Tko je Dmitrij Medvedev, Putinov potrčko i Kolindin domaćin u Rusiji?
Tko je Dmitrij Medvedev, Putinov potrčko i Kolindin domaćin u Rusiji?
Petar Stošić
Foto: EPA
KOLINDA Grabar-Kitarović danas je opet na utakmici Hrvatske na Svjetskom prvenstvu u Rusiji. Dok je na prošlu utakmicu rekla da ide privatno kao “obična” navijačica, ovog puta tvrdi da je došla na poziv ruskog premijera Dmitrija Medvedeva, koji je također na stadionu i navija za drugu stranu, domaćina prvenstva.
Ali tko je zapravo Dmitrij Medvedev? Iako upravo služi drugi šestogodišnji premijerski mandat, a od 2008. do 2012. bio je i predsjednik, Medvedev je široj javnosti i dalje slabo poznat. To nije čudno, s obzirom na to da je trenutni predsjednik Vladimir Putin alfa i omega ruske politike još od 2000. kad je došao na vlast.
A Medvedev je bio uz njega i tada, i mnogo prije toga. No počnimo od početka.
Medvedev i Putin - iz istog grada, studirali na istom fakultetu, zajedno u gradskoj upravi
Medvedev je od Putina mlađi 13 godina - rođen je 1965., ali u istom gradu, Sankt Peterburgu (tadašnjem Lenjingradu). Pohađao je isti fakultet prava na Sveučilištu u Lenjingradu. I jednom i drugom je predavao Anatolij Sobčak, kasniji Putinov politički mentor, a Medvedev je Sobčaku vodio uspješnu kampanju za zastupnika novog i posljednjeg sovjetskog parlamenta 1988.
No dok je Putin u tinejdžerskim danima sanjario o karijeri KGB-ovog špijuna i trenirao borilačke vještine, mladi Medvedev slušao je piratske kopije ploča engleskih rock&roll bandova: Black Sabbatha, Led Zeppelina i Deep Purplea, već pomalo zaveden zapadnjačkim životnim stilom u vrijeme već poodmaklog propadanja Sovjetskog Saveza. Ipak, i Medvedev je bio sportski tip - u studentskim danima je profesionalno veslao i dizao utege.
Nakon što je diplomirao 1987. i doktorirao 1990., Medvedev je imao prilično plodnu karijeru devedesetih u ponovo neovisnoj Rusiji. Cijele devedesete je predavao pravo na sadašnjem Sveučilištu u Sankt Peterburgu, vodeći istovremeno i privatnu pravničku praksu.
Ali u isto vrijeme je zaveslao i u burnim političkim vodama tranzicijske Rusije. Kako piše The Moscow Times, Medvedev i Putin našli su se zajedno u uredu za vanjske poslove Sankt Peterburga - Putin kao načelnik ureda, a Medvedev kao pravni konzultant. Šef im je bio bivši profesor Sobčak, koji je vodio Sankt Peterburg od 1991. do 1996.
Vodio Putinu predizbornu kampanju, ovaj ga stavio na čelo Gazproma
Nakon par godina, Medvedev se prebacio u privatni sektor kao direktor pravih poslova za veliku drvoprerađivačku tvrtku. 1999. se ponovo vratio u politiku, opet kao Putinov pobočnik. Kad je Boris Jeljcin postavio Putina za premijera 1999., ovaj je uzeo Medvedeva za zamjenika šefa ureda. Kad je Jeljcin na Novu godinu 1999. dao ostavku i Putin postao v. d. predsjednika, Medvedev je opet postao njegov zamjenik, a zatim i njemu vodio uspješnu kampanju na predsjedničkim izborima 2000.
Putin mu se velikodušno odužio: u sklopu svoje razvikane čistke Jeljcinovih oligarha koje je uglavnom zamijenio sebi odanim, ali ne manje korumpiranim ljudima, Putin je postavio Medvedeva na čelo upravnog odbora Gazproma, ruske državne tvrtke za proizvodnju i prodaju prirodnog plina, koji je uz naftu glavni ruski izvozni proizvod.
Medvedev je nakon toga je neko vrijeme bio Putinov šef ureda, a onda i prvi zamjenik premijera, zadužen za velike nacionalne projekte. A onda je došla 2008. i prvi veliki problem za Putina: isticao mu je drugi predsjednički mandat, a po Ustavu se nije mogao natjecati za treći uzastopni mandat.
Putin, koji je dotad već temeljito učvrstio vlast u Rusiji i pokazao da ne misli demokratizirati zemlju, zapravo je iznenadio unutarnje i vanjske analitičare kad je za svog nasljednika predložio Medvedeva, koji imao reputaciju previše liberalnog i prozapadnog političara za ukus bivšeg KGB-ovca koji je raspad SSSR-a opisao kao “najveću geopolitičku katastrofu 20. stoljeća”.
Ali s obzirom na njihovu dugu i uspješnu suradnju, Putinov izbor ipak nije bio tako neočekivan. Medvedev je bez problema pobijedio na izborima, budući da je imao jedini glas koji je zaista bio bitan - Putinov. Zanimljiva je ipak, iz današnje perspektive, izjava Medvedeva iz predizborne kampanje da je “sloboda bolja od neslobode”.
Medvedev je odmah, prema dogovoru, postavio Putina za premijera, što je u ruskom predsjedničkom sustavu uloga s puno manje moći. Zajedničku vladavinu ovog dvojca mediji su uskoro prozvali “vladavina tandema” ili “tandemokracija”. Ipak, barem na početku mandata, vladao je dojam da Medvedev ima određenu autonomiju i da je Putin zaista prepustio kontrolu nad zemljom, bar donekle, u njegove ruke.
Uz imidž prozapadnog liberala i borca protiv korupcije koji je Medvedev izgradio, mnogi na Zapadu nadali su se da će novi predsjednik zaista odvesti Rusiju u drugom smjeru. Čak i kada je pokušavao imitirati Putinov nastup čvrstog državnika i alfa-mužjaka, Medvedev je izgledao više komično nego impresivno. Upravo to je davalo nadu da je drukčiji od Putina i robotiziranih bivših KGB-ovaca kojima je Putin napunio Kremlj.
Ali te su nade vrlo brzo splasnule kada su dvije krize prisilile Putina da ponovo preuzme kormilo: prvo financijska kriza 2008., a onda i rat Gruzije i odmetnutih proruskih pokrajina te zemlje na čijoj strani je Rusija vojno intervenirala. Medvedev je, doduše, donekle zatoplio odnose sa SAD-om i Zapadom, iako je to bilo više na inicijativu Baracka Obame. SAD je tako odustao od plana Georgea Busha jr-a o postavljanju raketnog štita u istočnoj Europi, a dvije nuklearne sile potpisale su sporazum START o smanjivanju broja nuklearnih projektila na po 1500.
Putin shvatio da Medvedev nije materijal za nasljednika?
