Nedjelja 21.12.2014 10:51:2

Tuzlarije - slike, priče... 
Vijesti 
Tuzlanke i Tuzlaci 
Naše bebe 

Tuzlanski dosje 
Info Servis 
Mapa Tuzle 
Vremenska prognoza 
Kulturologija 
Sportarije 

Bilten rada Općine Tuzla 
Tuzla u slikama 
Baza slika 
Vremeplov 
Stare slike pričaju 
Mali oglasi 
Tuzlanska ikona - Meša 
Znanjem protiv droge 
Kapija (25.05.1995.) 
Srebrenica (1995-2006) 


Top vijesti 
Vijesti iz minute u minutu 
Vijesti domaćih medija 
Foto priče 
Dosjei 
Feljtoni 

Tuzlarije Forum 
Tuzlarije Chat 
Ankete 
Čestitke-želje-pozdravi 

Zanimljivosti 
Showbusiness 
Taze vicevi 
Neobične fotke 
Horoskop 
Web igrice 

Erotske zanimljivosti 
Djevojka dana 
Momak dana 
 

Kursna lista 
Telefonski imenik FBiH 
Zakoni 
TV programi 
 

Vizitke 
Marketing 




Čavrljajte uživo
Users in Chat
TUZLARIJE CHAT



Rezultati

STARE ANKETE

KAPIJA

25-05-1995





RAZBIBRIGA

Bordeli koje morate posjetiti: Neki nude seks s vanzemaljkama, neki popust za bicikliste, a neki su besplatni (uz jedan uvjet)

IstraĹľivanje: Dr. Oz sere gluposti

Koliko Severina namjerava zadignuti taj negliĹľe?

Ashton se ne moĹľe suzdrĹľati ni u javnosti, buljio u Miline grudi naoÄŤigled svih

Posadi Međunarodne svemirske stanice zatrebao je ključ pa im ga je NASA poslala - e-mailom

Nervozni Seth Rogen pokušao objasniti priču oko filma koji je zavadio SAD i Sjevernu Koreju

Iz Sonyja komentirali Obamine izjave: On ne govori istinu!

Kamere spuštene na najdublje mjesto na Zemlji, pogledajte što su snimile

Uhvatila sestru blizanku i supruga tijekom seksa pa im se ovako osvetila

Otvoreno pismo Mile Kekina fanovima i mrziteljima: Koga ćete pljuvat ako mene ne bude

Ona je proglašena najseksipilnijom ženom na svijetu u 2014.

Video snimci nehumanih uvjeta rada u Appleovim tvornicama šokirali javnost

Kad misle da ih nitko ne gleda "i žene su perverzne"

Odlazak nakon našmrkanih orgija: Je li ovo kraj za razvratnog bankara s Wall Streeta?

Ovo je 12 najvećih filmskih hitova 2015.

Tek kad je došao kući i pogledao fotografiju shvatio je u kakvoj je opasnosti bio

Bivši hrvatski nogometaš postao reality zvijezda, osvojio 400.000 kuna

Kontakt mail
tuzlarije@tuzlarije.net

BOSANKA U EVROPSKOJ AKADEMIJI NAUKA:
Prof. dr. Mirsada Hukić

Prof. dr. Mirsada Hukić /44/, šef Katedre za mikrobiologiju na Medicinskom fakultetu u Tuzli,  istražujući uzroke i posljedice mišije groznice svrstala se među vodeće mikrobiologe u svijetu i početkom ove godine postala član Evropske akademije nauka; u razgovoru sa našom novinarkom ova ugledna naučnica, ratna pripadnica Armije BiH, otkriva svoj neobični naučni put i govori o položaju nauke u BiH   

U ratu sam sakupljala miševe po borbenim linijama;

Moja otkrića o mišijoj groznici oduševila su svjetske naučnike!

