Rekordan broj ljudi na varšavskom Prideu usprkos vladajućim konzervativcima
Rekordan broj ljudi na varšavskom Prideu usprkos vladajućim konzervativcima
R.I./Hina
Foto: EPA
DESECI tisuća ljudi sudjelovali su danas u Povorci ponosa u Varšavi, prijestolnici Poljske, u kojoj su prava gej osoba bila važno pitanje u kampanji za euroizbore, a očekuje se da će se tako nastaviti i u kampanji za jesenske nacionalne izbore.
Povorka, za koju se očekivalo da će biti najveća do sada u gradu, održana je u vrijeme kada vladajuća konzervativna stranka Pravo i pravda (PiS) jača otpor prema pravima lezbijskih, gej, biseksualnih i transrodnih osoba (LGBT), tvrdeći da oporba podrškom toj zajednici ugrožava poljsku kulturu.
PiS je navodnim prijetnjama LGBT pokreta posvetio pozornost u svojoj kampanji tokom izbora za Europski parlament, a to će pitanje vjerojatno ostati i među glavnim temama u kampanji za izbore koji se očekuju u oktobaru ili studenom.
Analitičari kažu da se PiS nada mobilizirati svoje uglavnom ruralne glasačke baze obećanjima o otporu zapadnjačkom liberalizmu te da želi iskoristiti sve dublje podjele u društvu u pogledu politika prema manjinama, okolišu, pobačaju i migraciji.
Varšava je liberalnija u odnosu na ruralne dijelove
Varšava je puno liberalnija i otvorenija u odnosu na konzervativne ruralne dijelove zemlje iz kojih PiS dobiva glavninu podrške.
Glasnogovornik varšavske gradske skupštine rekao je da je očekivano oko 50.000 ljudi u Paradi ponosa, što je nekoliko hiljada više u odnosu na prošlogodišnjih 45.000 sudionika na sličnom događanju.
"Ova parada je bez sumnje rekordna što se tiče posjećenosti", kazao je glasnogovornik.
Rafala Trzaskowskog, gradonačelnika Varšave koji je pobijedio na prošlogodišnjim izborima kandidata PiS, vladajuća stranka kritizirala je zbog namjere da uvede program seksualnog odgoja kojim bi se učenike podučavalo o seksualnoj orijentaciji, diskriminaciji i reproduktivnom zdravlju.
"Ne treba svatko marširati u Paradi jednakosti, no svi bi trebali poštivati prava manjinskih grupacija", rekao je Trzaskowski, koji je sudjelovao u povorci.
0 ( + )
*
U Njemačkoj potonula povijesna jedrilica nakon sudara s brodom
U Njemačkoj potonula povijesna jedrilica nakon sudara s brodom
R.I./Hina
Ilustracija: EPA
POVIJESNA drvena jedrilica koja je nedavno restaurirana, u što je uloženo 1,7 milijuna dolara, potonula je u njemačkoj rijeci Labi u subotu nakon sudara s teretnim brodom.
Pet od 43 osobe na brodu ozlijeđene su u nesreći, a među njima jedna teže. Jedrilicu nije bilo moguće dotegliti do obale, dok su vatrogasci i dobrovoljci spašavali putnike.
Prema policiji, brod No.5 Elbe, čija je restauracija završena u svibnju, nakon čega je iznajmljivan za izlete, sudario se sa 141 metar dugačkim kontejnerskim brodom Astrosprinterom oko 14:30 po lokalnom vremenu, blizu Stadea na sjeveru Njemačke.
Jedrilica prvi put zaplovila 1883.
Policija nije objasnila uzroke sudara.
Teretni brod, koji je plovio pod ciparskom zastavom, u vrijeme sudara plovio je prema Sjevernom moru. Nakon nesreće nastavio je plovidbu. Policija provodi istragu na brodu.
Povijesna drvena jedrilica duga 37 metara prvi put je zaplovila iz brodogradilišta HC Stuelcken u Hamburgu 1883. godine.