Ipak, Putinova najava 2011. da se misli vratiti na mjesto predsjednika nije bila posebno iznenađenje. “Da budem iskren, mislim da je čak i Putin bio malo razočaran s Medvedevim. Nadao se da će moći s vremenom odstupiti s vlasti, ali vidio je da Medvedev nije dorastao zadatku”, znakovito je komentirao jedan izvor blizak Kremlju za Guardian. Ova tvrdnja u skladu je sa spekulacijama da je Putin na neki način talac na vlasti - da ne smije otići s vlasti, čak i ako to želi, ako ne osigura nasljednika koji će zaštitii i njega, njegovu vladajuću kliku i s njom slizane oligarhe od kaznenog progona i gubitka kontrole nad ruskom ekonomijom.
Medvedev je tiho prihvatio smjenu i sudjelovao u predizbornoj kampanji s Putinom. Nova rošada dvojca na vlasti, unatoč kritikama za ciničnu manipulaciju demokratskom procedurom, nije Putinu naštetila na izborima koji su ionako bili obilježeni masovnom krađom glasova u njegovu korist.
Medvedeva je ipak silazak s predsjedničke funkcije, prema nekim izvorima, teško pogodio. Na sastanku parlamentarnih stranaka nakon izbora izgledao je kao da jedva suspreže suze.
Čini se kao da se Medvedev od tog udarca nikad nije potpuno oporavio. Od 2012. do danas ruski premijer je u svijetu je bio prilično neprimjetan, dok je u Rusiji postao glavna meta nezadovoljstva Rusa zbog ekonomske stagnacije nakon pada cijena nafte i plina i sankcija koje su SAD i EU uveli Rusiji zbog aneksije Krima 2014. Ako će njegov prvi premijerski mandat po ičemu ostati upamćen, onda je to njegova dramatična objava na sigurnosnoj konferenciji u Munchenu 2016. da je "novi Hladni rat" na pomolu.
Navaljni otkrio njegovo carstvo nekretnina: Vile, vinogradi, jahte...
Na neki način, Medvedev je postao gromobran za nezadovoljstvo umjesto Putina, koji je zbog kulta ličnosti u Rusiji gotovo nedodirljiv. Gafovi Medvedeva poput drijemanja na otvaranju Zimskih olimpijskih igara i drugim slavnim događajima više nisu bili simpatični, nego patetični, kako su mu brojni Rusi počeli pisati u heštegovima na društvenim mrežama. Njegova glasnogovornica Natalija Timakova čak se požalila da Medvedeva jako ljuti kad ga na društvenim mrežama posprdno zovu Dimon, što je izvedenica od Dimitri. “On nije Dimon za vas, on je premijer”, obrecnula se Timakova.
Medvedev je i sam izazvao bijes izjavama poput one da bi učitelji trebali otići u biznis ako im školske plaće nisu dovoljne ili nevjerojatnog odgovora umirovljenicima s Krima koji su prosvjedovali zbog mirovina koje nisu dobili: “Nema novaca! Ali izdržite. Sve najbolje.”
Jer novca je, kako je otkrio vodeći ruski oporbenjak Aleksej Navaljni, itekako bilo. Navaljni i njegovi suradnici prošle su godine privatnom istragom otkrili da je navodni borac protiv korupcije Medvedev sebi priskrbio čitavo carstvo nekretnina i druge imovine diljem Rusije i u inozemstvu - palače i vile iz carskog doba, ogromna zemljišta, vinograde, jahte, udjele u poljoprivednim tvrtkama… Video "Ne zovite ga Dimon" u kojem Navaljni objašnjava ovu korupcijsku aferu, pogledalo je više od 27 milijuna ljudi.
Ovo otkriće potaklo je Ruse u ožujku ove godine na najveće prosvjede nakon onih zbog izborne krađe 2011. Prosvjednici su tako na prosvjede ponijeli su sa sobom gumene patkice, rugajući se na račun skloništa za patke na jedom od Medvedevljevih navodnih imanja. Navaljni, koji je vodio i ove prosvjede i one 2011., u međuvremenu je uhapšen, zatvaran, osuđivan, fizički napadan i diskvalificiran na izborima
Medvedev, naravno, poriče sve optužbe o besramnom i kriminalnom bogaćenju na račun ruskih poreznih obveznika, kao što čini i Putin, iako je po procjenama insajdera poput pokojnog Borisa Nemcova zgrnuo daleko veće bogatstvo od Medvedeva. No prosvjedi protiv Medvedeva možda su mu, paradoksalno, spasili političku karijeru. Putin je, prema nekim spekulacijama, razmišljao o novom premijeru, ali nakon prosvjeda je odustao od toga kako ne bi izgledalo da je popustio pred Navaljnijevim optužbama. Drugi bitan faktor je, sigurno, Medvedevljeva dugogodišnja odanost.
“Putin vjeruje Medvedevu potpuno, on je 100% testirani proizvod. A sad je manje nego ikad vjerojatno da će ga smijeniti”, zaključio je izvor iz Kremlja. Možda Medvedev može dati koji savjet našoj predsjednici. I ona kao i on ima više ceremonijalnu funkciju, ali se već naveliko priprema za predizbornu kampanju za drugi mandat, do kojoj joj je očito vrlo stalo.
0 ( + )
*
FOTO Kolinda s Medvedevim iz VIP lože gleda utakmicu
FOTO Kolinda s Medvedevim iz VIP lože gleda utakmicu, na tribinama su i Vrdoljak, Čehok...
R.I., Hina
Foto: EPA, Igor Kralj/PIXSELL
HRVATSKA igra četvrtfinale SP-a protiv Rusije. S tribina VIP lože prati ih i predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, i to u društvu predsjednika FIFA-e te ruskog premijera Dimitrija Medvedeva.
Kolinda je danas stigla u Soči gdje su je dočekali izbornik Zlatko Dalić i HNS-ov predsjednik Davor Šuker. Predsjednica je podignula puno prašine nakon što je poslije utakmice s Danskom upala u svlačionicu reprezentacije gdje se grlila s polugolim igračima.
Najavila je da će to napraviti i danas, bez obzira na ishod utakmice.
Kolinda je u Soči išla komercijalnim letom, a ne vladinim zrakoplovom, i istaknula je da su troškovi puta za nju i njezinu pratnju 40.000 kuna.
Utakmicu četvrtfinala svjetskog prvenstva između Rusije i Hrvatske na tribinama olimpijskog stadiona Fišt u Sočiju pratili su brojni uglednici među kojima i premijer Ruske Federacije Dmitrij Medvedev, te hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović.
Na utakmici je i predsjednik Međunarodne nogometne federacije (FIFA) Gianni Infantino, ruski ministar sporta Pavel Kolobkov, dopredsjednici ruske vlade Olga Golodets i Vitalij Mutko, guverner Krasnodarske regije Veniamin Kondratijev.
Na utakmicu je stigao i hrvatski veleposlanik u Rusiji Tončić Staničić, tu je i predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza Davor Šuker te njegov ruski kolega Aleksander Alajev.
Rusko - hrvatski ogled prati i predsjednik Američkog nogometnog saveza Carlos Cordeiro, brojne nogometne legende među kojima i naš Goran Vlaović, te Rus Aleksej Smertin.
