BIVŠI malijski predsjednik Ibrahim Boubacar Keita koji je vodio zemlju od 2013. do 2020., umro je u nedjelju u svom domu u Bamaku, u 76. godini, doznaje agencija France Presse od obitelji.
"Predsjednik IBK (Ibrahim Boubacar Keita) umro je jutros u svom domu" u Bamaku, rekao je član njegove obitelji. Uzrok smrti nije otkrio. Keita je za predsjednika Malija izabran u rujnu 2013., a 2018. je osvojio drugi mandat.
Keitu je u augustu 2020. svrgnula vojska koja, nakon drugog državnog udara u svibnju 2021., planira voditi zemlju još nekoliko godina pozivajući se na probleme koji su se nagomilali tokom vladavine IBK-a.
Kao predsjednik, Keita je uživao snažnu međunarodnu potporu, osobito bivšeg kolonijalnog vladara Francuske koja mu je vojno i novčano pomagala u borbi s džihadistima povezanim s Al Kaidom.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
No njegov je mandat na kraju obilježila trajna nesigurnost i svrgnut je s vlasti nakon višemjesečnih prosvjeda stanovnika koji su bili ogorčeni zbog nasilja svih vrsta - napada džihadista te sukoba između plemena i kriminalaca - propašću državnih služba i širenjem korupcije.
Francuski vojnici uspjeli su 2013. prisiliti pobunjenike na povlačenje, ali su se oni pregrupirali i od tada ubili stotine vojnika i civila, protjerali lokalne vođe iz nekih područja i ondje uspostavili vlastiti sustav vladanja.
Vođa puča koji je svrgnuo Keitu pogazio je obećanje da će održati parlamentarne i predsjedničke izbore u februaru 2022. kako bi ponovno uspostavio civilnu vlast te ih je odgodio za 2026., zbog čega su prije tjedan dana Ekonomska zajednica zapadnoafričkih država (ECOWAS) te Zapadnoafrička ekonomska i monetarna unija (UEMOA) donijele niz ekonomskih i diplomatskih mjera protiv Malija.
0 ( + )
*
Biden nazvao otmicu u teksaškoj sinagogi terorističkim činom
Biden nazvao otmicu u teksaškoj sinagogi terorističkim činom
Hina
Screenshot: WHAA/Facebook
Tekst se nastavlja ispod oglasa
OTMIČAR iz sinagoge u Teksasu kupio je oružje na ulici i izveo teroristički čin, rekao je američki predsjednik Joe Biden, dan nakon oslobođenja talaca i ubojstva napadača za kojeg je potvrđeno da je bio britanski državljanin.
Talačka kriza u Colleyvilleu u Teksas "bio je teroristički čin", rekao je Biden u Philadelphiji gdje je odao počast ostavštini crnačkog borca za građanska prava Martinu Lutheru Kingu Ml., čiji se dan obilježava u ponedjeljak i slavi u Sjedinjenim Državama kao praznik.
S time u vezi Biden je u petak poručio da je ključno nastaviti Kingov rad jačanjem prava birača, borbom protiv bjelačkog rasizma i drugih oblika ekstremizma i borbom za veću gospodarsku pravdu. Američki predsjednik govorio je o mjerama koje su potrebne da se stane na kraju nasilju vatrenim oružjem.
Važna je ideja da se provjeri sposobnost kupca oružja, no to je nemoguće učiniti ako se oružje može lako kupiti na ulici, rekao je američki predsjednik.
Napadač uzeo četvero taoca
Napadač je uzeo četvero talaca u sinagogi, među njima rabina, a operaciju oslobađanja uspješno je izvela ekipa specijalaca savezne policije (FBI) i završila krizu dulju od deset sata. Britansko ministarstvo vanjskih poslova u nedjelju je potvrdilo da je ubijeni otmičar bio britanski državljanin Malik Faisal Akram, u dobi od 44 godine, objavio je FBI.
"Za sada nema indikacija da je u napad bila umiješana još neka osoba", rekla je američka savezna policija u priopćenju i dodala da se istraga nastavlja.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Otmičar je rekao da je "brat" pakistanske neuroznanstvenice Aafije Siddiqui, koja služi zatvorsku kaznu od 86 godina dosuđenu joj 2010., jer je pucala na vojnike i agente FBI-ja te je zatražio njezino puštanje iz zatvora, rekao je američki dužnosnik za ABC.
Siddiqui služi kaznu u saveznom zatvoru u području Fort Worth i prva je žena osumnjičena u SAD-za za povezanost s Al Kaidom, islamističkom mrežom odgovornom za atentate 11. rujna 2001., zbog čega je nazana "Lady Al Kaida.