0 ( + )
*
Borbe u sirijskoj zoni primirja, poginulo 167 ljudi
Borbe u sirijskoj zoni primirja, poginulo 167 ljudi
R.I./Hina
Foto: FaH/EPA
BORBAMA između snaga sirijske vlade i pobunjenika u zoni primirja, koje su se nastavile i u subotu, na obje je strane poginulo 167 ljudi u zadnjih 48 sati, javljaju promatrači iz nevladine udruge Sirijski promatrači za ljudska prava (SOHR)..
Džihadističke i pobunjeničke skupine u subotu su pokrenule novi napad protiv vladinih snaga u ruralnim dijelovima pokrajine Hama, navodi SOHR.
Pobunjenici su ispalili desetke raketa, a bombaš samoubojica detonirao je automobil napunjen eksplozivom ciljajući lokalne vladine snage, kazali su promatrači.
Pobunjenički protunapad dio je oštrih sukoba između dviju strana u Hami koja je dio demilitarizirane zone uspostavljene u rujnu.
U subotnjem okršaju ubijeno je najmanje 37 vladinih vojnika i savezničkih suboraca te 28 pobunjenika, navodi SOHR.
Eskalacija nasilja
Ruralna Hama bila je poprište žestokih sukoba zadnjih nekoliko dana.
Sirijska državna novinska agencija SANA navodi da su vladine snage odbacile pobunjenički napad u Hami i nanijele žrtve pobunjenicima.
Krajem travnja snage sirijskog predsjednika Bašara al Asada, koje imaju podršku Rusije, počele su veliku ofenzivu protiv pobunjenika u pokrajinama Hama i Idlib. Zbog eskalacije hiljade su ljudi raseljene, a ubijeno je najmanje 357 civila, navodi SOHR.
U rujnu su Rusija i Turska, koja podržava neke pobunjeničke skupine, dogovorile uspostavu demilitarizirane zone u enklavi Idlib.
U Siriji od 2011. godine bijesni rat u kojem je poginulo više od 370.000 i raseljeno više milijuna ljudi.
0 ( + )
*
Ruska reakcija na "Černobil" najbolji je dokaz koliko je ta serija važna
Ruska reakcija na "Černobil" najbolji je dokaz koliko je ta serija važna
Petar Stošić
Foto/Screenshot: EPA/HBO
HBO-ova serija "Černobil" je holivudski "povijesni lažnjak", "pun rusofobije" i "propagandna pobjeda" Amerikanaca koji žele "ocrniti sliku" Rusije kao odgovorne nuklearne sile, grme ovih dana ruski mediji odani Kremlju.
Srećom po njihov povrijeđeni nacionalni ponos, ruska televizija NTV već priprema vlastitu verziju serije koja će ispraviti ovu nepravdu. U njoj će, umjesto znanstvenika, glavni pozitivci biti agenti sovjetskog KGB-a, a glavni negativci agenti CIA-e koji su ustvari sabotažom izazvali eksploziju nuklearnog reaktora.
Dakle, uzrok nuklearne kataklizme nisu defektni dizajn sovjetskog reaktora koji nije bio automatski osiguran od taljenja jezgre i nevjerojatna traljavost i neodgovornost operatera elektrane, već američka zavjera. Konkurencija je prilično jaka, ali ova konstrukcija nadilazi i najluđe teorije zavjera koje smo dosad mogli čuti iz ruskih i proruskih krugova.
Evo kako je redatelj ruske serije Aleksej Muradov opravdao ovo iskrivljavanje povijesne istine: "Prema jednoj teoriji, Amerikanci su se infiltrirali u elektranu Černobil i mnogi povjesničari ne poriču da je na dan eksplozije agent neprijateljskih obavještajnih službi bio prisutan u stanici."
Muradov tu neodoljivo podsjeća na Donalda Trumpa kad tako često svoje laži i poluistine uokviruje frazom "mnogi ljudi to govore" - iako u pravilu nitko to ne govori osim njega. Ili, s druge strane, na naše povijesne revizioniste koji se pozivaju na fantomske ili nevjerodostojne povjesničare kada umanjuju žrtve ustaškog genocida ili preuveličavaju žrtve partizanskog terora nakon Drugog svjetskog rata.