Među posebnim gostima je i Nikita Simonjan (91), najbolji strijelac u povijesti Spartaka, te bivši sovjetski reprezentativac koji je igrao za 'Zbornaju' na svjetskom prvenstvu 1958. u Švedskoj gdje je SSSR stigao do četvrtfinala.
Na tribinama su i Ivan Vrdoljak, Ivan Čehok, Dragan Primorac...
0 ( + )
*
Kako je Vladimir Putin postao (skoro) najmoćniji čovjek na svijetu?
Kako je Vladimir Putin postao (skoro) najmoćniji čovjek na svijetu?
Petar Stošić
Foto: Getty images
O UTAKMICI između Rusije i Hrvatske, koja se upravo odigrava u Sočiju dva dana nakon što su ruske državne banke preuzele polovicu udjela u Agrokoru, šahovski velemajstor i žestoki kritičar Vladimira Putina, Gari Kasparov, rekao je da “vjeruje u slučajnosti, ali vjeruje i u KGB.”
Kasparov, naravno, aludira na to da je ruski predsjednik bivši agent KGB-a i da ovom golemom zemljom i 27 godina nakon raspada Sovjetskog Saveza vlada klika bivših i sadašnjih špijuna iz KGB-ove škole. NKVD, KGB, FSB, GRU - kako god glasio akronim, tvrde Kasparov i drugi kritičari Putinovog režima, Rusija je i dalje pod presudnim utjecajem tajnih službi i njihovog hladnoratovskog mentaliteta.
Iako se zasigurno ne slaže s Kasparovim, i savjetnik predsjednika uprave Sberbanka za Agrokor, Maksim Poletaevu intervjuu o Agrokoru je znakovito rekao da ovaj nogometni susret Hrvatske i Rusije “nije slučajan, sve što radimo u životu nikad nije slučajno i interesantno je da su se sudbine Agrokora i Hrvatske ispreplele i manifestirale i u nogometu”.
Iz te perspektive je posebno zanimljiv nastavak komentara koji je Kasparov dao na Twitteru: "Pustimo nogometne zavjere, ali uvijek upamtite da svaka ruska banka, kompanija ili oligarh u konačnici služe Putinu. Veze su uvijek tu, čak i ako su nevidljive na početku." Je li zaista tako? I kako je bivši KGB-ovac Putin uopće postao gospodar Rusije, drugi najdugovječniji nakon Staljina i, ako ne najmoćniji, onda zasigurno drugi najmoćniji čovjek svijeta?
Odrastao u sitnom stančiću s još petero ljudi
Jedno je sigurno: Putin, koji je rođen 1952., dogurao je vrlo daleko od dječaka iz Lenjingrada, današnjeg Sankt Peterburga, gdje je živio u malenom sovjetskom stančiću u neimaštini, kao i stotine milijuna podanika sovjetske “radničke utopije”. Dvoje starije braće su mu umrli prije nego se on rodio - brat Viktor od dizenterije za vrijeme opsade Lenjingrada u Drugom svjetskom ratu. Stan u kojem je mali Vladimir živio s roditeljima dijelilo je još troje ljudi.
Putinova majka Marija bila je tvornička radnica, a otac Vladimir bio je mornar na podmornici, da bi s početkom nacističke invazije SSSR-a bio prebačen NKVD-ov “bataljun za uništenje”. O prirodi ovog tajnog odreda dovoljno govori sljedeći citat iz službenog opisa: “Svatko tko izravno ili neizravno pomaže neprijatelju mora biti pronađen i istrijebljen.”
Možda zbog toga nije čudno da je Putin također htio postati tajni agent još kao dječak, ali kako je objašnjeno u NowThis reportaži, navodno je bio previše impulzivan i nediscipliniran za takvu ulogu. Ipak, u višim razredima osnovne škole, postao je zreliji. Počeo je trenirati judo i sambo, sovjetsku verziju borilačkih vještina, a u srednjoj školi je učio njemački - sve po uzoru na obavještajne časnike kakve je gledao u sovjetskim filmovima.
Kad je bio u devetom razredu, prema nekim izvještajima, Putin je samoinicijativno otišao u lokalnu podružnicu KGB-a na razgovor za posao. Viši časnik rekao je nadobudnom mladiću da se prijavi u vojsku ili upiše pravo, ali da ni u kojem slučaju nikad više ne kontaktira agenciju. Oni će se, nije bilo potrebno ni reći, javiti njemu ako za to bude potrebe.
Putin je zaista upisao pravo na Sveučilištu u Lenjingradu, gdje je marljivo studirao. Upisao se i u Komunističku partiju. Na četvrtoj godini konačno je dobio poziv iz KGB-a i s 22 godine postao njihov agent. Nakon više godina obuke, poslan je da nadzire strance i zaposlenike u konzulatima u Lenjingradu. A onda je poslan u Istočnu Njemačku, u Dresden, gdje će dočekati i rušenje Berlinskog zida i raspad komunističkog Istočnog bloka. A to traumatično iskustvo obilježit će Putinov pogled na svijet sve do danas.
Iako to s obzirom na njegovu današnju moć zvuči nevjerojatno, Putin je sve do kraja Hladnog rata bio nebitni i besperspektivni sovjetski aparatčik. U Dresdenu se nije ni bavio pravim špijunskim poslom već je, kako piše autorica Putinove biografije Maša Gesen, uglavnom izrezivao novinske članke za arhivu. Na tom neuglednom zadatku, u zemlji koja je bila nisko na KGB-ovoj listi prioriteta, Putina je 1989. zateklo “događanje naroda”.
Stao sam pred masu 1989. u Dresdenu
“Mi smo narod”, izvikivali su te sudbonosne godine Nijemci kojima je bilo dosta sovjetske tiranije, opće nesigurnosti i bijede u ime komunizma. Okupljeno mnoštvo se, kao i u istočnom Berlinu i drugim gradovima, i u Dresdenu okomilo na sve simbole komunističke vladavine, od Lenjinovih kipova nadalje. Tako je na redu došla i podružnica KGB-a, u kojoj te večeri nije bilo zapovjednika, a mijenjao ga je mladi časnik Putin, koji je virio kroz zavjese, ne znajući što da učini.
“Bio je prestravljen da će navaliti u zgradu”, kaže Gesen u CNN-ovom dokumentarcu “Power of Putin”. Policija nije više bila ni od kakve pomoći. Putin je nazvao nadređene u Moskvi da bi pitao što da radi. Nitko mu se nije javljao. Kad mu se netko konačno javio, rekao mu je jednostavno: “Moskva je tiha”. Putin je bio prepušten sam sebi. Otišao je u podrum i učinio ono što je i njegov otac činio za vrijeme Drugog svjetskog rata - počeo spaljivati tajne dokumente kako ne bi došli u ruke “neprijatelju”.
Dok su KGB-ovi dosjei još gorili, Putin je sam izišao pred bijesnu rulju i navodno im jednostavno rekao: “Unutra su naoružani čuvari. Upucat će vas ako uđete.” “Uspio se na blef izvući iz ove situacije”, kaže bivši vanjski dopisnik i urednik Economista Edward Lucas. Blef je upalio i gomila se razišla. Osim što je Putin vještinu blefiranja iskoristio još mnogo puta u svojoj karijeri, iz ove je epizode izvukao vrlo važnu pouku. “Ovo je drama koja je ostala u Putinovom umu sve vrijeme - strah narodnog ustanka”, zaključuje urednik New Yorkera David Remnick.
