...

[Edited by samson on 27-06-2013 at 05:20 GMT]

(@samson,prelijepa tema. )


Naj nama - pocetak Mesnevije

1. Slusaj ovaj naj, sta prica, kazuje
Na rastanke on se zali, tuguje.

2. Iz Najistana odkad me ustrgose
Zbog mog placa, musko, zensko, uzdise.

3. Trazim srce, rastancima ranjeno
Svoju ceznju da mu kazem opsirno.

4. Od svog korjena daleko ko padne,
Trazi casak, da se vrati, sastane.

5. Ja u svakom drustvu jadim, tugujem,
I postadoh sudrug dobrom i losem.

6. Svak po sebi misli, da je on drug moj,
A ne trazi da zna tajne i bol moj.

7. Moja tajna i plac nisu daleko
Al´ tog svejtla nema uho ni oko.

8. Dusa nije skrivena pred tijelom,
Ali dusa, ne da se vidjet´ nikom!

9. Glas naja je vatra, to vjetar nije
Te vatre ko nema, nek ga nije!

10. Vatra ljubavi je u naj upala
A u picu ta je vatra provrela.

11. Naj je sudrug svakom, ko je bez druga,
Tanovima zastore nam on trga.

12. K´o naj, otrov i lijek, ko vidje?
Razgovor i ceznju, k´o naj, ko vidje?

13. Naj o putu, punom krvi, govori,
O ljubavi Medznunovoj on zbori.

14. Ova pamet tudjinac za ljubav je!
Muestrija jeziku nam, uho je!

15. Zbog briga nam dani zalud prodose,
Saputnik sa vatrom oni postase.

16. Sto plaze dani, nije zaliti!
Ti ostani, Boze, Jedini, Cisti!

17. Osim ribe, svak se zasiti vode.
Bez hrane, svak sporo svoj dan provede.

18. Ko je sirov, ne zna sta je peceni.
Pa Ves-selam - ovaj govor prekini!

Dželaluddin Muhamemmed Rumi

preveo: Hadzi Fejzullah efendija Hadzibajric




[Edited by Shiva on 25-09-2008 at 12:51 GMT]

GAZEL O SMRTI

Kad preselim, kad moj tabut,
svakom, da sam mrtav, zbori,
ne mislite da me tuga
za svijetom ovim mori!

Nek ne cvili za mnom niko,
nek ne kaže:"Šteta, šteta",
jer je šteta bit šejtanov,
pa ić´ tamo, gdje se gori!

Na dženazi mojoj nek se
ne tuguje zbog rastanka
jer baš tada dušom mojom
sreća sastanka žubori.

Kad me spuste u grob, niko
nek ne kaže:"Sasvim nesta!"
jer društvima dženetlija
grob-samo paravan tvori!

Kada vidiš da me spuste,
smatraj da me tada dižu.
Zar na nebu sunce, mjesec,
kada zađe manje gori?

Ti sve misliš to je suton,
Ne, svitanje to je pravo,
jer spuštanjem tijela u grob,
radi se o duše zori.

Koje sjeme ne proklija,
kad ga zemlja u se primi?
Pa kako u proživljenje
da mi dušu sumnja mori?

Iz bunara izvadi se
potopljena kofa puna.
Stog ne plače duh Jusufov
dok se tijelo s jamom bori.

Kad zatvoriš jedan otvor,
tad se drugi sam otvara.
Pa nek se zbog moje smrti
ni riječ tuge ne prozbori!

Rumi

Nastavi spavati


Oni ljudi od vas,
koji ljubav milu ne ćute
nek’ spavati nastave,
slobodno, neka ušute.
Kod kojih osjećaj ljubavne tuge
svoje krake nije stig’o da svije
nek’spavati nastave
kad’ im u srcima ljubav ta ne vrije.

Onaj ko ne čezne silno,
“susretu” koji nimalo nije sklon,
nek’ spavati nastavi,
kad’ već ne pita stalno: “A gdje li je On?”

Način ljubavi je izvan,
niti jedne sekte ne ogrče skut,
nek’ spavati nastavi –
kom’ su varanje i licemjerstvo iskreni, pravi put.

Ak’ se k’o bakar ne topiš
traganje iskreno ako ti nije,
nastavi da spavaš –
kad’ već ne čezneš za zlatom alkemije.

Ideš li čas lijevo čas desno
k’o kod pijanice ako ti je stanje,
nastavi da spavaš,
ak’ ne znaš da je vrijeme za klanjanje.

Vjera odnese mi san
od nje nemam nimalo mira,
ti nastavi da spavaš
kad’ tvoj san već niko neće da dira.

U ruke ljubavi smo pali
ne dira nas više nikakva tama,
ti nastavi da spavaš
kad’si već ost’o u svojim vlastitim rukama.

Ja sam taj čovjek
ljubavlju sav opijen
ti nastavi da spavaš –
kad’ si hranom sav ovijen.