Profesorica Mirsada Hukić u februara ove godine primljena je u Evropsku akademiju nauka O «Tokom rata sam sredila 381 miša i uspjela izolovati virus» O  “Naučna istraživanja u BiH nemaju nikakvu podršku”

Razgovarala: Nidžara Ahmetašević

Rijetke su prilike u životu u kojima upoznajemo istinske velikane. Profesor doktor Mirsada Hukić (1959) iz Tuzle jedna je od njih. Rat je provela istražujući do sada nedovoljno poznatu bolest mišiju groznicu, koja se u ratnim godinama javila u vidu prave epidemije, naročito među našim borcima. Doktorica Mirsada je istraživala u rovovima, u neuslovnim laboratorijama i uspjela izolovati dva nova virusa koja su bila uzročnik smrti desetina vojnika Armije BiH. To je bio njen način da da doprinos borbi za svoju zemlju. Njeni sunarodnjaci su joj “uzvratili’, kako to obično biva u Bosni i Hercegovini, negiranjem. Ali, o prof. dr Mirsadi Hukić zna cijeli naučni svijet. Njeno ime i otkriće nalaze se u najnovijim medicinskim enciklopedijama. Kod nas, izuzev njenih studenata u Tuzli, ostali, sadašnji i budući doktori medicine ne znaju čak ni da su novi virusi otkriveni.  

Vi ste prvi, za sada i jedini, član Evropske akademije nauka iz Bosne i Hercegovine. Šta vas je dovelo do evropske naučne elite?

Presudan je bio uporan i mukotrpan rad, vrlo sistematičan, bez slučajnosti i iznenađenja. Šta je meni konkretno pomoglo, jer puno ljudi radi i dobro je u svom poslu? Imala sam sreću što sam se opredijelila za oblast koja je vrlo zanimljiva i atraktivna za čitav svijet – mikrobiologiju. Znate da su ove nove bolesti, među kojima su recimo SARS i ebola, kao i hemoragijske groznice, dakle sve što ja izučavam, sada vrlo zanimljive i vrlo važne za čitav svijet.

ŠTA JE MIŠIJA GROZNICA

Iako se bolest sa sličnim simptomima bilježi još u staroj Kini, jedan od virusa koji je uzrokuje otkriven je tek u drugoj polovini sedamdesetih godina. Za sada se zna da su nosioci bolesti poljski miševi, a obolijevaju ljudi. Mišija groznica najopasnija je za bubrege, ali ona napada sitne krvne sudove tako da mogu da stradaju svi organi koji su jako prokrvljeni. Može imati i smrtne posljedice. Virusi uzročnici su identifikovani u većem dijelu svijeta, a kod nas su najrasprostranjeniji u okolini Kladnja, Javor planine, Konjuha, Travnika, Zenice, Zavidovića, Maglaja, Kaknja… Iako su dva virusa uzročnika mišije groznice otkrivena u Bosni i Hercegovini nedavno, studenti Medicinskog fakulteta u Sarajevu ništa ne znaju o tome bez obzira što ih je otkrila bivša studentica Univerziteta Sarajevo. Budući liječnici u većem dijelu BiH još uvijek o ovoj bolesti i o mnogim drugim uče iz knjige napisane nekoliko godina prije rata. 