Stoga je, kad je deset godina kasnije došao na vlast, odlučio uspostaviti apsolutnu kontrolu nad državom. Iako demokracija nikad nije zaista zaživjela u neovisnoj Rusiji - Boris Jeljcin je došao na vlast na jedinim koliko - toliko slobodnim izborima održanim još u Sovjetskom Savezu, dok je one 1996. prema vlastitom priznanju ukrao - Putin je definitivno pokopao ruski eksperiment s demokracijom.
A njegov politički uspon počeo je neprimjetno, na funkciji savjetnika gradonačelnika Sankt Peterburga devedesetih. Gradonačelnik je bio njegov bivši profesor s fakulteta Anatolij Sobčak. Već 1992. je bio pod istragom gradskog vijeća zbog malverzacija s prodajom metala. No unatoč preporuci da ga se smijeni, ostao je šef povjerenstva za vanjske odnose, a zatim 1994. postao i zamjenik gradonačelnika.
Na toj funkciji se i obogatio - iako će pravo bogaćenje doći tek kasnije. No po svemu sudeći, tih godina je na neki način i ušao u kliku ruskih oligarha i špijuna koji drže zemlju u šaci od njenog osamostaljenja. Ta je klika i izabrala Putina za Jeljcinova nasljednika. Bio je idealan upravo zbog toga što je bio relativno nepoznat i jer nije bio Jeljcinov bliski suradnik, dok ga ovaj nije postavio za zamjenika šefa ureda 1997., pa direktora FSB-a (nasljednika KGB-a) 1998., a na kraju i za premijera 1999. Jeljcin, čiji je odlazak zbog sve većih problema s alkoholom i korupcijskim skandalima klika iz Kremlja već pripremala, javno je obznanio da ga želi za svog nasljednika. O političkom kaosu iz tog vremena svjedoči podatak da je Putin bio peti premijer u 18 mjeseci.
Smjena vlasti, dosad jedina u neovisnoj Rusiji, formalno je dovršena na Novu godinu 1999. kad je Jeljcin nenadano dao ostavku, a Putin postao v.d. predsjednika. Putin se, zasigurno prema prethodnom dogovoru, odužio Jeljcinu svojim prvim predsjedničkim dekretom kojim je zagarantirao da se “optužbe za korupciju protiv predsjednika i njegove rodbine neće procesuirati”. Na sličan način su obustavljene i istrage protiv samog Putina iz devedesetih.
Došao na vlast na krilima terorizma i rata
No nepoznatom Putinu, koji je u to vrijeme imao podršku u anketama od otprilike 2%, nešto je nedostajalo za učvršćivanje vlasti. Slučajno ili ne, to nešto je dobio 2000. Kako u svom velikom članku za Guardian piše povjesničar Timothy Snyder, u rujnu 1999. Rusiju je pogodio niz terorističkih napada na stambene zgrade u više gradovima, u kojima su ubijene stotine civila.
Ne samo što je ovakva ugroza nacionalne sigurnosti jako dobro došla novom predsjedniku, koji se predstavljao kao čovjek zakona i reda, za pridobivanje javnosti, nego je i sumnja brzo pala na agente FSB-a. U gradu Rijazanu nekoliko agenata FSB-a uhapsili su sami njihovi kolege pod sumnjom da su postavili eksploziv. No osumnjičenici su brzo pušteni, a Kremlj je za bombaške napade optužio čečenske separatiste i islamiste, iako za to nije ponudio nikakve dokaze.
Ostalo je, kako se to obično kaže, bila povijest: Putin je pokrenuo Drugi čečenski rat i brutalno ugušio čečensku pobunu koja je osramotila Jeljcina 1996. Grozni je sravnjen sa zemljom, hiljade i hiljade civila su ubijene, u Čečeniji je uspostavljena policijska država (Putin je kasnije na vlast postavio bivšeg pobunjeničkog zapovjednika, a sad poslušnika Ramzana Kadirova), a Putinova podrška prema anketama je skočila na gotovo 50%. U atmosferi straha i uz pomoć masovne krađe glasova, Putin je glatko pobijedio u prvom krugu predsjedničkih izbora 2000.
2011. prošao zadnji vlak za rusku demokraciju
Posljednji čavao u lijesu ruske demokracije Putin je zabio na parlamentarnim izborima 2011. i predsjedničkim 2012., nakon kojih su na stotine hiljada Rusa izišle na ulice prosvjedujući zbog besramne izborne krađe. Prema evidenciji neovisnih ruskih izbornih promatrača, Putinova Ujedinjena Rusija dobila je oko 26% glasova. Prema službenim rezultatima, osvojila je više od 50% mjesta u Dumi. Putin je uredno dobio u prvom krugu izbora 2012., iako je nezadovoljstvo njegovom vladavinom tada bilo na svom vrhuncu. Prema izvještajima promatrača, deseci milijuna lažnih glasova ubačeni su među prave na ovim izborima.
Naravno da Putin nije uvažio kritike i prosvjede unutar i izvan Rusije. U skladu sa svojim paničnim strahom od ponovnog narodnog ustanka koji bi zbacio i njegov režim, poslao je policiju da se obračuna s prosvjednicima, eskalirao progon političkih protivnika i gušenje zadnjih nezavisnih medija, a za nemire i nezadovoljstvo našao još jednog prigodnog krivca - Ameriku i, pogotovo, državnu tajnicu Hillary Clinton. Clinton je, tvrdio je tada Putin, dala “signal” unutarnjim petokolonašima da krenu na ulice.
Od tada do danas, konfrontacija Rusije s imaginarnim unutarnjim i vanjskim neprijatelja sa Zapada koji je žele uništiti postala je narativ kojim Putin legitimira svoju vladavinu. Politika se pokazala uspješnom - ove godine je, uz krađu glasova ili bez nje, osvojio četvrti mandat sa 77% glasova. Ostane li do kraja mandata, vladat će Rusijom do 2024. Što na to kažu njegovi pristaše? "To što ga smatraju najvećim neprijateljem Zapada znači da mu priznaju status najvećeg političara. Ako vas se boje, znači da vas poštuju", kaže ruski politički analitičar Konstantin Kalačov.
No raspad SSSR-a, koji je nazvao "najvećom geopolitičkom katastrofom 20. stoljeća", Putin očito nikad nije prežalio, a njegove reprize se nikad nije prestao bojati. Samo što je pri tom upao u zamku koju si je sam postavio - koncentrirajući svu vlast u svojim rukama, otvorio je prostor za kaos nakon svog silaska s vlasti, čak i ako ostane na njoj doživotno.