HBO-ovu serija je, podsjetimo, i prije nego što je završila, postala najbolje ocijenjena televizijska serija po ocjenama publike na IMDB-u - 9,6 od 10, ispred hit-serija kao što su Breaking Bad, Game of Thrones i Sopranos, među ostalima.
No to nije spriječilo ruske novinare da se natječu u napadima na nju. Juri Tkačev iz Ekspres Gazete bio je posebno inspiriran: "Koji kurac? Kreatori vjerojatno misle da je njihova publika hrpa nepismenih, glupih, neradoznalih idiota. A sudeći po navali uzbuđenja, znaju s kime imaju posla."
"Ti prljavi Amerikanci napravili su majstorski posao ovdje. Kolosalno, pedantna posvećenost detaljima", priznao je ipak i ovaj ruski novinar. Ali što mu to toliko smeta u seriji? To što su kreatori prikazali černobilsku tragediju "što su mračnije mogli" i što žele preko nje "reprogramirati mozgove mlađe generacije", kako prenosi ruski portal na engleskom jeziku Meduza.
Svu ovu bjesomučnu propagandu, međutim, najbolje pobija izjava osobe koja je imala ključnu ulogu u sanaciji Černobila, zapovijedajući stotinama hiljada vojnika koji su radili na sanaciji nesreće i izgradnji zaštitne kupole. Sovjetski general Nikolaj Tarakanov (85) u nedavnom je intervjuu za RT rekao da je HBO-ova serija uglavnom vjerno prenijela detalje katastrofe i da "nema zamjerki" na rekonstrukciju povijesnih događaja, osim nekih manjih grešaka poput rudara koji su kopali tunel goli ili izostanka njegove napomene vojnicima da ne moraju sudjelovati u "likvidaciji" Černobila ako se boje za svoj život.
Tarakanov, inače, i sam pati od doživotnih posljedica zračenja. Liječnik Evgenij Čazov bio je u pravu kad je upozorio njegove "likvidatore" da će "patiti do kraja života", rekavši im: "Černobil vas nikad neće pustiti."
Bivši KGB-ovac Putin nerado spominje Černobil
Koliko god ova reakcija i ideja za alternativnu seriju s alternativnim činjenicama bile bizarne, motive iza njih nije teško razumjeti. Iako se Sovjetski Savez raspao prije 28 godina, o sustavnim sovjetskim zločinima te o katastrofama izazvanima nesposobnošću i neodgovornošću, kao što je Černobil, i dalje se nerado govori.
Dugogodišnji ruski predsjednik Vladimir Putin ipak je bivši agent sovjetskog KGB-a, a njegov režim u velikoj je mjeri nastavio sa sovjetskom praksom dezinformacija, propagande, zataškavanja i brisanja granica između istine i laži. Baš onoga što kreatori serije ističu kao ključ u kojem trebamo čitati tragediju zvanu Černobil.
"Što je cijena laži?" pitanje je koje nam postavljaju na promotivnom plakatu serije i na koje u njenih pet epizoda daju vrlo snažan i potresan odgovor.
Laži i prikrivanje istine pod mandatom vladajuće partije posebno su dojmljivo dočarani u prvoj i zadnjoj epizodi. U prvoj epizodi stari partijski glavešina, zagriženi vjernik u naočigled propadajući komunistički sustav, drži motivacijski govor okupljenim dužnosnicima.
"Moje je iskustvo da, kad narod postavlja pitanja koja nisu u njihovom najboljem interesu, treba im jednostavno reći da se usredotoče na rad i ostave državne stvari državi. Zatvorit ćemo grad. Nitko neće otići", kaže on prije nego što partija na zahtjev znanstvenika i tragičnog junaka Valerija Legasova ipak pristane izvršiti evakuaciju Pripjata, grada u neposrednoj blizini Černobila.