Ona "apsolutno nije upletena" u talačku krizu i osuđuje je, rekla je z CNN njezina odvjetnica i potvrdila da otmičar nije njezin brat, a što je potvrdila i Siddiquina obitelj. Međutim, stručnjaci ističu da je otmičar upotrijebio riječ sestra na arapskom u figurativno značenju sestra po vjeri.
Iako se čini da je incident u Teksasu izoliran incident, sinagoge u New Yorku i drugdje pojačale su mjere sigurnosti.
0 ( + )
*
Bio je brutalno bogat, a onda je krenuo traĹľiti Troju. PriÄŤa o Heinrichu Schliemannu
Bio je brutalno bogat, a onda je krenuo tražiti Troju. Priča o Heinrichu Schliemannu
Index Vijesti
Foto: Shutterstock
Tekst se nastavlja ispod oglasa
ZA JEDNE je on pionir arheološkog istraživanja, za druge kopač blaga željan dokazivanja. Nijemac Heinrich Schliemann je još za života smatran otkrivačem Troje. Ali, o njemu se do danas vode prijepori, piše Deutsche Welle.
Trgovanjem u Rusiji i investicijama u kopanje zlata u američkoj Kaliforniji Heinrich Schliemann (1822.-1890.) je postao milijunaš. Zahvaljujući tom bogatstvu on se od 1864. mogao upustiti u duža putovanja i pritom iscrpno studirati antiku. Slavu je stekao kad je pritom navodno otkrio ostatke Troje i „Prijamovo blago".
Schliemann je rođen prije 200 godina, 6. siječnja 1822 u Neubukowu u blizini Rostocka kao peto dijete pastora Ernsta Schliemanna i njegove supruge Luise. Otac je 1823. preuzeo važnu pastorsku dužnost u Ankershagenu, a Heinrich je tamo živio do svoje desete godine. Nije to bilo sretno djetinjstvo. Schliemannova majka je rano umrla, a otac je bio, kako sin puno godina kasnije o njemu piše, „neuredan čovjek, razvratnik".
On nije imao dovoljno novca da sina pošalje na gimnaziju. Nakon prekinute izobrazbe za trgovačkog pomoćnika Schliemann najprije radi kao uredski dostavljač u Amsterdamu. Tamo samostalno uči više jezika i uskoro postaje uspješan poslovni čovjek na međunarodnoj razini. Kao bankar, investitor u željeznicu i opskrbljivač carske vojske za vrijeme Krimskog rata zaradio je veliko bogatstvo. Zatim prodaje svoju tvrtku i studira u Parizu arheologiju, književnost i jezike.
Sudbonosni poklon za Božić
Kad je navršio 40 godina posvećuje se isključivo traženju Troje, što je bio njegov dječji san, kako je kasnije ispričao svjetskoj javnosti. Kao sedmogodišnjak je dobio za Božić knjigu Povijest svijeta za djecu Georga Ludwiga Jerrersa. U toj knjizi je naišao na sliku Troje koja gori. Nakon toga je svom ocu rekao da će iskopati zidine Homerovoga grada o kojem su kružile brojne priče.
Schliemann je doista kao prvi istraživač vodio opsežna iskapanja na području Hisarlika na zapadu Turske. 1873. je otkrio „Prijamovo blago", blago legendarnog kralja Troje – barem je on tako vjerovao. Danas je znanost sigurna da je u datiranju pogriješio za oko 1250 godina. Zlatni predmeti su pripadali jednoj starijoj kulturi. Krajem Drugog svjetskog rata to je blago kao plijen odnijela Crvena Armija u Rusiju.
1876. je Schliemann bio uvjeren da je u Mikeni pronašao zlatnu masku kralja Agamemnona. I tu znanstvenici polaze od toga da se radi o grobu mikenskoga kneza jedne ranije dinastije.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Kopao preduboko
Schliemann je sanjar kojeg nisu znanstvene spoznaje navele na to da kopa upravo na brežuljku Hisarliku tražeći glasoviti grad, nego grčka junačka priča, napisao je povjesničar Theodor Kissel u jednom članku. U tomu je „stvarna tragika ovoga velikoga amaterskog arheologa": kod svoje „žestoke potrage" za Trojom, kako ju je opisao Homer, Schliemann je kopao upravo tamo na pravom mjestu, ali previše duboko.