Putin i oligarsi
Ono što Putinovi zagovornici često tvrde - da je Putin donio Rusiji političku stabilnost i određeni ekonomski napredak nakon tranzicijskog kaosa, opće privatizacijske pljačke i paralelnog basnoslovnog bogaćenja oligarha i bijede u kojoj je živjela većina Rusa devedesetih - donekle je točno. Jeljcin - koji je dopustio oligarsima da haraju Rusijom, poslao tenkove na zgradu Dume i ukrao izbore, zaista je potpuno podbacio kao prvi predsjednik neovisne Rusije, a SAD i svijet su mu daleko previše gledali kroz prste zbog naivnih nada o demokratizaciji i liberalizaciji Rusije i uspostave dobrih političkih odnosa.
Putin je, s tim u skladu, u početku svoju misiju predstavio kao gospodarski i politički preporod Rusije, rast životnog standarda njenih građana i povratak zemlje u ulogu svjetske sile. Impresivan rast cijena nafte i plina, o kojima rusko gospodarstvo gotovo potpuno ovisi, u tome mu je itekako pomogao u prvom desetljeću 21. stoljeća; kao i pomirljiva politika Zapada koji je uveo Rusiju u klub G8, zatvarajući oči na kršenje ljudskih prava, sve veći autoritarizam i sve agresivniju rusku vanjsku politiku, od invazije na Gruziju 2008. nadalje.
No jedan od najtvrdokornijih mitova o Putinu je onaj da se obračunao s oligarsima i zaštitio ruski narod od njihove pljačke. Obračunao se onim oligarsima i političarima koji su mu se zamjerili ili se drznuli otvoreno ga kritizirati, dok je onima lojalnima omogućio daljnje nesmetano bogaćenje po principu klijentelizma ili “rođačkog kapitalizma”, u kojem država ima krajnju kontrolu nad navodno slobodnim tržištem i postavlja svoje ljude, službeno ili neslužbeno, na čelna mjesta svih bitnih sektora ekonomije.
Brojke govore za sebe - u Moskvi prema Forbesu živi 80 milijardera, dok ranih devedesetih nije bilo nijednog. Više ih je samo u Hong Kongu i New Yorku. Nedaleko od bogatih metropola, Moskve i St. Petersburga, oko 20 milijuna ljudi živi ispod nacionalne granice siromaštva. Iako je broj siromašnih prepolovljen pod Putinom, to je i dalje više od desetine ukupne populacije koja preživljava s manje od 200 dolara mjesečno.
Ulogu Putina kao glavnog kuma u onome što je Kasparov nazvao “mafijaškom državom” ilustrira i anegdota koju je nedavno ispričao ruski veleposlanik u Hrvatskoj Anvar Azimov. Pri posjetu predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović Moskvi, na večeri su se našli ona, predsjednik Sberbanka Herman Gref i Putin. Putin je tada upitao Grefa koliko iznosi dug Agrokora prema ruskim bankama, a ovaj mu je odgovorio da dug iznosi oko 1,1 milijardi eura. Putin je zatim upitao Grefa koliko godišnje zarađuje Sberbank, a on mu je odgovorio da je godišnja dobit oko 12 do 13 milijardi eura. Azimov kaže da se Putin nasmijao i rekao: "Koja škrtica, problem mu je jedna milijarda." A Agrokor je sada, praktički, u ruskim rukama.
Doduše, ako se vodimo službenom imovinskom karticom koju je predao prije ovogodišnjih izbora, Putin ima: Ladu terenca iz 2009. i dvije sovjetske Volge iz šezdesetih godina prošlog stoljeća, stan od 75 kvadrata u Moskvi, a zaradio je ukupno 38,5 milijuna rublja, odnosno 673 hiljade dolara, od 2011. do 2016. Godišnja predsjednička plaća, zajedno s vojnom mirovinom na temelju staža u KGB-u iznosi mu oko 112 hiljada dolara. No dovoljno govori da praktički svi drugi kandidati na zadnjim izborima, koji su više bili igrokaz nego pravi izbori, prema imovinskoj kartici bogatiji su od njega.
Pravi razmjeri Putinovog bogatstva samo se naziru: kada je prije godinu dana svijet potresla afera Panama Papers, novine poput Guardiana ubrzo su utvrdile da su Putinovi bliski suradnici na offshore računima panamske tvrtke držali čak dvije milijarde američkih dolara.
A i to bi mogao biti tek vrh sante leda. Bivši savjetnik Kremlja, Stanislav Belkovski, 2012. je naveo da ono iznosi 70 milijardi dolara. Bill Browder, američki fond-menadžer koji je godinama poslovao u Rusiji tvrdi da bi Putin mogao biti "težak" i do 200 milijardi dolara, što bi ga učinilo uvjerljivo najbogatijim čovjekom na svijetu. "Vidna Putinova kolekcija satova vrijedna je nekoliko njegovih službenih plaća", izjavio je Browder za CNN.
Prema dosjeu koji je 2012. sastavio Boris Nemcov, Putin ima čak 20 palača, 4 jahte, 58 aviona i helikoptera te kolekciju satova vrijednu skoro pola milijuna dolara. Nemcov je, opet slučajno ili ne, ubijen ispred samog Kremlja tri godine kasnije.
Valja za kraj navesti još jednu zanimljivost iz Putinove biografije. bila Ksenija Sobčak, kći istog onog Putinovog profesora i kasnije šefa koji ga je uveo u politiku. Kako to da joj je, s obzirom da drži sve konce u Rusiji, Putin dozvolio da se kandidira? Mogući odgovor leži u upravo u odnosu Putina i njenog oca. Govoreći o njegovom sprovodu 2000., Sobčak se u intervjuu za BBC prisjetila: “To je bio prvi i zadnji put da su ga svi u Rusiji vidjeli kako plače. Do današnjeg dana još se sjećam i njegova reakcija me je ostavila u šoku. To ga je potpuno ubilo.”
O iznenadnoj smrti njenog oca i dalje kruže glasine - da je ustvari ubijen. “Mislite li da je vaš suprug ubijen?”, pitao je otvoreno novinar BBC-ja Ksenijinu majku u svojoj reportaži iz Rusije. “Ne znam”, odgovorila mu je uzdišući: “Imao je mnogo neprijatelja, a oni nisu otišli. To su ljudi koji su mislili da on gura Putina na vlast. Znali su da bi im Sobčak mogao stati na put. Jer, on je bio jedina osoba koju je Putin slušao.”
0 ( + )
*
Policajke u kratkim hlačicama izazvale burne rasprave na društvenim mrežama
Policajke u kratkim hlačicama u Libanonu izazvale burne reakcije: "Ovo je slobodna zemlja"
M.Ba
Screenshot: BBC
GRADIĆ Broummana u Libanonu zaposlio je grupu mladih žena u svojim dvadesetima, uglavnom studentica, da rade kao pomoćne policajke tokom ljeta odjevene u kratke hlačice.
Ovaj potez u malom libanonskom gradu privukao je pažnju medija te doveo do burne rasprave na društvenim mrežama.
Dok jedni tvrde kako je riječ o potezu gradonačelnika kojim koristi mlade žene kako bi privukao turiste, drugi smatraju kako je riječ o pretjeranom analiziranju i davanju pažnje nečemu što nije toliko važno.
Jedna od policajki odjevena u kratke hlačice izjavila je “kako su prihvatili nove uniforme s entuzijazmom te da se nadaju da će ih nositi svake ljetne sezone”, piše newshipe.com.