U zadnjoj pak epizodi šef KGB-a, u razgovoru koji podsjeća na onaj između Winstona Smitha i partijskog dužnosnika O'Briena, kaže Legasovu kako će biti kažnjen zbog otkrivanja istine o odgovornosti sustava na montiranom suđenju operaterima elektrane: "Tvoje svjedočenje danas država neće prihvatiti. Neće biti objavljeno u tisku. Nikad se nije dogodilo. Ne, živjet ćeš, koliko god još imaš, ali ne kao znanstvenik. Ne više. Zadržat ćeš svoju titulu i ured, ali bez dužnosti, bez ovlasti. Bez prijatelja. Nitko neće razgovarati s tobom. Nitko te neće slušati."
Legasov se žrtvovao kako bi suočio režim s neugodnom istinom
Legasov, koji je znao da umire od radijacije, ipak je natjerao umirući Sovjetski Savez da ga posluša posljednjim sredstvom koje mu je ostalo. Njegovo samoubojstvo je, točno dvije godine i jedan dan nakon što je Černobil eksplodirao, također odjeknulo poput bombe i zaštitilo njegovu poruku od zaborava. Njegovo otkriće o fatalnim defektima na reaktorima je objavljeno, nakon čega su konačno popravljeni.
Posljednji predsjednik SSSR-a Mihail Gorbačov sam je 2006. priznao da je Černobil "možda bio pravi uzrok raspada Sovjetskog Saveza". Stoga nije nimalo čudno da Putin, koji je raspad SSSR-a nazvao "najvećom geopolitičkom katastrofom 20. stoljeća", spominje Černobil samo kad baš mora, na jubilarne godišnjice.
Sumanuta priča o CIA-inoj sabotaži u Černobilu, kakve se ne bi posramio ni Ilija Čvorović iz kultnog filma Balkanski špijun, savršeno će se uklopiti u impresivni niz laži koji je ruska mašinerija lažnih vijesti proizvela posljednjih godina: o avionu iz Nizozemske koji su "zapravo" oborili ukrajinski vojnici, o napadima zabranjenim bojnim otrovima u Siriji koje su "zapravo" lažirali spasioci, tzv. Bijele kacige, o ruskim vojnicima u Ukrajini koji su "zapravo" tamo na dopustu, o Islamskoj državi koju su "zapravo" stvorili SAD i Izrael, o napadu bojnim otrovom usred Engleske koji su "zapravo" lažirale britanske tajne službe da skrenu pažnju s Brexita...
To, naravno, ne znači da je svaka kritika HBO-ove serije neosnovana i zlonamjerna. Sasvim je moguće da je preuveličala opasnost nuklearne radijacije, kako tvrdi Michael Shellenberger u Forbesu, ili prkošenje znanstvenika partiji, kako tvrdi Masha Gessen u New Yorkeru. Ali to ne mijenja fundamentalnu činjenicu da su partijske laži, poltronstvo i zatvaranje očiju pred problemima doveli do nuklearne kataklizme kakva se u liberalnim demokracijama naprosto nije mogla dogoditi.
Putinova postmoderna diktatura se, na kraju krajeva, u kontroliranju domaćeg i (sve uspješnijem) oblikovanju stranog javnog mnijenja oslanja na rašireni cinizam i relativiziranje istine naslijeđeno upravo iz sovjetskog sustava. Načelo kojim se vodi je, kako je to elegantno sročio ruski autor Peter Pomerancev u svojoj istoimenoj knjizi: "Ništa nije istina i sve je moguće." Je li onda imalo čudno što je njegov medijsko-industrijski kompleks dočekao na nož seriju u kojoj glavni lik prkosi državi i suočava je s njenim lažima?
0 ( + )
*
Tisuće ljudi u Veneciji nakon nesreće tražile zabranu uplovljavanja kruzera
Tisuće ljudi u Veneciji nakon nesreće tražile zabranu uplovljavanja kruzera
R.I./Hina
Foto: EPA
TISUĆE ljudi u Veneciji prosvjednom šetnjom su tražile zabranu uplovljavanja velikih kruzera u slavnu lagunu u subotu, tjedan dana nakon nesreće između kruzera i turističkog broda.
