Sedamnaest punih dana, od 8. Do 25. Novembra, trajala je neizvjesnost zvana Lisaca na Majevici i prava drama za 75 cetnika u potpunom okruzenju snaga Armije BiH. Nakon bezuspjesnih pokusaja njihove brace u stalnim napadima iz rejona Stolica prema neprobojnom obrucu jedinica OG-4 i pridruzenih jedinica Drugog Korpusa , u predaksamski sahat 25.novembra, srpske ruke 61 cetnika bile su visoko iznad srpskih glava.
Tezak poraz majevickih cetnika i desetak kvadratnih kilometara novih slobodnih teritorija BiH na ovoj planini doveo je pred skori pad najvisi vrh Majevice-Stolice (916m), cvoriste radio-televizijskog i telekomunikacijskog sistema Karadziceve paradrzave u BiH. Uspjeh je to 241.sprecanskomuslimanske lahke brigade ”GAZIJE” iz Kalesije, uz kratkodnevno servisiranje 205.kalesijeske, 206.zvornicke, 251.lahke brigade. Dok smo razgovarali s herojima ove akcije, pojavio se komadant Gazija, major Halil Jahic: Bio sam, bolan, na Lisaci. Nosio zastavu! Nisu caska cekale gazije. Priljubljena uz sami relej, Stolice, zavihorila se na Lisaci zastava Bosanska.
Okruzenje Lisace
Izvidjacko-diverzantski vod 241.sprecansko-muslimanske brigade osnovan je prije cetiri mjeseca. Komanda brigade za njegovog prvog covjeka odredila je Elvira Kopica, momka diverzantskoga izgleda, koga prati smirenost i razbor koji, naprosto plijene. Njegova jedinica, 1.novembra dobila je zadatak da u susjedstu s prvom cetom ovlada Malom Jelicom, kljucnom tockom za odbranu releja Stolice, elektronskog mozga tzv. rs. Ove posljednje cinjenice su i srbi svjesni, pa je ovaj zadatak Kopicevih momaka odlozen zbog jakih cetnickih snaga na maloj Jelici. Sljedece hefte dakle 8.novembra , IDV, zajedno s Trecom cetom unistava prvi rov na koti Plato, koju cetnici zovu Bojino brdo.
U borbama na ovoj koti sudjeluje i cetvrta ceta. Potom , padaju dva kljucna rova srpske odbrane, cime je Plato, prakticno u rukama Gazija. Predvodjene komandirima Ismetom Pjanicem i rahmetli Mirzom Hukicem, cesto presijecaju komunikaciju Lisaca-Mala Jelica-Stolice i spajaju se sa komandosima pete cete ( momci u ovoj ceti prosli su specijalnu obuku u nastavnom centru-Muasker- u Kalesiji). Time je Lisaca stavljena u obruc.
Neuspjeli Pregovori
Dalji tok dogadjaja bio je drama. Naravno, drama za 75, ugljevickih cetnika koji su bili na Lisaci. Bili su u totalnom okruzenju i nisu imali dotura ni hrane ni municije. Jedne su noci njihova sabraca pokusala im dostaviti hranu helikopterom, koji je iz pravca Bijeljine preko Stolica nadletio Lisacu. Te su noci vatre bile upaljene na Lisaci i oko releja a helikopter je letio bez svjetala. Nasi su momci prozreli njihove namjere, pa su otvorili vatru u pravcu mogucega leta. To je vjerovatno utjecalo da su okruzeni dobili tek 22 struce kruha i 30 mesnih konzervi, jer se helikopter nije smio vise zadrzavati da bi izbacio vece kolicine. Te su rezerve igladnjele bordonje pojele za dva dana. ( uzgred , konzerve su iz humanitarne pomoci, sa prepoznatljivim znakom Evropske unije.) Prije 25.novembra i predaje cetnika, hrane nisu imali punih sedam dana, a ispred jedne zemunice nasli smo sahan sa isjeckanom koprivom, koju nisu pojeli.
Po vodu su silazili u potok, ali su im i tu nasi momci doskocili. Neki su i ubijeni. Prvi su pregovori odrzani 11.novembra u 15,30 sati. Glavni pregovarac sa srpske strane bio je Stevan Mitrovic, covjek u crnoj beretki i u uniformi koja je odudarala od ostalih, ali bez vidljivih obiljezja njegove vojske. Nasu stranu su predstavljali Fahrudin Mesanovic Kero, zamjenik komandanta 241.brigade, i sigurnjak Pajdo Subasic, te jos neki momci u pratnji. Pri prvom susretu sa Mitrovicevim pregovaracima, Kero je rekao: Aksam hajrola! Srpska strana je trazila da im se omoguci izvlacenje opkoljene jedinice sa Lisace putem preko Male Jelice, a nasa je strtana trazila da u zamjenu za te vojnike Srbi ustupe objekte Kolijevku i Malu Jelicu. On bi dao Kolijevku, ali Malu Jelicu nije smio, posto je ona kljuc za relej prisjeca se Kero.
Mitrovic je rekao da za to mora konzsultirati vise instance. Napad bradonja, koji je uslijedio odmah na okoncanju ovih pregovora argumentirao je procjene nasih komandi da od toga pregovarackog posla sa Srbima nejma nista. Drugi su bili zakazani za sutra ujutrro, ali nisu odrzani zbog napada koji je krenuo deset minuta ranije. U vremenskom rasponu od 8.do25.novembra, Srbi su izvlei sestdesetak napada( u prosjeku tri-cetiri dnevno), ali nisu uspjeli izvuci okruzenu jedinicu. Istovremeno, ni nasi momci nisu ostajali duzni. Junus Salkic, Edin Sehic, Osmo Dzelilovic Reper, Sefik Selimovic, poznat kao jednoruki Jack, blizanci Rizvanovici, Damir, Mali Civa, Pjanic, Bugi Muminovic(katkad i zapjeva) i ostali diverzanti Elvira Kopica cesto su pravili zasjede cetnicima na Dugim njivama, Sjenokosu i Repusinama, te izvidjali terene Kolijevke i Male Jelice. Samo u jednoj toj akciji su vojske srpske smanjili za cetvericu bradonja, dvojicu lakse i jednog teze ranjenog, koji je kasnije podlegao. Pregovori su za sve to vrijeme bili na mrtvoj tacki, ali je radila vruca linija visih instanci srpske strane i Drugog korpusa ARBiH. Cetnici su tada po prvi put javno zaprijetili da ce gadjati civile ako se ne puste njihovi vojnici.
Sveti Rusmir
Samom cinu razrjesenja slucaja Lisaca najvise je doprinjeo dvojac iz Gazija na isturenom komandnom mjestu 241.brigade, na Majevici su se toga 25.novembra nasla tri momka iz Brigade: Mehmed Djedovic,nacelnik staba, Rusmir Hasanovic, zamjenik komandira voda, i Mirsad Ikanovic. Cetnicki napad taman stao, pa su ova tri momka, nakon obilaska nasih linija i konstatiranja dobrog stanja, stali na IKM-u da malo odmore. Tada se javlja ideja da pokusaju uspostaviti sa okruzenim srbima na Lisaci i da ih pokusaju nagovoriti na predaju. U 10,30 sati. Mirsad i Rusmir krenuli su sa Ostrog kamena ka njihovoj liniji. Uspostavili su komunikaciju sa dvojicom-trojicom zaraslih bradonja. U tom prvom kontaktu oni su trazili pola sahata za razmisljanje. Rusmir ih je ubjedjivao da ne uspostavljaju vezu sa komandom na Stolicama, jer ih je ona otpisala(znao je procjenu nasih komandi da ce se srpski oficiri radije odreci 75 svojih ljudi nego li tako znacajnih kota Kolijevka i Mala Jelica).
Rekao im je to da se njihove porodice u Zabrdju i drugim selima kod Ugljevika, odakle su oni mahom, bojkotiraju. Rusmir i Mirsad su dva sahata proveli sa njima i nagovarali ih na predaju. Nakon oklijevanja, pristali su, ali pod uvjetom da ih ova dvojica gazija sprovedu do Tuzle i Crvenog Kriza. Tada im je Rusmir rekao: Ako vam je Crveni kriz potreban pored mene zivog ovdje,onda je bolje da me sad ubijete nego da se kasnije dolje ganjamo. U vasim sam rukama i mozete mi raditi sto god hocete!. Trazili su da prije predaje uspostave vezu sa Stolicama, na sto ih je on upozorio da, u tom slucaju, nece ni oni ni on izici zivi sa Lisace. Ono sto je u ovome Rusmirovom i Mirsadovom pregovaranju prevagnulo,najvjerovatnije je njihov odnos prema bradonjama. Nisu isli ni sa kakvim ultimatumima, nego onom obicnom ljudskom linijom, tako svojstvenom nasem bosnjackom narodu. Zanimljiva je i scena kada su se srbi poceli izvlaciti: svaki se pojedinacno rukovao sa Rusmirom; Ako prezivimo, slavit cemo te kao sveca, rekli su, a jedan je poklonio i rucni sahat i pistolj ovome momku, sa rijecima; Alal ti bilo!
Relej u foto-objektivu
Penjanje na Lisacu nije bas lahko. Iz sela Hrasno vidimo nasu zastavu kako se vihori na ovome majevickom vrhu. Sa nama su Kero i ekipa iz kalesijskog Press-centra. Usput, srecemo Jednorukog Jacka i, naravno, neizbjezno je fotografiranje ove legende majevickog bojista. Posto nas srbi mogu golim okom opaziti, vrhu prilazimo u manjim grupama. Nasi vodici su diverzanti Elvira Kopica. Lisacu je, zaista, bilo tesko zauzeti. Srbi su na njoj postavili kruznu odbranu, a ispod transeja i zemunica na uzvisini su cistine kojima je nemoguce prici. Zakljucismo da je njezino odsjecanje, akcija koju su izvele Gazije, u stvai, jedini moguci nacin njezina oslobadjanja. A sa vrha puca pogled na sve strane.
Relej Stolice nam se cini isuvise blizu, pa se pobojasmo cetnika koji nas je posmatrao ispod njega( momci rekose da je razdaljina ipak, oko, 2. 000 metara). Foto-aparat skljoca i pokusavamo snimiti sahane na releju. Vidimo i Tuzlu u kotlini, a malo dalje je i jezero Modrac. Kero rece da ce istocnobosanski korpus i prva majevicka brigada zapamtiti Gazije. Nimalo ne posumnjasmo, pogotovo kada vidjesmo mrtve cetnike kako leze okolo. U zemunicama-smrad i peksinluk. U predvecerje silazimo sa Lisace, sa punim plucima majevickog zraka. Uskoro ce on biti ozoniran akcijama Gazija i drugih brigada ovog dijela Bosne, a i Majevica, insallah,ociscena od srpskih brloga i zemunica.
Lisaca je bila sudjena gazijama iz 241.sprecanskomuslimanske brigade. Poslije 15 dana izvidjanja i sjajne akcije odsijecanja cetnika na koti 806, dvadeset i tri dana je trajala borba za zive cetnike. Za sest prvih dana gazije su odbile cetrdesetak zestokih cetnickih napada u pokusaju proboja obruca ARBiH i spajanja s cetnicima na Lisaci, u cemu je prema podacima nasih obavjestajnih organa- deset cetnika dnevno ginulo, medju njima i zloglasni arkanovac Pesa iz Brckog, komadant jake cetnicke maneverske jedinice na sjevernom koridoru. U 241.brigadi, gdje sehadet ispod amblema Brigade u komandi jedinice potcrtava svaku akciju ove kalesijske mladosti, radni dan gazija pocinje s klanjanjem sabah-namaza, a tekbiri nisu utihnuli svih sedamnaest dana opsade Lisace.
U petnaestodnevnim borbama na Majevici unistena je jedna cetnicka praga samohotka i tenk T-55, uz 70 do 100 poginulih cetnika. Zarobljeno je oko 80 pusaka, jedan PAM, jedan PM M-84, dva MB 82mm, dva MB 60mm, dosta municije, jedna induktorska telefonska centrala. Zarobljen je 61 cetnik, a 24 14 je izvuceno poginulih. Medju zarobljenima uglavnom su ugljevicki cetnici, a dok se medju njima provukao i jedan stanovnik srpske prestonice Beograda. Ovi dokazano losi higijenicari, cega su bili svjedoci i mnogobrojni znatizeljnici slobodnih kalesijskih prostora, u nedostatku hrane, obrstili su plato Lisace, spremajuci raznovrsna prijesna biljna jela.
Izvor teksta : Ljiljan
Video snimak pregovora i predaje cetnika sa Lisace
1.
2.
3.
4.
Rasim Delic na Lisaci
Spisak Zarobljenih (Izvor: Majevicom do pakla Lisace, Djokic Djojo)
Poginuli Kalesijski borci prilikom oslobadjanja Lisace
EDIN KULIC 21.4.1973-09.11.1994
Edin Kulic Edo je rodjen u Tojsicima 21.4.1973 godine od oca Abdulaha i majke Ajse.
Osnovnu skolu je zavrsio u Tojsicima, zivio je u kuci svojih roditelja. Hobi mu je bio ribolov i bio je strastveni ribolovac.
U odbranu zemlje ukljucio se 4.5.1992 godine i bio je u sastavu I.samostalnog bataljona Tojsici. Ucestvovao je u mnogim akcijama gdje se iskazao kao hrabar borac iako je bio veoma mlad. Osnivanjem 241. Sprecansko-muslimanske lahke brigade prelazi u njene redove i u ovoj elitnoj jedinici ratuje na kalesijskom, majevickom, zvornickom, teocanskom, gradacackom i brcanskom ratistu.
Bio je neposredni akter mnogih uspjeha proslavljenih kalesijskih "Gazija".
Edin Kulic je poginuo na majevickom ratistu na Lisaci 9.11.1994 godine prilikom oslobadjanja ove majevicke kote.
Bio je izuzetno vedra duha uvijek spreman na salu ali u ratnim dejstvima pokazao se kao ozbiljan i hrabar borac
MIRZET HUMIC Mirza 28.3.1960-11.11.1994
Mirzet Humic zvani Mirza rodjen je 28.3.1960 godine u Donjim raincima od oca Mehe i majke Ajse.
Osnovnu skolu zavrsio je u Gornjim Raincima a srednju trgovacku u Tuzli nakon cega se zaposlio u ZZ "Jedinstvo" Kalesija. Sa suprugom Advijom imao je dva sina Edina i Mirnesa.
U OS BiH ukljucio se 12.4.1992 godine. Na pocetku rata ucestvuje u skoro svim bitkama na kalesijskom ratistu ali se kao vanserijski borac i komandir pokazao i na gradacackom, dobojskom, brcanskom, majevickom, vozuckom i drugim ratistima u BiH.
Cak tri puta je teze ranjavan. Prvi put na Lisaci je gelerima rucne granate ranjen u glavu, drugi put na Visu kod Kalesije opet u glavu i lice i treci put na brcanskom ratistu ranjen je u noge i ponovo u glavu.
Kada je osnovana 241. Sprecansko-muslimanska lahka brigada jedno mjesto komandira cete bilo je osigurano za Mirzu.
Dok su se vodile zestoke borbe za oslobadjanje Lisace koju su "ljiljani" drzali u okruzenju, sa dijela Lisace 11.11.1994 godine stigla je vijest da je poginuo Mirza od gelera granate ispaljene bas sa ove kote.
Za sve zasluge koje su nesumljivo bile izuzetne, Mirza je dobitnik "Zlatnog ljiljana".
Posthumno je proizveden u cin kapetana AR BiH
DZEVAD POZEGIC 26.7.1973 - 18.12.1994
Dzevad Pozegic sin Muradifa i Have, rodjen je 26.7.1973 godine u Donjim Raincima. Osnovnu skolu zavrsio je u Gornjim Raincima a srednju u Kalesiji.
Ozenio se u ratu 1992 godine i sa suprugom senadom imao je kcerku Amru.
U pripreme odbrane ukljucio se kao dobrovoljac 8.4.1992 godine i ratovao je na kalesijskom, majevickom, gradacackom i brcanskom ratistu. Pokazao se kao hrabar i pouzdan borac, i osnivanjem 241. SMLbr prelazi u njene redove i nastavlja ratovati na svim ratistima u zoni odgovornosti 2. Korpusa.
poginuo je 18.12.1994 godine na Lisaci. Na liniji odbrane pogodjen je od neprijateljskog metka
ALIJA DZIHANOVIC zv DZOKER 25.6.1964 - 8.11.1994
Alija Dzihanovic rodjen je 25.6.1964 godine u Kalesija Selu, kao jedno od sestero djece Ibrahima i Naze.
Osnovnu skolu zavrsio je u Kalesiji a u kalesijskom SSC je izucio zanat za varioca. Kao vrijedan i iskusan majstor radio je u tuzlanskom preduzecu "Mehanizacija"
Sa suprugom Hasibom imao je dvoje djece Almedina i Almedinu.
Pred agresiju 14.4.1992 godine kao dobrovoljac ukljucuje se u pripremu otpora. Ucestvuje i u prvom pruzanju otpora agresoru u Kalesija Selu i Kalesiji.
U Kalesiji na samom pocetku agresije ranjen je u nogu. Akter je i prvih bitaka za oslobodjenje kratko okupiranih teritorija Kalesije.
U avgustu 1992 godine tesko je ranjen na Hemlijasima. Nakon oporavka Alija se ponovo vraca u svoju jedinicu, a odmah po osnivanju 241. sprecansko-muslimanske lahke brigade prelazi u ovu jedinicu i ratuje na zvornickom, majevickom,brcanskom, dobojskom i sarajevskom ratistu.
Ucestvovao je u borbama na skoro svim ratistima u BiH. Za svoju hrabrost pismeno je pohvaljen od Komandanta brigade, a predlagan je i za najvise ratno priznanje "Zlatni ljiljan".
Alija je poginuo 8.11.1994 godine u oslobadjanju Lisace prilikom razminiranja minskog polja.
ENVER ROZNJAKOVIC 03.01.1973 - 08.11.1994
Enver Roznjakovic sin Rame i Nezire, rodjen je u Vukovijama. Djetinjstvo i osnovnu skolu zavrsio je u Gornjim Vukovijama a potom je u Kalesiji zavrsio bravarski zanat.
Momacke dane provodio je u Vukovijama gdje je zivio sa roditeljima.
Borac A BiH postao je 3.11.1992 godine u 205.bbr Kalesija a osnivanjem 241.SMlbr Kalesija prelazi u njene redove.Ratovao je na mnogim ratistima, u Kalesiji, na Majevici, Brckom, Gradaccu, Teocaku i na zvornickom ratistu.
Bio je pouzdan i hrabar borac. U borbama u dva navrata Enver je ranjavan, na Pandurici i Maloj Jelici.
Za uspjehe i hrabrost pohvaljivan je od Komandanta brigade.
Poginuo je prilikom oslobadjanja Lisace na Majevici 08.11.1994 godine. mrtno je stradao od metka iz pjesadijskog naoruzanja.
SENAIL MUJANOVIC 02.01.1972 - 09.11.1994
Senail Mujanovic sin Jusufa i Dzemile, rodjen je 02.01.1972 godine u Donjem Hrasnu. Osnovnu skolu je zavrsio u Tojsicima a srednju u Kalesiji.
Senail je odmah na pocetku agresije postao borac odnosno 4.5.1992 godine. Bio je diverzant u diverzantsko izvidjackom vodu I. samostalnog bataljona Tojsici. Bio je akter mnogih akcija u kojima se pokazao kao hrabar i pouzdan borac.