"Ovo je slobodna zemlja"
“Za neke su seksi, za neke su uobičajene. Ovisi o obrazovanju osobe”, rekao je za BBC gradonačelnik Broummana Pierre Achkar dodajući kako svake godine nastoje šokirati nečim kako bi privukli međunarodne medije, lokalce i turiste u grad dvadesetak kilometara udaljen od Beiruta.
“Lijepo je. A ljudi vole lijepo. Želite li da su ružne?”, zapitao se gradonačelnik objašnjavajući kako se i nošenje jeansa nekad smatralo vulgarnim.
“Žene su slobodne: seksi ili ne, ovo je slobodna zemlja”, odgovorio je Achkar za BBC.
S druge strane njihovi muški kolege i dalje su odjeveni u hlače.
0 ( + )
*
Kim Jong-un bijesan nakon maratonskih pregovora s Amerikancima: "Ovo je izdaja"
Kim Jong-un bijesan nakon maratonskih pregovora s Amerikancima: "Ovo je izdaja"
R.I., Hina
Foto: Getty images
AMERIČKI državni tajnik Mike Pompeo ocijenio je u subotu "vrlo produktivnim" dvodnevne pregovore koje je vodio u Pjongjangu za pokretanje konkretnog plana denuklearizacije.
Pompeo je od petka osam sati pregovarao s Kim Yong Cholom, desnom rukom sjevernokorejskog vođe Kim Jong-una u Pjongjangu.
U obraćanju novinarima prije puta u Tokio Pompeo je razgovore ocijenio produktivnima, ali nije precizirao kako Sjeverna Koreja namjerava ispoštovati svoje obveze o denuklearizaciji poluotoka u zamjenu za sigurnosna jamstva.
"To su složena pitanja, ali napredovali smo u gotovo svim središnjim pitanjima, u nekima smo napravili velike korake, a u nekima još preostaje posla", rekao je.
On bi u Tokiju trebao informirati svoje japanske i južnokorejske kolege o napretku pregovora.
Svrha sastanka u Pjongjangu je izrada detaljnih smjernica prema "potpunoj denuklearizaciji Korejskog poluotoka", kao što su tokom povijesnog susreta u Singapuru 12. lipnja dogovorili američki predsjednik Donald Trump i sjevernokorejski vođa Kim Jong-un.
"Nitko se nije udaljio od tog cilja koji nam ostaje obveza. Vodili smo produktivne razgovore u dobroj vjeri", dodao je Pompeo i spomenuo da će se dužnosnici dviju strana sastati u radnoj skupini 12. srpnja kako bi razgovarali o repatrijaciji ostataka američkih vojnika ubijenih u Korejskom ratu (1950. - 1953.).
Bijes u Sjevernoj Koreji
No, nedugo nakon što se američki državni tajnik pohvalio napretkom u pregovorima, iz Pyongyanga je stiglo ljutito priopćenje.
"Amerikanci su stvarali ogroman, jednostran pritisak na Sjevernu Koreju da prekine svoj nuklearni program i odrekne se svog nuklearnog oružja", stoji u priopćenju koje prenosi državna agencija KCNA.
"Razgovori s američkom delegacijom bili su vrijedni žaljenja. Oni su izdali duh prošlomjesečnog summita", dodaje se u priopćenju te zaključuje: "Ishod popratnih razgovora je vrlo zabrinjavajući jer nas je doveo do opasne faze koja bi mogla poremetiti našu volju za denuklearizacijom koja je dosad bila čvrsta."
0 ( + )
*
Hoće li Davidov otac večeras otkriti istinu o ubojstvu sina?
Hoće li Davidov otac večeras otkriti istinu o ubojstvu sina?
M.Ba
Foto: YouTube
NERAZJAŠNJENA smrt mladog banjalučkog studenta Davida Dragičevića, koji je pronađen mrtav 24. ožujka na ušću rječice Crkvene u Vrbas, ne prestaje plijeniti pažnju javnosti, a građani se iz dana u dan još uvijek, više od tri mjeseca, redovno okupljaju na glavnom trgu zahtijevajući istinu o ovom slučaju.
Banjalučani, ali i građani diljem zemlje i regije, prosvjeduju kako bi, kako kažu, institucije odradile svoj posao zaštite građana.
Parlament je formirao anketni odbor koji je saslušavši sve sudionike istrage donio izvještaj na 300 stranica gdje se navodi kako postoje sumnje da je dvadesetjednogodišnji mladić ubijen. Prošle srijede zastupnici vladajuće većine odbili su podržati zaključke odbora u kojima je navedeno kako "postoje osnovane sumnje da je David Dragičević ubijen" te se zahtijeva žurno reagiranje tužiteljstva, a zbog počinjenih propusta i utvrđivanje odgovornosti ministra unutarnjih poslova RS Dragana Lukača te još nekoliko dužnosnika MUP-a, kao i Zavoda za sudsku medicinu čiju su forenzičari tvrdili kako je mladić nastradao nesretnim slučajem, odnosno utapanjem.
Mladićev otac Davor Dragičević, koji je pokrenuo i samostalnu istragu, uspio je opovrgnuti prethodne nalaze policije o tome kako je njegov sin provalio u obližnju kuću u noći nestanka te cijeli niz drugih nelogičnosti.
Otac: Institucije se igraju s mojim mrtvim sinom
Davidov otac je u četvrtak navečer u emisiji Plus BN televizije ponovio kako je ubojstvo Davida planirano, a on je mučen, masakriran, silovan. ''Pokušali su da se nagode sa mnom. Reći ću tko je u pitanju kada za to dođe vrijeme. To su ljudi i iz institucija, ali i privatna lica'', izjavio je Davor Dragičević dodajući kako se institucije već više od sto dana ''igraju'' njegovim mrtvim sinom.
Nakon parlamentarnog odbijanja usvajanja izvješća posebnog tijela, Okružno javno tužiteljstvo Banja Luka isti je dan objavilo da je u dosadašnjem postupku prikupljanja dokaza sa sigurnošću utvrdilo da David Dragičević nije otet, zarobljen, zlostavljan i likvidiran te da postoji sumnja da je 18. ožujka napadnut u Ulici Velibora Janjetovića Janje te da su ga napadači gurnuli u rijeku Crkvenu, ili je bježeći od njih sam pao u rijeku.
''Previše vremena sam vam ja dao da mi date ovo'', izjavio je pokazujući na izvještaj tužiteljstva na podu, a na trgu su obješene i slike 56 zastupnika koji su glasali protiv usvajanja ovog dokumenta.
''Pozivam sve 7. srpnja u subotu s početkom u 19 sati na miran i dostojanstven skup gdje tražimo dvije riječi koje nam zločinci i ubojice ne daju. Istinu i pravdu'', rekao je Davidov otac, koji je prethodno najavljivao kako će na današnjem velikom prosvjedu na dan sinova rođendana objaviti i imena ljudi koji stoje iza ubojstva. Uz Davida, na današnjem okupljanju očekuju se i Muriz Memić, otac tragično nastradalog Dženana Menića iz Sarajeva, te Spasenija Aranđelović, majka također tragično nastradale Danijele Aranđelović iz Tuzle, roditelji djece čije su smrti također ostale nerazjašnjene.