Postoje grupe bolesti koje se javljaju zbog mutacija – promjena uzročnika , interakcija u sredini –  živo-neživo, živo-živo. Tako nastaju nove bolesti koje ne možemo predvidjeti, za koje niste čuli, koje ne možete kontrolisati. Ustvari možete, ali treba vremena. U toku rata počela sam izučavati jednu takvu bolest – mišiju groznicu. Šta sam značajno postigla? Mišija groznica je tretirana kao jedna bolest. U toku rata, kada je kod nas zabilježena epidemija, pratila sam bolesnike i primijetila da neko oboli od blage forme bolesti, dok drugi umru od iste bolesti. Promatrala sam i kompletno analizirala, sve pratila i uspjela vidjeti da virus uzročnik u jednoj fazi prerasta u drugi. Odlučila sam ispitati rezervoare miševa. Išla sam i hvatala miševe i “sredila ih” 381. Miševi su prenosioci bolesti, a ljudi obolijevaju. Ispitivanjem sam izolovala virus. Virus koji sam izolovala je vrlo sličan onom za koji se već znalo, ali je drugačiji u sedam posto genoma. To nije puno, ali možda baš tih sedam posto djeluju na oboljenje. To je bilo prvi put u svijetu da se na jednom mjestu, na jednom ograničenom prostoru javi bolest s istim kliničkim sindromom, ali uzrokovan s dva različita virusa. Jedan sam nazvala Dobrava Bosnia i kao takav se od 1996. godine nalazi u kataloškom popisu izolovanih virusa.

Sve to radili ste u ratu. U kakvim uslovima ste radili?

Uslovi rada su i onda i sada nikakvi. U ratnom periodu rad sam ipak uspjela publikovati u Lancetu, najpoznatijem medicinskom časopisu u svijetu. Poslala sam članak 1995. godine zahvaljujući  Nordijskom bataljonu stacioniranom u Tuzli. U to doba kod nas nije bilo testova za ispitivanje bolesti. Nismo imali ni iskustva sa istraživanjem niti sa liječenjem. Pravo da vam kažem, nisam ni znala to raditi. Znala sam sve uopćeno, u cjelini. Ipak, primijetila sam da je tu nešto čudno, neobično i nelogično. Obratila sam se Uredu Svjetske zdravstvene organizacije u BiH i oni su mi ponudili nekoliko svjetskih referentnih centara s kojima mogu da kontaktiram. Izabrala sam Švedsku zbog blizine Nordijskog bataljona i lakoće komunikacije. Tako sam razmišljala i pokazalo se dobrim. Dali su mi sve testove bez kojih ne bi mogla ni raditi i kompletnu potporu. Ono što se ni teoretski nije moglo uraditi ovdje odlazila sam u Švedsku i radila na tamošnjem institutu. 

Da bih završila istraživanje, bili su mi potrebni miševi. Vojnici Armije BiH su  mojim saradnicima i meni pomogli jer se bolest masovno javila među vojskom. Oni su u rovu, a ja sam odlazila i plaćala im za miša 10 maraka. To se sve dešavalo na prvim linijama. Nije to tako jednostavno. Miš mora biti živ za ispitivanje. Ako ugine, moraš hitno da ga uništiš, a nema benzina da ga spališ. Sada se to čini smiješno, a tad je to bilo jako teško. Šveđani su sve to sponzorirali u tom prvom krugu. Neki su me vojnici i varali. Zbog novca. Mislili su da se ja ne razumijem, pa su nalazili leglo pacovčića i davali mi pacove bebe, a ja sam trebala male poljske miševe.

NAUKA OPASNA PO ŽIVOT

Otkriće Vas je dovelo u skupinu odabranih evropskih naučnika, ali ipak izgleda da nije bilo dovoljno dobro da Vas uvede u Akademiju nauka BiH. Kako gledate na to?

Tačno, nisam član naše Akademija, ali sam član našeg Centra za naučnoistraživački rad. Akademiju nauka BiH jako cijenim jer je to naša zemlja i biti član Akademije nauka u svojoj zemlji je vrlo važno. Mislim da to nije ništa zlonamjerno ni loše, jer jednostavno naša Akademija nije jedno vrijeme radila. Prvi konkurs je bio tek prošle godine i ja nisam aplicirala jer sam mislila da ima i starijih ljudi i onih koji su prije mene na redu. Strašno sam samokritična i mislim da to treba da ide po redu. 

Šta Vama, a šta zemlji donosi članstvo u Evropskoj akademiji nauka? 