Poginuo je od metka iz pjesadijskog naoruzanja prilikom oslobadjanja Lisace, 09.11.1994 godine u aktivnim borbenim dejstvima
ALIJA ZEJNILOVIC 01.08.1968 - 09.11.1994
Alija Zejnilovic rodjen je 1.8.1968 godine u Donjem Hrasnu od oca Ibre i majke Djulbe kao jedan od 7 sinova. Zavrsio je osnovnu skolu u Tojsicima nakon cega se zaposlio kao pekar u tuzlanskoj "Pekari". Sa suprugom Medihom imao je kcerku Eminu.
Pripadnik OS R BiH postao je odmah na pocetku 28.5.1992 godine u sastavu I. samostalnog bataljona Tojsici a po osnivanju 241. SMlbr presao je u tu brigadu.
Ratovao je na mnogim ratistima, u Kalesiji, teocaku, Brckom, Gradaccu, na zvornickom i majevickom ratistu.
Alija je poginuo prilikom oslobadjanja Lisace 09.11.1994 godine u aktivnim borbenim dejstvima, pogodjen je gelerom granate u glavu
SEMSO ALIC 12.5.1961 - 11.11.1994
Semso Alic je rodjen na Mahali 12.5.1961 godine od oca Smajla i majke Hafe. Osnovnu skolu je zavrsio u Memicima a radio je u "Glinici" u Zvorniku.
Sa suprugom Mirsadom imao je 3 djece Denisu, Smajla, Semsudina.
Semso je bio organizator otpora u Mahali i sa svojom jedinicom odupro se neprijatelju koji je bio moderno naoruzan. ratovao j na kalesijskom, gradacackom, vozuckom, majevickom i zvornickom ratistu.
Osnivanjem 241. SMlbr prelazi u njene redove i postavljen je za komandira voda.
Poginuo je 11.11.1994 godine prilikom oslobadjanja Lisace od gelera cetnicke granate
IBRO CATIC 15.4.1971 - 11.11.1994
Ibro Catic sin Ibrahima i Mejre rodjen je 15.4.1971 godine u Donjim Vukovijama. Osnovnu skolu zavrsio je u Gornjim Vukovijama a srednju masinsku u Tuzli.
U AR BiH mobilisan je 18.1.1993 godine kao pripadnik 205.bbr Kalesija i ratuje na gradacackom, kalesijskom, vozuckom, majevickom i zvornickom ratistu.
Po osnivanju 241. SMlbr prelazi u njene redove.
Prilikom oslobadjanja Lisace 11.11.1994 godine sa "Gazijama bio je u centru borbi, kada i gine od gelera neprijateljske granate.
MEVLUDIN JUSIC 01.07.1966 - 11.11.1994
Mevludin Jusic zvani Mevlica, rodjen je 01.07.1966 godine u Mahali od oca Adema i majke Nefe koji su imali sedmero djece.
Mevludin je osnovnu skolu zavrsio u Memicima a zanat u Kalesiji. Nakon zavrsene skole zaposlio se u Beogradu.
Sa suprugom Sadijom imao je dvoje djece Adnana i Adinu.
U OS BiH pristupio je 15.4.1992 godine i ucestvovao je u pruzanju otpora agresoru a kasnije i oslobadjanju Kalesije, Prnjavora, Dubnice i Brezika. Kao borac 3.bataljona 205.bbr Kalesija ratovao je na svim dijelovima kalesijskog ratista.
U 241. brigadu prelazi po njenom osnivanju i sa "Gazijama" nastavlja svoj ratni put na Majevici, Teocaku, Kalesiji, zvornickom ratistu pa sve do Lisace koju su borci AR BiH drzali u okruzenju.
Prilikom oslobadjanja Lisace 11.11.1994 godine eksplodirala je jedna od hiljada agresorskih granata upucenih na polozaje nasih boraca. Tom prilikom stradao je i Mevludin
SAFET ALJUKIC ZV. SAJO 25.1.1970 - 14.11.1994
Safet Aljukic zvani Sajo, rodjen je 25.1.1970 godine u Miljanovcima kao jedno od cetvero djece Ahmeta i Emine.
Osnovnu skolu zavrsio je u Kalesiji a nesto kasnije zaposlio se u beogradskom preduzecu "7 juli". Bio je vrlo dobar fudbaler i igrao je za FK "Miljanovce".
U pripremu oruzanog otpora ukljucuje se kao dobrovoljac 8.4.1992 godine i ucestvuje u odbrani Bijeljevca a zatim oslobadjanju Kalesije, Prnjavora, Brezika, Kalesija Sela. Prilikom oslobadjanja Brezika lakse je ranjen 11.7.1992 godine.
Kada je osnovana 241. brigada prelazi u njene redove i ratuje na kalesijskom, zvornickom, teocanskom i majevickom ratistu. Za iskazanu hrabrost vise puta je pohvaljivan cak i posthumno.
Poginuo je 14.11.1994 godine u akciji oslobadjanja Lisace od gelera neprijateljske granate
AVDO AVDIC 29.4.1977 - 14.11.1994 godine
Avdo Avdic sin Ragiba rodjen je 29.4.1977 godine u Novoj Kasabi.
Djetinjstvo je proveo u Novoj Kasabi gdje je zavrsio i osnovnu skolu. Srednju je potom upisao u Vlasenici ali je nije zavrsio zbog rata.
Sa porodicom je zivio u Kasabi do izbijanja agresije nakon cega je izbjegao u Tuzlu, a odmah potom prikljucuje se kalesijskim borcima i ulazi u sastav "Crnih Vukova" diverzantskog bataljona iz Vukovija.
Kao borac ove jedinice ratuje na kalesijskom, majevickom, brcanskom, gradacackom i maglajskom ratistu.
Poginuo je zajedno sa grupom svojih saboraca 14.11.1994 godine prilikom oslobadjanja Lisace
SAMIR DEDIC 20.5.1969 - 14.11.1994
Samir Dedic rodjen je 20.5.1969 godine u Donjim Vukovijama od oca Sulje i majke Emine.
Osnovnu skolu zavrsio je u Vukovijama a srednju u Tuzli. Po zavrsetku skole zaposlio se na PK Cubric u Banovicima gdje je radio sve do pocetka agresije.
Samir je bio borac - diverzant diverzantskog bataljona "Crni Vukovi". Kao dokazani borac imao je nadimak "Doktor za diverzije" i ratovao je na kalesijskom, teocanskom, zvornickom, gradacackom i brcanskom ratistu.
Bio je na Lisaci 14.11.1994 godine. Prilikom oslobadjanja ove kote metak je smrtno pogodio Samira.
MEVLUDIN HALILOVIC zv. DEDA 11.9.1960 - 14.11.1994
Mevludin Halilovic zvani Deda rodjen je 11.9.1960 godine u Tojsicima kao jedno od sedmero djece Dzemila i Dzehve.
Osnovnu skolu zavrsio je u Tojsicima a srednju ekonomsku u Zvorniku. Po zavrsetku skole zaposlio se kao ekonomski tehnicar u ZZ "Jedinstvo" Kalesija.
Sa suprugom Amirom imao je dva sina Mirzu i Fejzu.
U odbranu se ukljucio 8.3.1993 godine kao borac diverzantskog bataljona "Crni Vukovi". Sa ovom jedinicom ucestvovao je u borbama u Kalesiji, Zvorniku, Teocaku, Gracanici i Majevici.
Na Majevici je bio i 14.11.1994 godine kada se vodila visednevna borba za oslobadjanje Lisace. Tog dana smrtno ga je pogodio neprijateljski metak.
RASIM HERIC 30.5.1964 - 14.11.1994
Rasim Heric rodjen je 30.5.1964 godine u Donjim Vukovijama. Bio je jedan od osmero djece Mehe i Fate.
Nakon zavrsene skole u Vukovijama, u Kalesiji je zavrsio zanat metalske struke. Bio je zaposlen u Tuzli.
Sa suprugom Fatimom imao je dvoje djece Arminu i Amera.
Rasim je postao borac 20.7.1992 godine. Bio je pripadnik Samostalnog diverzantskog bataljona "Crni Vukovi" i ratovao je na Teocaku, Gradaccu, Brckom, Kalesiji, na zvornickom ratistu i Majevici.
Poginuo je prilikom oslobadjanja Lisace na Majevici zajedno sa grupom svojih suboraca 14.11.1994 godine
HALIL IKANOVIC zv. HALCO 21.3.1974 - 14.11.1994
Halil Ikanovic zvani Halco rodjen je 21.3.1974 godine u Donjim Vukovijama kao jedno od sedmero djece Alije i Hurije. Osnovnu skolu zavrsio je u Vukovijama. Uslovi su bili teski, snalazio se jer nije imao stalno zaposlenje. Bio je miran i posten, volio je drustvo i salu.
Armiji BiH pristupio je 1993 godine i bio je borac diverzantskog bataljona "Crni Vukovi". Ratovao je na mnogim ratistima u BiH i bio je pouzdan i hrabar borac.
Poginuo je 14.11.1994 godine prilikom oslobadjanja Lisace od neprijateljskog metka
SENAD LOKMIC 25.10.1972 - 14.11.1994
Senad Lokmic rodjen je 25.10.1994 godine u Zvorniku od oca Sefeta i majke Ajse.
Nakon zavrsene osnovne skole u Memicima, zavrsio je i srednju skolu u Zvorniku. Bio je dobar ucenik ali i fudbaler. Jedno vrijeme igrao je za tojsicku "Slogu".
Sa roditeljima je zivio u Kusonjamaa pocetkom agresije izbjegao je u Donje raince.
U OS BiH pristupio je 16.6.1992 godine. Bio je vojnik bolnicar u 3. bataljonu i sa svojim suborcima bio je na kalesijskom, majevickom, zvornickom i teocanskom ratistu. Ucestvovao je u mnogim bitkama i pokazao veliku srcanost i hrabrost.
U borbama na Maloj Jelici na majevickom ratistu u maju 1994 godine bio je i ranjen. Za iskazanu hrabrost i pozrtvovanost bio je vise puta i pohvaljivan.
Poginuo je 14.11.1994 godine u Kalesiji od neprijateljske granate dok su se vodile borbe za oslobadjanje Lisace. Posthumno je cinovan
SIKRET MALIC zv. SIKRO 08.11.1972 - 14.11.1994
Sikret Malic zvani Sikro rodjen je u Donjim Vukovijama 08.11.1972 godine kao jedan od cetverice sinova Saliha i Emine.
Nakon zavrsene osnovne skole u Vukovijama upisao jei srednju skolu u Kalesiji nakon cega je otisao na odsluzenje vojnog roka u tadasnjoj vojsci gdje je proglasen za najboljeg strijelca u svojoj klasi.
U odbranu BiH ukljucio se kao dobrovoljac 8.4.1992 godine i ratuje na kalesijskom ratistu. Formiranjem SDB "Crni Vukovi" ulazi u sastav ove jedinice i svoje izvidjacko diverzantske zadatke obavljao je besprijekorno. Kao diverzant je pohvaljivan i nagradjivan.
Poginuo je sa grupom svojih suboraca 14.11.1994 godine u borbama za Lisacu. ubili su ga cetnici iz pjesadijskog naoruzanja
AZIM MUSIC 30.11.1959 - 14.11.1994
Azim Music rodjen je 30.11.1959 godine u Tojsicima od oca Alije i majke Hasibe.
U Tojsicima je zavrsio osnovnu skolu a bio je zaposlen u tuzlanskom preduzecu "Geobusenje".
Sa suprugom Fehrijom imao je tri sina Jasmina, Aldina i Edina. Zivio je u Babajicima.
U redove AR BiH stupio je 8.3.1993 godine kao borac SDB "Crni Vukovi". Ratovao je na Majevici, Kalesiji, Gradaccu, Brckom, Vozuci. za iskazanu hrabrost vise puta je pohvaljivan. Poginuo je sa grupom svojih suboraca 14.11.1994 godine prilikom oslobadjanja Lisace.
BESIM OKANOVIC 16.5.1962 - 14.11.1994
Besim Okanovic rodjen je u Grbavcima 16.5.1962 godine kao jedno od osmero djece Nurije i Fate.
Osnovnu skolu zavrsio je u Grbavcima gdje je proveo djetinjstvo a bio je zaposlen u Zagrebu.
Sa suprugom Eminom imao je cetvero djece: Besimu, Denisa, Eldina i Eldinu. Zivjeli su u Zagrebu a za vrijeme rata u izbjeglistvu u Caklovicima.
U redove AR BiH stupio je 2.2.1993 godine u sastavu SDB "Crni Vukovi". Ratovao je na kalesijskom, zvornickom, teocanskom, kladanjskom i majevickom ratistu.
Na Majevici je i poginuo sa grupom svojih suboraca 14.11.1994 godine prilikom oslobadjanja Lisace. Za ucesce i doprinos u odbrani na kladanjskom ratistu besim je pohvaljen od komandanta I muslimanske brigade
FEHIM PADZIC 21.2.1963 - 14.11.1994
Fehim Padzic rodjen je 21.2.1963 godine u Donjim Vukovijama od oca Saliha i majke Ruske. Osnovnu skolu zavrsio je u Tojsicima a radio je u tuzlanskim rudnicima.
Sa suprugom Dzemilom imao je dvoje djece Mirnesu i Mirelu.
U redove AR BiH stupio je 17.9.1992 godine kao borac SDB "Crni Vukovi". Ratovao je na Brckom, Gradaccu, Kalesiji, Zvorniku, Teocaku i Majevici.
Kao i grupa njegovih suboraca Fehim je poginuo 14.11.1994 godine u borbama za Lisacu. Cetnici su ga podmuklo kao i njegove suborce ubili iz pjesadijskog naoruzanja u aktivnim borbenim dejstvima
HUSO SEHIC 18.12.1953 - 14.11.1994
Huso Sehic sin Sabita i Nesibe rodjen je 18.12.1953 godine u Jelovom Brdu. Njegovi roditelji imali su desetoro djece.
Huso je osnovnu skolu zavrsio u Osmacima a gradjevisnki kurs u Kalesiji a radio je u sarajevskom "ZGP".
Sa suprugom Nezirom imao je tri sina Sabita, Sabahudina i Mersudina.
U AR BiH stupio je 8.4.1992 godine a kasnije se pridruzio SDB "Crni Vukovi". ratovao je na kalesijskom, majevickom, zvornickom, vozuckom, gradacackom ratistu.
Poginuo je 14.11.1994 godine od neprijateljskog metka prilikom oslobadjanja Lisace.
Posthumno je pohvaljen od komandanta brigade
RASIM BUKVAR 20.4.1956 - 23.11.1994
Rasim Bukvar rodjen je 20.4.1956 godine u Lipovicama od oca Salke i majke Fatime.
Osnovnu skolu zavrsio je u Gornjim Raincima a bio je zaposlen u tuzlanskom "Siporeksu".
Sa suprugom Razijom imao je dvoje djece Enesa i Enisu.
Borac je postao 16.5.1992 godine u II bataljonu 205.bbr, a osnivanjem 241.SMLbr prelazi u njene redove.
Ratovao je u Kalesiji, Zvorniku, Brckom, Gradaccu i Majevici.
Poginuo je prilikom oslobadjanja Lisace 23.11.1994 godine od PP mine
Nisu to bili zli ljudi. Negdje sam procitao da je patriotizam vrlina zlih ljudi. Ne slazem se.
Razocarani postupcima svojih do jucerasnjih,komsija,"prijatelja",skolskih drugova itd. odlucili su se na borbu,a ne za zapad ili neku drugu destinaciju.
Od boraca u tenama,izrasla je kasnije Velika Armija. Armija kojoj su se svi divili,a i pitali kako uspijeva opstati pored toliko neprijatelja,nase nam jedine domovine.
Prvi koji je preselio na ahiret je Music Nijaz. Bila je to prva akcija Vlasenicke cete,prva legendarna bitka za oslobodjenje Kalesije,na Bjeljevcu. Nakon bitke vracali smo se u kasarnu. Cetnici sa brda Vis su nas zestoko granatirali,jedna od tih granata je bila kobna za Nijaza Musica.
Dzenaza je klanjana u Tojsicima,gdje mu je i mezar.
Redale su se tako akcije,a nasa ceta je prerasla u jedinicu koju su svi respektovali. Komanda nam je davala najteze zadatke.
U akciji na Pozarnici,poginulo je pet nasih boraca. Halalite sto ne mogu da se sjetim svih imena. Vi koji se sjecate,dopunite me. Bila je to zestoka borba. Cetnici sa pragom su nam zadali mnogo muka.
Poginuli su Bajramovic Mensur,Duric Dino,Mulje i .........?
U to vrijeme nas je pratio nakav baksuzluk,ko god bi od boraca pocastio cigarom poginuo bi. Tako i nas Menso. Obrijao se na celavo. Ispred samih cetnickih rovova,zaustavio nas je i rekao "Da zapalimo", iz dzepa je izvadio kutiju plavog Besta i ponudio nas cigarom. U ocima mu se vidjela smrt. Mi borci smo znali kad pogledamo nekog u lice da ce poginuti. Bilo je to 31.maja 1992.god.
Dzenaza je klanjana u Tuzli na mezarju Boric.
Ponovo smo napadali na Pozarnicu. Imali smo velikih problema sa minama,kada smo ih poskidali,napali smo. Cetnik je iz nekog protiv oklopnog oruzja pogodio veliku bukvu. Padali su geleri i grane po nama. Jedan geler je pogodio Kerima Berbica. Prisli smo mu da ga previjemo a on je vikao. "Braco ne ostavljajte me"dozivao je jarana Medu. Stajali smo pored njega a on je i dalje vikao,nije nas vidio. Nismo ga ostavili.Jos mi odzvanjaju njegove rijeci u usima. Preselio je na Ahiret u bolnici Gradina u Tuzli. Dzenaza klanjana na mezarju Boric u Tuzli.
U munjevito izvedenoj akciji na brdo Vis,iznenadili smo cetnike i zauzeli ga. Drzali smo to brdo tri dana i noci,bez hrane. Treci dan su nas napale jake cetnicke snage. Isli su kao ludi,vjerovatno su bili drogirani. Na sebi su imali pancire,mi bi ih pogadjali a oni bi padali i ponovo ustajali. Nismo imali dovoljno municije. Poceli smo se povlaciti prema Kalesiji. U povlacenju je pogodjen Mutapcic Senad. Ni sami ne znamo,sta ga je pogodilo u nogu(zolja,rb),otkinulo mu je nogu,noga je pala u rijeku,nas Senad je tada povikao"Majko moja,odnese mi voda nogu". Tako ranjen govorio je kako da ga previju. Prebacen je u Tuzlu gdje je i preselo na Ahiret. Dzenaza je klanjana na mezarju Boric u Tuzli. Jako dobro je poznavao oruzje.Mine je skidao kao kruske.
Na Breziku je preselo i Nedjad Salaharevic. Mnogo gubitaka je naneseno cetnicima. Kad nisu vise znali kako da se odbrane zapalili su sumu. Kada je Nedjad zajedno sa Enesom Kurjakom upao u cetnicki rov,nasao je romane.Volio je citati romane. One koje je vec bio procitao, bacao je Enesu. Ta ne paznja kostala ga je zivota. Ranjeni cetnicki oficir ga je pogodio iza vatrene zavjese. Enes ga je osvetio,ubio je tog oficira.
Tu smo izgleda imali sukob sa nasim komsijama iz Vlasenice. Zaplijenjena je oficirska torba,u kojoj je nadjen spisak vojnika. Na njemu je pisalo "cetnici na odbrani linije Bregovi. Komandir Petrovic Paisija".
Pristajala je OSA nasem Nedzadu, kao da se rodio sa njom.
Iza sebe je ostavo trudnu suprugu i nerodjeno dijete. Danas mu kcerka ima 15 godina.
