I dok se u hrvatskoj javnosti stalno govori o navodno velikoj ljubavnoj prièi Bušiæa i njegove supruge Julienne, dok se njega proglašava “esencijom ljudske duše” i “idealistom u globalnom smislu”, dok se sustavno opravdava njegov èin otmice aviona punog nevinih ljudi, rijetko kada se išta piše o žrtvama Bušiæevih akcija inspiriranih ekstremnim hrvatskim nacionalizmom. To nije samo ubijeni policajac Brian Murray, nego i njegova obitelj - supruga i dvoje djece - koji su ostali bez supruga i oca zbog Bušiæevih fiksacija o tome da se nekakav tekstuljak njegova roðaka Bruna treba objaviti u New York Timesu. Da, koliko god to zvuèalo suludo, Zvonko Bušiæ i sudionici su oteli putnièki avion pun nevinih ljudi da bi New York Times objavio tekst njegova roðaka. 

 

Julienne Bušiæ se pak poèetkom devedesetih doselila u Hrvatsku, dobila posao u Ministarstvu vanjskih poslova, objavila nekoliko knjiga, davala intervjue i bila slavljena kao žena koja je zbog ljubavi prema suprugu pristala sudjelovati u terorizmu, a još više jer ga je vjerno èekala više od tri desetljeæa da izaðe iz zatvora. Za dio desne medijske scene Julienne Bušiæ je nacionalna heroina, no što je sa ženom koja je u Bušiæevoj akciji izgubila svojeg supruga i ostala samohrana majka dvoje djece?

 

 

Kathleen Murray Moran, udovica policajca kojeg je ubila Bušiæeva eksplozivna naprava, o svojem je iskustvu nakon Brianove smrti napisala i memoarsku knjigu “Life Detonated” (“Detonirani život”) koja je u SAD-u objavljena prošle godine. Murray Moran je nakon suprugove tragiène smrti završila fakultet, kako bi imala bolji posao s kojim može zaraditi za odgoj svoje djece, te je postala srednjoškolska profesorica književnosti. Jedna je od osnivaèica organizacije Survivors of Shield, koja se uspješno izborila za to da obitelji policajaca poginulih na dužnosti dobiju veæa materijalna prava, a u drugom braku postala je majka i treæeg djeteta. No, nikad nije zaboravila na Briana, a svoju prvu ljubav, koju opisuje kao èovjeka koji ju je spasio od života u disfunkcionalnoj obitelji - sa samohranom majkom i sestrom ovisnicom o heroinu - i siromaštvu, te je prije par godina uspješno lobirala da se jedna ulica u njujorškom Villageu, u kojem se nalazi policijski centar za deaktiviranje eksplozivnih naprava, nazove po Brianu Murrayju, kako je prošle godine objavio New York Post.

 

Naroèito je zanimljivo ono što je Kathleen Murray Moran isprièala za popularnu radijsku emisiju Snap Judgement, koja je 2015. emitirana na amerièkom javnom radiju NPR. U epizodi pod naslovom “Unforgiven” (“Neoprostivo”) Kathleen Murray Moran govori o tome kako je saznala da joj je suprug poginuo, ali i kako se poèela dopisivati s Julienne Bušiæ koja joj se prva javila iz zatvora. 

 

 

Murray Moran prièa kako je u televizijskom prijenosu gledala kako njen suprug odnosi eksplozivnu napravu koju su Bušiæi ostavili na postaji u New Yorku, nadajuæi se kako æe se “otac vratiti dvojici svojih sinova” koji su u tom trenutku spavali. Opisuje kako je morala sinovima Chrisu i Keithu reæi da im je “otac otišao u raj”, te da im nije uspijevala objasniti kako je Brian poginuo. Kada je primila vijest o smrti svog supruga, Kathleen je nekoliko sati bila u stanju šoka i sve je radila po automatizmu, sve dok nije došla njena majka u èijem se naruèju rasplakala.

 

Nekoliko godina kasnije Kathleen Murray stupila je u novi brak i s drugim mužem dobila kæerku, a onda je jednoga dana dobila pismo iz zatvora koje joj je napisala Julienne Bušiæ. Kathleen opisuje kako je drhtavim rukama i s osjeæajem gaðenja otvorila pismo, te poèela èitati kako u njemu Julienne Bušiæ izražava kajanje za svoje sudjelovanje u otmici aviona i smrti policajca. Osjetila je empatiju za Julienne, ali i bila zaintrigirana moguænošæu da osobi koja je sudjelovala u smrti njezina muža može napisati sve ono što drugim ljudima nije mogla reæi. Tako se razvila pomalo èudna prepiska izmeðu dvije žene, od kojih je jedna sa svojim suprugom sudjelovala u okonèanju života supruga one druge.

 

Murray Moran kaže da joj je Juliene Bušiæ napisala kako se razvela od Zvonka i da s njime ne želi više imati nikakve veze, nakon èega je njihova prepiska postala prisnija. Otkrile su da meðu njima ima dosta sliènosti, da oboje vole književnost, te su na neki naèin i postale bliske. Kathleen Murray Moran je na kraju napisala i pismo nadležnima u kojem se zalaže da se Julienne Bušiæ bude puštena iz zatvora.

 

 

Kada je Bušiæ puštena iz zatvora u prihvatilište, u kojem je morala boraviti godinu dana prije nego je bila posve slobodna, napisala je pismo Kathleen u kojem joj se zahvaljuje što se zauzela za nju kod odbora koji je odluèivao u njenom izlasku iz zatvora, te je dodala kako æe se odseliti u Oregon, gdje su joj živjeli roditelji. Zahvaljivala se Kathleen na tome što je intervenirala u njenu korist, te joj je napisala da to nikad neæe zaboraviti.

 

Dvije žene su konaèno dogovorile i susret u New Yorku, u koji je Julienne Bušiæ nakratko doputovala na svojem putu za Oregon, kako je to predstavila Kathleen. Kada su se našle u restoranu u blizini Central Parka, Julienne je rekla Kathleen kako se opet vjenèala sa Zvonkom, kako lobira da ga se pusti iz zatvora i da se neæe odseliti u Oregon nego ide živjeti u Hrvatsku. “Bila sam šokirana i pitala sam je zar se nije razvela od Zvonka”, objašnjava Kathleen, koja nije mogla vjerovati što se dogaða, te kaže kako je tada shvatila da ju je Julienne Bušiæ prevarila. Krenula je izaæi iz restorana, a Julienne ju je zaustavila i pitala hoæe li poslati nadležnima pismo u kojem se zalaže da se Zvonka Bušiæa pusti iz zatvora, Kathleen je pobjesnila i rekla da æe uèiniti sve da "ubojica njezinog muža ostane što duže u zatvoru".

 

Na kraju svoje prièe za Snap Judgement Kathleen Murray Moran kaže da se “osjeæala izmanipulirano od strane Julienne Bušiæ” te da je “bila pogreška što joj je pomogla”, ali da je tokom njihova susreta u restoranu shvatila o kakvoj je osobi rijeè te zauvijek završila s njima.

---

*