Povorka je krajem poslijepodneva prošetala ulicama povijesnog središta Serenissime noseći transparent s porukom "Fuori le navi dalla laguna" (Kruzeri van iz lagune).
"Ti gorostasni brodovi moraju biti uklonjeni iz lagune. Nespojivi su s ravnotežom ekosustava, a osim toga, opasni su za grad", izjavio je Gianfranco Bettin, predsjednik Marghera, jedne od sastavnih općina Venecije.
Snimke incidenta obišle svijet
Povorka organizirana na poziv odbora "No Grandi Navi" (Ne velikim kruzerima) krenula je s pristaništa nasuprot Giudecce, nedaleko od mjesta na kojem je u nedjelju luksuzni putnički brod s 3000 osoba pri pokušaju sidrenja udario u turističku brodicu pri čemu su četiri osobe lakše ozlijeđene.
Snimke tog incidenta obišle su svijet i razbuktale polemiku o opasnostima uplovljavanja kruzera u turističke gradove kojima nanose štetu, napose ekološku.
Grad Venecija upisan je na UNESCO-ov popis svjetske baštine, a veliki kruzeri narušavaju krhki ekosustav lagune i temelje na kojima počiva taj grad koji je redovito poplavljen kada nastupi proljetna plima (Acqua Alta, visoka voda).
0 ( + )
*
Voditelj radova na Notre-Dameu: Svod bi se još uvijek mogao potpuno urušiti
Voditelj radova na Notre-Dameu: Svod bi se još uvijek mogao potpuno urušiti
R.I./Hina
Foto: EPA
U FRANCUSKOJ i dalje traju polemike o načinu i metodi koje je francuski predsjednik Emmanuel Macron izabrao za obnovu pariške katedrale Notre-Dame koja je polovinom travnja jako stradala u golemom požaru.
Nekih 55 dana nakon katastrofe između 60 i 150 radnika još uvijek uklanja ruševine i nastoji stabilizirati zdanje.
No glavni voditelj radova, arhitekt Philippe Villeneuve, upozorava da bi se "svod još uvijek vrlo lako mogao u potpunosti urušiti".
Kada je posrijedi petogodišnji rok, što ga je predsjednik države odredio za potpunu restauraciju zdanja, a to znači do održavanja Olimpijskih igara 2024., Villeneuve je za Figaro kazao: "Ako se metodički bude radilo, moguće je u pet godina popraviti Notre-Dame. No i nakon toga će trebati nastaviti restauratorske radove na sakristiji, rozetama..., a to će sigurno potrajati više od pet godina".
Većina želi da Notre-Dame izgleda kao i prije požara
Usvajanje projekta Notre-Dame u parlamentu zapinje premda bi vlada željela da se ono što prije ostvari. Zakon bi trebao biti usvojen najkasnije do kraja srpnja.
Predsjedniku Macronu se prigovara jer bi želio nametnuti svoj 'pečat' u obnovi, kao što je svojedobno napravio pokojni predsjednik François Mitterrand s piramidom ispred Louvrea.
Anketa provedena u travnju pokazala je da većina ispitanika želi da se katedrala obnovi tako da izgleda istovjetno kao prije požara. Macron je najavio međunarodni natječaj koji bi mogao dovesti do rješenja u kojem bi uništenu kupolu zamijenilo “suvremeno arhitektonsko rješenje”.
0 ( + )
*
Forbes: Nuklearne nesreće nisu strašne, serije o njima moraju pretjerivati
Forbes: Nuklearne nesreće nisu strašne, serije o njima moraju pretjerivati
R.I.
Screenshot: HBO
TIJEKOM proteklih desetljeća raste broj slavnih osoba koje javno podupiru nuklearnu energiju, poput Stinga ili Roberta Downeyja mlađeg. Čak je i CBS snimio jednu pronuklearnu epizodu serije "Državna tajnica".
