presudu donio rješenje kojim se optuženima produžava pritvor.

Na ovu presudu obje strane mogu uložiti žalbu, prenosi BIRN - Justice Report.

(Sarajevo-x.com)

Saznajemo: Parlament Litvanije usvojio Rezoluciju o genocidu u Srebrenici

S. Ć. 21/05/2010 00:19:00


VILNIUS - Parlament Litvanije (Seimas) usvojio je jučer, 20.5.2010. godine, Rezoluciju o genocidu u Srebrenici. Prvi paragraf ove Rezolucije precizira da je genocid, u kom je ubijeno preko 8.000 civila, počinila "Vojska Republike Srpske predvođena generalom Ratkom Mladićem“, saznaju ekskluzivno Vijesti.ba. Naš portal je u posjedu opsežne e-mail ...

... komunikacije između predstavnika Parlamentarne skupštine BiH i litvanskog Seimasa koja pokazuje da je ova Rezolucija direktan rezultat aktivnog rada i napora poslanika Adema Huskića jos od aprila prošle godine. Poslanik Huskić je dao veliki doprinos prilikom usvajanja slične Rezolucije u hrvatskom Saboru, ali je litvanska rezolucija rezultat isključivo njegovog lobiranja direktno prema nekolicini litvanskih kolega.

Nakon što im je inicijativu uputio 26. aprila prošle godine, Adem Huskić je gotovo jedanput mjesečno podsjećao litvanske parlamentarce na tu inicijativu i interesovao se o napretku iste. Dobivao je redovne izvještaje o svakom stadiju u kom se nacrt Rezolucije nalazio, a jučer je konačno dobio potvrdu da je Rezolucija usvojena, kao i usvojeni tekst koji Vijesti.ba ekskluzivno objavljuju. Inače poslanik Huskić, kako doznajemo, istu je inicijativu pokrenuo pred 12 parlamenata u evropskim zemljama.

Čestitke Ademu Huskiću na uspostavljanju primjera kako bh. parlamentarci trebaju raditi.

Popoviću i Beari doživotna kazna zatvora za genocid u Srebrenici

B. A. 10/06/2010 11:47:00

HAG - Sudsko vijeće Haškog tribunala proglasilo je u četvrtak krivim sedmoricu oficira Vojske Republike Srpske za zločine počinjene u Srebrenici nad oko 7.000 Bošnjaka u ljeto 1995. Vujadin Popović i Ljubiša Beara osuđeni su na doživotni zatvor, Drago Nikolić na 35 godina, Radivoje Miletić na 19 godina zatvora, Ljubomir Borovčanin na 17, Milan Gvero na pet godina i Vinko Pandurević na 13 godina.

Vrijeme provedeno u pritvoru bit će im uračunato u kaznu, prenose agencije.

Potpukovnik Popović (53), u kritično vrijeme načelnik za sigurnost Drinskog korpusa, i pukovnik Beara, koji je istu dužnost obavljao u Glavnom štabu VRS, po presudi, imali su "genocidnu namjeru" da unište zarobljene Bošnjake kao etničku grupu, koju su proveli kroz operaciju organizovanog streljanja oko 7.000 zarobljenih.

Za pomaganje i podržavanje genocida, Tribunal je na 35 godina zatvora osudio Draga Nikolića (53), koji je bio sigurnosni oficir Zvorničke brigade VRS, utvrdivši da on nije imao genocidnu namjeru, ali je značajno pridonio provođenju genocida.

Tadašnjem komandantu specijalne policijske jedinice Ljubomiru Borovčaninu (50), Tribunal je izrekao kaznu od 17 godina zatvora zbog pomaganja i podržavanja ubistava, istrebljenja i progona.

Komandantu Zvorničke brigade VRS Vinku Pandureviću (51) izrečena je zatvorska kazna od 13 godina zbog pomaganja i podržavanja ubistva, progona i prisilnog premještanja stanovništva.

Radivoje Miletić (63), koji je bio pomoćnik komandanta VRS Ratka Mladića, proglašen je krivim za ubistva, progon i prisilno premještanje iz Srebrenice i Žepe i osuđen na 19 godina zatvora.

Milanu Gveru (73), takođe Mladićevom pomoćniku, izrečena je kazna od pet godina zatvora, takođe, zbog progona Bošnjaka iz tih enklava.

Suđenje sedmorici oficira počelo je pred Tribunalom sredinom jula 2006, a završeno je u septembru 2009. godine. To je do sada bio najveći postupak u ICTY-u: trajao je 425 dana, a saslušano je 315 svjedoka, od kojih je 182 izvela optužba, a 132 odbrana.

Sud BiH Miloradu Trbiću 30 godina zatvora za genocid

Apelaciono vijeće Suda BiH potvrdilo je prvostepenu presudu kojom je Milorad Trbić osuđen za genocid u Srebrenici na dugotrajni zatvor u trajanju od 30 godina, saopćeno je Justice Reportu iz ove institucije, prenosi BIRN - Justice Report.

Trbić je u oktobru 2009. godine proglašen krivim što je kao pomoćnik načelnika za bezbjednost Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske (VRS) od 10. jula do 30. novembra 1995. u okviru udruženog zločinačkog poduhvata učestvovao u operacijama hvatanja, zatvaranja i pogubljavanja, a potom pokopavanja i prikrivanja tijela ubijenih Bošnjaka iz Srebrenice.