Schliemann je prodro u prošlost za oko 1.000 godina previše, do sloja koji se danas naziva Trojom II. Pritom je ostatke Homerovoga grada - po sadašnjem poimanju Troja VI ili VIIa – uništio. Znanost predbacuje Schliemannu da je pronađene predmete koji nisu odgovarali njegovoj Troji jednostavno bacio s ostatkom zemlje.
Kao posljednji veliki projekt hobi-arheolog si je krajem 1880-ih u glavu utuvio pronalazak groba Aleksandra Velikoga. Ali to nije uspio. Umro je 26. prosinca 1890. godine u talijanskom Napulju. Njegovo tijelo je prevezeno u Atenu i pokopano tamo u raskošnom u neoklasicističkom mauzoleju na atenskom Prvom groblju.
Marljivi i uporni autodidakt
Schliemann je bio jedan od prvih kozmopolita svoga vremena i istovremeno „identifikacijska figura", kaže Undine Haase, voditeljica Schliemannovog muzeja u Ankershagenu. Muzej svojim stalnim postavom i tri posebne izložbe u 2022. godini pokazuje kako je Schliemann „dolazeći iz meklenburške provincije uspio marljivošću i srećom i unatoč svim nezgodama ostvariti svoj dječački san i postati jedan od najbogatijih ljudi svoga vremena".
Povjesničar Kissel iz Mainza nasuprot tomu kritično gleda Schliemannovu ostavštinu. On je „gradio imidž alternativnim faktima", tako što je zadaću svoga života jako idealizirao i povremeno potpuno izmišljao priče. Ali, „narativ koji je on sam proširio o građanskom autodidaktu koji marljivošću i upornošću postaje veliki pronalazač djeluje i nakon njegove smrti."
0 ( + )
*
SAD objavio jako teške optužbe protiv Rusije, kažu da ruski agenti spremaju akcije
SAD objavio jako teške optužbe protiv Rusije, kažu da ruski agenti spremaju akcije
Index Vijesti
Foto: EPA
Tekst se nastavlja ispod oglasa
DIPLOMATI Rusije i SAD-a danima su na različitim razinama raspravljali o tome kako riješiti ukrajinski sukob bez rata. Usprkos tome, dogovor nije na vidiku. Sada oštre optužbe na račun Moskve stižu iz Sjedinjenih Država.
"Imamo informacije koje govore da je Rusija već rasporedila grupu agenata s ciljem izvođenja akcija sabotaže u istočnoj Ukrajini", izjavila je glasnogovornica Bijele kuće Jen Psaki. Ovi agenti su, tvrdi ona, obučeni za "urbano ratovanje", kao i za rukovanje eksplozivom kako bi izvršili akte sabotaže protiv ruskih službenih osoba, za koje bi onda Moskva tvrdila da su počinjeni od strane Ukrajine, tvrdi Psaki i dodaje da su to informacije tajnih službi SAD-a. To bi onda bila izlika za vojnu intervenciju u Ukrajini.
"Zabrinuti smo što ruska vlada priprema invaziju na Ukrajinu koja bi mogla dovesti do kršenja ljudskih prava i ratnih zločina ako diplomacija ne postigne svoje ciljeve", rekla je Psaki. Bijela kuća nije dala naznake koliko je realna ovakva procjena obavještajnih službi.
Osim "operacije lažne zastave", postavljena je i osnova za kampanju širenja dezinformacija u kojoj bi Ukrajina bila predstavljena kao agresor koji planira skorašnji napad na istoku Ukrajine, dodala je Psaki. Ovo bi trebalo opravdati rusku intervenciju i izazvati podjele u Ukrajini.
Navodno bi onda ruski diplomati širili priče o kršenju ljudskih prava u Ukrajini i sve većoj militantnosti ukrajinskih lidera, naglasila je Psaki i dodala: "Ovo je sve širenje dezinformacija."
"Ovo ne bi bilo iznenađenje"
Andras Racz, viši suradnik u programu njemačkog Vijeća za vanjske odnose, sigurnost i obranu, rekao je u razgovoru za DW da smatra kako je mogućnost operacije pod lažnom zastavom realna. "Korištenje operacija pod lažnom zastavom kao izgovor za oružane sukobe zaista ne bi bilo strano ruskoj praksi vođenja rata", rekao je Racz.
Moskva je ove američke optužbe odmah i s indignacijom odbacila. "Sve ove izjave do sada su bile neutemeljene i ničim nisu potvrđene", rekao je glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov za državnu novinsku agenciju Tass.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
"Više nemamo strpljenja"
Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov zatražio je hitni pisani odgovor NATO-a na njegov zahtjev za sigurnosna jamstva zapadnog vojnog saveza naspram Rusije. NATO-ove trupe u blizini ruskih granica predstavljaju sigurnosni izazov za njegovu zemlju koji se mora odmah riješiti, rekao je te dodao da očekuje odgovor do sljedećeg tjedna. U suprotnom, Rusija će se sama pobrinuti za svoju sigurnost.