Iz dana u dan povecavao se broj poginulih Vlasenicana. Poginuo je i Music Adis ,zatim Emin Selimovic. Na fazaneriji u Brckom,Emin je stitio odstupnicu,svojim saborcima. Jedinica se izvukla,ali je Emin ostao tu,pucao je i nanosio cetnicima gubitke dok ga nisu pogodili.
Voljeli su Vlasenicani i fudbal. U Bosni,zima,mnogo snijega,razbacili borci na dva,na igralistu u Staricu. Kao da su ih cetnici vidjeli. Pala je granata i izmasakrirala nase Vlasenicane:Arnaut Sulejman-medo,Kurjak Enes, Mujanovic Bernes i maloljetni Mirza Jasarevic. Bili su to neustrasivi borci, u svakoj akciji su davali sve od sebe,bili su to borci sa m....a.
Moram ovdje spomenuti i Gruhonjic Bernesa,nerazdvojni tandem sa Mirzom. Njih dvojica su bili maloljetni. Tjerao sam ih prosto iz jedinice. Govorio sam im da idu u skolu. Nisu se dali dobrovoljci od prvog dana. Htjeli su da se bore,htjeli su da vrate cetnicima,svo naneseno zlo,htjeli su da osvete svoje najmilije. Bernes je kasnije ranjen na Teocaku. Danas je negdje u Americi.
Molim nekog da napise kako je poginuo Zimic Mujo.
Dok sam ovo pisao,mnogo puta su mi krenule suze na oci,mnogo slika je pred mojim ocima. Nadam se, da su i vama oci zasuzile. Ako nista,molim vas makar im Fatihu proucite. El Fatiha!
Allahu! Jedini Gospodaru svih svjetova! Molim ti se,smiluj se svim pobijenim Muslimanima,oprosti im grijehe,sacuvaj ih kaburske patnje i dzehenemske vatre,ucini im kaburove svijetlim i prostranim,nagradi ih dzenetom. Amin!
Molim ti se Boze kazni zlocince i na ovom i na onom svijetu,kaznom kojom Ti hoces. Amin!
Jos dok je prije rata sluzbovao u Splitu, kao pripadnik MUP-a Hrvatske, Mehdin Hodzic je tragao za crnim labudom. Tezio je za necim sto je posebno, rijetko i lijepo. Sredinom 1992. godine Hodzic napusta ugodan zivot u Splitu i vraca se u Tuzlu, u kojoj je rodjen 1957. godine jer je predosjecao oluju u Bosni. Atletski gradjen, inteligentan, pun snage koju je oplemenio borilackim vjestinama, Mehdin se odmah nakon ukljucenja u Patriotsku ligu svim zarom posvetio formiranju specijalnih jedinica, uporedo radeci na njihovom naoruzavanju.
Poslije pada Bijeljine Mehdin Hodzic i Hase Tiric, sa jedinicom, dobro naoruzanom i opremljenom, odlaze na podrucje Sapne i Teocaka u namjeri da prvo pomognu Almiru Nistovicu u odbrani Kule-Grada, a onda i da mobilisu narod ovog kraja. Do Kule-Grada nisu stigli, ali su se u Nezuku sastali sa Hajrudinom Mesicem i njegovim borcima.
Tada su se ova trojica udruzili i formirali zajedni|ku komandu.
Komandant je bio Mehdin Hodkic - Senad, zamjenik Hajrudin Mesic, pomocnik Hase Tiric. Narednih dana oni ce voditi zestoke bitke sa cetnicima na sirokom prostoru Teocaka, Sapne, Nezuka, Vitnice, Medjedje.
Miniranjem brane u Djulicima i prijetnjom da ce je dici u vazduh, Senad je uspio da zaustavi prodor cetnika sa tenkovima iz Karakaja prema Djulicima. Nazalost kratkovido rukovodstvo sela Djulici i Klisa, dva dana kasnije, potpisuje lojalnost cetnickoj vlasti. Cetnici stizu u ovo selo i vrse pokolj nad Bosnjacima.
Jedinica pod Hodzicevom komandom tada je izvrsila prodor ka selima Zaseok i Nezuk. Ali, cetnici dovlace jake snage u zelji da uniste ovu jedinicu. I zato ce na slobodnim zvornickim i teocanskim prostorima narednih nekoliko dana borci pod komandom Mehdina Hodzica voditi bitke za zivot i smrt. Jer, ova slobodna teritorija bila je u totalnom okruzenju. Ali, ratnici sa Mehdinom, Hajrom i Hasetom na celu, uspjeli su da odbiju vise zestokih cetnickih napada, a zatim da u kontranapadima oslobode vise sela, te tako i naoruzaju nove borce koji su im stalno pristizali.
Cetnici, medjutim, u selu Kobilici 5. maja vrse novi masakar. Pobili su 17 Bosnjaka i njihove leseme poredali u obliku polumjeseca i zvijezde. U
selo istog dana stize Senad sa borcima i poslije visesatne borbe, otjera cetnike i spasi prezivjele mjestane.
Posljednja dva dana zivota komandanta Mehdina Hodzica protekla su u velikim bitkama, u kojima je ovaj prekaljeni ratnik pokazao nevjerovatnu hrabrost i prisebnost, odigravsi vaznu ulogu u odbrani zvornicke i teocanske enklave. Devetog maja Hodzicevi borci, u paklenoj bici, oslobadjaju jako cetnicko uporiste Baljkovica. U toj bici, medutim, teze je ranjen kapetan Hajro.
Narednog dana, 10. maja '92. godine cetnici krecu u opsti napad na Teocak, Sapnu i Nezuk. Bila je to, zapravo, bitka za Zaseok, u kome su se nalazili Komanda i borci Mehdina Hodzica. U jednoj sumi nalazili su se, takodje, ranjenici i izbjeglo stanovnistvo. Vec na pocetku bitke teze je ranjen i Hase Tiric, koji se zajedno sa Hajrudinom Mesicem lijecio u poljskoj bolnici u sumi. Na ratistu je sa borcima, tako, ostao samo komandant Hodzic. A cetnici su napadali sa desetak tenkova i vise transportera. Obruc oko nasih boraca, ranjenika i civila se stezao, a cetnici su putem megafona pozivali borce da se predaju.
Ali, ulazeci dublje u selo, cetnici nisu znali da su, zapravo, ulazili u klopku koju im je pripremio Mehdin Hodzic. Tada su se zacule nase "ose" i vec je nekoliko tenkova izgorjelo. Onda je Mehdin Hodzic naredio kontranapad i nasi su razbili cetnike. Zaplijenili su i prvi tenk i samohotku.
Tako je, zahvaljujuci komandantu Mehdinu Hodzicu i njegovim borcima, prvi put sacuvan narod ovog kraja, cijela slobodna teritorija Teocaka i Zvornika.
Nazalost, u smiraj bitke poginuo je i junak Mehdin Hodzic Senad.
Cetnicki snajperista pogodio ga je tacno u srce. Bilo je to u predvecerje 10.
maja '92. u selu Zaseok. Istog dana ukopan je na mjestu gdje je i poginuo.
Mehdin Hodzic je kao komandant jedinice imao tajni znak "Kapetan Labud". Kada je poginuo, Hase Tiric i njegovi borci kao uspomenu na njega, svojoj jedinici su dali naziv ''Crni labudovi''.
Edina
Svitalo je. Pramenovi jesenje magle još su se vukli uz obronke brežuljaka, koji su se nastavljali na posavsku ravnicu. Sa grana drveæa kapale su kapi nalik kišnim. Adnan s naporom otvori oèi i u polumraku jesenjeg praskozorja poèe da razaznaje konture improvizovane spavaonice, u koju je polako ulazilo jutro. Njegovi drugovi takoðe su poèeli da se meškolje, a neki su veæ, sjedeæi na spužvama, koje su im bile ležajevi, poèinjali svakodnevni ratni, jutarnji ritual. Kroz svijest mu sijevnu saznanje da tog jutra preuzimaju liniju od neke srebrenièke jedinice. Ispravi se i protrljavši snene oèi, teškom mukom u rancu pronaðe peškir, èetkicu i nešto što je lièilo na pastu za zube. Stresajuæi se od rane oktobarske hladnoæe i ostataka sna u tijelu, obavi na brzinu “jutarnju vojnièku toaletu” i poèe da pakuje ranac i rezervnu municiju.
Sada je veæ u spavaonici, koja je nekada bila proizvodna betonska hala neke graðevinske firme iz Gradaèca, bilo mnogo življe. Borci njegove èete su, naviknuti na ovakva jutra, bez mnogo rijeèi, uz poneku usputnu primjedbu, vršili pripreme za polazak na još jednu nepoznatu liniju. Sa vrata hale zaèu se prigušeni glas komandira èete, koji je požurivao borce, jer smjenu je trebalo izvršiti što prije, dok još u dolini i po obroncima brežuljaka ima magle, kako bi se i èeta, koju mijenjaju, mogla bezbjedno vratiti u Gradaèac.
Adnanov najbolji drug Haris æutke mu pruži nedopušenu cigaretu. On je prihvati, isto tako bez rijeèi i strastveno povuèe jedan dim. Kod ulaska u rasklimatani kamion, koji æe ih odvesti do Industrijske zone, Adnan se okliznu i umalo ne pade nazad iz kamiona.
“Nije valjda loš znak”, pomisli i smjesti se pored Harisa, koji ga je pridržao rukom da ne padne.
Adnan je bio dijete Èaršije. Osnovnu i srednju školu završio je u svom gradu, a onda èekao na posao kao i toliki njegovi vršnjaci. Na fakultet nije mogao zbog materijalnog stanja u porodici. Braæe i sestara nije imao, a najbolji drug mu je bio Haris, momak iz iste ulice sa kojim je odrastao i sa kojim se znao gotovo cijeli svoj život. Kada je poèeo rat nije mnogo razmišljao, znao je gdje mu je mjesto. Za samo nekoliko mjeseci rata pretvorio se od pomalo neozbiljnog djeèaka u odraslog èovjeka, a nesreæa koje se za to vrijeme nagledao za èitav život udarila mu je peèat ozbiljnosti, pa se doimao stariji nego što stvarno jeste.
U toku vožnje koja je potrajala petnaestak minuta, borci su kunjali i na njima se nije mogla primijetiti zabrinutost što idu na još jedno ratište, što im je ova linija potpuno nepoznata, što nemaju dovoljno municije i što idu u neizvjesnost. Na sve to veæ su navikli.
Od Industrijske zone do linije trebalo je pješice preæi skoro tri kilometra, uz obronak koji je odvajao nepreglednu posavsku ravnicu od prvih brežuljaka planine Trebave, a koja se prostirala sve tamo do njihove rodne Graèanice. Na polovici puta, nekoliko stotina metara ispod prevoja preko kojeg se spuštalo u liniju rovova, zastadoše da se odmore i ispuše posljednju cigaretu prije preuzimanja smjene. Adnan se udobno nasloni na stablo jabuke, koje je raslo u živici i pogleda uz stazu prema vrhu brežuljka. Primijeti kako iz bjelièaste magle izroni nekoliko boraca predvoðenih stasitom smeðokosom djevojkom. On se namjesti udobnije kako bi mogao nesmetano posmatrati djevojku. Kretala se lagano, gipko, naviknutim pokretima, vidjelo se da èesto boravi u prirodi. Iako se sa linije èula pucnjava i poneka detonacija, nije se moglo primijetiti da se djevojka obazire na to. Kada se mala kolona primakla na nekoliko metara , djevojka diže ruku, s automatskom puškom, u znak pozdrava:
“Vi ste sigurno Graèanlije. Kako ste ? Ima li ko jednu cigaretu?”
Iako je vladala hronièna nestašica duhana, istog trenutka se prema njoj pruži nekoliko ruku, a ona nasumice uze jednu cigaretu. Adnan prinese upaljaè, kresnu, a djevojka žudno povuèe dim.
“Uh, nisam zapalila dva dana. Baš vam hvala!”
Adnan se opet povuèe do svog mjesta i iz prikrajka poèe krišom posmatrati djevojku. U jednoj ruci držala je pušku, prislonjenu na koljena, a u drugoj cigaretu. Po ispucalim jagodicama vidjelo se da su joj ruke, èesto u toku dana u dodiru sa uljem za èišæenje i podmazivanje oružja. Na maskirnoj uniformi vidjeli su se tragovi rovovskog blata, a na èizmama, koje su joj bile bar dva broja veæe, još se vidjelo blato pomiješano sa ponekom vlati vlažne trave. Pomalo široka maskirna uniforma nije mogla sakriti njen vitak struk. Bila je visoka bar 180 centimetara, ali èvrsto graðena i jedra kako samo mogu biti djevojke od sedamnaest, osamnaest godina. Preko leða je prebacila “zolju”, što je bilo malo neobièno za djevojku. Haris ne izdrža i šeretski se osmjehujuæi upita:
“Šta æe tebi sestro “zolja”, nas možeš komotno i tim svojim oèima “onesposobiti” bez problema.”
Ona se nasmiješi, u smeðim oèima zasijaše zlatne iskrice, njeno lice uèini se pomalo djetinjastim i još ljepšim:
“Mi smo protivoklopna grupa iz 1. bataljona 107. brigade. Dežurali smo dva dana èekajuæi èetnièki tenk i “pragu”.
“A ti ni manje ni više nego na protivoklop. Opasno je to, bolan, za djevojku”, dobaci komandir èete Nermin.
Jedino je Adnan, koji nije skidao pogled s njenog lica, primijetio kako njene svijetlo-smeðe oèi odjednom dobiše tamniju nijansu.
“Morala sam. Brat mi je poginuo na Požarikama od èetnièke “prage”. Imala sam samo njega. Zaklela sam se da æu se osvetiti i do kraja rata uništiti bar jednu. Dok to ne uradim u mojoj duši neæe biti mira.”
Svi je pogledaše s mnogo više poštovanja, neki i sa divljenjem, a Adnan opazi kako se na trenutak ugrize za donju usnu. Iako je bio udaljen skoro dva metra, nije mogao a da ne opazi kako ima pune, lijepo oblikovane usne, tamnije i crvenije nego inaèe. U tom trenutku i ona podiže glavu i pogledi im se na trenutak ukrstiše. Iako je to potrajalo samo sekundu ili dvije, on osjeti kako u tom trenutku postoji samo njih dvoje, ne samo na ovoj livadi i u ovoj nesretnoj Bosni, nego u cijelom svemiru. On obori glavu i osjeti neki neobièan umor, kao da su te dvije sekunde njihovih ukrštenih pogleda ispile iz njega svu energiju, sve misli i sva osjeæanja. Kroz svijest mu je prolazila samo jedna misao: “Bože što je lijepa. Bože što je lijepa....”, samo to i ništa više.
Komandir ustade i naredi pokret. Adnan se prenu kao iz sna i ponovo pogleda djevojku. Na svoje iznenaðenje primijeti da i ona posmatra njega. Kao u transu, prebaci pušku preko ramena, napravi tri, èetiri koraka, ispruži nespretno ruku prema djevojci i reèe :
“Ja sam Adnan.” Zastade malo pa dodade: “Iz Graèanice.”
Ona ga je nekoliko trenutaka, koji se njemu uèiniše kao vjeènost, gledala netremice u oèi:
“A ja sam Edina”- i ona napravi malu pauzu, pa dodade šeretski: “Iz Gradaèca”.
Zatim se, nije znala ni sama zašto, nasmija. Osmjehnu se i on i potrèa da zauzme svoje mjesto u koloni. Haris ga, kao nehotice, udari po ramenu:
“Šta je mali, ljubav na prvi pogled.”
Adnan ništa ne odgovori.U glavi mu je tutnjalo, misli se raspršile, a srce je tuklo kao ludo. Još su mu pred oèima bile njene usne, crvene, vlažne, osjeæao je kolanje krvi i kucanje bila, tajnovito kucanje same srži života. To se rodilo u jednom jedinom bljesku svjetlosti. Znao je da je voli. Ovako nešto nije nikada prije osjetio:
“Ona je ta koju èitav život èeka.”
Ništa nije znao o njoj, a ipak mu se èinilo da je zna èitav svoj život.
Ulazak u liniju, preuzimanje rova, upoznavanje sa stanjem na ovom dijelu ratišta, sve to proteklo je za njega kao u nekom bunilu. Èak nije primjeæivao ni pucnjavu, detonacije i sve one karakteristiène, svakodnevne zvukove ratišta. Haris ga je samo posmatrao i na Adnanovu sreæu, ništa nije komentarisao. U tom trenutku on nije bio sposoban za bilo kakav razgovor, ponajmanje za uobièajeno Harisovo zadirkivanje. Bio mu je zahvalan za æutanje. Dani su mu prolazili u mehanièkom obavljanju svakodnevnih dužnosti.Trebalo mu je nekoliko dana da povrati duševnu ravnotežu. Kada se to ipak dogodilo Haris je samo u prolazu dobacio:
-”Jarane, dobro došao meðu žive.”
A onda je jednog jutra zatutnjalo. Bilo je to pred sami kraj smjene. Tek su prvi zraci svjetlosti poèeli da razbijaju noænu tminu, a duž cijele linije poèele su odjekivati detonacije. Zajedno sa ostalima, skoèio je i potrèao kroz tranšeju prema osmatraènici. Uz put je po navici, po zvuku i snazi detonacija, procjenjivao o kakvim se oruðima radi. Nakon nekoliko trenutaka, zakljuèio je da neprijatelj puca iz svih kalibara i iz svih artiljerijskih oruða. Nisu to više bila pojedinaèna ispaljenja i detonacije, nego se sve pretvorilo u jedan neprestani huk i grmljavinu, kao da je došao smak svijeta.
“Ovo neæe proæi bez belaja”, promrlja i skloni se pod grudobran.
Zemlja je podrhtavala i prenosila detonacije, a sa balvana iznad njegove glave runila se zemlja i padala mu na kapu i za vrat. On to ništa nije osjeæao, bio je zateèen silinom artiljerijske vatre. Zbunjeno je provirivao preko grudobrana i pratio približavanje vatrenih vodoskoka zemlje i olova, izazvanih detonacijama mina i granata. Odjednom mu se u glavi razbistrilo. Poèeo je razmišljati racionalno.
“Treba skloniti ljude u zemunicu, a na osmatraènici ostaviti jednog èovjeka”, doviknuo je u samo uho Harisu, koji se sklupèao pored njega.
“Ostaæu ja”, odgovori Haris ,” a vi se vratite u zemunicu. Dok granatiraju neæe krenuti pješadija. Zvaæu vas ako nešto primjetim.”
Nijemim pokretom glave, potvrdio je da se slaže i potrèao natrag u polumrak i sigurnost zemunice. On i još dva borca, dva njegova stara poznanika sa graèanièke èaršije, naredni sat su proveli sklupèani jedan pored drugog, osluškujuæi detonacije. Muk je prvi prekinuo plavokosi Nedim, koji je i pored ratne gladi, još uvijek imao desetak kilograma viška:
“Da hoæe te “èete” veæ jednom krenuti u napad. Ubi me ovo èekanje.”
“Krenuæe oni kada njima bude odgovaralo, baš æe tebe pitati za mišljenje”, odgovori mu sa podsmijehom Osman, njegov nerazdvojni drug još iz vremena kada su zajedno išli u Osnovnu školu “Hasan Kikiæ” u Graèanici.
Adnan ih je gledao s ljubavlju i ponosom. Ni za šta na svijetu ne bi mijenjao ovu dvojicu saboraca, toliko razlièitih u svemu, ali vrlo sliènih kada je hrabrost i pouzdanost u pitanju.
“Krenuæe oni danas sigurno. Ne bi bez razloga rasipali ovolike granate”, dobaci im. “Nego da pregledamo okvirove i ruène bombe, a mogli bi malo i prezalogajiti, ko zna kada æemo opet imati priliku.”