Industrija zabave kao glavni faktor straha prema nuklearnoj energiji
"Ti događaji naveli su me", piše autor Michael Shellenberger za Forbes, "da pomislim kako se otpor prema nuklearnoj energiji unutar holivudske produkcije smanjuje te sam bio presretan kad sam čuo da je HBO snimio miniseriju visoke produkcije o černobilskoj katastrofi iz 1986. godine". Jer u svom istraživanju Shellenberger je došao do zaključka da je industrija zabave glavni faktor koji stoji iza široko rasprostranjenih strahova prema nuklearnoj energiji. Filmovi poput "China Syndrome" (1979.), "Die Wolke" (2006.) ili "Pandora" (2016.) pridonijeli su stvaranju straha od nuklearnih elektrana.
"Stoga sam bio ugodno iznenađen", piše Shellenberger, "kad je scenarist i redatelj HBO-ovog 'Černobila' Craig Mazin 8. travnja na Twitteru napisao da poanta 'Černobila' nije u tome da je nuklearna energija opasna, nego da su opasni laganje, arogancija i nemogućnost kritike".
Glavni redatelj i scenarist "Černobila" ima pronuklearne stavove
Mazin je kasnije novinarima izjavio kako je on "za nuklearnu energiju" i da je ona ključna u borbi protiv klimatskih promjena. Također se složio i s tvrdnjom da se Černobil ne bi mogao dogoditi u SAD-u. Tvrdio je i kako se njegova miniserija drži činjenica. "Priklanjam se manje dramatičnoj verziji događaja", izjavio je Mazin i dodao kako nije želio prijeći granicu prema senzacionalizmu.
Kad je krenuo gledati seriju, Shellenberger je bio pun očekivanja i pitao se je li Hollywood napokon došao do toga da najveću nuklearnu nesreću prikaže pošteno i točno.
"Černobil" vs. Černobil
"U prvoj epizodi 'Černobila' nuklearni reaktor eksplodira i zapali vrh zgrade. Radnici u postrojenju povraćaju, lica im pocrvene, a kako se čini nekoliko ih i umre. Gledatelji vide radnika u svojim dvadesetima kako otvara vrata prostorije u kojoj se nalazi reaktor i počinje krvariti. Spašava kolegu čije je lice crveno, krvavo i ispunjeno plikovima te ga potom ostavlja da umre u hodniku. Kasnije se na ekranu prikazuje muškarac koji je posustao i pali, kako se čini, svoju posljednju cigaretu.
Potom se direktor postrojenja, koji je poricao da se nesreća dogodila, razboli nakon što shvati prave razmjere katastrofe. Dok ga odvode u bolnicu, gledatelji vide vatrogasca koji drži nosilo s tijelom koje potom baca.
Nakon tih prizora imao sam dojam da su deseci radnika i vatrogasaca odmah poginuli, no prema službenom izvješću UN-a o nesreći, samo dvojica radnika poginula su u roku od nekoliko sati od nesreće", piše Shellenberger.
Smrti nakon eksplozije u Černobilu uzrokovale su opekline
"Nijedan od radnika nije umro od radijacije. Jednog je ubila eksplozija, a drugi je umro od opeklina od vatre.
Dva tjedna kasnije, vatrogasci i osobe koje su se zatekle na mjestu događaja počeli su umirati. Glavni razlog njihove smrti bio je to što su se opekli u vatri.
Dvije trećine onih koji su se prvi zatekli u Černobilu pa su umrli, osim što su bile izloženi radijaciji, imal i opekline od požara.
'U pet slučajeva, ozljede kože od toplinskih i radijacijskih opekotina bile su jedini uzrok smrti', stoji u zaključku UN-ovog izvješća. S druge strane, šest pacijenata koji nisu zadobili smrtonosne opekline je preživjelo.
'Oni koji zadobiju opekline često umru od infekcije', objasnio je profesor molekularne patologije s Imperial Collegea iz Londona, ujedno i stručnjak za Černobil.
'Koža je naš najbolji štit protiv mikroba koji ubijaju. Kad se ona ošteti, ulazak patogena u tijelo je mnogo lakši', rekao je Thomas.
Da je muškarac koji je na ekranu otvorio vrata reaktora bio uistinu krvario, bilo bi to od vatre ili vrućih metalnih vrata, a ne od radijacije.