Nosi nam puno toga, mada ljudi nisu svjesni. Moj ulazak u Evropsku akademiju naukaje  znak je da su se oni otvorili prema nama i to treba da iskoristimo. Ne znam razloge, ali je to očito neka politika. To donosi i mogućnost apliciranja na konkurse za materijalnu podršku, donosi mogućnost apliciranja za sredstva donatora koji će sponzorirati, recimo, te velike farmaceutske kuće. Meni lično daje mogućnost da prisustvujem na sastancima bez plaćanja kotizacije. Dobila sam i akreditaciju s kojom u Evropskoj uniji imam popust na prijevoz, smještaj u hotelima… To je pored ostalog i praktično jer u Evropi se ta titula cijeni i vrednuje. Mi naučnici ipak uglavnom radimo bez naknade. Nema radnog vremena. To niko ne plaća i bar da na taj način, kada nešto postignemo, imamo neke olakšice.

Postoje li danas kod nas uslovi za razvoj nauke u Bosni i Hercegovini?

Nisu onakvi kakvi bi trebali biti za ovu vrstu posla. Istraživanja koja mi radimo bi se trebala raditi u biosigurnosnim uslovima. U BiH nigdje nemamo biosigurnosne uslove. Mi to radimo u prilično improvizovanim uslovima koji ustvari ugrožavaju naše zdravlje. Zbog toga ja izbjegavam uključivati studente koji bi voljeli da rade, a i treba da rade u laboratoriji.

BIOGRAFIJA PROFESORICE MIRSADE HUKIĆ

Prof. dr. Mirsada Hukić radi kao načelnica Zavoda za

mikrobiologiju UKC Tuzla, te šef Katedre za mikrobiologiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u Tuzli. Predsjednica je Društva mikrobiologa BiH, član sekcije za mikrologiju Odjeljenja medicinskih nauka ANUBiH, član European Network for Diagnostics of "Imported" Viral Diseases (ENVD), društva mikrobiologa SAD-a i Evropske akademije nauka. Do sada je objavila šest knjiga, a dvije su u pripremi. Takođe je autorica 12 radova objavljenih u stranim časopisima i 18 u domaćim. U njenoj biografiji takođe stoji da je bila pripadnica Armije R BiH od 21.7.1992.

Što se tiče ostalih naučnoistraživačkih radova, to dovoljno ne poznajem. Ali mislim, osim dobre volje, malo smo imali mogućnosti. I to je razumljivo. Ljudi se bave egzistencijalnim pitanjima i ne može čovjek ni optuživati, ni previše se žaliti. Ali mislim da imamo puno ljudi koji hoće, koji rade sa srcem, dobrih, pametnih, sposobnih. 

No, bosanski naučnici su malo objavljivani. Ne znam zašto!? Kod nas je problem i poznavanje jezika. Ljudi slabo znaju i informatiku, kompjutere… Studentima uvijek govorim; prvo naučite engleski i informatiku, a onda ostalo. 

ŽENSKO-MUŠKA FILOZOFIJA

Koliko je na Vašu karijeru utjecalo to što ste žena?

Žena da bi uspjela mora biti mnogo bolja od muškarca s istim referencama. Ako hoćete isti položaj, morate biti bolji. I morate biti strpljivi i pomalo lukavi. Mislim da sam ja to dobro amortizovala jer sam bila starija sestra i tretirana sam kao muško. Otac me je valjda vježbao. Mada sam bila nježna, ali on je sa mnom puno razgovarao i možda tu žensku filozofiju malo popravio. U ratnom periodu imala sam puno ličnih problema. Babo je rodom iz Srebrenice, mama iz Bosanskog Šamca, sin je otišao prije rata u Ameriku, kćerka sa sestrom u Norvešku, muž mi je umro, a kasnije i otac. Znate ono kada se čini da se sve dešava samo da vas slomi. Bilo je dana u kojima sam stalno plakala. Da ne bih mislila o tragediji koja nas je zadesila, odlučila sam raditi i to mi je bila neka psihoterapija. Neko pukne, neko se bavi glupostima, a ja sam uzela knjigu, miševe i išla na kurs informatike.