Složiše se s njim bez rijeèi. Za nekoliko trenutaka u zemunici se mogao vidjeti neobièan prizor. Tri borca, slijepi i gluhi za sva zbivanja oko sebe, polako i sa uživanjem tamanili su skromni vojnièki obrok, kao da se nalaze u najmirnijem kutku svijeta, a ne na tom prokletom parèetu balkanske zemlje.Potom neoèekivano, kao što je i poèela, tutnjava prestade. U prvom trenutku uopšte nisu bili svjesni grobne tišine oko njih i neprirodne jaèine svog glasa. A onda uslijediše napeti trenuci išèekivanja: hoæe li ponovo poèeti granatiranje ili æe uslijediti pješadijski napad. Linija u kojoj su se nalazili bila je èetnicima kost u grlu. Iako su veæ šest mjeseci lomili zube o tvrdi orah gradaèaèke odbrane, nisu ni pomišljali da Gradaèac ostave na miru.
“Idemo na položaje, a ti Osmane, zamijeni Harisa na osmatraènici, nek i on nešto prezalogaji”, naredi Adnan i istrèa iz zemunice. Odjednom ga zaslijepi sunèeva svjetlost i tek tada postade svjestan èinjenice da je jutro odavno prošlo, da nema magle i da je osvanuo jedan od onih lijepih dana, kakav samo može donijeti miholjsko ljeto. Mimoiðe se sa Harisom koji je trèao prema zemunici, doviknuvši mu u prolazu:
“Još se ništa ne vidi, ali pazi na one kuæe na ivici šumarka, nešto se sumnjivo dešava oko njih.”
Zauzevši svoje mjesto u rovu, Adnan je napeto posmatrao put, takozvanu rokadu, koji se protezao paralelno sa linijom rovova i završavao iza pomenute grupe polusrušenih kuæa pored šumarka, lijevo od njihovog rova. Odjednom primijeti neke kretnje i postade svjestan èinjenice da je sa svih strana poèela pucnjava iz pješadijskog naoružanja. Sa prozora jedne od kuæa, pod šumarkom, poèe dejstvovati puškomitraljez, potom kakofoniju zvukova nadvisi karakteristièno usporeno brundanje “prage”. Sredinom grudobrana, ispred njega, zaredaše detonacije malih, tridesetmilimetarskih granata, što ga natjera da spusti glavu ispod ivice grudobrana. Snagom volje, prisili se da još jednom pogleda preko ivice rova. Ono što je ugledao zaledi mu krv u žilama. Iza kuæa, na kraju puta, koji je zavijao iza šumarka, ugleda poznate obrise “prage”, dok se s druge strane èulo “turiranje” još jednog oklopnog vozila, najvjerovatnije tenka. Kad se iza kuæe ukaza tenkovska cijev, po karakteristiènom proširenju na sredini, on prepozna najstrašnije oklopno oruðe u ovom ratu, tenk T-84. Pošto je znao da se lijevo od njegovog rova, malo isturen, nalazi protivoklopni rov, s nestrpljenjem i strahom bacao je pogled u tom pravcu.
“Šta èekaju pobogu”, pomisli, “Neæe ih valjda pustiti u rovove”.
Kad se zaèu pucnjava iz neposredne blizine, znao je da to Osman i Nedim otvaraju vatru na povijene siluete koje su se pojavljivale iz šumarka. I on nanišani i poèe kratkim rafalima slati vrele rijeke olova u tom pravcu. Ponovo zatutnja “praga”, rasprsnuše se projektili po granama iznad njegove glave, ali on je i dalje, sistematièno, kratkim rafalima, kontrolisao prostor ispred svog rova.
Kad ga zaslijepi nova detonacija, bio je siguran da je i njegov rov, èelièna grdosija uzela na nišan. Kad se na njega prosu zemlja, kroz huk pucnjave povika iz sveg glasa:
“Ima li ranjenih ?”
Dajuæi mu znak da nema ranjenih, kao nepopravljivi veseljak, Haris je imao snage i da se našali:
“Znaju èetnici gdje je najtvrðe, malo im “praga” pa i tenk dovukli.”
Na trenutak umiren Adnan ponovo pogleda preko ivice grudobrana i ostade otvorenih usta. U pomoæ neprijateljskoj pješadiji krenuo je i tenk, bljujuæi vatru u pokretu iz “brovninga”. Protivoklopnjak u kojeg se uzdao, kao za inat i dalje se nije oglašavao. Kao hipnotisan gledao je u pravcu èeliène grdosije koja je gmizala prema njegovom rovu. Odjednom primijeti jednu visoku,vitku siluetu kako se otkide od jednog žbuna, stotinjak metara ispred tenka. Nije morao pogaðati ko bi to mogao biti. Instinktivno je, više srcem, nego razumom, znao da je to o n a.
“Edina”, prošaputa, pa još jednom, “Edina. Otkud ona, zar se vratila na liniju.”
Nije znao da su sve protivoklopne grupe po nareðenju više komande poslane na liniju dan ranije.
“Jesi li normalna.Vrati se u rov. E d i n a a a a....!” vikao je iz sveg glasa.
A ona je, slijepa i gluha za sve oko sebe, smirenim, uvježbanim pokretima “razvlaèila” zolju, postavila je na rame i nanišanila pravo u grdosiju koja se, uz brektanje i huku kretala, naprijed. Adnan je sve to gledao, potpuno paralisan, bez glasa. Odjednom mu se èinilo da se to dogaða negdje drugdje, u nekoj drugoj stvarnosti, nije registrovao nikakve zvukove, sve kretnje bile su kao na usporenom filmu.
“Pucaj! Šta èekaš”, pokušao je da vikne, ali nije bio siguran da li je to viknuo ili samo pomislio.
Kupola tenka poèe da se okreæe prema djevojci, koja je u kleèeæem stavu, sa nogom isturenom naprijed, mirno nišanila i èekala najpovoljniji trenutak. On ne izdrža, pa skoèi i pognut potrèa tranšejom prema lijevoj strani na kojoj se nalazio protivoklopni rov. Protèao je pored nekog borca koji ga pokuša zadržati, ali on se, kao opijen, otrgnu i baci na grudobran.
Pucanj tenka, ispaljenje zolje, sve se to slilo u jedno. On je zurio u dim potpuno obeznanjen. Jutarnji povjetarac polako je tjerao dim prema padinama brežuljka. Tada je, zabezeknut, ugledao tenk kako se, iskrivljene kupole, vrti u mjestu, dok je na seoskoj cesti ležala Edina, gotovo nepokretna, sa ispaljenom “zoljom”, koju je još èvrsto stiskala u ruci.
Više ga ništa nije moglo zadržati.
Ne osvræuæi se na pucnjavu i zvižduk metaka, skoèio je i pretrèao do nje. U tih nekoliko trenutaka ništa nije ni vidio ni èuo, a nije mu bilo ni važno. Zgrabio je žustro djevojku ispod pazuha i povukao prema tranšeji.
“Bože, je li živa?”
Nije smio ni pomisliti na najgore. U privremenoj sigurnosti tranšeje, pokušavao je provjeriti je li živa. Prsti su mu podrhtavali po njenom ukoèenom vratu. Tu na mjestu vratne arterije životvornih otkucaja nije bilo. Nije mogao prihvatiti užasnu èinjenicu – da se tu pred njim ugasio jedan život. Nježno joj oèisti lice od prašine i tada na maskirnoj bluzi, s lijeve strane, ugleda ranu. Bila je mala, skoro neprimjetna, bez tragova krvi Pogled mu se zaustavi na njenim veæ pomodrjelim usnama. Prednjim zubima zagrizla je donju usnu, isto onako kao prije nekoliko dana pod stablom jabuke kada su se prvi puta sreli. Ne znajuæi kako je njenu glavu spustio u svoje krilo, shvativši konaèno da je mrtva, poèeo je udarati glavom u nabijenu zemlju tranšeje.
Nakon izvjesnog vremena, kada je napad odbijen i sve se utišalo, našli su ga tako nepomiènog, zgrèenih ruku, punih zemlje, kako šapatom ponavlja jednu jedinu rijeè: “Edina, ....Edina,.....Edina....”
Hava i Mensur
Dan se bližio kraju. Noæ se polako prikradala graèanièkim mahalama pružajuæi plavièaste, u poèetku jedva primjetne, pa sve duže i tamnije sjenke, zahvatajuæi prvo ulièice pored skoro presahle rijeke, pa se šireæi sve više prema strmim mahalama, koje su se kao umorna jata ptica,smjestile na obroncima okolnih brda. Približavanje noæi donosilo je ugodnu svježinu nakon dnevne vreline. Dani su tog juna ,prve ratne godine , bili topli, puni svjetlosti, treperavog zraka i mirisa cvijeæa, a noæi tihe, ispunjene glasanjem zrikavaca, kao stvorene za šetnju i duge ustreptale razgovore na, lozama opervaženim, sjenovitim kapijama, u kojima se obeæava sve i svašta, lahko i bez razmišljanja, znajuæi da se ništa obeæano ne mora obavezno i ispuniti.
Iako je rat veæ dva mjeseca i u Graèanici uzimao svoj danak, a pucnjava i artiljerijska vatra sa neprijateljskih položaja èesto prekidali normalno pulsiranje grada, svodeæi ga na intervale izmeðu dva granatiranja, život je, otimajuæi se, ipak tekao dalje.
Mensur je te godine napunio dvadeset i èetiri. Tek što se vratio sa služenja vojnog roka u JNA i riješio jedne uniforme, doèekala ga je druga, samo što je ovu, maskirnu, sa zlatnim ljiljanima na ramenu, odmah prihvatio od srca i bez ikakve dvojbe krenuo sa svojim komšijama u odbranu grada.
Dani mu se uskoro pretvoriše u pomalo dosadnu smjenu dežurstava na linijama odbrane i trenutaka odmora, tokom kojih je strpljivo podnosio majèinu pomalo pretjeranu nježnost, neskrivenu brigu i strah, koje i pored najbolje volje nije uspijevala sakriti. Jedinu istinsku radost u tim sumornim danima budili su u njemu susreti sa Havom, stasitom, vitkom djevojkom, koju je upoznao pred sami rat.
Ona je bila porijeklom iz jednog sela sa obronaka Trebave, a u grad je došla tražeæi posao. Vrijedna, ozbiljna djevojka, koja malo govori, brzo je pronašla svoje mjesto u jednoj firmi za preradu plastiène mase. Sluèaj se pobrinuo da naleti na nju baš u vrijeme kada je došao iz JNA i kada je još bio sav smeten, prepun pitanja bez odgovora, teško se snalazeæi u sve zamršenijoj svakodnevici. Pred sami rat, dok su pogoni njene fabrike još radili, a on držao uliène straže, za oko mu je zapala ta skromna djevojka, koja je, za razliku od drugih radnica, odlazila na posao i vraæala se natrag oborenog pogleda, uvijek ozbiljna i sa pomalo odbojnim izrazom na licu, kojim se branila od nasrtljivih gradskih momaka. Trebalo mu je nekoliko susreta da je natjera da podigne pogled prema njemu, a morao je upotrijebiti sav svoj šarm da izazove smiješak na njenom licu. Ubrzo je primijetio da osjeæa skoro fizièku bol ako se ona u odreðeno vrijeme ne bi pojavila na kapiji fabrike, a kada bi je ugledao, srce bi mu zatreperilo i došlo pod grlo, pa je teško nalazio prave rijeèi pri susretu s njom. Kako su dani prolazili, i njoj ti susreti omiliše i ne proðe mnogo vremena, a njih dvoje prestadoše da èekaju da sluèaj odluèuje o njihovim sretanjima i poèeše da se viðaju i poslije posla na dogovorenim mjestima.
Tih dana, poèetkom juna, nije bilo granatiranja, zavladalo je neko èudno ratno zatišje, graèanièke ulice i sokaci, malo pomalo oživješe, kao da rata i nije bilo. Omladina, u poèetku bojažljivo, a zatim sve hrabrije i u veæem broju poèe da se sastaje ispred porušenih prijeratnih kafiæa i po parkovima grada. Mensura i Havu nisu privlaèila ta okupljanja. U tom periodu bili su dovoljni sami sebi, najsretniji kada su se, na nekom usamljenom mjestu, mogli držati za ruke i razgovarati do mile volje. Mir i tišinu su pronašli na jednoj usamljenoj klupi u malom parkiæu, koji se protezao pored desne obale Sokoluše, odvojen od ulice sa nekoliko stabala platana koji su svojom sjenom stvarali oko njih tako potreban zid mraka i tišine. Tu su se osjeæali nekako najsigurnije. To mjesto nisu napuštali èak ni u trenucima kada bi iznenadna razmjena vatre na linijama odbrane grada nagovještavala i moguænost granatiranja. Šæuæureni jedno uz drugo, držeæi se za ruke , putovali su na talasima mašte, ne samo u geografski udaljene krajeve, veæ i u neko buduæe vrijeme, okruženi èoporom djeèurlije, lijepo obuèene i uvijek nasmijane. Èinilo im se ponekad da samo u tim maštanjima stvarno žive, a da je svaki povratak u stvarnost ustvari povratak u prošlost koju su oni davno proživjeli.
* * *
“Kada rat prestane, imaæemo troje djece”, šaputao je Mensur jedne junske veèeri, dodirujuæi joj uho svojim usnama.
“Samo troje? Ja sam mislila da želiš više?”
“Može i više, samo ti æeš se poraðati neæu ja”, šaputao je, ne skidajuæi usana sa njenog uha.
“To je moja briga. Zdrava sam ja, znaš nas seljanke”, vraæala mu je milo za drago zbog nadimka Seljanèica, kojeg joj dao na jednom od njihovih prvih susreta
“Boga mi Seljanèice, što se mene tièe, možemo imati i fudbalski tim, samo ko æe to sve ishraniti?” Njegov veseli smijeh, kojim je propratio ove rijeèi zarazi i nju, pa su se narednih nekoliko minuta smijali, ni sami ne znajuæi šta ih je to spopalo.
* * *
Uskoro je za njihove susrete znala cijela èaršija. Nekako prešutno svi su se klonuli njihove klupe pored rijeke, prepuštajuæi iskljuèivo njima pravo korištenja te “lokacije”.
Jedne veèeri poèetkom jula, dok se spuštala ona èarobna julska noæ, koja nakon nesnošljive vreline dana, donosi okrepljujuæu i svima potrebnu svježinu, Mensur i Hava su šetali pored rijeke i prièali jedno drugome kako su proveli dan, koji je polako uzmicao pred dolakom noæi.
“Hoæemo li na naše mjesto ili æemo malo šetati Kejom?”, iznenada upita Hava
“Kako ti hoæeš, meni je svejedno”, privlaèeæi je sebi, odgovori Mensur.
“Meni se šeta, a i noæ je kao stvorena za to.”
“Onda æemo šetati, a kad nam dosadi možemo se vratiti na naše staro mjesto.”
Držeæi se za ruke, ne obraæajuæi pažnju na rijetke, sluèajne prolaznike, šetali su više od sat vremena, a onda razumjevši jedno drugo bez rijeèi, krenuše prema svojoj klupi, skrivenoj u sjeni platana. Kada su uronili u smirujuæu tišinu pored rijeke, on je privuèe sebi, podiže joj nježno bradu i zagleda u njene oèi koje su svijetlile nekim èidnim sjajem.
“Volim te, znaš li to?”
“Ne znam, nisam te dobro èula.”
“Volim te, volim te, Vooliiim teee !!!”, skoro viknu, “èuješ li sad?”
Ona se vragolasto nasmiješi i gledajuæi ga pravo u oèi odgovori:
“Ma nešto mi veèeras zuji u ušima, šta si ono rek’o?”
On je obgrli rukama oko struka i podiže kao šale, uz dugi strastan poljubac. Kada su konaèno došli do daha, nevoljno razdvajajuæi usne, još tople od èežnjivog uzajamnog dodira, on još jednom viknu:
“Voooliiim teee!”
“A to. Ne moraš vikati, razbudiæeš pola grada. Ja to znam, samo volim slušati kako to izgovaraš. Mogla bih te slušati do kraja života.” Glas joj preðe u jedva èujan šapat i ona ponovo spusti glavu na njegove grudi.
On je èvrsto prigrli i povuèe na klupu. Sjedili su dugo æutke držeæi se za ruke.
O ratu i svemu onome što je on donosio svaki dan, po nekom preæutnom dogovoru nisu u ovakvim trenucima razgovarali. Udaljeno ispaljenje granate, prvo nakon više od mjesec dana primirja, na trenutak ih uznemiri, a kada kao odgovor na to ne doðe do detonacije u gradu, oni se umiriše i ponovo utonuše u svoje slatke misli. Naredno ispaljenje nisu èuli, nisu èuli ni karakteristièan fijuk tenkovskog projektila. Uslijedio je samo trenutni blijesak bijele svjetlosti bez ikakvog zvuka, a potom ih je pokrilo crnilo potpunog ništavila.
Sluèajni prolaznici našli su ih tek ujutro, skoro potpuno raskomadane, jedva raspoznavajuæi pojedine dijelove tijela. Granata je pala pod samu klupu. Mensurov mlaði brat, koji se upravo vraæao sa linije i kojeg je strašna vijest zatekla na sokaku ispred porodiène kuæe, stajao je po strani ništa ne shvatajuæi. Kako mu se u glavi malo pomalo bistrilo, on prvo muklo, gotovo neljudski jeknu i polahko se spusti na koljena . U tom položaju ostade nekoliko trenutaka, posmatrajuæi kako njegovi ratni drugovi sakupljaju dijelove tijela, iskidane i poprskane tamnom, zgrušanom krvlju, sa kojih su visjeli ostaci potrgane, nagorjele odjeæe, a onda i on ustade i poèe mehanièki razgrtati okolno šiblje. Otupio od bola, samo bi povremeno odhuknuo i nastavljao besciljno hodati u krug. Kada ga drugovi, sauèestvujuæi s njim u teškom bolu, nekako uzeše pod ruke, pokušavajuæi ga odvesti u stranu, što dalje od jezivog prizora, on se naglim, grèevitim pokretom otrgnu i krenu prema obali rijeke. Zaobilazeæi jedan poveliki grm i izlazeæi na samu obalu, pored jednog, vodom ispranog, oblutka, iznenada ugleda bratovu ruku otrgnutu sve do iznad podlaktice. Potom se zatetura, spusti na koljena, nježno dohvati krvavu ruku i podiže je sa zemlje. Buljio je u neošteæenu tetovažu znaka mira i zgrèene prste na bratovoj ruci koji su još uvijek èvrsto držali Havinu šaku, otrgnutu od podlaktice. Šokiran iznenadnim prizorom, zamalo se ne onesvijesti. Na trenutak je stajao kao skamenjen držeæi ostatke ruku, a onda ih prinese grudima i èvrsto ih zagrlivši pokuša da ustane. Skoro se bio pridigao na noge, kad ga odjednom preplavi val iznenadne topline i on u trenutku izgubi svijest.
Tragajuæi za ostacima raskomadanih tijela, drugovi ga naðoše nekoliko minuta kasnije, kako leži postrance, onesviješten, još uvije na grudima èvrsto privijajuæi ostatke spojenih Mensurovih i Havinih ruku.