Više ništa reći nemam
predala se ova moja glava,
tvoja u halje riječi nek se zavuče
i nek i dalje mirno i slobodno spava.


Autor: Dželaluddin Rumi
Prijevod: Samir Beglerović

Sa stijenama s planinama
zvao bih te Gospodaru,
sa pticama u svitanja
zvao bih te Gospodaru.

Sa Isaom gor, na nebu
sa Musaom na Sinaju,
sa stapom u rukama mu
zvao bih te Gospodaru.

Sa Ejjubom na mukama
Sa Ja´kubom u suzama,
s Muhammedom Miljenikom
zvao hih te Gospodaru.

Hvale, slave On je vrijedan
sa znacenjem On je Jedan,
Allah, Allah zikir stalan
zvao bih te Gospodaru.

Dunjaluk sam sagledao
prazne price napustio,
i bosonog bi hodio
zvao bih te Gospodaru.

Junus uci svim rijecima
s grmusama, bulbulima,
s Allahovim robovima
zvao bih te Gospodaru. 

Ljubavlju gorko postaje slatko;
ljubavlju bakar postaje zlato;
ljubavlju talog postaje bistar;
ljubavlju bol postaje melem;
ljubavlju mrtvo postaje živo,
ljubavlju kralj postaje rob.

Rumi

Voljeni moj
Primi me k sebi
Dusu moju oslobodi
Kao sto su slobodne staze vjetrova
Ispuni me svojom ljubavlju
Rijesi me okova dvaju svjetova

Ako moje srce zaboravi da sobom te ljubi
Nek’ me sagori oganj iz mojih grudi

O, voljeni

Oduzmi mi zelje bez kraja
Oduzmi mi moja djela
Oduzmi mi sto trebam
Oduzmi sve
Sto od tebe me razdvaja

Rumi
 

Hasan i Rabija

Nakon duga vakta slažući selame,
u Basri se sretoše dvoje sufijane.

I ćim ga ugleda za čepenkom jednim,
ona otkri lice pred mladićem čednim.

Bljesnu memla čehra, oči joj uvehle,
pod jasmakom crnim, ispod cipke bijele.

Hasan pognu glavu uzdahnuvši blago
te otprimi selam musafira dragog.

»Šta činiš, Rabija, ako Boga znadeš?«
upita je ašik uzdrhtale brade.

»Kad bi Basrom divnom šetali Hasani, -
aman ja Rabbi, kakvi bili bi inasani!

Kad bi takva bića prohodila džadom,
nikada se ne bih pokrila hidžabom.«


Rabija el-Adevija ( 717 - 801 ) je najpoznatija zena medju sufistima.Meni se posebno svidjelo,kada sam citala o njoj,sledece: Ulicom je nosila u jednoj ruci kantu sa vodom a u drugoj plamen.Htjela je da ugasi pakao i da zapali raj.

"O Allahu, ako Te ja obožavam zbog straha od Džehennema, spali me u njemu. Ako Te ja obožavam zbog Dženneta, Ti mi ga onda ne daj. Ali ako Te ja obožavam radi Tebe samog, onda mi ne uskrati Tvoju vječnu Ljepotu.”


Evo nesto o njenom zivotu, sto sam nasla na nasem jeziku na netu.Ako nije na temu vi obrisite.

Rabija (rahmetullahi `alejha) je rođena u vrlo siromašnoj familiji, te poslije smrti njenih roditelja prodana u roblje. U noći kada se rodila, nije bilo ničega u kući njenih roditelja. Njena majka je rekla ocu da donese malo ulja iz komšiluka da bar upale lampu. Za Rabiju nije bilo čak ni krpe u koju bi se zamotala. Pošto je njen otac bio pod zakletvom da neće ni od koga ništa tražiti, on samo iziđe napolje i poslije nekog vremena se vrati u kuću rekavši da komšija nije kod kuće. Rabijina mati zaplaka od nagomilanog bola i neimaštine, a njen otac se skupi u čošku ojađen. Poslije malo vremena on zaspa, te usni Poslanika (sallallahu `alejhi ve sellem) koji mu reče:

“Ne žalosti se. Dijete koji ti se rodilo, će biti kraljica među ženama, i bit će šefadžija (zauzimati se) za 70,000 mojih sljedbenika. Sutra otiđi do Isa´a Zadana (Guvernera Basre), te mu napiši na papir: "Ti svaku noć učiš 100 salavata a petkom naveče učiš 400. Prosla noć je bila Petak, a ti si zaboravio svojih 400 salavata. Sada umjesto toga podaj ovom čovjeku 400 dinara zauzvrat."

Rabijin otac se probudio i zaplakao. Odmah je napisao šta mu je Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) rekao, te to poslao Guverneru. Guverner je bio vrlo radostan kada je primio poruku od Poslanika (sallallahu `alejhi ve sellem), jer je znao da je to što je napisano istina. Odmah je dao 2000 dinara siromasima, a 400 dinara poslao Rabijinom ocu napisavši mu: `Volio bih da te vidim, ali ja ne mislim da je ispravno da takav čovjek treba da posjeti mene. Radije bih ja došao i potro svoju bradu od tvoj dovratak. Ali ipak bih te zamolio da me obavjestiš ako ti nešto zatreba u budućnosti.”