Ne znam jesu li Mazin i HBO željeli da gledatelji pretpostave da su svi simptomi koji se pojavljuju nastali od radijacije, a ne od vatre, ili da je umrlo mnogo više radnika i vatrogasaca nego što doista jest, ali ja sam imao taj dojam", piše Shellenberger.
S Černobilom je direktno povezan tek 31 smrtni slučaj
"No koja god namjera bila, naša tendencija da štetu od Černobila prije pripišemo radijaciji negoli vatri tipična je za način na koji općenito gledamo na nuklearne nesreće.
Broj smrtnih slučajeva u Černobilu je malen ako se usporedi s brojem drugih poznatih katastrofa. Prema podacima UN-a, broj smrti koje su direktno povezane s černobilskom katastrofom je 31. Tri osobe umrle su na licu mjesta, a još 28 umrlo je tjednima nakon. A od tada je 19 ljudi umrlo zbog "različitih razloga" poput tuberkuloze, ciroze jetre, srčanih udara i traume.
Smrti koje su nastale kao posljedica nekih nesreća uvijek su tragične, no vrijedi ih staviti u kontekst. Najgora energetska katastrofa, kolaps hidroelektrane u Kini, ubila je između 170.000 i 230.000 ljudi. Od curenja plina iz tvornice pesticida u gradu Bhopal umrlo je 15.000 ljudi, navodi Forbes.
Čak su i neki drugi požari bili mnogo smrtonosniji. Kad je u Londonu 2017. godine izgorio neboder Grenfell Tower, poginula je 71 osoba. Tijekom terorističkog napada 11. rujna poginulo je 343 vatrogasaca", piše Shellenberger.
Od raka uzrokovanog Černobilom umrlo između 50 i 160 ljudi
"Što je s rakom? Nedugo nakon što se dogodila nesreća u Černobilu, dokumentirano je oko 20.000 slučajeva raka štitnjače kod osoba mlađih od 18 godina. No izvještaj UN-a iz 2017. godine pokazao je da se tek 25 posto slučajeva, odnosno oko 5000, može pripisati uzrocima radijacije iz Černobila.
U ranijim studijama UN je procjenjivao da bi se oko 16.000 slučajeva moglo povezati s radijacijom u Černobilu. No s obzirom na to da rak štitnjače dovodi do smrtnosti u tek 1 posto slučajeva, to znači da je od posljedica radijacije umrlo između 50 i 160 ljudi, i to nakon što su doživjeli starost", piše Shellenberger.
Černobilska katastrofa nije kriva ni za malformacije pri rođenju
"I to je to. Nema pouzdanog dokaza da je radijacija iz Černobila dovela do povećanja ikojih bolesti, uključujući i malformacije pri rođenju.
Postoji ljudska tendencija da se traži krivac kad se dogodi neka katastrofa. Mnogi roditelji koji imaju djecu s autizmom krive cjepiva koja su dobila njihova djeca netom prije nego što im je dijagnosticiran autizam. Isto je vrijedilo i za roditelje čija su djeca nakon Černobila rođena s malformacijama.
No izvještaj sveučilišta Oxford iz 2017. godine pokazao je da ne postoje "uvjerljivi dokazi o povećanju rizika od rođenja s malformacijama kod izloženosti radijaciji u kontaminiranim područjima.
Istraživanja koja su pokazala povećanje malformacija prilikom rođenja u kontaminiranim područjima nisu uzimala u obzir druge rizike kao što su prehrana i konzumiranje alkohola majki tokom trudnoće.
Čak je i vodeći autor studije koja je bila pokazala da od černobilske radijacije dolazi do većeg broja malformacija pri rođenju kasnije priznao da nisu dokazali da je radijacija ta koja je uzrokovala malformacije.
Radijacija iz Černobila možda i jest dovela do više štete nego što je dokazano, no nipošto nije izazvala toliku štetu kao neke druge pojave", piše nadalje Shellenberger.