Bajram
Porodica Ferhatoviæ, taj Bajram, 1992. godine, doèekivala je sa pomiješanim osjeæanjima. Veæ pola godine oko njih i njihovog sela Grabovca, smještenog na sjevernim obroncima Majevice, sve se okrenulo naglavce. U njihov, dotada pomalo idilièan život, uvlaèila se zebnja, a strah bivao sve veæi. Komšije Srbi iz susjednog sela Miloševca, udaljenog nepunih pola sata hoda, u poèetku potajno, a potom sve otvorenije poèeše iz garnizona JNA u Bijeljini donositi oružje kuæama. U poèetku su se noæu iz pravca Miloševca èuli pojedinaèni pucnji, koji su Muhameda Ferhatoviæa sve više uèvršæivali u uvjerenju da se sprema neki veliki belaj. Živjeli su Grabovièani sa svojim komšijama iz Miloševca decenijama u slozi i prijateljstvu. Njive i šume su im bile izmješane po pitomim majevièkim padinama, išlo se na mobe i sijela, kumovalo se i bratimilo meðusobno. Nadao se Muhamed da æe te veze i niti, ma kako se èinile tankim, skoro nevidljivim, sprijeèiti krvoproliæe ako doðe do rata o kojem se prièa.
Proživio je Muhamed svojih sedamdeset godina u radu i težakluku, izrodio tri sina i dvije kæeri, pa, iako je rano ostao udovac, sve ih izveo na put, poženio i poudavao. Imanje naslijeðeno od oca proširio je, kuæu dozidao i nadao se da æe konaèni smiraj doèekati u krugu svoje brojne porodice, na rukama svojih unuka i praunuka. I nije se bojao tog trenutka.
U samo praskozorje, na Božiæ te 1992. probudila ga je pucnjava, koja ga je podsjetila na davnu i pomalo zaboravljenu, ratnu 1942. godinu, kada su im isto ovako komšije iz Miloševca poželjele dobro jutro. Ispravio se na ležaju i napeto osluškivao pucnjavu u kojoj je bilo sve više reskih rafala iz automatskih pušaka i puškomitraljeza. Iako je oèekivao nešto slièno, jer se na Božiæ pucalo od kad zna za sebe, ipak ga iznenadi snaga pucnjave i kolièina ispaljene municije. I iz susjednih soba njegove velike kuæe, u kojoj je živjela brojna èeljad, èulo se meškoljenje i otvaranje prozora. Oštro, januarsko jutro uvlaèilo se hladnoæom i tjeskobom u njihove sobe. Doruèak je tog jutra protekao skoro bez rijeèi, uz Muhamedovu opasku sinovima da do daljnjeg ne idu po sijeno u njive koje se nalaze u pravcu Miloševca. Za svaki sluèaj, rekao je.
Prošla su od tog Božiæa skoro tri mjeseca, u kojima se desilo mnogo toga, lijepog skoro ništa. Rat je bio sve izvjesniji i u ovom dijelu Bosne. Grabovièani su sve manje zalazili prema Miloševcu, a kada bi se i sreli sa svojim komšijama, prolazili su bi jedni pored drugih oborene glave, nesigurna pogleda, skrenutog u stranu, promrmljavši nešto što je trebalo lièiti na pozdrav.
Bajram je te godine padao na èetvrti april, a veæ nekoliko dana ranije u kuæi Ferhatoviæa poèele su pripreme za doèek tog velikog muslimanskog praznika. Domaæice su spremale uobièajena bajramska jela, pekle baklave, ružice i hurmašice, a muški èlanovi porodice su ureðivali dvorište i ekonomske zgrade, kako bi sve bilo na svom mjestu, kako je to uobièajeno u pravoj domaæinskoj kuæi. I vrijeme je tog proljeæa bilo lijepo kao rijetko kada. Sunèani dani, puni mirisa procvalih voæaka, nièim nisu dali naslutiti da se sprema nesreæa. Ipak, u kuæi Ferhatoviæa i oko nje nije bilo uobièajenog bajramskog raspoloženja. U ponašanju svih se osjeæala poprilièna usiljenost, a žene su i sasvim otvoreno pokazivale strah i zabrinutost. Sve to nije promaklo oku i uhu Muhamedovom, koji je igrajuæi se s unucima, naglašano veselo i razvikano, pokušavao bar malo promijeniti tu, za Bajram, neuobièajenu atmosferu. Posebno se u igri zadržavao sa najmlaðim èlanom porodice, unukom Muhamedom, svojim imenjakom, koji je bio mjezimac cijele porodice. Zdrav i bucmast djeèaèiæ od nepune tri godine, nerijetko musav, a nasmijan uvijek, cijelo vrijeme bio mu je za petama i izazivajuæi ljubomoru ostalih unuka, uspijevao ga natjerati da mu posveti mnogo više pažnje nego ostalima. Ipak, primjeæivao je da se to njegovo pomalo usiljeno veselje ne prenosi na njegove sinove i snahe. Kada je te noæi otišao u svoj krevet, dugo je ležao otvorenih oèiju, pogleda uprtog u svježe okreèen plafon. Šta li donosi sutrašnji dan? Šta donose naredne sedmice i mjeseci? U grudi mu se uvlaèila sve veæa zebnja i iskonski strah pred nepoznatim. Nije se Muhamed bojao za sebe, on je svoj život proživio i nije se bojao smrti.
“Smrt je jekin, jedina èista i sigurna istina”, prošaputa, a njegov glas sablasno ispuni praznu sobu, punu mirisa dunja, miloduha i majèine dušice, koju su mu snahe redovno ostavljale na rafama pored Musafa.
“Svi smo od njega stvoreni i njemu æemo se povratiti. Puhnuæe æe se u Sur, a oni æe iz grobova požuriti svome Gospodaru”, prošaputa ajet iz sure Jasin i na trenutak mu bi lakše.
Ali iza njega ostaje brojna èeljad, od kojih su mnogi tek na pragu života. Šta li njima sudbina sprema i kako æe iz svega ovog izaæi - rojila su se i dalje pitanja bez odgovora. San ga je savladao negdje pred samo jutro, a i to nije bio onaj krepki èvrsti san potpunog zaborava, koji odmara i daje snage za naredni dan, nego neko bunilo, polusan, od kojeg èovjek ujutro ustaje umorniji nego što je bio prije odlaska na poèinak.
Iako je spavao veoma kratko, probudio se prije sabaha. Uzeo je abdest, saèekao sinove i tri starija unuka i krenuo u džamiju na Bajram-namaz. Po izlasku iz džamije, razmijenio je sa komšijama èestitke, a zebnja koja mu je danima okivala grudi, nakon toga postade još veæa. Ljudi su bili sveèano ozbiljni, bez uobièajene radosti i osmjeha na licu. Na licima svojih komšija Muhamed je primijetio da i njih muèe iste brige koje muèe i njega, ali to ga nije smirivalo. Naprotiv.
Kada je ušao u svoje dvorište i ugledao ženski dio porodice kako ga èeka da mu èestita Bajram, bi mu za trenutak malo lakše na duši. Ušao je u svoju sobu i iz èekmedžeta izvadio davno pripremljene bajramluke, skromne poklone za svakog èlana porodice. Bajramlucima se najviše obradovaše namlaði. Jedva ih nekako smiriše i posadiše za postavljenu bajramsku sofru. Jedno vrijeme èuo se samo zveket kašika i posuða, svi su æutke jeli, jedino su najmlaði, dolje na kraju stola, nešto ispod glasa æuæorili i smijuljili se.
Odjednom, ulazna vrata se sa treskom otvoriše i na njima se pojavi tamna prilika u sivomaslinastoj uniformi i sa crnom šubarom na glavi. Za njim u prostoriju nahrupi još nekoliko prilika, slièno obuèenih i naoružanih do zuba.
U velikoj sobi Ferhatoviæa kao da udari grom, svi se ukoèiše i ostadoše na svojim mjestima u pozama u kojima su se zatekli, otvorenih usta. Zaslijepljen od nagle navale svjetlosti, Muhamed, u prvi mah ne poznade svoje iznenadne goste.
“Pomoz’ bog kume, primaš li goste na Bajram?”
Tek po glasu, skamenjeni Muhamed, prepozna Stojana iz Miloševca, sina svog prijatelja Nikole, sa kojim je zajedno vojsku služio i kome je bio kum upravo kada se ovaj Stojan rodio. On mu je i ime dao.
Povrativši se za trenutak, Muhamed tiho odgovori:
“Stojane, sine, u ovu su kuæu musafiri uvijek dobro došli, pa kako neæe na Bajram. Samo kume šta æe vam oružje ako ste u goste došli?”
“E moj kume, svi su Grabovèani jutros dobili ’vake goste, a ja sam izabr’o baš vas Fer’atoviæe. Kako se meni èini, ovo æe vam svima biti posljednji Bajram, jeb’o vas on”, ruganje je neskriveno izbijalo iz Stojanovog oporog glasa.
Podgrijan rakijom i uzbuðenjem zbog dogaðaja koji æe uslijediti, visok skoro dva metra, poprilièno gojazan, ovaj èetrdesetogodišnjak svojom je pojavom stijesnio prostor u cijeloj sobi.
Tek tada Muhamed primijeti da su u njega i njegovu èeljad uperene tamne cijevi automatskih pušaka, da su lica mladiæa u šubarama, na kojima su se sijale, kao šaka velike kokarde, smrknuta i unezvjerena, da su im vilice stisnute i da samo èekaju Stojanov mig pa da ih sve pobiju. Muhamed pokuša da dobije na vremenu i drhtavim glasom pozva ih da im se pridruže za stolom:
“Man’te se Stojane æorava posla, nego sjedite da zajedno doruèkujemo. Grijeh je, bolan, na Bajram unijeti oružje u kuæu. I to svom kumu.”
Stojan rukom grubo odgurnu najmlaðeg Muhamedovog unuka sa stolice i, ne obazrijevši se više na njega, sjede na njegovo mjesto.
“Mlada”, okrenu se najmlaðoj snahi, “deder, naspi tu rakiju, kakva vam je ovo slava bez piæa i mezetluka? A ti, Muhamede, ne ’vataj se previše za to kumstvo, moglo bi ti prisjest’.”
Merima, najmlaða snaha Muhamedova, sva najedrala, u novim bajramskim dimijama i bijeloj bluzici, koja je malo skrivala od njene nabujalosti, zdravlja i ljepote, ta bilo joj je tek dvadeset pet godina, u nedoumici pogleda u Muhameda.
“Stojane, znaš da u mojoj kuæi nema rakije. Uzmi, jedi nešto, pa da popijemo kahvu k’o ljudi.”
Stojan naglo ustade, ogromnim tijelom odgurnuvši stolicu, koja sa treskom pade na pod i uhvati Merimu za ruku. Nepripremljena za ovakav postupak, ona ne pruži nikakav otpor, pa je snažne ruke baciše na pod u æošak sobe. Sinovi Muhamedovi, kao jedan, skoèiše od stola, ali ih zaustavi zlokobno svjetlucanje pušèanih cijevi i repetiranje zatvaraèa, a više od toga, neskrivena namjera njihovih vlasnika da ih upotrijebe.
“Sad æeš vidjet’ Muhamede, kako mi èetnici èestitamo Bajram.”
Stojan se nagnu nad izbezumljenu Merimu i u jednom potezu strže s nje bluzicu od tankog beza. Ona u trenu podiže ruke prema nabujalim grudima i zgrèi se na podu pokušavajuæi njima i dugom crnom kosom od neželjenih pogleda sakriti ono što je samo njen Adnan, najmlaði Muhamedov sin, gledao u dugim ustreptalim noæima, u kojima je sve bilo moguæe…
“Šta to radiš, Stojane, pobogu, što mi crniš obraz? Pa ja sam te na ovim rukama nosio gore na Zeèji Vrh da gledaš Drinu. Ja sam ti na krštenju ime dao. Zar tako poganiš obraz oèev. Idite svojim putem, a nas, molim te ko Boga,ostavite na miru.”
Stojan se samo naceri na ove Muhamedove rijeèi, izvadi iza pojasa podugaèku kamu i lijevom rukom uhvati za uèkur Meriminih dimija. Sijevnu sjeèivo i dok si trepnuo okom, dimije se rascijepiše otkrivajuæi zgrèene, bijele butine, èije linije i u takvom položaju izazvaše bljesak u oèima bradatih spodoba. Njen muž Adnan ne izdrža. Ne razmišljajuæi o posljedicama, skoèi i baci se prema najbližem vojniku, svom nekadašnjem školskom drugu iz Bijeljine, kojeg je odmah prepoznao, ali to nije smio pokazati. Kratak, rezak rafal zagluši sve u prostoriji, a Adnan kao da udari u nevidljivi zid, zastade u pokretu, uhvati se za grudi i pade na pod, pod noge starijoj braæi. Dok mu je kroz zgrèene prste liptala krv, a u oèima se gasio život, on kroz pomodrjele usne šapatom protisnu samo jednu rijeè:
“Mee..rii..ma.”
Svi su u prostoriji za trenutak stajali kao skamenjeni, kao da je vrijeme za trenutak stalo, a onda Stojan prekinu tišinu neuobièajeno prijeteæim glasom:
“Vodi ovu stoku napolje. Završ’te s njima po kratkom postupku. Nemoj da vam ko pobjegne, jer æu onda ja vas poklat’ k’o telad.”
Ova naredba pokrenu vojnike u šubarama i oni poèeše, prvo djecu, pa onda i odrasle gurati prema ulaznim vratima. Izbezumljeni od straha, potpuno zateèeni razvojem situcije Ferhatoviæi, omamljeni i užasnuti onim što se upravo dogodilo, dopustiše vojnicima da ih skoro bez otpora izvedu u dvorište.
Za trenutak zaboravljena od svih, Merima se, grèeæi na podu, primicala otvorenom prozoru, kroz koji su probijale zrake proljetnog sunca. Još uvijek držeæi ruke na grudima, vrebala je priliku da skoèi na prozorsku dasku i pokuša pobjeæi niz padinu, koja je vodila sve dole do šume i koja joj se u tom trenutku uèini kao jedini spas. I upravo dok se bešumno ispravljala uza zid pored prozora široko otvorenih tamnih oèiju, u kojima se ogledao neizmjeran strah, Stojan se okrenu i ugledavši je, riknu kao junac i baci se prema njoj.
“Neæeš bulo, majku ti *****. Ti si danas moja i božija.”
Pritisnuvši je težinom svog ogromnog tijela, dašæuæi , nastavio je da govori:
“Pet godina ja gledam te tvoje sise i bedra i znojim se noæima. Uhhhhh majku ti ***** ogreba me.”
Izmahnu desnom rukom i šakom je udari po licu. Grèevit trzaj proðe Meriminim tijelom, a od siline udarca zamalo izgubi svijest. Udarac koji je uslijedio sa druge strane zateèe je nepripremljenu i bljesak bijele svjetlosti uvede je u stanje potpune, spasonosne obamrlosti. Stojan, dašæuæi od neskrivene želje, pocijepa joj i posljednje ostatke odjeæe i zaroni u nju.
Za to vrijeme u dvorištu Ferhatoviæa, kao uostalom u cijelom Grabovcu, tutnjali su rafali, vrisak je sustizao vrisak, a krvnici su, ne obaziruæi se na to, radili svoj krvavi posao. Kada su ga izgurali iz kuæe, Muhamed, znajuæi da je smrt neizbježna i ne želeæi je èekati skršenih ruku, skoro nadljudskim glasom viknu:
“Bježite djeco”, istovremeno, naglo skoèivši ustranu i zaklonjen hambarom i koševima za žito, potrèa prema šumarku, koji se protezao udesno pored njegove kuæe skoro dodirujuæi seoski put, u pravcu Miloševca. Rafali koji su uslijedili dadoše mu krila i tek kada je, nekim èudom, neozlijeðen stigao u spasonosni polumrak šume, zastade i okrenu se prema kuæi. Iako je bio poprilièno daleko, skamenio se prizorom koji je ugledao. Njegovo dvorište, koje je samo prije tri dana sreðivao sa svojim sinovima, bilo pokriveno nepomiènim tijelima, a njegove dojuèerašnje komšije iznosile su iz kuæe namještaj i pokuæstvo i tovarile na unaprijed pripremljen traktor. Bacivši pogled prema selu, ugleda kako se iz nekoliko kuæa vije crn gust dim. Pucnjava je bila skoro prestala. Tek tu i tamo èuo se poneki pucanj i usamljeni rafal.Vraæajuæi dah i smirujuæi srce koje je udaralo kao ludo, došavši mu pod samo grlo, spusti se na koljena, obgrli rukama kvrgavo, iskrivljeno stablo graba, zaplaka u nemoænom bijesu. Na njegove oèi pobiše mu cijelu porodicu. Za šta više da živi? Sve što je imao i stvarao èitav život, nestalo je u jednom jedinom èasu užasa i bezumlja. Sruèiše se na njega sva zla i nesreæe ovog svijeta. I to na lijepi Bajram.
“Allahu dragi èime sam to zaslužio?”
Misli su mu sustizale jedna drugu, obijale se o prazninu u njemu i ostajale bez odgovora. U trenutku je poželio da krene prema kuæi, da skonèa tu na svom dvorištu, na svojoj djedovini. I dok se polako ispravljao, još uvijek se pridržavajuæi za stablo graba, predomisli se. Ne, neæe tako umrijeti. Skloniæe se dublje u šumu i skovati osvetu.
“Stojane, Stojane, crn ti obraz i ovog i onog svijeta. Ugasiæu i ja tvoj pogled, kao što si ti mojim najdražim. Allahu dragi, daj mi snage i poživi me do tog trenutka, a onda ti se predajem.”
To mu na trenutak razbistri misli i umiri ga. Ponovo je imao cilj u životu.
Kružeæi šumom kao ranjena zvijer, ne ispuštajuæi iz vida svoju kuæu i imanje, saèeka noæ. Pod zaštitom mraka, praæen blijedom svjetlosti mladog mjeseca, uputi se svojoj kuæi. Ono što je tamo zatekao, ponovo ga je skamenilo. Svi, ama baš svi, bili su mrtvi. Ni djeca nisu pošteðena. Išao je od jednog do drugog, milovao ih po licu, zaboravljajuæi na prostor i vrijeme i poluglasno uèio molitve. Najduže se zadržao pored zgrèenog tijela svog najmlaðeg unuka, èije su oèi bile uperene u zvjezdano nebo, kao da se još uvijek èude, ne razumijevajuæi šta se to dešava.
Nije imao vremena da ih ukopa, noæ je bila kratka, a pred njim mnogo posla. On više ne pripada sebi. Zatoènik ima samo osvetu. Nju i ništa više. Uðe u kuæu, poluslijep i gluh za sve, dotetura u sobu u kojoj su prije samo nekoliko sati sjeli za bajramsku sofru. U uglu, pod prozorom ugleda golo Merimino tijelo i nehotice skrenu pogled. Još uvijek držeæi glavu okrenutu u stranu, pronaðe neku deku i krenu da je prebaci preko unakaženog tijela.. Pogled mu se nehotice ote i on svrnu pogled prema podu. Od onoga što je vidio na trenutak mu se zamuti svijest. Stajao je kao opèinjen ne uspijevajuæi skrenuti pogled niti sabrati misli. Iako je mjeseèina bila veoma slaba, primijetio je da je tijelo nesretne žene bilo svo u modricama. Jedna dojka bila je odsjeèena i stavljena joj u usta, dok je desnom rukom pridržavala drugu, na kojoj su se pod tracima sablasne plavièaste mjeseèine, vidjeli tragovi zuba, koji su oèito grizli bešæutno i sa mržnjom. Rez na stomaku protezao se poprijeko i završavao na slabinama. Položaj butina i tamne, podlivene modrice govorile su da se na njenoj mladosti nije iživljavao samo Stojan. Drhtavim rukama prebaci deku preko snahinog tijela i klecavim korakom uputi u svoju sobu. Na rafi pored samog zida, gdje èetnici nisu zavirili, pronaðe svoj nož “šarac”, poklon od oca na dan kad je napunio osamnaest, koji godinama nije uzimao u ruke i vadio iz tvrdih kožnih korica. Strpa ga za pas i neèujno se uputi u šumu. Poznatim stazama prikradao se prema Miloševcu, u kojem je trajalo slavlje zbog uspješno obavljenog prepada na Grabovac.