"Mi više nemamo strpljenja", rekao je Lavrov i jasno stavio do znanja da su razgovori o kontroli naoružanja od sekundarnog značaja za njegovu zemlju. "Morate shvatiti da je ključ svega jamstvo da se NATO neće širiti na istok," rekao je on. Zahtjevi Rusije su paket, a ne jelovnik na kojem svatko sebi može odabrati ono što želi, naglasio je Lavrov.
Kada je sve planirano?
U međuvremenu, u Sjedinjenim Državama su objavljeni nagovještaji da ruska vojska premješta rakete kratkog dometa, elektroniku, oklopna vozila i tenkove iz istočnih dijelova zemlje prema granici s Ukrajinom. Prema istraživanju Atlantic Councila, think-tanka iz Washingtona, kretanje trupa počelo je znatno prije pregovora SAD-a i NATO-a s Rusijom.
Političari poput demokratskog poslanika Adama Schiffa vjeruju da je moguće da je Putin odavno donio odluku o još jednoj invaziji na Ukrajinu, što Kremlj kategorički odbacuje.
Predsjednik Rusije Vladimir Putin zatražio je jamstvo da NATO neće prihvatiti Ukrajinu ili druge države koje su ranije bile dio Sovjetskog Saveza u svoje članstvo. Osim toga, zahtijeva da NATO povuče vojnu opremu ne samo iz Ukrajine, već i iz Estonije, Latvije i Litve, koje su članice NATO-a već 18 godina. Zapad je ove zahtjeve već odbio.
0 ( + )
*
Dvoje se utopilo u Peruu u plimnim valovima nakon erupcije na Tongi
Dvoje se utopilo u Peruu u plimnim valovima nakon erupcije na Tongi
Hina
Foto: EPA
DVOJE ljudi na sjeveroj obali Perua utopilo se u nedjelju uslijed vrlo visokih valova uzrokovanih subotnjom erupcijom podvodnog vulkana Tonga u Južnom Pacifiku. Više od 20 peruanskih luka je privremeno zatvoreno zbog upozorenja na moguće vrlo visoke valove.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podvodni vulkan u vodama otočja Tonga eruptirao je u subotu, pa je oglašena uzbuna za cunami za više otočnih država Južnog Pacifika, posebno za Tongu i Američku Samou, a valovi su stigli i do Japana. Upozorenje na cunami bilo je objavljeno i za zapadnu obalu Sjedinjenih Država i za Čile, a američku saveznu državu Havaje su zahvatile "manje poplave" .
Iz vulkana je u petak počela šikljati para, plin i pepeo 20 kilometara u visinu. Pogođeno područje je promjera 260 kilometara. Društvene mreže su preplavile fotografije valova koji zapljuskuju obalu i kuće.
0 ( + )
*
Danska otvara kulturni i zabavni sektor
Danska otvara kulturni i zabavni sektor
Hina
Foto: EPA
Tekst se nastavlja ispod oglasa
NAKON što su bili zatvoreni mjesec dana, kulturne ustanove, zoološki vrtovi i zabavni parkovi, otvorili su se u Danskoj u nedjelju, u sklopu ublažavanja mjera usprkos velikom broju novozaraženih.
Muzeji, zoološki vrtovi, zabavni parkovi, kina, kazališta i koncertne dvorane ponovno su otvoreni od nedjelje po prvi puta u četiri tjedna uz ograničenje kapaciteta.
Za pristup većini mjesta posjetitelji moraju nositi masku i pokazati covid potvrdu kojom dokazuju da su cijepljeni, da su nedavno preboljeli ili da imaju negativni test na covid-19.
Noćni klubovi ostaju zatvoreni
Međutim, noćni klubovi ostaju zatvoreni najmanje do kraja mjeseca.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Danska, zemlja sa 6 milijuna stanovnika, često u zadnje vrijeme bilježi više od 20 hiljada novih slučajeva dnevno.
U subotu je, primjerice, bilo potvrđeno više od 25 hiljada slučajeva.
Javnozdravstveni dužnosnici ističu da je to vjerojatno vrhunac vala, a broj hospitaliziranih je usprkos rastu zaraženih stabilan. U Danskim je bolnicama prosječno hospitalizirano između 700 i 800 ljudi s covidom-19.