0 ( + )
*
Povijesne kiše u Japanu, u poplavama i odronima poginulo najmanje 49 ljudi
VIDEO Pogledajte strašne prizore iz Japana, u povijesnim poplavama najmanje 49 mrtvih
Hina
Foto. EPA
PO ZADNJIM podacima najmanje je 49 osoba smrtno stradalo, a 48 ih je nestalo uslijed obilnih kiša koje su pogodile zapadni i središnji Japan, a iz domova je evakuirano 1,6 milijuna ljudi, objavila je u subotu televizija NHK.
Japanska meteorološka agencija izdala je posebno upozorenje za četiri prefekture japanskoga otoka Honshua, pozivajući na oprez zbog klizišta, rasta vodostaja rijeka i snažnog vjetra usred dosad nezapamćenih oborina.
Na snimkama potopljenih područja snimljenima iz helikoptera vide se ljudi na krovovima kuća kako mašu, očekujući pomoć. Mediji prenose da vojnici čamcima spašavaju djecu iz nabujale rijeke u Hiroshimi.
U Motoyami, gradu na otoku Shikoku, oko 600 km udaljenom od glavnoga grada Tokija, s petka na subotu palo je 583 mm kiše.
Premda su se vremenske prilike smirile, na području zapadnoga i istočnog Japana još uvijek postoji opasnost od obilne kiše, objavila je Agencija, najavljujući nastavak oborina u nedjelju.
Četvero ljudi u Hiroshimi, Yamaguchiju i Ehimeu je u kritičnom stanju zbog ozljeda koje su zadobili u klizištima tla.
Do subote ujutro domove je napustilo 1,6 milijuna stanovnika, a Agencija za upravljanje krizama evakuaciju je naložila za još 3,1 milijuna ljudi.
U pomoći unesrećenima sudjeluje oko 48.000 policajaca, vatrogasaca i članova Udruge za civilnu zaštitu.
0 ( + )
*
Tajland čeka ogromne kiše, spasioci u velikim problemima: "Svi bi se mogli utopiti"
RAZVOJ DOGAĐAJA PRATITE NA INDEXU
Tajland čeka ogromne kiše, spasioci u velikim problemima: "Svi bi se mogli utopiti"
R.I.
Foto: EPA
POSLJEDNJIH nekoliko dana na Tajlandu, ili barem u regiji gdje se nalazi spilja u kojoj je zarobljeno 12 dječaka i njihov trener, bilo je prilično suho. Posebno za ovaj dio godine. Počela je sezona monsuna, a to znači obilnu i gotovo svakodnevnu kišu. Takvo će vrijeme trajati sve do oktobara.
Posljednjih je dana, već smo napisali, bilo prilično suho. No već ovaj vikend sve će se to promijeniti. Svjesne su toga i tajlandske vlasti. A jednako su svjesne da će jaka kiša dodatno zakomplicirati bilo kakav pokušaj spašavanja.
Za to vrijeme 12 dječaka i njihov 25-godišnji nogometni trener u mraku na maloj hridi duboko unutar poplavljene spilje čekaju razvoj situacije. U spilji su već 14 dana. Devet dana je trajala očajnička potraga za njima, a sad se traži način kako ih izvući van.
Pogledajte video: Pojavile se snimke tajlandskog specijalca koji je poginuo u operaciji spašavanja dječaka
Da bi uopće došli do njih, u svom velikom današnjem pregledu situacije piše CNN, spasioci trebaju prolaziti kroz uske prolaze koji su često toliko tijesni da kroz njih jedva prođe jedna osoba. Ronioci na nekim mjestima čak moraju skinuti svoje spremnike kisika i provući se kroz uski prolaz i pritom paziti da ne oštete ništa što nose na sebi jer bi to moglo biti kobno. U tunelima kroz koje idu vlada mrkli mrak. Voda je blatnjava i hladna, a cijeli put u jednom smjeru traje oko šest sati, koliko im treba do tamo, a nazad nešto manje. Koliko je opasno takvo putovanje najslikovitije dočarava tragičan slučaj od jučer, odnosno smrt jednog ronioca koji je ostao bez kisika.
Ronioci su samo jedan dio ove komplicirane operacije. Već se gotovo dva tjedna, još od vremena prije nego što su dječaci uopće nađeni, velikim pumpama 24 sata dnevno izbacuje voda iz spilje. Izbačena je tolika količina vode da su se obližnja polja pretvorila u jezera. Ranije ovog tjedna stvari su izgledale dosta optimistično. Na jednoj je konferenciji za novinare čak rečeno da postoji mogućnost da se ispumpa toliko vode da dječaci jednostavno vani išetaju.
Optimizam zamijenili pesimizam i hitnost
No te su nade sada nestale. Zamijenili su ih pesimizam i hitnost. Tamni kišni oblaci, baš kako je najavljeno, prekrili su nebo. U subotu navečer po lokalnom vremenu, dakle danas poslijepodne po našem, očekuje se golema kiša koja neće stati tako brzo.
Dječaci čekaju. Jučer je javljeno da je unutra značajno opala količina kisika. Nema ni svjetla. Sve bi to moglo jako utjecati na zdravlje dječaka. Ako razina kisika još opadne, onda unutra više uopće neće moći boraviti. Na kraju krajeva, nitko ne jamči da voda neće poplaviti i komad stijene na kojem sada borave.
Narongsak Osotthanakorn, šef operacije spašavanja i guverner provincije Chiang Rai u kojoj se špilja nalazi, danas je rekao novinarima da su uvjeti za moguću evakuaciju trenutno "najpogodniji" što se tiče razine vode i zdravlja djece.
No dodao je da i dalje traju rasprave i pripreme o mogućem pokretanju misije spašavanja. Ranije je rekao kako je moguće da dječaci neće biti evakuirani u isto vrijeme.
Narongsak je naglasio da će na konačnu odluku utjecati i sve manja količina kisika u špilji i prijetnja dodatnih kiša koje se prognoziraju za ovaj vikend i koje bi mogle trajati nekoliko dana.
Nema lake odluke - svaki potez može biti kriv, svako čekanje kobno
Nema lake odluke za spasioce. Svaki korak može biti koban, svaka pogreška može skupo koštati. Ali i oklijevanje također može biti opasno.
"Timovi će imati jednu točku nakon koje će trebati donijeti odluku da ih se izvuče. Ostaviti ih nakon tog trenutka bi značilo njihovo utapanje", kaže za CNN jedan britanski ronilac koji je želio ostati anoniman. Drugim riječima, odredit će se trenutak u kojem će se morati krenuti u hitno spašavanje.
"Ta točka ovisit će o količini oborina, razini vode unutra, ali i o stanju dječaka", dodao je.
Sve zapravo vodi prema tome da se dječake izbavi uz pomoć ronioca. Zasad je najizglednija opcija da svaki dječak ima svog ronioca koji će ga voditi vani. Dječaci su savladali osnove ronjenja. No ranije je naglašeno da će se za to čekati posljednji trenutak jer je preopasno.