Šuljajuæi se kao ranjena zvijer, Muhamed se primicao Stojanovoj kuæi iz koje se èula najveæa galama i vriska. Kroz otvorene prozore odjekivala je pjesma :
“Od Topole, od Topole pa do Ravne Goresve su straže, sve su straže ðenerala Draže...”
To mu omoguæi da se neopažen privuèe kuæi i pod okriljem mraka doðe pod sam prozor. Zaustavljajuæi disanje, baci pogled u sobu. Stojan je sjedio na èelu dugaèkog “slavskog” stola, pred njim se nalazilo peèenje i rakija. Zasukanih rukava i raskopèane sivomaslinaste vojnièke košulje na širokim prsima, veæ dobro zagrijan rakijom, on je vodio pjesmu, a jednolièna melodija, sliènija vuèjem zavijanju nego ljudskom glasanju, odjekivala je cijelim selom. Muhamed se vrati u sjenu i zastade za trenutak da povrati dah i smiri kucanje srca. Za to vrijeme groznièavo je razmišljao šta da uradi. Dok je išao prema Miloševcu, voðen željom za osvetom, uopšte nije razmišljao o naèinu kako æe to izvesti. Da je imao pištolj ili pušku, jednostavno bi naciljao u ta široka, razdrljena prsa i povukao okidaè. Ovako, morao je smisliti nešto drugo i to brzo, jer postojala je opasnost da svakog trenutka neko izaðe iz kuæe i zatekne ga pod prozorom. Nije žalio što æe poginuti, ali nije htio da se to dogodi prije nego što ostvari svoj naum. I upravo dok je u njemu sazrijevala odluka da uðe na glavna vrata i koristeæi opštu zbunjenost pritrèi Stojanu i zarije mu “šarac” u stomak, ulazna vrata se otvoriše i u mlazu svijetlosti, koja je dopirala iz hodnika, on ugleda Stojana kako, lica zajapurenog od alkohola, ide preko dvorišta prema vanjskom zahodu.
“To je to”, pomisli Muhamed, “Allah mi daje priliku.”
Ne èaseæi ni èasa, odluèno èvornovitim, težaèkim prstima stisnu hladnu dršku “šarca”, neèujno se, obilazeæi kuæu s druge strane i on uputi prema zahodu. Kada ga je od zgradice sklepane od grubih, pocrnjelih dasaka dijelilo samo nekoliko koraka, još jednom spomenu Allaha i šapatom izgovarajuæi ”Bismillah”, potrèa i naglim, odluènim pokretom otvori drvena vrata. Iznenaðen, sjedeæi na improvizovanom drvenom sanduku, koji je predstavljaju zahodsku šolju, Stojan samo razrogaèi oèi, a tanko oštro sjeèivo vrelinom mu zapara po nadutom, dlakavom trbuhu. Muhamed nastavi da zabada sjeèivo ”šarca” u mekano meso, iznova i uvijek iznova, slijep i gluh za sve oko sebe sebe. Nije vidio kada se ugasilo svjetlo u zabezeknutim Stojanovim oèima, kako je glava klonula na prsa i prestalo krkljanje iz debelog, zadriglog vrata. Nije èuo ni kako se otvaraju vrata iza njegovih leða, kako neko panièno vièe:
“Ljudiii, ubiii nam ****** Stojana !”
Sve se to za njega dešavalo u nekom drugom svijetu. U ovom, sadašnjem, samo njegovom, on je izvršio ono što je nanijetio, sklapajuæi oèi svom najmlaðem unuku i ništa mu više nije bilo važno.
Nije èuo ni rafal, samo je u jednom kratkom djeliæu sekunde osjetio oštar bol u leðima i onda je svega nestalo.
Sve se pretvorilo u crno beskrajno ništavilo.
citat:Graèanièki Glasnik
je èasopis za kulturnu historiju Graèanice i njezine okoline.
Èasopis je pokrenut 1995. godine, obièno izlaze dva broja godišnje i do sada je izašlo dvadeset brojeva.
Kompletan sadržaj svih brojeva možete naæi na http://glasnik.gracanica.net/
U opkoljenom Sarajevu sanjao sam Gradacac. Strepio sam nad sudbinom, kako jednom na svojim ratnim putovanima zapisah, najbosanskijeg grada. Tjesio me moj prijatelj, sarajevski borac, gradaclija Huso Brkic: ti nista ne znas. Kad, ako Bog da, izidjes, idi tamo i sam se uvjeri. Ne moze cetnik nogom krocit u Gradacac. Ni da iz aviona skoci bez padobrana. Idi tamo pa se sam uvjeri.
Kahva u Kuli Gradascevica
Proci starim Gradaccem znaci vidjeti porusenu Kulu, zgrade u kojima vise niko me stanuje. Civila nema. Sve iseljeno. Sa ovom grobnom tisinom nikako se ne moze povezati nekadasnji Gradacac, onaj u kome je neprestano vrvjelo.
Magla se spustila, kisa lagano sipala i sa svih strana izbijali izvori njezne i sjajne vode. Ali mi se i pri setnji njegovim razrovanim ulicama, Gradacac opet cinio lijepim. Odem na Gradinu. Tamo je granata dan prije napravila golemu rupu, razbacala ciglu okolo.
Zabranili su, izgleda, ulazak. Jedan mi borac govori kako su se za ovih ratnih dana stariji sa sjetom peli sa punom dzezvom na vrh Kule, tamo kahvenisali u jeku bombardiranja i sjecali se starih vremena. To im vise ne dozvoljavaju. Bosnjaci k'o Bosnjaci. Nista jace u njima od inata i nosalgije.
Svi su mi ovdje ponavljali koliko vole ovaj grad. I da nikad nisu pomislili da neko moze voljeti svoj grad kao oni svoj Gradacac. Mogu se na prste nabrojati oni koji su otisli. Recimo, eto, pobjegli.
U Gradacac me borac iz Novalica zbuni jos vise: Ne bi im bio u kozi. Nije im lahko. Nisu oni pobjegli iz Gradacca nego u svoju muku.
Ovdje, pored Gradine, sjedio sam sa Sadanom Imamovicem, ponosnim covjekom. Njegova me prica dirnula. Imao je tezak infarkt i otisao na lijecenje u Hrvatsku. Vratio se nezalijecen jer ne moze bez Gradacca. I te veceri mi je izgledao bolestan, blijed, a opet sretan sto je medju svojima. Svi koje sam sretao izgledali su mu zadovoljni sto su tu gdje su. Huseinbegovi potomci. Kad dodje vrijeme, oni ce odjezditi Romaniji, i gdje treba. Jer pitaju me o Sarajevu, i brinu se zestoko...
Sest mjeseci kao cetiri dana
Dosao sam sa zadatkom da posjetim Sesti i Sedmi bataljon 107.gradacacke
brigade. Njihova slava procula se daleko.
Sedmi bataljon je interventna jedinica. Ova dva bataljona zajedno su odradili cuveni oklopni voz.
Zahvaljujuci njima, u Gradacac se slilo dosta neophodnog oruzja i municije. Ali to je tek djelic jada sto su ga cetnicima zadavali za ovu godinu rata u Bosni.
Komandant Sedmog je stasiti mladic Bajro Muminovic. Ako gdje pukne linija, oni zacepe i rastjeraju cetnike. Veli Bajro, kad su imali vremena, oslobodili su za ceteiri dana Rajsku, Novalice, Jasenice, Donje Krecane, Petrovice.
Za cetiri dana smo uzeli sto je njima trebalo sest mjeseci da osvoje.
Govorim im, saleci se, da uzmu malo vise slobodnog vremena pa otjeraju cetnike do Bijeljine.
Linije nisu ni za milimentar pomjerene od oktobra, premda se sva cetnika sila slegla da slomu odbranu Gradacca.
Sedmi bataljon je uvijek bio u pravo vrijeme na kriticnom mjestu.
Mirsad Ahtmetasevic mi to ovako objasnjava:
Svi idu od cetnika, a mi prema cetnicima. Ti ides, a ne znas gdje je pukla linija. Onda skuzis da je dvadesetak pijanih cetnika uletjelo i da se razbacuje mecima. Pomlatimo ih, i nas je posao zavrsen.
Mujo Huseinovic, Nihad Kunic i Ekrem Murathodzic su u ovom bataljonu medju prvima stali pod oruzje. Poceli su sa oko 70 dobrovoljaca i docekivali sa lovackim puskama arkanovce, seseljevce i ostalu cetnicku sicu potpomognutu tenkovima. Nije ih se smjelo pustiti ni metar. Danas su cetnici najblizi Vidi i Pozarikama, dva-tri kilometra od grada.
Dok nije HVO iz Tamosnice napustio polozaje, linija odbrane Gradacca bila je punih 70 kilometara. Danas je to nesto manje , ali tu je.
Otkrivaju mi mi da je u njihovom bataljonu 17 poginulih boraca, a 96 je ranjenih. i da se 60 boraca oporavilo i bratilo u borbu. Kad ih upitam ko im je najbolji, svi isti cas pogledaju u Mehu Kukuruza. Zovu ga dimnjacar. Nekad je cistio odzake od gara, danas radi slican posao. Kazu cisti teren od garonja. Tako ovdje zovu cetnike.
Mirsad Tokic, zamjenik komandanta u bataljonu, opominje me da slucajno ne naletim na gresnu knjigu “Heroji Gradacca”. Svi tvrde da njezin sadrzaj nije u redu.
Ekrem se smijesi i govori da u njihovim borbama ima svasta, pa cetnici uzvukuju: Fataj ih zive, a nasi uzvracaju: Uhvatite nas...
Arif Sago je profesor gradacacki, a ovo su njegovi djaci. Ratuju zajednu. Podsjeca svoje djake kako se cetnici na njih zale: mi probijemo linije, ali dodju nekakvi iz sedmog bataljona i isprase nas. Misle cetnici da su oni placenici, zasigurno.
Bajro ustaje znacajno i kaze smijuci se: mi branimo svoje. Gonio sam moje da mi oslobode kucu, a oni oslobodili i tri kilometra dalje - sali se na racun odlicne akcije kad je sedmi oslobodio 24 kvadratna kilometra.
Za mnom, vojsko moja!
Naoruzani su svim i svacim. Sta god treba, njihovo je. Imaju i svoje lovce na tenkove Vahida Arnautovica, Mustafu Cerimovica i Jasmina Dzeku, koji je jos maloljetan. Tu je i Edin Hasic, vec po cetvrti put ranjen, strucnjak za unistavanje tenkva i bunkera.
Ekrem podsjeca: Zahid Subasic je direktno pogodio cetnika sa RPG-om. Da ne zaboravimo Vahida Bajramovica, specijalistu za tenkove. Onda priznaju da svim i svacim rukuju i da su svi oni lovci na tenkove. Zato je oko Gradacca groblje tenkova. Posljednji unisteni je djelo Huseina Haskica, zvanog Rodjeni. To je njegov cetvrti trofej.
Preko puta mene sjedi sutljivi mladic Muhamed Kamberovic Buco Zapocinje pricu o tenku koji nije uspio pogoditi. Drugi negoduju.
On uvijek prica i zali za tim tenkom sto ga je promasio, a izuzetan je u borbama i sve lomi pred sobom.
Mirso govori da su cetnici na Gradaccu upotrijebili sve.
U ovom ratu nosi ih iskustvo. Sve su naucili. Moze sad i srpski general Zivota Panic na drugu stranu, pa da vidimo ko vise zna.
A oni sve znaju o borbi. Prekalili se.
Bajro je prosao sva moguca iskusenja. Jednom prilikom zemljom ga zatrpao tenk na jednoj cistini. Ali izvukao se.
U bivsoj vojsci ispekao je i minobacacki zanat. Ispenje se na brdo i- drmaj.
Na pocetku ga je posluzivalo troje djece. Bez busole. Nasteli palac. I , sipaj po njima. Neka se misle. Sad kao glavni izvidja u tancine, i posao je siguran. Nista karte, mozes po njima crtati koliko hoces, ali tu prestoji da nakon svega kazes - Za mnom, vojsko moja!
Ima prave borce. Meho Kukuruz je previse skroman covjek. Nece o sebi ni za zivu glavu. Tek ako usput isprica o bici za oklopni voz kad je potamanio cetnike na kamaru.
Ko je pogodio voz? U sedmom kazu da je to tesko reci, ali ga je, po svemu sudeci, pogodio onaj mali Cazinlija i izvrnuo ga. - Kako Cazinlija? - pitam - otkud vam to prezime?
- Ma ne... To ti je Sead Hodzic, nas rucni bacaclija iz Gornje Koprivne kod Cazina.
Niko da objasni otkud on ovdje. Jednostavno, tu ga je docekao rat. Sad je borac za slobodu starog Gradacca.
Gledao me je krupnim i uplasenim ocima momcic koga sam upoznao.
Od jula je u Gradaccu i njegovi jos nista ne znaju o njemu. Ni je li ziv. Cut ce se o takvom borcu i u tvom Cazinu, obecavam mu.
U odbrani Graèanice i njezine okoline (1992.-1995.) najvažnije mjesto ima 111. graèanièka brigada, koja je nastala transformacijom Odreda Teritorijalne odbrane i dijelova teritorijalnih jedinica rejonskih štabova Graèanica, Orahovica, Malešiæi i Soko.
Formirana je 1. 9. 1992. godine i pronijela slavu Graèanice na mnogim bosanskim ratištima: od Gradaèca, Brèkog, Ozrena, pa do Olova, Vareša, Vijenca. Od formiranja, pa do 7. 3. 1993. godine komandant Brigade bio je Tarik Nuhanoviæ, a zatim Smajl Mešiæ (do 31. 1. 1994.) i Džemal Jukan do kraja rata. Glavni zadatak Brigade bio je da zaštiti i oèuva slobodnu teritoriju graèanièke opštine. Kao posadna jedinica, držala je liniju dugaèku preko 35 kilometara na Spreèi i Trebavi.
Puno je znaèajnih datuma, dogaðaja i liènosti koji obilježavaju viševjekovno ljudsko bitisanje na prostoru današnje opštine Graèanica. Jedan od znaèajnijih meðu tim datumima svakako je 1. 9. 992. godine, kada je, Naredbom komandanta Glavnog štaba A BiH, formirana 111. graèanièka brigada.
Vrijeme u kome se to dogodilo bilo je i važno i krvavo u Bosni i Hercegovini. Bilo je to vrijeme aparthejda za nesrbe, nehrvate i nemuslimane, za sve slobodoumne ljude. Bilo je to vrijeme agresije susjednih država na Bosnu i Hercegovinu i èereèenja njenog državnog biæa iznutra, vrijeme bezakonja, politièke i svake druge dezorijentacije. Diljem zemlje sve se rušilo što nije "srpsko".
Manje-više zna se da je Brigada izrasla iz lokalnih samoorganizovanih vojnièkih sastava Teritorijalne odbrane opæine Graèanica i da su njeni neposredni kreatori bili: Ratno predsjedništvo opæine Graèanica, kao organ rukovoðenja opæenarodnim otporom na ovom prostoru i vojno rukovodstvo, personificirano kroz Opæinski štab TO i njegovog komandanta.
Koje su okolnosti neposredno uticale na formiranje Brigade?
Odgovor bi mogao biti kratak. Rat. Agresija na državu Bosnu i Hercegovinu. Èuvanje vlastitih života i života porodice. Zaštita imovine i države.
Brigada je nastala kao odgovor ovog grada i graðana da se "na silu odgovori silom", jer drugog izlaza nije bilo.
Horde neviðenog zla, zadojene mržnjom, naoružane "do zuba" iz arsenala agresorske JNA pljaèkale su, ubijale i silovale sve što je nesrpsko, bez izuzetka.
Kao odgovor na neviðeni genocid, urbicid vjersku i nacionalnu mržnju, u Graèanici je poèelo samoorganizovanje graðana, prvenstveno Muslimana-Bošnjaka - da se spasi što se spasiti može i mora.
Zato se Predsjedništvo opæine Graèanica, bez jasnih instrukcija vlasti i države sa više instance i opredijelilo da, u nedostatku tehnike, masovnim uèešæem graðana brani teritoriju opæine.
U tom Predsjedništvu, koje je bilo skup hrabrih i racionalnih ljudi, nije uvijek bilo slaganja oko pitanja organizacije Teritorijalne odbrane. Ali su konaèni zakljuèci uvijek bili usaglašeni i jasni. Vojska kao organizacija i sila suprotstavljanja je potrebna, tu dvojbe nije bilo.
U Predsjedništvu je postojala jedna "tvrda" politièka struja, koja je zagovarala radikalne poteze prema Srbima i èetnièkom Ozrenu. U njoj se mogla prepoznati odreðena nedoraslost politièkim igrama koje su se dešavale oko Bosne i Hercegovine i pogrešno razumijevanje stvarnih namjera agresora prema bošnjaèkom narodu i državi Bosni i Hercegovini.
To je posebno došlo do izražaja poèetkom maja 1992. godine, tokom previranja u graèanièkom MUP-u, koje æe kulminirati organizovanjem puèa u tada jedinoj naoružanoj i stvarno organizovanoj vojnoj sili u Graèanici. Odbijanje rješenja republièkog sekretara MUP-a o postavljenju naèelnika u Graèanici rezultat je ranije zapoèete perfidne igre èlanova SDS, kojoj je nasjela veæina zaposlenih u graèanièkom MUP-u. Pokazalo se da je krajnji cilj te igre bio razbijanje i dezorganizacija policije. To æe se kasnije ponoviti i u davanju bezrezervne podrške nekim samoorganizovanim jedinicama i organizaciji ishitrenih "vojnièkih" akcija na Lendiæima, koje æe se završiti sa teškim i tragiènim posljedicama.
Takozvani menadžerski dio Predsjedništva možda je bio i najkorisniji u rukovoðenju opæenarodnim otporom. Imali su krajnje racionalan cilj: što prije stvoriti organizovanu vojsku, sigurnost stanovništva, poèetak proizvodnje, red i rad. Pri tome su èesto gubili iz vida èinjenicu da se vojska kao i svaki projekt ne može brzo izgraditi, niti nedostatak kadrova i materijalno-tehnièkog faktora, entuzijazmom živih ljudi nadoknaditi. Ali, upornost i istrajan rad ove grupe, te njihove konstruktivne ideje i inicijative podsticale su takozvani vojni i politièki dio rukovodstva da rade efikasnije i donose brže i cjelishodnije odluke.
Dio Predsjedništva èinila je i grupa koja se dobro razumijevala u vojsku i njenu organizaciju. Njen cilj je bio da otkloni uticaj politike na vojnu organizaciju, da oèuva legalitet vlasti i uspostavi sistem odgovornosti. Nije dozvoljavala da radikalni elementi uprljaju obraz plemenitoj namjeri graðana Graèanice da se brani svoja država, porodica, imovina i da se ne dira tuðe. Glavni oslonac ove grupe u kadrovskom smislu bili su rezervni oficiri jer aktivnih gotovo nije ni bilo.
111/221 Brigada Graèanica
Predosjeæajuæi opasnost, graðani su poèeli otvoreno negodovati što se pripreme za odbranu odvijaju pretjerano sporo i sa dosta problema i teškoæa. U strahu za vlastite živote, sigurnost porodice i imovine, vršili su pritisak na vojno-politièko rukovodstvo opæine da se vojna organizacija brže uèvršæuje, da se zauzmu dominantna podruèja oko grada i da se tako steknu kakvi takvi sigurnosni uvjeti za život i rad.
