Teško je roditeljima čija djeca im ne mogu riješiti sve njihove probleme, i to već danas!

evo nesto na ovu temu, simpa... doslo mailom prije par dana


Djevojčica gleda mamu koja pere suđe i primijeti par sijedih vlasi. Upita je znatiželjno: "Zašto imaš bijelih vlasi u kosi?"

Mama odgovori : "Svaki put kad napraviš nešto loše, ja se ne osjećam dobro zbog toga, plačem i tužna sam - dobijem po bijelu vlas."

Devojčica se malo zamisli... pa upita, "Mama, zašto je bakina kosa potpuno bijela ?"


ja sam ovo odmah cerki procitala...

ja sam sijeda ima i 15 godina, valjda... mislim, ne skroz bijela, al' prilicno, nema teorije da se ne farbam... jedno vrijeme sam bila "neofarbana", pa su mi rekli da izgledam kao americka lezbijka... ofarbala sam se ne zbog "lezbijka" nego zbog "americka"

inace, nemam pojma da li je od brige ili sta li je, genetski valjda, al' i moja stara je rano pobijelila...

nek' su djeca ziva i zdrava, sijede se lako mogu prefarbati

@STB

Baš primjer sa tvog maila pokazuje da nije problem u dječjoj "čudnoj i lošoj" prirodi, već da se roditelji ne znaju nositi s tim...

citat:

---

statebriga wrote:
evo nesto na ovu temu, simpa... doslo mailom prije par dana


Djevojčica gleda mamu koja pere suđe i primijeti par sijedih vlasi. Upita je znatiželjno: "Zašto imaš bijelih vlasi u kosi?"



Mama odgovori : "Svaki put kad napraviš nešto loše, ja se ne osjećam dobro zbog toga, plačem i tužna sam - dobijem po bijelu vlas."

Devojčica se malo zamisli... pa upita, "Mama, zašto je bakina kosa potpuno bijela ?"


ja sam ovo odmah cerki procitala...

ja sam sijeda ima i 15 godina, valjda... mislim, ne skroz bijela, al' prilicno, nema teorije da se ne farbam... jedno vrijeme sam bila "neofarbana", pa su mi rekli da izgledam kao americka lezbijka... ofarbala sam se ne zbog "lezbijka" nego zbog "americka"

inace, nemam pojma da li je od brige ili sta li je, genetski valjda, al' i moja stara je rano pobijelila...

nek' su djeca ziva i zdrava, sijede se lako mogu prefarbati

---

Djeca
Sep 24


Prva godina: “Daj mi sisu!

Četvrta godina:”Pljunuo sam tetu u vrtiću jer je glupa.”

Peta godina:”Svi u vrtiću imaju ljepši mobitel od mene.”

Sedma godina:”Učiteljica je krava. Da, ja ću stalno biti na netu i bit ću i bit ću i bit ću! I ti si krava!

Četrnaesta godina:”Ako me budeš tlačila pljusnut ću te.”

Petnaesta godina:”Ne seri! Danas svi puše marihuanu.”

Šesnaesta godina:”Boli me k**** za zakon. Bit ću vani dok me bude volja!”

Osamnaesta godina:” Zašto pizdiš? Položit ću mature na jesen.”

Osamnaesta godina:”Tvoja je ideja bila da upišem faks tvoj je i problem tko će to platit.”

Dvadeset i osma godina:”A vi ste srali da nikad neću diplomirat!”

Trideseta godina:”Nećemo poklone, dajte nam lovu.

Trideset i prva godina: “Mali će kod vas biti preko vikenda.”

Trideset i druga godina:”Koji će vam k**** tako veliki stan. Dignite kredit pa si kupite garsonijeru. Nas je troje, vas je dvoje.”

Trideset i treća godina:”Imaš koju kunu? Rak? Danas svi imaju rak.”

Četrdeseta godina: “Daj nešto love, moramo malome platiti instrukcije, profesori su mu kreteni.”

Četrdeset i prva godina:” Stvarno nemate ni kinte? Na kojim k**** trošite? A nama je crknuo auto.”

Četrdeset i peta godina: “Ovaj dom je prva liga. Žohar na salati? Ne jedi salatu.”

Četrdeset i šesta godina:”Stara, ako si zaista tako žalosna, skoči kroz prozor. Kako bi se tek osjećala da ti je klinac u pritvoru.”

Pedeseta godina:”Stvarno te boli? Koga danas ne boli? Ne zajebavaj!”



Vedrana Rudan




[Edited by Shiva on 24-09-2013 at 20:46 GMT]

Ja sam bukvalno osijedila preko noći kad je prije 20-ak godina. Na moje oči je auto udario mog najmlađeg sina, kojem je bilo sedam godina. Dijete je vozilo bicikl, moj muž je vozio svoj ispred maleckog, a ja ih posmatrala kroz prozor. Tek su bili izašli iz kuće i krenuli do prodavnice. Pređoše normalno ulicu ispred kuće i nastaviše trotoarom u jednom pravcu. Nedaleko odatle je bilo raskršće. Mali pogleda lijevo i desno, ulica mirna, samo jedan auto prođe suprotnom stranom. Muž je već bio prešao ulicu ispred njega i posmatrao da li malecki na biciklu propisno prelazi ulicu. U tom času, vozač auta koji je već prošao raskrsnicu je valjda shvatio da se treba okrenuti pa je naglo stao dok je moje dijete prelazilo ulicu. Onda je isto tako iznenada odlučio da se okrene u ulici koju je prelazio moj dragi Mirče i bum... udari dijete na biciklu ni krivo, ni dužno. Mali je sreća pa nosio kacigu i doživio samo manji potres mozga od samog udara automobila u glavu (džip) i pada s bicikla, te nekoliko ogrebotina. Točkovi auta su se zaustavili bukvalno uz tijelo mog sina. Kao što rekoh, ovo se odigravalo pred očima mog muža, a ja sam sve posmatrala s prozora na 2. spratu. Slijedeće jutro sam imala šta vidjeti u ogledalu: kosa mi je bila bogatija za busijenje sijedih dlaka. Međutim, to je bilo najmanje bitno. Dragom Allahu hvala da je sve prošlo bez gorih posljedica.