S obzirom na sva Vaša naučna dostignuća, sigurno ste imali i još imate, puno mogućnosti da odete iz Bosne i Hercegovine. Ipak ostajete. Šta vas drži u Bosni?

Meni su nudili već 1996. godine da idem u Sjevernu Karolinu i radim na jednom institutu na hemoragijskim groznicama. Ja sam to odbila što je bilo i uvredljivo za njih. Ali, čovjek nekada ima i neku obavezu, možda i previše godina da bi razmišljao na neki drugi način. U ratu sam smatrala da je nemoralno da odem pa da se ne vratim. Jer, nikada se ne bih mogla vratiti svijetla obraza. Poslije rata sam započela nešto što sam htjela do kraja da dovedem. Ne bih u inostranstvo ni sada, jer je cijela Bosna moja, moj svijet, i svugdje sam dobro došla.

Profesor ste na Tuzlanskom univerzitetu, na Medicinskom fakultetu. Predajete još negdje u BiH?

Ne, samo u Tuzli! Nije da ja nemam vremena, iako ga i nemam puno. Ali mislim da bi trebala biti bolja saradnja između univerziteta, da bude razmjene profesora. Zašto da ne ako je neko u Sarajevu bolji u nekoj oblasti, da dođe da studenti čuju ono što je za njih najbolje? Što ja ne bih o hemoragijskim groznicama govorila na nekom drugom univerzitetu jer sam sigurno u tome u našoj zemlji najveći stručnjak. Govorim bez lažne skromnosti jer je to činjenica. Ja idem svuda i zovem svakoga ovdje jer mora da postoji komunikacija. Smatram da je zemlja premala da pravimo konkurenciju na lošim stvarima. Vani, recimo, održim poneko predavanje. Naprimjer u Bernu, u Švicarskoj, svake godine predajem. Oni ovdje drže predavanja kakvih nema u BiH, a kakva su uobičajena u svijetu. 

OVO JE POSAO ZA CIJELI ŽIVOT

U kojoj fazi je Vaše istraživanje sada?

Istraživanje još traje. To je posao za čitav život, za dva, tri života. Da čitav tim radi, ne bi se to moglo završiti. Ne treba raditi sam, pa sam ja napravila ekipu. Poslala sam cirkularno pismo kroz čitavu BiH i ponudila saradnju svim centrima jer je to problem u BiH. Oni koji su se odazvali su u timu. Sada imamo ljude iz Travnika, Zenice… Sarajlije se nisu uključile, ali jesu studenti sa Prirodno-matematskog fakulteta, Odsjek za biologiju i geografiju. U timu su i mikrobiolozi, biolozi, infektolozi, internisti, nefrolozi, biohemičari, radiolozi… Projekat sam odbranila pred našom Akademijom nauka. Financijsku pomoć tražila sam i od Federalne vlade iz Fonda za nauku koji je nedavno formiran. Pomoć sam dobila i od švicarske vlade.

Sada ispitujem kliničku sliku i posljedice. Do sada se govorilo da bolest ne ostavlja posljedice, ali mi smo vidjeli da to nije tačno. Prošli mjesec sam bila na seminaru u Zagrebu o hemoragijskim groznicama i malo komparirala BiH i okolinu. Mogu vam reći da smo jako dobri. Oni su se zapanjili onim šta smo im pokazali. Hrvatski stručnjaci su bili revijalni, a mi smo iz BiH imali istraživanja.

Posljednja stvar koju sam objavila, a koja se tiče ove bolesti odnosi se na mišije godine’. Primijetila sam, za vrijeme mišijih godina, razliku u temperaturama u februaru. Tih godina je bio znatno topliji. Tako recimo ove godine sigurno, po ovom što sam ja otkrila, neće biti mišije groznice!

Preuzeto iz SLOBODNE BOSNE