Vojno rukovodstvo (Opæinski štab Teritorijalne odbrane) procjenjivalo je da naslijeðena organizacija teritorijalne odbrane iz države koja se ruši može razlièitim oblicima organizacije masovnog otpora u prvoj fazi sprijeèiti radikalnu agresiju na teritoriji opæine. Raèunalo je na ostatke takozvanog manevarskog (Diverzantsko-izviðaèki odred, Odred Teritorijalne odbrane) i ostatke prostornog dijela te strukture (Rejonski štabovi teritorijalne odbrane: Graèanica, Klokotnica , D. Orahovica, Soko i Malešiæi i štabovi mjesnih zajednica Graèanica, Lukovica i D. Orahovica). U nekoj narednoj fazi, sa narastanjem materijalno-tehnièkog faktora i uz odreðenu reorganizaciju te su jedinice mogle iz oblika "naoružanog naroda" prerasti u "vojsku". Informativno-propagandni rad u masama bio je znaèajan isto koliko i vojnièki faktor na terenu.
Oèekivala se reakcija pretpostavljenih sa više instance: uputstva, instrukcije, naredbe, pa i zakonska regulativa. Kasnije æe se pokazati da je to oèekivanje bilo nerealno. I ono što je dolazilo "odozgo" bilo je krajnje neutemeljeno, neprecizno i nejasno. Situacija na terenu sve se više komplikovala. Porazi radikalnih elemenata, dogaðaji u Bosanskoj Posavini, a posebno obavještajni podaci da je prostor Graèanice i Doboj-Istoka, a kasnije i Tuzle, dogovoren za predaju Srbima, uèvrstili su odluènost vojno-politièkog rukovodstva da se ovaj prostor vojnièki èvrsto organizuje i brani po svaku cijenu, bez obzira kako æe se situacija u BiH dalje razvijati.
Zato se odmah pristupilo reorganizaciji jedinica, koja se odvijala po fazama. Prednost su dobili najugroženiji dijelovi zone odgovornosti Opæinskog štaba Teritorijalne odbrane Graèanica. Rejonski štab Teritorijalne odbrane (RjŠTO) Klokotnica je reorganizovan u 109. brigadu teritorijalnog tipa. Na tom prostoru koji æe se kasnije organizovati kao opæina Doboj-Istok uspostavljeno je i odjeljenje MNO, kao uslov za buduæu popunu Brigade ljudstvom i materijalno-tehnièkim sredstvima. Izdašno je pomagan od strane opæine Graèanica, kako materijalno, tako i vojnièki kroz kasniju popunu jedinica 109. brigade.
U užem sastavu kolegija Opæinskog štaba Teritorijalne odbrane donesena je odluka da se pristupi reorganizaciji rejonskih štabova Teritorijalne odbrane (RjŠTO) u bataljonske sastave partizanskog tipa. Istovremeno je odluèeno da se krizni štabovi mjesnih zajednica (ŠMZ) ukinu, što je naredbom komandanta Opæinskog štaba teritorijalne odbrane (OpŠTO) i uèinjeno. Odluèeno je, takoðe, da se višak ljudstva (oko 5500 ljudi je bilo na rasporedu u Teritorijalnoj odbrani Graèanica) prerasporedi u tzv. "B" sastave. Osnovni ciljevi ove reorganizacije bili su:
1. da se reorganizacija jedinica ne odrazi na trenutnu borbenu spremnost jedinica za odbranu, a da u buduænosti kvalitet i borbena spremnost vojske budu na višem nivou,
2. da se entuzijazam stanovništva i dijela vladajuæe politike "stiša", da vojska naspram vlasti postane partner, a stanovništvu faktor sigurnosti, a ne "oteta sila" i prijetnja,
3. da se umire sujete pojedinaca i grupa koje su zauzimale visoke starješinske položaje, iako nisu imali ni osnovnih struènih kvalifikacija, te da se tako politièki uticaj na vojsku svede na uticaj civilnog rukovoðenja vojskom, uz uvažavanje postojeæih zakona i propisa, kao i meðunarodnih kodeksa o ratovanju,
4. da se privrednim subjektima, civilnoj zaštiti, radnoj obavezi, organima vlasti omoguæi rad, jer je bilo oèito da æe rat trajati duže nego što se pretpostavljalo, te da se ekonomski rastereti opæina od viška vojnika.
5. da se saèuva "biološko biæe" naroda i da se kroz obuku i struèan rad u nastavnom centru (Doborovci) kroz "B" sastave obuèenošæu èuvaju ljudi, teritorija i MTS i tako u neko buduæe poratno vrijeme obezbijedi i buduænost za državu i ljude.
Tako je to sve poèelo.
Izvršene su konsultacije u Okružnom štabu Teritorijalne odbrane (OkŠTO) Tuzla i osim verbalne podrške ništa drugo nije bilo realno ni oèekivati. Pukovnik Rasim Sakiæ svojim aktivnostima i liènim vezama dao je pun doprinos da se jedinica materijalno uoblièi.
Usporedno sa ovim aktivnostima, planirano je i formiranje Taktièke grupe 2 (TG-2).
Ime 111. brigada, brigada je dobila po odluci komandanta TO opæine. Jednostavno je zgodno zvuèalo 111. Uostalom, i jedinice NATO-a su imale tri broja u nazivima, a mi smo htjeli da se razlikujemo od bivše JNA.
Proces reorganizacije TO opæine je provoðen po planu kojeg je donio kolegij OpŠTO. Proces se odvijao usporedno: dok je formirana komanda 111. brigade, RjŠTO su reorganizovani u bataljone i "B" sastave.
Cilj formiranja "B" sastava bio je da se ublaži socijalni udar koji je nastao otpuštanjem velikog broja vojnika, zatim da se vojska pomladi i da se uspostavi rezerva za popunu jedinica, s obzirom da su se oèekivala borbena dejstva u zoni odgovornosti naših jedinica, a i šire. U toj funkciji je bio Nastavni centar u Doborovcima, koji je trebao da nadoknadi nedostatak kadrovske kvalitete podoficira i vojnièkih specijalnosti (izviðaèi, diverzanti, veza i komandiri odjeljenja).
Polazeæi od èinjenice da je ovaj segment vojnog organizovanja bio neobièno važan, za rad u Nastavnom centru odabirane su iskusne i struène starješine. Meðu njima su se isticali Ibro Aliæ, Safet Durkaliæ i Amir Zejnilagiæ
Važno je napomenuti da je komanda Brigade bila zadužena za sopstveni ustroj, a da je jedinice ustrojavao poseban tim, na èijem su èelu bili: Ibrahim Nurikiæ i Rasim Sakiæ. Èitav proces ustrojavanja Brigade obavljen je u roku od tri mjeseca (juni, juli, august 1992.), što je rekordno vrijeme za takve jedinice. Na ustrojavanju 111. brigade posebno su se angažovali komandanti RjŠTO Lika Mensur, Durkaliæ Safet, Gazibegoviæ Hasan, kasnije, Džiniæ Abdurahman i Bašiæ Esad.
Paralelno sa ustrojavanjem Brigade, formiran je Nastavni centar Doborovci, "B" sastavi, ratna bolnica, pozadinska baza, Taktièka grupa, vojno-policijski sastavi i 109. brigada Doboj Istok.
Prvog komandanta Brigade, Tarika Nuhanoviæa imenovalo je Predsjedništvo opæine Graèanica na prijedlog komandanta OpŠTO. Kandidati za ovu dužnost bili su još i Bakir Maglajlija i Faruk Širbegoviæ. Prvi naèelnik štaba bio je Bahrija Džananoviæ. U brigadu je na razlièite dužnosti bilo predloženo dosta rezervnih oficira, koji su posjedovali znaèajno iskustvo u štabnom radu, ali su oni te "ponude" vješto izbjegavali. U poèetku je Brigada imala 6 bataljona, 5 u linijama i 1 koji je bio namijenjen za intervencije. Na prijedlog naèelnika štaba Brigade, formiran je i Mješoviti artiljerijski divizion za podršku jedinicama Brigade. Zanimljivo je da æe se ubrzo u sastavu Brigade, izmeðu ostalih, naæi i muzièki sastav, èiji je voða bio harmonikaš Mujo Girotiæ.
I prije svog zvaniènog ustroja, Brigada je imala "vatreno krštenje" na gradaèaèkom ratištu i ratištima Bosanske Posavine. To je vrijeme snažne ofanzive šumske vojske, potpomognute jedinicama JNA, na prostor Gradaèca i Bosanske Posavine.
Vrijeme je ubrzo pokazalo da je reorganizacija TO opæine i formiranje 111. brigade imala svoje puno opravdanje. Saèuvana je teritorija, stanovništvo i civilna kontrola vojske. Viteštvo i junaštvo su odlike njenih vojnika i starješina.
Ratni put Brigade je prièa za sebe.
Koliko se zna, 111. graèanièka brigada je jedina vojna formacija u BiH u kojoj su svi njeni pripadnici u to vrijeme položili zakletvu državi BiH. Prva jedinica ove Brigade zakletvu je položila 19. maja 1992. godine (Odred TO, Diverzantsko-izviðaèki odred, vojna policija).
Tekst zakletve je glasio:
Ja sveèano izjavljujem da æu kao pripadnik Teritorijalne odbrane Republike Bosne i Hercegovine braniti njenu suverenost i da æu u odbrani svoje domovine biti spreman dati i svoj život.
Braneæi živote i imovinu graðana Republike Bosne i Hercegovine, branit æu i dostojanstvo svih graðana, sve do potpune slobode naroda i narodnosti Bosne i Hercegovine.
Autori zakletve bili su Galib Ahmetaševiæ i Izudin Durakoviæ.
Osim bataljona Orahovica i Lukavica, koji su polaganje zakletve obavili u G. Orahovici i Lukavici, sve ostale jedinice Brigade taj sveèani èin obavile su u Sokolu, uz potpis i narodno veselje. Mnogo kasnije æe zakletvu polagati druge jedinice A BiH.
Brigada je ratovala na mnogim ratištima izvan svoje zone odgovornosti: od Olova, Teoèaka, Živinica, Kladnja, Gradaèca i Bosanske Posavine, Doboja. Uvijek tamo gdje je bilo najteže. Od ukupnog broja poginulih i ranjenih, 36% je stradalo na ratištima izvan opæine Graèanica.
Odnos vojnika Brigade prema graðanima BiH najbolje ilustruje podatak da su prva dva vojnika, po naredbi k-danta TG, krivièno odgovarala u istražnom zatvoru u Tuzli za paljevinu kuæe u Donjoj Lohinji.
U istorijatu Brigade æe biti zabilježeno sljedeæe:
- 06. 07. 1992. godine: u D. Lohinji razoružano 157 pripadnika šumske paravojske;
- 23. 08. 1992. godine: bitka na Lendiæima, prvi poraz šumske vojske na prostoru BiH;
- od 2. jula 1992. godine, pa sve do kraja 1994. godine, Brigada sa svojim jedinicama uèestvuje u odbrani Bosanske Posavine i grada Gradaèca. Borci 111. graèanièke brigade neposredno uèestvovali u odluènoj bici za odbranu Gradaèca, nazvanu "Oklopni voz";
- U sadejstvu sa jedinicama 109. brigade, marta 1993. godine, naše jedinice ovladale su znaèajnim zemljišnim objektom Obliæ i tako stvorile osnovu za kvalitetniju odbranu naselja Lukavica i Lukavica Rijeka;
- po padu Svjetlièe, 18. 04. 1993.godine, jedinice ove brigade su, u sadejstvu sa snagama 109. brigade, poslije 4 dana borbe, zaustavile dalje napredovanje šumske vojske i stabilizovale odbrambene položaje na ovom prostoru;
- u odbrani grada Olova, na brdu Maèak, u zimu 1994. godine, dok su jedinice ove Brigade èuvale položaje, taj prostor, i pored svih nasrtaja šumske vojske, bio je u rukama A BiH;
- 7. avgusta 1994. godine, u sadejstvu sa jedinicama 212. oslobodilaèke brigade, ovladano je zemljišnim objektom Vis i objektima Javor i Kik i tako u potpunosti eliminisana moguænost da jedinice šumske vojske izvode ofanzivna dejstva ka gradu Graèanici i komunikaciji Graèanica - Srnice;
- U 1995. godini jedinice ove brigade su uèestvovale u napadnim dejstvima na položaje šumske vojske na Ozrenu, po odluci k-danta 22. divizije;
- Na svom ratnom putu, braneæi državu Bosnu i Hercegovinu, svoje živote dalo je 227 boraca, od èega na teritoriji opæine Graèanica 145, a izvan teritorije opæine 82, ranjenih je ukupno 285 boraca, od èega van opštine 91;
- Brigada ima 11 zlatnih ljiljana, od èega 4 poginula.
Embrion iz kojeg se razvila ova brigada bio je Odred Teritorijalne odbrane (OdTO) opæine, èiji je komandant bio Velija Džananoviæ. Prvi komandant Brigade, kao što je reèeno, bio je Tarik Nuhanoviæ, od februara 1993. godine Smajl Mešiæ i na kraju Džemal Jukan . Svoje prvo ratno promovisanje u ovoj brigadi imali su Bahrija Džananoviæ i Smajl Oštrakoviæ - kao naèelnici Brigade i komandanti.
Nije viteška, niti slavna.
Više je uzroka što je to tako. Bila je to bosanska brigada. Multietnièka. Lazo Èigoja je njena legenda. Oduprla se politizaciji i njenim mešetarima. Bila je vojnièka, pobjednièka i u srcima onih koji su je osnovali najbolja, najslavnija i najviteškija.
I to sve djelima, a ne prièom.
Graèanlije su èinom podrške formiranju Brigade pokazali mudrost i odluènost kao i odgovornost prema svojoj državi i njenim graðanima.
Brigada je pokazala šta u praksi znaèi istinski spoj naroda i vojske.
Niko to ne može pobijediti.
Ibrahim Hadzimuratovic je brcanski heroj, heroj Armije RBiH. U uzaludnim cetnickim pokusajima da nase momke odlijepe od Brckog i naprave zeljeni koridor od 80 kilometara, Ibrahim je ranjen 4. juna. Bio je vec cuveni lovac na tenkove - zapalio je sest a razvalio jos cetiri. Njegovo svjedocenje o cetnickom pomoru u Brckom pocelo je pricom o ranjavanju: - Bio sam u komandi kad je javljeno da putem ispred Dizdaruse i Omerbegovace idu tri tenka, dva oklopna transportera i tri kamiona puna cetnika. Sa Mirsadom Hadzicem i Mehmedom Ahmetovicem, prebacio sam se na prve polozaje. Pripremio sam borce za djelovanje i rasporedio ih po rovovima.
Na Omerbegovaci je pocela zestoka borba, a mi smo jedan od ona tri kamiona razvaiili.Minobacaclijama sam izdavao naredenja i uputstva... Pocela je cetnicka artiljerijska kisa, najvise granata 68 mm, ono sto mi zovemo gluharama. Ne cujes ih. Bili smo na polozaju kad je jedna takva pala izmedju nas. Mehmed je ostao bez noge. Zajauka.
Ja nisam osjecao ruku. Obliven krvlju, nista nisam vidio. Bio sam pogodjen u glavu. Gubio sam svijest. Mehmed je prebacen u bolnicu i tamo je podlegao. Bio je ranjen i u kicmu, osteceni su mu bill unutarnji organi.
Muhamed Ahmetovic, jedan je od posljednjih dizdaruskih sokolova: Pocela nas je tridesetak, a cetnici su u strahu govorili kako nas je tri hiljade. Od tada, od pocetka rata, ostali smo na istim polozajima. Bilo nas je dvije cete. Dvije trecine cinili su mladici sa Dizdaruse.
Ono sto ja znam, od dvjesta sokolova sa Dizdaruse, ostalo nas je sest zivih: Safet Bahor Skale, Mersudin Ahmetovic Tude, Halid Demirovic Lido, Enes Kamberovic i, eto, ja. Svi su vise puta ranjavani, Lido cak osam puta. Ustvari, mislim da on ne moze ni prebrojati rane.
Ne treba zaboraviti ni sve to momke sto su preskupo dali svoje zivote, te nase brcanske heroje.
Spomenuti moram Rasida Gusu, legendu sa Dizdaruse, komandanta jedne cete treceg bataljona. Samo u jednoj borbi, on je unistio dva tenka, jendu pragu i flak. Vodio je oko 30 boraca u operaciji na Boderistu i pomjerao cetnike dva kilometra natrag.
Tada je zaljepilo 46 cetnika, i to je bio dan zalosti u Brckom. Prije pogibje, Guso je cak pet puta ranjavan. Kad se sjetim svih tih nasih heroja, Ja mislim da sam imao srecu. Ponekad pred spavanje sumnjam da sam ziv pored svog pakla koje sam prosao.
Dizdarusa je napravila pomor cetnika. Mladic je priznao da je samo ovdje poginulo dvije i po hiljade cetnika, omaklo mu se. Rekao je da na dizdarusi zive zvijeri, a ne ljudi. Cetnicima prijete Dizdarusom. Mi smo ih desetkovali, uvlacili smo se medju njih, na njihove linije ulazili i sacekavali ih, gadjali ih svakodnevno na koridoru. Po danu smo uvijek pucali sa jednih polozaja, nocu sa drugih. bili smo na svom, svoje branili. zato smo izdrzali.
Najteza ofanziva
- Ja sam u to vrijeme bio u bolnici, ali sam indirektno ucestovao pri kraju akcije pa mogu reci da imam informacija. Napadali su ga oko sezdeset oklopnjaka. Navalili su da nas odlijepe od koridora. Nisu nas odlijepili, tek kilometar natrag. Jos ih na tom putu vidimo i mozemo ih gadjati i BST-om. Unisteno je cak 30 tenkova, desetak osteceno, zarobljen potpuno nov tenk iz zastavnog centra u Novom Sadu. Samo na Bajicima ostalo je 14 tenkova. Uzaludni su bili pokusaji cetnika da zauzmu Bukvik. Poceli su napadati samo tenkovima, bez pjesadije.
Ocito, bio je u pitanju strah. Zato si isli na razbijanje odbrane pa su, nakon pauze, krenuli sa pjesadijom. ali i tada su docekani na pravi nacin. U ovoj ofanzivi izbaceno je iz stroja 900 cetnika. Mrtvih je oko 400. Citava kozarska brigada vise ne postoji, morala je biti rasformirana - poginulo joj je 272 cetnika.
Desetkovana jedinica Majora Mauzera
Brcko je grad zbog kojeg najvise placu cetnicki generali. Srpkinje iz Brckog demonstrirale su u gradu govoreci kako je nad njihovim sinovima izvrsen genocid. Ali, nisu oni ovdje najvise ginuli. Oko 5.000 cetnika stradalo je pred zidom broj 108.
Ja sam bio u rovovima bas kad su jurisali Mauzerovi specijalci. Pokusali su, uz pomoc artiljerije, izvesti cetiri-pet ofanziva. Nakon svake su kupili leseve, pa opet jurisali. Cuo sam ih kako vicu: bjezite, balije, idemo da vas koljemo. Kao da cemo ih se mi uplasiti. Podignu pusku u zrak i jurisaju. To nije hrabrost. Ja znam dobro sta je hrabrost. To njihovo su alkohol i droga.
Bacali su Mauzerovi izraelske dimne zavjese i, na kraju, platili glavom. Na Lipovcu je sam dragi Bog sklonio tu dimnu zavjesu i oni su se ukazali na cistini. jndom prilikom dok su kupljeni njihovi nesretnici, bio sam uz komisije za razmjenu. Na jednoj livadi iskupili smo 106 leseva njihovih nesretnika. cuo sam razgovor:
-Hej, a gdje je onaj iz Svetozareva?
Ne znam, ovdje ga nema.
Treci cetnik, sa zavijenom rukom, obnjasnjavao je:
- Rekao sam ti, bre, zamenio si ga i poslao u Vranje.
U razgovor se umijesao i jedan nas borac:
Hej, ti ranjeni. Ti si ovdje jedini sto je prezivio iz ove grupe?