0 ( + )
*
Kako je svemir mogao nastati ni iz ÄŤega?
Kako je svemir mogao nastati ni iz čega?
Index Vijesti
Foto: YouTube, Wikimedia
Tekst se nastavlja ispod oglasa
KADA znanstvenici tumače da je svemir nastao iz velikog praska, jedno od pitanja koje se često nameće je: A kako je nastao veliki prasak? Ni iz čega?
Ovo pitanje postavio je jedan čitatelj časopisa Conversation, a odgovor je pokušao dati Alastair Wilson, profesor filozofije znanosti na sveučilištu u Birminghamu.
Članak je nastao u suradnji časopisa Conversation i BBC-ja u sklopu serijala Life’s Big Questions (Velika životna pitanja).
Pitanje i odgovor prenosimo u cijelosti.
PITANJE ČITATELJA:
Prema mojem shvaćanju, ništa ne dolazi ni iz čega. Da bi nešto postojalo, mora postojati dostupan materijal ili komponenta, a da bi oni bili dostupni, mora biti dostupno još nešto. Moje pitanje jest: odakle je došao materijal koji je stvorio veliki prasak i što se prvo dogodilo da se stvori taj materijal? Petar, 80, Australija.
ODGOVOR:
“Posljednja zvijezda će se polako ohladiti i izblijedjeti. S vremenom, svemir će ponovno postati praznina, bez svjetla, života ili smisla.” Tako je upozorio fizičar Brian Cox u nedavnoj BBC-jevoj seriji Universe. Blijeđenje te posljednje zvijezde bit će samo početak beskrajno duge, mračne epohe. Svu materiju na kraju će pojesti monstruozne crne rupe, koje će pak ispariti u najbljeđoj svjetlosti. Prostor će se zauvijek nastaviti širiti sve dok čak i to slabašno svjetlo ne postane previše razvučeno za bilo kakvu interakciju. Aktivnosti će prestati.
Ili možda neće? Začudo, neki kozmolozi vjeruju da je prethodni, hladan, taman, prazan svemir poput onog koji leži u našoj dalekoj budućnosti mogao biti izvor našeg vlastitog velikog praska.
Prva tvar
No, prije nego što dođemo do toga, pogledajmo kako je prvi put nastao "materijal", odnosno fizička materija. Ako želimo objasniti podrijetlo stabilne materije sačinjene od atoma ili molekula, toga zasigurno nije bilo u velikom prasku - niti stotinama hiljada godina nakon toga. Mi zapravo prilično dobro razumijemo kako su prvi atomi nastali od jednostavnijih čestica nakon što su se uvjeti dovoljno ohladili da složena materija bude stabilna i kako su se ti atomi kasnije spojili u teže elemente unutar zvijezda. No to razumijevanje ne rješava pitanje je li nešto nastalo ni iz čega.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Stoga trebamo razmisliti dalje unatrag. Prve dugovječne čestice tvari bilo koje vrste bili su protoni i neutroni, koji zajedno čine atomsku jezgru. Oni su nastali u prvoj deset hiljadinki sekunde nakon velikog praska. Prije tog trenutka stvarno nije bilo materijala u nekom uobičajenom smislu te riječi. Međutim, fizika nam omogućuje da nastavimo pratiti vremensku liniju dalje unatrag - do fizičkih procesa koji su prethodili bilo kojoj stabilnoj materiji.
To nas vodi u takozvanu "veliku ujedinjenu epohu". Sada smo već uveliko u području spekulativne fizike, jer u našim eksperimentima ne možemo proizvesti dovoljno energije da ispitamo procese koji su se događali u to vrijeme. No, vjerojatna je hipoteza da je fizički svijet tada bio sastavljen od juhe kratkoživućih elementarnih čestica – uključujući kvarkove, građevne blokove protona i neutrona. Postojale su i materija i "antimaterija" u otprilike jednakim količinama: svaka vrsta čestice materije, kao što je kvark, ima "zrcalnu sliku" u nekoj čestici antimaterije, koja je skoro identična samoj sebi i razlikuje se samo u jednom aspektu. Međutim, materija i antimaterija uništavaju se u bljesku energije kada se sretnu, što znači da su se te čestice neprestano stvarale i uništavale.
No, kako su uopće nastale te čestice? Kvantna teorija polja govori nam da je čak i vakuum, koji navodno odgovara praznom prostoru-vremenu, pun fizičke aktivnosti u obliku fluktuacija energije. Ove fluktuacije mogu dovesti do iskakanja, odnosno stvaranja čestica, koje ubrzo nakon toga nestaju. Ovo može zvučati kao matematička zamisao, a ne kao prava fizika, no takve su čestice uočene u nebrojenim eksperimentima.