Poslije nekoliko godina Rabijini roditelji su umrli, njene sestre nestale a ona sama je prodana od strane jednog pokvarenjaka u roblje. Njezin vlasnik ju je tjerao na težak rad. Jednog dana je išla putem kad ju je neki stranac napao. Ona se dade u bijeg, ali ubrzo pade te iščaši ruku. Ona zavapi:”O moj Gospodaru, ja sam stranac, osiročena bez oca i majke, nemoćan sužanj i slomljene ruke. Opet, za sve to ja Ti se ne žalim, i sve što ja želim je Tvoje zadovoljstvo, da znam da li si Ti zadovoljan samnom ili ne." Tada je začula glas:”Ne žalosti se. U budućnosti ćeš biti počašćena toliko da će ti i Meleki na Nebu zavidjeti.”
I tako se Rabija vratila kući svom vlasniku, danju posteči a noću klanjajući. Jedne noći, njen vlasnik ju je ugledao kroz prozor kako na sedždi uči dovu:

"O Allahu, Ti znaš da je želja moga srca da Te obožavam i da je svjetlo mojih očiju da Te služim. Kad bih mogla, ja se ne bih odmarala ni jedan sat od Tvog obožavanja; ali Ti si me stavio u ovakve okolnosti da budem u vlasti Tvoga stvorenja.”
Vlasnik je vidio Nuur iznad njene glave koji je obasjavao cijelu kuću. To ga je preplašilo, te je cijelu noć razmišljao o tome. Kad je jutro osvanulo, on joj reče da je slobodna i da može da ide gdje god hoće. Rabija je otišla u pustinju i provela cijeli život u služenju Allahu Svemoćnome.

Rabijine dove:

"O Allahu, sve što si mi predodredio od ovosvijetskih dobara, podaj Svojim neprijateljima, a ono što si namjenio za mene od Ahiretskih dobara, podaj Svojim prijateljima; jer Ti si meni dovoljan."

"O Allahu, ako Te ja obožavam zbog straha od Džehennema, spali me u njemu. Ako Te ja obožavam zbog Dženneta, Ti mi ga onda ne daj. Ali ako Te ja obožavam radi Tebe samog, onda mi ne uskrati Tvoju vječnu Ljepotu.”

“O Allahu, Ti si predmet mojih čežnji i ovog i onog svijeta. To je do mene, a Ti sad čini šta voliš.”




[Edited by Shiva on 07-10-2008 at 11:27 GMT]

Samson Ovaj topic mi je jedan od najdrazih.



Bog ti je u srce posadio želju da Ga tražiš.
Ne obaziri se na svoje slabosti, već se posveti traganju.
Svaki je tragatelj vrijedan takvoga traganja.
Potrudi se, još se jače napregni, da bi ti duša umakla iz tamnice puste tvari.

Bio ti hitar ili spor, na kraju ćeš naći ono što tražiš.
Uvijek se svim srcem predaj svojemu traganju.
Makar bio pognut, makar hramao,
ne odustani od potrage,
već mili cestom ususret Njemu.

Rumi

citat:

---

samson wrote:

Shiva

---

Nastavi spavati

Oni ljudi od vas,
koji ljubav milu ne cute
nek’ spavati nastave,
slobodno, neka ušute.

Kod kojih osjecaj ljubavne tuge
svoje krake nije stig’o da svije
nek’spavati nastave
kad’ im u srcima ljubav ta ne vrije.

Onaj ko ne cezne silno,
“susretu” koji nimalo nije sklon,
nek’ spavati nastavi,
kad’ vec ne pita stalno: “A gdje li je On?”

Nacin ljubavi je izvan,
niti jedne sekte ne ogrce skut,
nek’ spavati nastavi –
kom’ su varanje i licemjerstvo iskreni, pravi put.

Ak’ se k’o bakar ne topiš
traganje iskreno ako ti nije,
nastavi da spavaš –
kad’ vec ne cezneš za zlatom alkemije.


Ideš li cas lijevo cas desno
k’o kod pijanice ako ti je stanje,
nastavi da spavaš,
ak’ ne znaš da je vrijeme za klanjanje.

Vjera odnese mi san
od nje nemam nimalo mira,
ti nastavi da spavaš
kad’ tvoj san vec niko nece da dira.

U ruke ljubavi smo pali
ne dira nas više nikakva tama,
ti nastavi da spavaš
kad’si vec ost’o u svojim vlastitim rukama.

Ja sam taj covjek
ljubavlju sav opijen
ti nastavi da spavaš –
kad’ si hranom sav ovijen.

Više ništa reci nemam
predala se ova moja glava,
tvoja u halje rijeci nek se zavuce
i nek i dalje mirno i slobodno spava.

Dželaluddin Rumi