Stres i tjeskoba kao važni čimbenici ukupnog zdravstvenog stanja u bivšem SSSR-u
"'U bivšem Sovjetskom Savezu događale su se brojne društvene promjene koje su djelovale na pojavu različitih bolesti', rekao je profesor Thomas.
Tjeskoba i stres bili su neki od glavnih uzroka. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) smatra da su 'psihosocijalni učinci imali glavni učinak na ukupno zdravstveno stanje'.
'Populacija koja je zahvaćena Černobilom imala je dva puta viši stupanj tjeskobe nego populacija koja nije bila izložena efektu Černobila', stoji u izvještaju Svjetske zdravstvene organizacije.
Isto se, mislim", piše Shellenberger, "događa i s industrijom zabave". "Desetljećima je pretjerivala oko nuklearnih nesreća i ljude hranila strahom, tjeskobom i stresom zbog radijacije.
Mazin je rekao kako je ozbiljno shvatio odgovornost da se drži činjenica, no bojim se da nije tako", piše Shellenberger.
Zbog čega Černobil izaziva fascinaciju?
"Pa ako je smrtnost od černobilske katastrofe bila mala, postavlja se pitanje zbog čega Černobil još uvijek izaziva fascinaciju i strah te zašto HBO ulaže desetke milijuna u seriju o tome."
Dio odgovora, vjeruje Shellenberger, leži u tome što nas nuklearne nesreće podsjećaju na nuklearne bombe i našu ranjivost u odnosu na njih. Na početku "Černobila" jedan radnik iz postrojenja drugog pita: "Je li rat? Bombardiraju li nas?" Sličan razgovor ponavlja se i nešto kasnije. Partijski birokrati i direktor postrojenja kasnije se sastaju u posebnoj prostoriji koja je napravljena u slučaju da SAD izvrši nuklearni napad na Rusiju", piše Shellenberger.
Strah od radijacije donio više štete nego sama radijacija
"Zaključno", piše Shellenberger, "postoji konsenzus unutar znanstvene zajednice da je strah od radijacije zbog nuklearne katastrofe donio više štete nego sama radijacija."
"I to čak i ako se ne uzme u obzir uloga koju je strah imao u sprečavanju širenja nuklearne energije.
Jedna od najfascinantnijih činjenica koje sam otkrio dok sam istraživao ovu seriju jest da je mladić koji je otvarajući vrata reaktora prokrvario i uspio preživjeti pobornik upotrebe nuklearne energije.
'Meni je to u redu. Ako je sigurnost na prvom mjestu u svim fazama od planiranja do početka rada postrojenja, trebalo bi biti ok', rekao je Aleksander Juvčenko za medije 2004. godine."
Nakon što je na Twitteru objavio usporedbe ukupnog broja umrlih u Černobilu, koji iznosi 200, s nekim drugim vrstama umiranja poput podatka da godišnje od hodanja umre 270.000 ljudi, od vožnje 1.350.000 te od rada 2.300.000, Shellenberger je optužen da ne mari za tegobe ljudi koji su zbog Černobila evakuirani.
Evakuacija nije bila opravdana
No Shellenberger tvrdi da je nemarnost češće značajka onih koji pretjeruju ili navode publiku da vjeruje u pretjeran broj smrtnih slučajeva u Černobilu, kao i opasnostima od radijacije, jer to dovodi do panike poput one u japanskoj Fukushimi 2011. godine, zbog koje je umrlo oko 2000 ljudi. I dok privremena evakuacija možda i jest opravdana, nikad nije postojao razlog toliko velikog i dugoročnog preseljenja.
"S naknadnom pameću možemo kazati da je evakuacija bila pogreška", izjavio je Thomas.
Neovisno o namjerama producenata, "Černobil" pokazuje da je uzbudljiv film o nuklearnim katastrofama teško napraviti a da se gledatelje ne navede na vjerovanje da su one bile mnogo gore nego što zapravo jesu.
A ako se po strani stavi i antinuklearna ideologija, industrija zabave nuklearne nesreće mora fikcionalizirati iz jednostavnog razloga - one dovode do smrti premalog broja ljudi.