- Jesam.
- Ja sam te ranio. Nisam te zelio ubiti. Smucilo mi se ubijanje pa sam te ostavio u zivotu.
Hvala ti - klimnuo je glavom ranjeni cetnik.
Na ovim razmjenama se stosta sazna. zna se i kako u gradu vlada panika.
Opci haos. Cetnici se ubijaju medju sobom. Oni koji dolaze obavezno su elitni - kakvi su vam obicni, kad vam elitni ovako ginu ? - govorili smo nasim komsijama Srbima.
Dusa im je ispravna
U posljednjoj cetnickoj ofanzivi bilo je borbi prsa u prsa.
- Sve dosadasnje borbe bile su prsa u prsa. Za posljednju ofanzivu, u kojoj je izginulo toliko njihovih i nasih 36 mladica, moglo bi se reci da je najzesca. Borci su se izmijesali.
Mirso Hadzic, moj prijatelj, jedan od rijetkih ratnika sa dizdaruse od pocetka , najavio je dolazak na polozaj. primljena mu je porula. Prirnili su je cetnici , jer su tu popodne tuzlaci napustili rovove. Sa sest mladica, Mirso je dosao pred polozaj. Najavio se lozinkom Moljac.
Naprijed! - culo se.
Pred njega su izisla dvojica nepoznatih, iza jos pet uniformisanih.
- Naprijed! - cuo je kako govori jedan od njih okrenut bokom i odjednom zastava, šumska zastava na ramenu.
Cetnici, pomislio je i prisao drzeci prst na obaracu. Sasuo je rafal u cetnika i njegovog prijatelja. Ovaj ga je u padu pogodio rafalom. S tri metka; prostrjelne rane... i svi ostali cetnici su likvidirani.
Opet, drugi dogadjaj, medju mnogo takvih.
Mirsad Bajraktarevic, nacelnik brigade, strijelac. Krenuo je prema polozajima u jeku granatiranja jer dobro poznaje zvukove. odjednom, cetnici ispred kuca. - Ovamo, ovamo - pozvao ih je. - Ove kuce su prazne! Cetnici, njih pet, potrcali su prema njemu. Rafalom je usmrtio trojicu, jedan je ostao ranjen , peti pobjegao. Nakoh toga je unistio tenk cija je posada neoprezno prisla. Dok je unistavao tenk, ranjen je, noga mu je u pitanju.
Mi nismo cinili zlo, mi smo vjerovali, prica Ibro. Na prvoj liniji smo preuredili jednu sobu za namaz. tamo sam dolazio i ucio i u jeku najvecih borbi.
Poceli su nas se plasiti posljednjih nekoliko mjeseci. Ja neznam sta je to. Mozda je to i postovanje nakon sveg klanja i dokazivanja da smo jaci od njih. Da smo, svakako, hrabriji od njih. Oni, izgleda, samo jake postuju. Kao fasisti, ubijali bi samo slabe.
U jeku najvecih granatiranja, kad bih poceo uciti glasno, oni su prekidali ofanzive, najvecu pucnjavu, a nastavljali nakon nase dove . Jednom. prije ovih borbi, dovedeni smo u okruzenje u toj nasoj dzamiji na prvoj liniji.
Odmah sam dao naredjenje kako cemo se povuci. Trebalo je pretrcati cistinu od pedesetak metara. rekao sam suborcima da uce bilo sta. I danas se o tom pretrcavanju prica. Niko nije ni okrznut. Izresetane uniforme. Stresem sprzeno lice od metka, ali ni kapi krvi.
Uostalom, ja godinu i nesto dana nisam bio ni ogreban... nikad cetnicima nece biti jasno to da ih napadamo u jeku njihovih najzescih napada. Sve gori, oni naadaju i onda mi krecemo u kontraofanzivu. Zato su gubili. Svi ljudi koje sam poznavao nisu zalili poginuti. Ja se nisam plasio smrti. Znam da je ovaj zivot prolazan. Tijelo moje ce proci, dusa je vjecna.
Tako govori Ibrahim, covjek o cijoj smjelosti pricaju i njegovi suborci.
Znas - rekao mi je jedan Tuzlak - to je brigada fantoma koji uspravno stoje ispred smrti.
Dusa njihova besmrtna je, uspravna, bez straha. To je Brcko!
Teocak je krug pakla. To je linija fronta oko 50 kilometara koju prema cetnicima drzi brigada Hajrudin Mesic. Na teocanskom ratistu nema predaha, puca se neprestano i pjesadijski i artiljerijski, a detonacije odjekuju sa svih strana. Svi znaju za Teocak i ovaj veliki slobodni teritorij. On se kao svrdlo zario duboko u okupiranu Semberiju. Cetnici proklinju ovo ime. Kad zele cuti sta o njima misle teocanski borci, krenu u akciju i zarobe jezik pa saznaju i sta im cetnici spremaju. Ponajvise sta o njima govore u dugim nocima strepnje. Na prve linije teocanske odbrane i napada stize se sa pitanjem izmedju detonacija: koga cu ja pronaci tamo?
U Sarajevu,odakle sam dolazio, u mracnim stanovima se sjedi do kasno i covjeku prosto smeta san. Prica se u beskraj. Tamo sam cuo price o Hajri i Kapetanu. Na mjesto legendarnog Hajre dosao je njegov suborac od prvog dana-Dzevad Avdicevic Babak. I o njemu sam se naslusao.
Gargija svaki dan
Uredno obucen i sredjen borac obraca mi se kao strancu: -Ovdje ti je dobra gargija svaki dan.
-Cujem ,cujem-odgovaram uz ne bas udaljene eksplozije.Prije nekoliko dana ovdje je dusu ispustio pukovnik Milan Jovic,provjereni cetnik. Svecano je sahranjen u Trnavi. Sahrani je prisustvao i njegov ozalosceni prijatelj,zlocinac,djeneral Ratko Mladic. Ratni zlocinac je objavio kako ce teocanski borci platiti zbog smrti cetnika pukovnika. Nije prvi kaze mi teocanski borac Mido Beganovic. Ovdje je kozu ostavio i major sa Vukovara Panic, zvani Panter. Poginuo je i njihov cuveni kapetan Rade, vodeci robijase iz srpskih kazamata protiv raje iz Teocaka. Jest Rade bio opasan, ali i ovamo rade,ne sjede. Vode me uskim putem do linija koje gledaju cetnike. Tamo srecem lejlu Mucinovic(25) i Zijadu Ikanovic(22), djevojke izSnijeznice. Prije dvadesetak dana napravile su prvi podvig, usle u minsko polje i izvukle nekoliko ranjenih boraca. Oko mene su i momci iz prvog bataljona Brigade Hajrudin Mesic, komadanta Mirsada Mahmutovica. Uglavnom, radi se o jedinici Bibetovi labudovi.
Nihada Hasanovic, koga ovdje zovu Hans, Samir Mustafic, Emir Selimovic Combe, Muhamed Cosic, Zejnil Softic, Hajrudin Mucinovic, Nedzad Hasanovic i Samir Muratovic. Ponosno su mi kazivali pricu o imenu njihove diverzantske jedinice. Ibrahim Mujcinovic Bibe, dvadesetpetogodisnjak,dosao je iz Njemacke. Radio je tamo i sva mu je porodica bila tamo. Prvo je slao humanitarnu pomoc, a onda se i sam uputio prema Teocaku. Nije mu se dalo ostati tamo u Njemackoj. Dosao je u augustu i odmah se uputio na prve borbene linije. Isti dan. Onda je isao iz borbe u borbu, nadahnut i pun ljubavi prema svojoj Bosni. Poginuo je u novembru prosle godine, a hrabrost koju je pokazivao i danas je pravo cudo svim njegovim saborcima. Govore kako je mogao mirno sjediti u Stutgartu sa svojim roditeljima. Izazivao je smrt. Danas, tu, oko mene, razmisljaju o njegovim roditeljima. Zvali su ga, ali nije zelio iz Bosne. Govorio je da bi tamo bio najnesretniji covjek, a ovdje je govorio kako je sretan u Bosni.
Odredi za hap-namjenu
Dostojno ga je zamjenio Mirsad celikovic. Zovu ih Vod smrti i u teocaku su cuveni. Imali su akciju na Nikolice tri dana prije mog dolaska. Pet cetnika ubili, jednog zarobili. Sa njima su bili momci iz Prve splitske cete, koju su osnovali mjestani zaposleni u Splitu, a koja se dokazala na igmanskom ratistu. Bio je tu i Hap-odred. Kad trazim da mi prepricaju bitku,kazu: Ispocetka je bilo tesko. Lakse, negdje usred borbe. I ,na kraju smo ih sto pobili sto rastjerali. Pitam ih sta znace svi ovi Hap-odredi. Oni su zaduzeni da cetnicima hapaju municiju, otimaju oruzje i hranu. To su ti odredi sa hap-namjenom. Svi su gotovo djecaci. Pitam ih ima li starijih boraca. Najstariji je komadant Babak, a nema ni trideset. Izdala nas starudija-kazu.-Boje se. Cega se boje? Da nece zivjeti dugo. Ne moze star covjek dugo zivjeti. Mozda samo dugo stariti. Prosjek brigade Hajrudin Mesic je dvadeset i dvije godine. Ali zna se njihovo iskustvo. Prekaljeni su kroz stotine borbi. Vise od sto hiljada granata palo je na slobodni teritorij Teocaka. Ovdje nema generala nakon bitke. Nasa bitka tek je pocela. Sto se nas tice, ratovat cemo do sudnjeg dana. Svi ovdje dodju, odrze kratke govore, izlaganje im bas nije temeljito, ali ovdje treba ostati. Nasi ljudi iz inozemstva,patriote,pomogli su. Sve je kupljeno nasim parama. I odjela, sva oprema, a oruzje je oteto od cetnika. Nista drugo nismo dobili ni od koga. Ni mrvice. Danas smo, hvala Bogu, dobro naoruzana Brigada. Cim zafali, u pozajmicu kreni, jer kod cetnika ima svega-govori-Babak pred svojim borcima.
Juris za kameru
Neke svoje akcije su snimali. Sad mi kazu: Pronadji kameru,novinar si, i mi specijalno za tebe krecemo na cetnike. Snimi i posalji na TV BiH, da se vidi kako se Teocak bori za svoju Bosnu. Vjerovatno je Teocakmjedinstven primjer kako sa sto manje zrtava isprasiti cetnike. Za dva mjeseca, cak sedam uspjesnih akcija, a nijedan borac nije poginuo. U Teocaku sam sreo mnogo djevojaka. Jedna od njih je Mirzeta Hodzic. Sa puskom ide u borbu, a i bolnicarka je kad zatreba. Jedan mi borac tiho govori kako uvijek dotrci do ranjenika placuci, ali svoj posao nastavlja neustrasivo. Stiglo se malo i proveseliti izmedju svih nevjerovatnih svjedocenja o hrabrosti teocanske mladosti. U Teocaku je suh snijeg na zemlji i jak vjetar. Civila je malo. Ali su svi stavljeni na sluzbu Armiji BiH. Zasjeli smo te hladne februarske noci pod toplo svjetlo lampe, a najstariji borac u brigadi, koga zovu kratko-Brcak, napunio je hastal svim i svacim. Na dobacivanje boraca da stedi sa hranom,odmahuje rukom. Ne zamjeri,novinar, jednom mjesecno imamo pravo da olabavimo. I ti ohladi i ostavi se te svoje olovke.
Momak sa stotinu gelera
Mido je donio nekoliko steka kolomba i podjelio raji. Soba se zadimila. Veselili su se momci iz diverzantskog voda Zambak, sto je sinonim za ljiljan. Amir Subasic pricao mi je o svojim prijateljima iz Crnih labudova i pozelio ih poselamiti. Obecao sam da cu upamtiti sve poruke za haseta Tirica, Fatmira Hatica, Avdu Subasica i Hajru Catu. Upoznaju me sa borcem Muhidinom. Stigao je do cetnickog bunkera i ,dok je cetnik pucao, oteo mu je mitraljez iz ruku. Sad mi ga pokazuje i oci mu govore kakvim se plijenom na cudan nacin obogatio. Muhidin je, od samog pocetka ratnik. Bio je jedan od prvih boraca uz Hajru Kapetana. Upoznaju me i sa dvadesetogodisnjakom koji u sebi ima okosto gelera. Tesko se pomjeram i sreca je sto struje nema u Teocaku. Bilo bi mi tesko proci ispod dalekovoda! Sali se na svoj racun. I Babak je ranjen. Ranjavani su svi sa kojima sam pricao. Imaju rane kao uspomenu iz ovog rata,ako prezive…
Sta bi meni cetnik da sam mu ubio oca
Na pitanje ima li ko da nije ranjavan, svi pogledaju u plavokosog mladica i on svecano ustaje. Gledam i nevjerujem: Samo on od tridesetak boraca u prostoriji! Plavokosi pred mene zbacuje poderani pancir. Kad smo izvodili prosli napad, slucajno sam ga obukao. Vidis li zasto sam jedini bez rane? Gledam zacudjeno u Amira Subasica. Nijece glavom i otkriva ranu od metka koji je prosao pored same kicme. Onda ozbiljnije razgovaram sa njim. Zivio je u Njemackoj 15 godina. Otac se onda vratio u Zvornik da prozivi svoju penziju u novoj, ogromnoj kuci. Cetnici su ga zaklali i pokupili mu ustedjevinu. Danas Amir nema nista. Nista osim borbe-kaze mi. A to je dovoljno za pocetak. Svi su ranjeni, ali je rana mnogo vise na srcu. Ipak, te noci su se veselili. Svaki od njih zelio je samnom posebno popricati. Presutkivali su uzase, ali ponesto i saznavao. Jedan od njih opisao mi je kao saku jada tek zarobljenog cetnika Milosa Adamovica. Cetnik je dosao ovdje kao placenik. Placa mu je pedeset maraka i ono sto opljacka. Pitao ga je: sta bi ti meni ucinio da si me zarobio,a da su ti muslimani ubili roditelje? Razmislio bih-odgovorio je. Ja eto tebe necu ni dirnuti. Onaj je samo skruseno oborio svoju ludu cetnicku glavu. Nije takav u stanju ni da se postidi-kaze mi borac. Od zarobljenog cetnika saznali su da nastaje panika kad ih kupe za Teocak. Rekao im je da se i sakate, ali u Teocak nece. Nije bas svima ginuti za pedeset maraka.
Osvetit ce mo Hajru kapetana
U teocanskom krugu sve su crkve ostale netaknute. Oni gdje god stignu, tu u dzamiju pogode,ruse ili zapale-govore mi. Na svoju vjecitu sramotu, ako su sposobni za takvo osjecanje. Upamtiti cu ovu vecer. Bas kao i djecake kojima je neizbrisivo na srcu njihov kapetan Hajro. Svaki od njih vadio je vojnu knjizicu Armije BiH i pokazivao kapetanovu sliku, objavljenu poodavno u novinama. Rekli su mi: njegova dusa nocu luta Teocakom. Svetimo ga svaki dan i nemozemo ga osvetiti. Samo slobodna Bosna i Hercegovina moze umiriti njegovu dusu. Saliha, djevojka blagog lica, prisla mi je da mi na uniformu priljepi znak njihove brigade sa Hajrinim imenom. Vratio sam se sa novim obiljezjem u Tuzlu i tamo je jedan starac pozurio da me zagrli. Kad je saznao da sam samo novinar, odustao je isti cas. Dodao je razocarano: kakav novinar, kakvi bakraci. Ja mislio da si ti jedan od Hajrinih boraca…
Majevica gori zna se,
krenuli su Panteri**,
hej-ja, hej, hej-jo.
Rovovi nam ne trebaju,
Panteri se ne sklanjaju,
hej-ja, hej, hej-jo.
Greda je pala,
bit ce uvijek samo bosanska,
hej-ja, hej, hej-jo.
Kadijina cesma
bila vazda samo nasa pjesma.
Ne prati nam suzo leda,
ne brini se stari,
hej-ja, hej, hej-jo,
tvoji momci nisu sami,
s njima gaze Panteri,
hej-ja, hej, hej-jo.
Ne gledamo unazad,
komanda je napad,
hej-ja, hej, hej-jo.
To sto vidim nije san,
za Pantere to je dan.
Refren:
Pod nogama prah,
sto je iza, proslo je,
na Pantera mah, resetke su razbijene.
Ispred nas je samo nebo.
Autor teksta i muzike: Maid Porobic
´- ,,Panteri" su Izvidacko - diverzantska ceta OG - 5 (25. divizije).
dio pjesme o Tuzlanskim Panterima mozete poslusati na 02:55
Zadnja pjesma na snimku je o Tuzlanskom heroju Marijanu Balti, koji je poginuo u junu 1992.
Marijan Balta je roðen 9.novembra 1957. godine u Tuzli.
Poèetkom agresije na Bosnu i Hercegovinu dobrovoljno se javlja u redove tadašnje TO BiH koja æe ubrzo prerasti u Armiju BiH. S obzirom da se radi o istaknutom karatisti, prijavljuje se i postaje jednim od osnivaèa, prve protiv teroristièke jedinice TO BiH (Armije BiH) u 2.korpusu, koja je bila pri Vojnoj policiji. U ovoj jedinici ubrzo postaje jednim od najsmjelih boraca i uèestvuje u niz vrlo opasnih i veoma važnih akcija.
Marijan Balta poginuo je 21.jula 1992. godine na Majevici. Nije doèekao roðenje svog djeteta. Njegova želja da dobije kæerku je ostvarena ali tek poslije njegove tragiène pogibije. Iris Balta rodila se tri mjeseca nakon oèeve pogibije 20.oktobra 1992. godine.
Ovaj grad i njegovi saborci nisu zaboravili na Marijana Baltu. Pjesnik Zdravko Zlatiæ je napisao text a profesor Asim Horziæ komponovao muziku na pjesmu ½Sjeæaš li se Balte½.
Nakon njegove pogibije, na inicijativu saboraca, jedinica u kojoj se borio dobila je ime BALTA. Proslavljeno borci ove elitne ratnih godina osim znaka Armije BiH nosili su amblem sa imenom - BALTE. Ime Marijana Balte utkano je zlatnim slovima u oslobodilaèku i antifašistièku historiju Bosne i Hercegovine
O Marijanu je dr. Mirza Kusljugic rekao sljedece:
citat:
U tim danima svaki grad i svako selo je imao svoje heroje. Obièno su to bili naši komšije, prijatelji, ljudi koji su radili u fabrikama i kancelarijama bez prethodnog vojnog iskustva. U Tuzli je jedan od njih bio moj prijatelj Marijan Balta, tridesetogodišnji arhitekt i bivši karatista.
Svi èlanovi tuzlanskog karate kluba "Sloboda" prijavili su se u u bosansku armiju i Marijan je otišao zajedno s svojim kolegama da brani svoju familiju i svoj grad.
Marijanov otac je bosanski Srbin, majka bosanska Hrvatica a žena, tada u treæem mjesecu trudnoæe bosanska Muslimanka - Bošnjakinja.
Marijan se, kao i mnogi drugi takodjer borio za odbranu multietnièkog duha Bosanskog društva.
Poginuo je poèetkom juna 1992 god. Na njegovoj sahrani mi, njegovi prijatelji zakleli smo se mrtvom drugu da æemo nastaviti našu borbu za buduènost njegovog nerodjenog dijeta, za njegovo pravo da živi, za buduènost nase dijece.
Njegovi prijatelji iz karate kluba preimenovali su kasnije elitnu jedinice Bosansku Armije dajuæi joj ime BALTE.
Ako neko ima cijeli spot i druge tuzlanske neka mi se javi na pp.
Re: Muzej odbrane Sjeveroistocne Bosne