Prostorno-vremensko vakuumsko stanje kipi od čestica koje se neprestano stvaraju i uništavaju, naizgled "ni iz čega". No možda nam sve ovo u biti govori da je kvantni vakuum (unatoč imenu) nešto, a ne ništa. Filozof David Albert nezaboravno je kritizirao izvještaje o velikom prasku koji nude mogućnost da se u njemu dobiva nešto ni iz čega.
Pretpostavimo da postavimo pitanje: odakle je nastao sam prostor-vrijeme? U tom slučaju možemo nastaviti okretati sat još dalje unatrag, u uistinu drevnu Planckovu epohu - razdoblje toliko rano u povijesti svemira da naše najbolje teorije fizike u njemu ne funkcioniraju. Ovo doba nastupilo je samo deset milijuna bilijuntinki, bilijuntinki bilijuntinke sekunde nakon velikog praska. U tom trenutku, sam prostor i vrijeme postali su podložni kvantnim fluktuacijama. Fizičari obično odvojeno rade s kvantnom mehanikom, koja vlada mikrosvijetom čestica, i s općom relativnošću, koja se primjenjuje u velikim, kozmičkim razmjerima. No da bismo istinski razumjeli Planckovu epohu, potrebna nam je potpuna teorija kvantne gravitacije, koja spaja te dvije teorije.
Mi još uvijek nemamo savršenu teoriju kvantne gravitacije, ali postoje neki pokušaji da se ona formulira - poput teorije struna i kvantne gravitacije petlji. U tim pokušajima, običan prostor i vrijeme obično se vide kao emergentni, poput valova na površini dubokog oceana. Ono što doživljavamo kao prostor i vrijeme proizvod je kvantnih procesa koji djeluju na dubljoj, mikroskopskoj razini – procesa koji za nas kao stvorenja ukorijenjena u makroskopskom svijetu nemaju previše smisla.
U Planckovoj epohi naše uobičajeno razumijevanje prostora i vremena se raspada, tako da se više ne možemo osloniti ni na naše uobičajeno razumijevanje uzroka i posljedice. Unatoč tome, sve teorije kandidati za kvantnu gravitaciju opisuju nešto fizičko što se događalo u Planckovoj epohi – neku kvantnu preteču običnog prostora i vremena. Ali odakle je to došlo?
Čak i ako se u Planckovoj epohi kauzalnost više ne primjenjuje na uobičajen način, još uvijek bi bilo moguće objasniti jednu komponentu svemira toga vremena u terminima druge. Nažalost, za sada čak ni najbolja fizika kojom raspolažemo nikako ne uspijeva dati odgovore. Dok ne ostvarimo daljnji napredak prema “teoriji svega”, nećemo moći dati nikakav konačan odgovor. Najviše što možemo s povjerenjem reći u ovoj fazi jest da fizika do sada nije pronašla nijedan potvrđeni primjer da nešto nastaje ni iz čega.
Ciklusi gotovo ni iz čega
Da bismo istinski odgovorili na pitanje kako nešto može nastati ni iz čega, morali bismo objasniti kvantno stanje cijelog svemira na početku Planckove epohe. Svi pokušaji da se to učini za sada ostaju vrlo spekulativni. Neki od njih pozivaju se na natprirodne sile poput tvorca. No druga objašnjenja kandidata ostaju unutar područja fizike - poput multiverzuma, koji sadrži beskonačan broj paralelnih svemira, ili cikličkih modela svemira, koji se rađaju iznova i iznova.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Fizičar, dobitnik Nobelove nagrade 2020. Roger Penrose, predložio je jedan intrigantan, ali kontroverzan model za ciklički svemir nazvan "konformna ciklička kozmologija". Penrosea je inspirirala zanimljiva matematička veza između stanja vrlo vrućeg, gustog, malog svemira - kakav je bio u velikom prasku - i stanja iznimno hladnog, praznog, proširenog svemira - kakav će biti u dalekoj budućnosti. Njegova radikalna teorija koja objašnjava ovu korespondenciju je da ta stanja postaju matematički identična kada se dovedu do svojih krajnjih granica. Iako se čini paradoksalno, potpuna odsutnost materije možda je uspjela proizvesti svu materiju koju vidimo oko sebe u našem svemiru.