U međuvremenu se traže i alternativni načini. Deseci ljudi, stručnjaka i volontera već danima tragaju za prirodnim dimnjacima, alternativnim ulazima u planinu koji bi vodili do dječaka ili barem blizu njihova položaja. Riječ je o obraslom i gusto pošumljenom krajoliku pa je takav ulaz, ako uopće postoji, vjerojatno prekriven.
Priču o dječacima na Tajlandu budno prati cijeli svijet. Ronioci i stručnjaci iz cijelog svijeta ponudili su pomoć ili otišli tamo. No specifičnost situacije puno toga ostavlja improvizaciji, a to bi po dječake moglo biti opasno.
Upravo zato se čeka pravi trenutak. Ali takav trenutak možda neće doći. A onda će se krenuti u hitno izvlačenje nesretne djece.
0 ( + )
*
Ništa još od spašavanja, stiže obilna kiša. Dječaci pisali roditeljima: "Samo želimo kući"
RAZVOJ DOGAĐAJA PRATITE NA INDEXU
Ništa još od spašavanja, stiže obilna kiša. Dječaci pisali roditeljima: "Samo želimo kući"
F.Ć.
Foto: Facebook
DVANAEST dječaka i njihov trener još su zarobljeni duboko u utrobi spilje u Tajlandu. Nitko ne zna kad će i kako biti spašeni. Iako se prije nekoliko dana govorilo o tome da bi dečki u spilji mogli biti četiri mjeseca, do kraja sezone monsuna, ta je opcija, barem zasad, napuštena.
Naime, za vikend su najavljene nove obilne kiše, a neočekivano je pala razina kisika u spilji.
No od spašavanja, kako kažu vlasti, zasad neće biti ništa. Vrijeme spasiocima trenutno ne ide na ruku. No to bi se moglo promijeniti pa postoji šansa da se krene u hitno spašavanje, ako se procijeni da se situacija u spilji pogoršava.
"Ne, ne danas", kazao je Narongsak Osottanakorn, guverner provincije Chiang Rai gdje se spilja nalazi. Sad se opet razmatra mogućnost da se dječake spasi "buddy diveom", odnosno da svaki dječak ima ronioca koji će ga pratiti. No, i za to se trebaju posložiti uvjeti.
Dječaci pisali obiteljima
Za to vrijeme dječaci i njihov trener borave na malom otočiću usred vlažne spilje. Danima su bili u mraku, a tek su im spasioci koji su ih pronašli nakon devet dana potrage donijeli svjetlo. Komunikacija nije uspostavljena, ali su zato dječaci napisali pisma obiteljima. Spasioci, kojima do dječaka i nazad treba preko 11 sati, pisma su objavili na Facebooku, piše CNN.
"Ne brinite se, svi su zdravi. Samo želimo izaći i jesti svakakvu hranu. Čim izađemo, odmah želimo kući. Profesorice, nemojte nas zatrpati domaćom zadaćom", stoji u zajedničkom pismu.
"Mama, tata, ne brinite se, ja sam dobro. Molim vas recite bratu Yodu da se spremi jer me vodi na piletinu", piše dječak Tum.
"Mama, tata, volim vas. Nemojte se brinuti, na sigurnom sam. Sve vas volim", piše Pong.
"Mama, tata, Nick vas oboje voli. Voli i mlađu braću i sestre. Ako izađem, vodite me jesti moo katu. Sve vas molim", piše Nick koji se zaželio lokalnog jela.
"Mama, jeste li dobro kod kuće? Tamo i ostanite. Ja sam dobro. Recite to mojim profesorima", piše Mark.
"Ne brinite se. Svi mi nedostajete. Djed, tetke, majka, otac, braća. Sve vas volim. Sretan sam ovdje. Specijalci brinu o meni. Sve vas volim", piše Mick.
"Ja sam dobro, ali je prilično hladno. Ali ne brinite se. Ne zaboravite na moj rođendan", piše Dom. Rođendan mu je bio 3. srpnja.
"Ne brinite se o nama više. Sve vas volim. Zbilja želim kući", piše Adul.
"Night vas sve pozdravlja. Night vas sve voli. Ne brinite se za Nighta", piše dječak Night.
"Tleu nedostaju majka i otac. Zbilja mi nedostaje i Wubwab. Volim vas. Ne brinite se za mene, mogu se brinuti sam za sebe", piše Tle.
"Ja sam dobro, ne brinite se. Volim vas sve", piše Note.
"Mama, tata, ne brinite se. Bew je nestao samo na dva tjedna. Doći ću kući i pomoći majci u prodaji kad god budem slobodan", piše Bew.
"Ne brinite se. Sretan sam. Volim oca, majku, mlađu braću i sestre te obitelj", piše Tee.
Roditeljima dječaka obratio se i Akkapol Chanthawong, trener koji je zarobljen s njima.
"Dragi svi roditelji,
sva djeca su dobro. Tu su ljudi koji se zaista brinu o njima. Obećavam da ću se i ja brinuti o njima najbolje što mogu. Hvala vam na potpori. Zbilja mi je žao", napisao je.
Pogledajte video: "Vratit ćemo dečke kući" - specijalac koji je tragično poginuo u operaciji spašavanja zarobljenih dječaka
0 ( + )
*
Filipinski predsjednik: Ako mi netko dokaže da bog postoji dat ću ostavku
Filipinski predsjednik: Ako mi netko dokaže da bog postoji dat ću ostavku
Foto: EPA
FILIPINSKI predsjednik Rodrigo Duterte obećao je dati ostavku ako mu itko uspije dokazati da bog postoji, manje od dva tjedna nakon što je šokirao dio javnosti nazvavši ga glupim.
Duterte je u govoru kasno u petak rekao da mu treba samo jedna osoba koja će tvrditi da je bila u raju i razgovarala s bogom.
"Trebam samo jednu osobu koja će mi reći da on zaista postoji", istaknuo je filipinski predsjednik.
"Evo, imam fotografiju, imam selfie s bogom."
"Od toliko milijardi ljudi potrebna mi je samo jedna osoba", dodao je Duterte.
"A ako ona postoji, dame i gospodo, odmah ću objaviti svoju ostavku."
Filipinski predsjednik prošlog je mjeseca bio meta kritika u svojoj većinski katoličkoj državi nakon što je propitkivao božju logiku u biblijskoj priči stvaranja o Adamu i Evi.
"Adam je pojeo voće s drva znanja i tad je rođeno zlo. Tko je taj glupi bog?" upitao je 22. lipnja u govoru u svom rodnom gradu Davau.
"Taj pasji skot je glup ako je to slučaj."
"Stvori nešto savršeno i tad smisli događaj koji će izazvati i uništiti kvalitetu svog djela."
Taj 73-godišnji čelnik kasnije je branio svoje izjave, tvrdeći kako ima pravo ne vjerovati ni u jednu religiju.
Duterte je i ranije grdio katoličku crkvu na Filipinima, otočju na kojem je 80 posto stanovnika te vjere.
Svećenike je prozivao za korupciju i seksualno zlostavljanje od kojeg tvrdi da je bio žrtva kad je bio učenik u Davau.