Trbić je također osuđen za lično učestvovanje i pomaganje u ubistvima muškaraca iz Srebrenice na različitim lokacijama na području općine Zvornik.

"Trbić je po prijekom postupku pogubio desetine muškaraca, da bi zastrašio, obuzdao i kontrolisao ostale zarobljenike. On je svjesno i hotimično omogućio koordinaciju organizovanih likvidacija, na taj način što je koordinirao dostavu logističke podrške – goriva i municije – jedinicama na terenu", stoji u prvostepenoj presudi, koju je Apelaciono vijeće potvrdilo.

Istom presudom, Trbić je oslobođen optužbi za zločine na području općine Bratunac, jer Sud smatra da se oni "nisu mogli dovesti u vezu sa optuženim", budući da su izvan zone odgovornosti Zvorničke brigade.

U žalbama na prvostepenu presudu iznesenim u oktobru 2010. godine, Tužilaštvo BiH je zatražilo da se ona poništi u oslobađajućem dijelu, te ponovno održi suđenje i izrekne veća kazna, dok je Odbrana također tražila obnovljeno suđenje, nakon kojeg će Sud donijeti oslobađajuću presudu.

Žalbu je izjavilo i nekoliko oštećenih osoba zbog toga što je Trbić oslobođen plaćanja troškova krivičnog postupka, a oni sa imovinskopravnim zahtjevima upućeni na parnicu.

Trbić je posljednji od desetorice optuženih koje je prvobitno optužio Haški tribunal, a koji su prebačeni Sudu BiH na daljnje procesuiranje. Suđenje mu je počelo u novembru 2007. godine.

On je ujedno prava osoba koju je Sud BiH pravosnažno osudio za genocid u Srebrenici.

25.01.2012

Radomiru Vukoviću 31 godina zatvora za genocid u Srebrenici

Apelaciono vijeće Suda BiH osudilo je Radomira Vukovića na 31 godinu zatvora zbog pomaganja u činjenju genocida u Srebernici u julu 1995. godine, dok je istom presudom Zoran Tomić oslobođen optužbi.

Pravosnažnom presudom Državnog suda Vuković je proglašen krivim zato što je učestvovao u pogubljenju više od 1.000 zarobljenih muškaraca u Zemljoradničkoj zadruzi u Kravici (opština Bratunac). Tomić je istom presudom oslobođen zbog nedostatka "čvrstih dokaza", izvijestio je Birn Justice Report.

Vukoviću je Apelaciono vijeće produžilo pritvor, dok je Tomić pušten na slobodu.

Prvostepenom presudom Suda BiH iz aprila 2010. godine, Vuković i Tomić osuđeni su na po 31 godinu zatvora zbog učešća u ubistvu oko 1.000 zarobljenih muškaraca bošnjačke nacionalnosti u Zemljoradničkoj zadruzi u Kravici 13. jula 1995. godine.

Prema prvostepenoj presudi, Vuković i Tomić, bivši pripadnici Drugog odreda Specijalne policije Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske (MUP RS) iz Šekovića, osuđeni su za pomaganje u genocidu u Srebrenici u julu 1995. godine.

Uvažavajući žalbe Tužilaštva BiH i odbrana optuženih, Apelaciono vijeće je u junu 2011. ukinulo prvostepenu presudu i naložilo održavanje obnovljenog suđenja koje je počelo u septembru prošle godine.

Na drugostepenu presudu Suda BiH ne postoji mogućnost žalbe.

(Sarajevo-x.com)

Kazne su primjerne ali samo na prvi pogled. Pogledajmo malo, koliko je ko sudjen, a koliko je izdrzao. Najobicnije bacanje prasine u oci, svim onima koji su se nadali, da ce zlocinci biti primjerno kaznjeni. Kad ovo kazem, mislim na presude u Hagu.


[Edited by Dajdza on 26-01-2012 at 04:58 GMT]

Jević osuđen na 32, a Đurić na 28 godina zbog genocida u Srebrenici

Apelaciono vijeće je u drugostepenoj presudi smanjilo kaznu Dušku Jeviću sa 35 na 32 godine, a Mendeljevu Đuriću sa 30 na 28 godina.

Prema presudi, obojica su bili pripadnici Specijalne brigade MUP-a Republike Srpske te su od 10. do 19. jula 1995. godine učestvovali u genocidu počinjenom u Srebrenici.

Jević je bio pomoćnik komandanta Brigade i komandant Centra za obuku na Jahorini. Đurić je osuđen kao komandir I čete Centra za obuku.

Prema presudi, navodi se u saopćenju iz Suda BiH, obojica su svjesno pomagali članovima udruženog zločinačkog poduhvata, među kojima su visoki vojni i policijski zvaničnici te civilno vodstvo RS. Cilj njihovog djelovanja bio je djelimično istrebljenje Bošnjaka sa područja Srebrenice.

Jević i Đurić su izdali naređenje pripadnicima I čete da učestvuju u prisilnom premještanju civila te odvajanju muškaraca od žena u Potočarima.

Anadolija