U toj perspektivi, veliki prasak nastaje gotovo ni iz čega. To je ono što je preostalo kada je sva materija u svemiru upala u crne rupe, koje su potom isparile u fotone - izgubljene u praznini. Čitav svemir tako nastaje iz nečega što je - gledano iz druge fizičke perspektive - najbliže ničemu što je uopće moguće doći. Ali to ništa je još uvijek neka vrsta nečega. To je još uvijek fizički svemir, koliko god bio prazan.
Kako isto stanje može biti hladan, prazan svemir iz jedne perspektive i vrući gusti svemir iz druge? Odgovor leži u složenom matematičkom postupku zvanom "konformalno reskaliranje", što je geometrijska transformacija kojom se mijenja veličina objekta, ali njegov oblik ostaje nepromijenjen.
Penrose je pokazao kako se hladno prazno stanje i vruće gusto stanje mogu povezati takvim skaliranjem tako da se poklapaju s obzirom na oblike njihovog prostor-vremena, iako ne i s obzirom na njihove veličine. Doduše, teško je shvatiti kako dva objekta mogu biti identična kada imaju različite veličine - ali Penrose tvrdi da veličina kao koncept prestaje imati smisla u takvim ekstremnim fizičkim okruženjima.
U konformalnoj cikličnoj kozmologiji smjer objašnjenja ide od starog i hladnog prema mladom i vrućem: vruće gusto stanje postoji zbog hladnog praznog stanja. Ali u ovom slučaju “zato što” nije ono uobičajeno – uzroka nakon kojeg u vremenu slijedi njegova posljedica. U tim ekstremnim stanjima veličina nije jedino što prestaje biti relevantno: to se zbiva i s vremenom. Hladno rijetko stanje i vruće gusto stanje zapravo se nalaze na različitim vremenskim linijama. Hladno prazno stanje nastavilo bi se zauvijek iz perspektive promatrača u njegovoj vremenskoj geometriji, no vruće gusto stanje koje ovo prvo stvara zapravo nastanjuje zasebnu, novu vremensku liniju.
U ovom kontekstu može pomoći ako shvatimo da je vruće gusto stanje, na neki ne-uzročan način nastalo iz hladnog praznog stanja. Možda bismo trebali reći da vruće gusto stanje proizlazi iz hladnog, praznog stanja ili je utemeljeno u njemu, ili ga ostvaruje. To su izrazito metafizičke ideje koje su opširno istraživali filozofi znanosti, posebno u kontekstu kvantne gravitacije gdje se čini da se uobičajeni uzrok i posljedica raspadaju. Na granicama našeg znanja, fiziku i filozofiju je teško odvojiti.
Postoje li eksperimentalni dokazi?
Konformalna ciklička kozmologija nudi neke detaljne, iako spekulativne, odgovore na pitanje odakle je došao veliki prasak u našem svemiru. Ali čak i ako Penroseova vizija bude potvrđena budućim napretkom kozmologije, bilo bi opravdano reći kako to još uvijek ne nudi odgovor na dublje filozofsko pitanje - pitanje o tome odakle dolazi sama fizička stvarnost. Kako je nastao cijeli sustav ciklusa? Tu konačno završavamo s čistim pitanjem zašto postoji nešto, a ne ništa – što je jedno od najvećih pitanja metafizike.
Ali naš fokus ovdje je na objašnjenjima koja ostaju unutar područja fizike. Postoje tri široke opcije za dublje pitanje kako su ciklusi počeli. To uopće ne bi moralo imati fizičko objašnjenje. Ili bi mogli postojati ciklusi koji se neprestano ponavljaju, od kojih je svaki svemir za sebe, s početnim kvantnim stanjem svakog svemira objašnjen nekim obilježjem svemira prije. Ili bi mogao postojati jedan jedini ciklus, i jedan jedini svemir koji se ponavlja, s početkom tog ciklusa objašnjenim nekom značajkom njegovog vlastitog kraja. Posljednja dva pristupa izbjegavaju potrebu za bilo kakvim neuzrokovanim događajima - i to im daje osobitu privlačnost. Fizika ništa ne bi ostavila neobjašnjeno.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Penrose predviđa niz beskonačnih novih ciklusa iz razloga koji su dijelom povezani s njegovim vlastitim preferiranim tumačenjem kvantne teorije. U kvantnoj mehanici fizički sustav postoji u superpoziciji više različitih stanja u isto vrijeme, i samo kada ga mjerimo nasumično "odabire jedno". Za Penrosea svaki ciklus uključuje nasumične kvantne događaje koji imaju različite ishode - što znači da će se svaki ciklus razlikovati od onih prije i onih nakon njega. Ovo je zapravo dobra vijest za eksperimentalne fizičare, jer bi nam mogla omogućiti da nazremo stari svemir iz kojeg je nastao naš kroz slabe tragove ili anomalije u ostatku zračenja velikog praska koje je zabilježio Planckov satelit.
Penrose i njegovi suradnici vjeruju da su možda već uočili te tragove, pripisujući obrasce u Planckovim podacima o zračenju supermasivnih crnih rupa u prethodnom svemiru. Međutim, njihova zapažanja osporili su drugi fizičari, a konačnog suda o tome i dalje nema.
Dolje: Karta kozmičkog mikrovalnog pozadinskog zračenja.
Karta kozmičkog mikrovalnog pozadinskog zračenja. ESA i Planck Collaboration
Beskonačni novi ciklusi ključni su za Penroseovu viziju. No, postoji prirodan način pretvaranja konformalne cikličke kozmologije iz višeciklusne u jednociklusnu formu. Tada se fizička stvarnost sastoji u jednom kruženju koje se odvija od velikog praska do maksimalno praznog stanja u dalekoj budućnosti - i onda opet nazad do istog velikog praska, čime se isti svemir stalno iznova stvara.
Ova potonja mogućnost u skladu je s drugom interpretacijom kvantne mehanike, nazvanom interpretacija mnogih svjetova. Interpretacija mnogih svjetova kaže da svaki put kada mjerimo sustav koji je u superpoziciji, to mjerenje ne odabire neko nasumično stanje. Umjesto toga, rezultat mjerenja koji vidimo samo je jedna mogućnost - ona koja se odigrava u našem svemiru. Svi drugi rezultati mjerenja odigravaju se u drugim svemirima u multiverzumu, odvojenima od našeg. Dakle, bez obzira na to koliko je mala šansa da se nešto dogodi, ako postoji šansa koja je različita od nule, onda se taj događaj zbiva u nekom paralelnom kvantnom svijetu. Postoje ljudi poput vas u drugim svjetovima koji su dobili na lutriji ili ih je neki tajfun odnio u oblake ili su se spontano samozapalili, ili su se dogodile sve tri stvari istovremeno.
Neki ljudi vjeruju da bi se takvi paralelni svemiri mogli uočiti u kozmološkim podacima, kao svojevrsni otisci uzrokovani sudarima drugih svemira s našim.
Kvantna teorija mnogih svjetova predstavlja novi zaokret u konformalnoj cikličkoj kozmologiji, iako se ne slaže s Penroseovom. Naš veliki prasak mogao bi biti ponovno rođenje jednog jedinog kvantnog multiverzuma, koji sadrži beskonačno mnogo različitih svemira koji se pojavljuju zajedno. Događa se sve moguće – onda se događa opet i opet i opet.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Drevni mit
Za filozofe znanosti Penroseova vizija je fascinantna. Ona otvara nove mogućnosti za objašnjenje velikog praska, nadilazeći naša objašnjenja izvan domene uobičajenih uzroka i posljedica. Stoga je ona izvrstan probni slučaj za istraživanje različitih načina na koje fizika može objasniti naš svijet. Ona zaslužuje više pažnje filozofa.
Za ljubitelje mitova Penroseova vizija je lijepa. U Penroseovom preferiranom tumačenju s više ciklusa ona predviđa beskrajne nove svjetove rođene iz pepela njihovih prethodnika. U tumačenju s jednim cikličkim krugom, ona predstavlja zanimljivo suvremeno podsjećanje na drevnu ideju o Ouroborosu, odnosno svjetskoj zmiji. U nordijskoj mitologiji, zmija Jörmungandr dijete je pametnog prevaranta Lokija i divovske Angrbode. Jörmungandr jede svoj vlastiti rep, a tako stvoreni krug održava ravnotežu svijeta. Mit o Ouroborosu dokumentiran je u cijelom svijetu - uključujući i stari Egipat.
Dolje: Slika kamenog Ouroborosa uklesanog na Tutankamonovoj grobnici
Ouroboros na Tutankamonovoj grobnici. Djehuty / Wikimedia
Ouroboros jednog cikličkog svemira doista je veličanstven. U svom trbuhu sadrži naš vlastiti svemir, kao i svaki od čudnih i prekrasnih alternativnih mogućih svemira koje dopušta kvantna fizika - a na mjestu gdje mu se glava susreće s repom, potpuno je prazan, ali također kruži energijom na temperaturama od sto hiljada milijuna milijardi bilijuna Celzijevih stupnjeva. Čak bi i Loki, mjenjač oblika, bio impresioniran.